Treba li izbaciti Andrića i Njegoša iz školskih programa ?

[trocadero]

Pisao je preduge i zastrasujuce slozene recenice, stoka mizantropska - samo zato da bi mucio generacije i generacije polupismenih potomaka nepismenih predaka te pritom zlurado uzivao u patnjama tih nesretnika koji su morali citati njegovo literarno izivljavanje. Kao da su oni siroti krivi sto su naslijedili vokabular ne mnogo obimniji od stotinjak rijeci. Necovjek

I još strašnije da je skoro sav novac od Nobela poklonio BiH za biblioteke i kupovinu knjiga kako bismo morali više čitati i kulturno se uzdizati...i time nas želio totalno dokrajčiti. Kako li je samo namazan bio.

[Osmi Socrates]

I Mladić je dijelio čokolade djeci po Srebrenici.

[John Cleese]

Pisao je preduge i zastrasujuce slozene recenice, stoka mizantropska - samo zato da bi mucio generacije i generacije polupismenih potomaka nepismenih predaka te pritom zlurado uzivao u patnjama tih nesretnika koji su morali citati njegovo literarno izivljavanje. Kao da su oni siroti krivi sto su naslijedili vokabular ne mnogo obimniji od stotinjak rijeci. Necovjek

I još strašnije da je skoro sav novac od Nobela poklonio BiH za biblioteke i kupovinu knjiga kako bismo morali više čitati i kulturno se uzdizati...i time nas želio totalno dokrajčiti. Kako li je samo namazan bio.

Kazu da su vecinu tako kupljenih kjniga cinila njegova sabrana nedjela - sapienti sat

[trocadero]

Da, da....ali nismo se ni mi dali pa smo više po njima hodali nego što smo ih čitali.

[John Cleese]

Žalosno je ako se ljudima sa ovih prostora uopšte mora reći da je Njegoš imao dara za pisanje i bio obrazovan.

Zapravo, smiješno je i zabavlja kad vidim ove izlive frustracija i nemoći u namjeri da se veliki pisci popljuju i njihov značaj banalizuje.

Čitava serija autogolova kojoj se kraj još uvijek ne nazire.

Odoh pripremiti kokice.

Sjo, treba uvesti pravilo, da ko hoce da na ovoj temi napiše post, mora isti da bude u desetercu <3

Boze prosti - cuda nikakvoga,
kad u sjeni lista javorova
kockoglavac od dosade gine,
od dosade i od muke silne,
pa on klikce linkove forumske
ne bi li se muke izbavio
kad dosadu vec trpiti mora,
te on nadje temu politicku
o Sebiji, nasoj sultaniji,
da tu krene zametati kavgu
ali od tog ne bi selameta
ne čitaše, samo popišaše
te iskopa temu na Kulturi
i tu opet poce poganiti
poganiti, ali i przniti.
Tu se bome mnogi upecaše
čitajuci prolive mentalne
što ih štedro junak izasuo
i po temi i svuda okolo.
Na smradinu muhe doletiše,
sve zunzare zeljne izmetine
te se s njime stadose gostiti
bratski dijelec' sto je na trpezi.
Dodah i ja da im ne nestane,
jer uv'jek sam merhametli bio
i nijesam od truda bjezao
kada dobro treba uciniti
maloumnom kako i umnome,
jer krivica na njemu nijeste
što priroda zlo se našalila
i zalegla s karikaturistom,
a u sjeni lista javorova.

[uglavnomja]

dobar

[Osmi Socrates]

I to da je "skoro sav novac od Nobelove nagrade" poklonio razvoju bibliotekarstva u BiH je obična laž. Nije potpuna laž, nije najveća laž u vezi njega, ali je laž koju kockoglavi Andrićevci šire kao sumanuti, jer im tako odgovara.

Poklonio je tačno 50%, postoji i pismo.

Sad sam u iskušenju da pišem o NRBiH 1962, kad je poklonio ovaj novac, ali neću.

[John Cleese]

I to da je "skoro sav novac od Nobelove nagrade" poklonio razvoju bibliotekarstva u BiH je obična laž. Nije potpuna laž, nije najveća laž u vezi njega, ali je laž koju kockoglavi Andrićevci šire kao sumanuti, jer im tako odgovara.

Poklonio je tačno 50%, postoji i pismo.

Sad sam u iskušenju da pišem o NRBiH 1962, kad je poklonio ovaj novac, ali neću.

Sto je vise prevara i lazi, Sokrat nam je miliji i drazi - izdrzi Sokrate! Otkrij svijetu sve, ali bas sve mracne tajne tog zlog skribomana!

[Osmi Socrates]

Kockoglavi, nemoj me citirati. Čak i to je nepodnošljivo. Nije tvoj osnovni problem što si kockoglavi Andrićevac, nego što si podmukao čovjek.

Mislim, nastavićeš ti citirati, nemam ja zablude da ćeš prestati, ali, jbg, tako je sa kockoglavim Andrićevcima. Lažljivo i agresivno. Mjestimično i podmuklo. Dočepalo se interneta i udri. Nepristojno i, u suštini, penje se nazad na granu, figurativno govoreći. Kontraevolucionarno.

Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine.

Ivo Andrić

Pismo napisano 17. maja 1962.

[Osmi Socrates]

Podelom Arbanije nestalo bi privlačnog centra za arbanašku manjinu na Kosovu, koja bi se, u novoj situaciji, lakše asimilovala. Mi bismo, eventualno, dobili još 200.000-300.000 Arbanasa, ali su oni većinom rimokatolici, čiji odnos sa Arbanasima muslimanima nikad nije bio dobar.

Pitanje iseljavanja Arbanasa muslimana u Tursku takođe bi se izvelo pod novim okolnostima, jer ne bi bilo nikakve jače akcije da se to sprečava.

Dozvola Italiji da uzme makar deo balkanske teritorije je manje zlo, jer je za nas u ovom trenutku važno samo jedno, a to je strategijsko osiguranje Kosova.

Uzimanje Skadra moglo bi u tom slučaju biti od velike moralne i ekonomske važnosti. To bi nam omogućilo izvođenje velikih hidrotehničkih radova i dobijanje plodnog zemljišta za ishranu Crne Gore.

Ovo gore je napisao the Nobelovac kao politički savjetnik za fašističku vladu Milana Stojadinovića.

Andrićev referat, napisan 30. januara 1939. godine čuva se u Arhivu Srbije – „Fond Milana Stojadinovića“, kutija 37. Ovaj tekst je prvi put objavljen u „Časopisu za suvremenu povijest“, 1977, IX, br. 2 (24), str. 77-89. Hrvatski istoričar Bogdan Krizman je bio urednik ovog glasila i dokument je, zajedno sa Krizmanovim komentarima štampan pod naslovom „Elaborat dra Ive Andrića o Albaniji iz 1939. godine“.

Pa piše neki neki istoričar, dr. Dragan Petrović.

"

Zbog ovog referata, Ibrahim Rugova je posle Titove smrti, kao tadašnji predsednik Društva pisaca Kosova i Metohije, tražio da se izbrišu sva dela nobelovca iz literature na albanskom jeziku. Andrićev politički angažman i danas mnogima bode oči, jer je čuveni književnik bio veliki srpski rodoljub, što po savremenim političkim standardima koji se nameću i nije poželjno.

Nastavlja dr. Dragan Petrović

Pored diplomatskih podviga između dva rata, u celokupnom stvaralačkom, ali i političkom opusu Andrića je bila prisutna konstanta – protivljenje ideji bošnjaštva na platformi Benjamina Kalaja, kao i protivljenje nametanju muslimanske nacije u komunističkoj Jugoslaviji.

U Srbiji se barem ne stide priznati ono što je istina.

I? Zašto bi Bošnjaci i muslimani na prostorima bivše Jugoslavije prihvatili Andrića bez kritičkog osvrta na njegovu bogatu političku karijeru fašiste?

[piupiu]

Tu se bome mnogi upecaše
čitajuci prolive mentalne
što ih štedro junak izasuo
i po temi i svuda okolo.
Na smradinu muhe doletiše,
sve zunzare zeljne izmetine
te se s njime stadose gostiti
bratski dijelec' sto je na trpezi.
Dodah i ja da im ne nestane,
jer uv'jek sam merhametli bio
i nijesam od truda bjezao
kada dobro treba uciniti
maloumnom kako i umnome,
jer krivica na njemu nijeste
što priroda zlo se našalila
i zalegla s karikaturistom,
a u sjeni lista javorova.

Care

[tranquil]

Jebo Andrića i Njegoša.

Džona Kliza u lektiru

[John Cleese]

[uglavnomja]

Jebo Andrića i Njegoša.

Džona Kliza u lektiru

[Osmi Socrates]

Evo vam zanimljivijih pjesmica za zabavu. Jugoslovenski diplomata Niko Mirošević je napisao ovu pjesmu. Ovo su mu sva iskustva koja je donio iz Egipta, kad je tamo bio diplomata, blago mu se majci. Pjesma je vjerovatno nastala kad je ovaj the slučaj Mirošević bio u egzilu u Londonu sa jugoslovenskom vladom. U pismu prijatelju Andriću, negdje poslije rata, posvećuje je našem jedinom Nobelovcu. Objavljuje je i u zbirci.

Kairski bazar (izvadak)

Naličje

Mujezin pjeva sure svome Bogu,
Alah da mu oprosti, jerbo lažno pjeva.
Nije to ljubavi, već pjesma gnjeva,
poziva na kavgu, a odbija na slogu.

Pastirova koza vezana za nogu,
oko sebe mlijeko nevješto proljeva,
a muhe se kupe, lijeni Arap zijeva
u prljavu svoju obavijen togu.

U prašini gustoj djeca zamazana
otresaju nečist sa čupave glave,
dok džamija stara, ko krastava rana,
zapušteno zjapi, svjedok prošle slave.

K nebu se uzdiše miomiris gnoja,
i Homerov masni dio ovnujskoga loja.

Andrić odgovara.

Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni

Kopija pisma je u Univerzitetskoj biblioteci u Freiburgu.

Ovo, naravno, samo budalu može začuditi, kad se uzmu u obzir drugi slični izleti nedužnog Nobelovca.

[Bloo]

Ah, šta bi Andrić danas napisao kada pogleda trenutnu situaciju oko formiranja Vlade?

[John Cleese]

Kockoglavi, nemoj me citirati. Čak i to je nepodnošljivo. Nije tvoj osnovni problem što si kockoglavi Andrićevac, nego što si podmukao čovjek.

Mislim, nastavićeš ti citirati, nemam ja zablude da ćeš prestati, ali, jbg, tako je sa kockoglavim Andrićevcima. Lažljivo i agresivno. Mjestimično i podmuklo. Dočepalo se interneta i udri. Nepristojno i, u suštini, penje se nazad na granu, figurativno govoreći. Kontraevolucionarno.

Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine.

Ivo Andrić

Pismo napisano 17. maja 1962.

Svesrdno te hrabrim i zdusno podrzavam, a ti meni tako

Ali uistinu, kakva koherentnost, kakav osoben stil, kakva rafinirana kultura izrazavanja, kakva snaga izraza, kakav istancan osjecaj za stilske figure i kakva inventivnost pritom - zapravo bi bilo podlo ne iskazati iskreno divljenje takvom rijetkom biseru

A tako svjeze, nove, originalne, revolucionarne ideje i misli potkrijepljene podacima od neprocjenjive vaznosti, dosad potpuno nedostupnim i nepoznatim javnosti, da i ne spominjem - samo hrabro naprijed, imao si se rasta i roditi, ocito je!

[Osmi Socrates]

Šta je dostupno a šta nedostupno javnosti je nebitno. Ako čovjek ne prihvata činjenice, on je kreten. Tako da mu činjenice treba ponavljati. Sa kretenima ne može drugačije.

[John Cleese]

Šta je dostupno a šta nedostupno javnosti je nebitno. Ako čovjek ne prihvata činjenice, on je kreten. Tako da mu činjenice treba ponavljati. Sa kretenima ne može drugačije.

Samo oštro i beskompromisno! Svaka ti je ka u Njegoša

[Osmi Socrates]

Ah, šta bi Andrić danas napisao kada pogleda trenutnu situaciju oko formiranja Vlade?

A šta bi stvarno danas Andrić napisao? Veličao bi Karadžića i Mladića. Vjerovatno bio senator u RS-u.

Početkom devedesetih bi iz snajpera gađao ljude u opkoljenom Sarajevu, ali bi se svi svađali da li se to zaista desilo. I dalje bi bilo i ljudi u Sarajevu koji bi ga branili, jer, pobogu, on je dao pare, bez obzira što su njegova ideološka kopilad sve to devedesetih rušila.

Doduše, vjerovatno bi Kusturica poštedio svijet od one katastrofe od Andrićgrada, jer se živim ljudima onako nešto ne pravi. Kusturica bi napravio Njegošgrad, usred BiH.

Bregović jedino ništa ne bi mijenjao.

[Škobo Habu]

Socrates, pisati i objašnjavati ljudima koji su spremni sve živo kritički promatrati, osim vlastitih zabluda oko koji su okupljeni kao stado ovaca, uzaludan je posao.

Po meni Andrića ne treba izbacivati iz uđbenika. Ima on pasaža u pripovjetkama u kojima krajnje pozitivno piše i o Islamu, i o Bosni kao zemlji.
Pročitaj, recimo, "Ruđanske begove". Suština je u tome da - ovisno kom se ideološkom taboru pripada: titićima ili alijićima, od Andrića se uzima ono šta kome odgovara. Njegova je književnost postala švedski stol.

Andrić se već odavno ne može braniti od svega što mu se stavlja na teret, pa se njegovim likom i djelom manipuliše na razne načine. Andrićeva književnost, upravo kroz formu "švedskog stola", postala je bitna stavka u nacionalnim programima. Ja sam, recimo, čitao Andrića u doba kada su ga napadali najljući bošnjački propagandisti tipa braće Latić, Hadžema Hajdarevića itd. Da je toliko sporan, nije!

Sa druge strane, upravo u modernoj srpskoj mitomaniji, u kojoj Andrić zauzima centralno mjesto, okupljeni oko ideje "Andrić-grada", odnosno srpskih Delfa, njega samog su sveli na pukost u kojoj je bitna nacionalna orijentacija i ono što piše u romanu "Na Drini ćuprija". Ta knjiga je postala manifest srpskog šovinizma. Kako se se na nju pozivali onomad Karadžić i slični, tako se danas pozivaju Kusturica, Bečković i mnogi drugi srbijanski intelektualci.

Suština je u tome da je Andrić prolazio kroz razne faze, neke od tih faza npr. kod mene izazivaju neku vrstu odijuma spram njega lično, pogotovo to njegovo ideološko konvertitstvo, što se posebice da vidjeti iz događaja nakon WW 2 kada se od Andrića, pogotovo među beogradskom građanskom kastom - rojalističkog usmjerenja, javno odriču ili ga napadaju dojučerašnji prijatelji zbog otvorenog podržavanja Titovih komunista.

Mora se uzeti u obzir da dok su mnogi komunističke vođe robijale po raznim kazamatima kraljevske Jugoslavije, za to je vrijeme Andrić bio jedan od vodećih diplomata u kraljevskoj vladi. Isto tako, nisu mnogi komunitički prvaci gledali sa simpatijama na Andrića, mnogi su ga otvoreno prezirali.
Ako si čitao Martensovu knjigu o Andrćevom životu, "U požaru svijetova", lako je doći do zaključka koliko je Andrić tokom svog života bio hladan i proračunat. Upravo zbog takvih činjenica je velika većina srbijanske književene javnosti i dočakala samu knjigu na nož.

Kad se govori o bošnjačkom preziru spram Andrića, uglavnom se tu poziva na već poznate bošnjačke ideologe, ali se zaboravlja da je bilo orijentalista, kako zagrebačkih, tako i beogradskih, koji su još za života Andrića smatrali da mnogo toga napisanog, pogotovo u knjizi "Na Drini ćuprija", uopšte ne odgovara ni duhu vremana, niti otomanskoj vladavini. Smatrali su da Andrić u mnogo čemu pretjeruje ili nije objektivan.
I sama Jasna Šamić je pisala na tu temu o Andriću, i jasno ukazivala da on nikada nije u potpunosti razumio islamsku tradiciju i kulturu, te da je često stavlja u potpuno pogrešan kontekst. Jasnu Šamić, dežurni titići i vječiti pioniri za koje je Jugoslavija najveći ideal u životu, ne mogu istu proglasiti za bošnjačkog šovinistu. Ili mogu, ali onako kao i do sada sve one koji Andrića ne smatraju svetim - prodavajući floskule a la Jergović.

Realno, Andrić se može zahvaliti mnogo čemu, a pogotovo činjenici da u njegovo vrijeme nije bilo masovnog protoka informacija kao danas, jer bi sigurno neko izvukao iz naftalina njegove slike na kojim se vidi kako predje akreditive Hitleru ili sjedi u loži zajedno sa njim i kraljem Aleksandrom.
To su neke stvari koje su u ondašnjoj Jugoslaviji bili tabu tema i krile se od javnosti. To može zahvaliti komunistima.

[Bloo]

Ah, šta bi Andrić danas napisao kada pogleda trenutnu situaciju oko formiranja Vlade?

A šta bi stvarno danas Andrić napisao? Veličao bi Karadžića i Mladića. Vjerovatno bio senator u RS-u.

Početkom devedesetih bi iz snajpera gađao ljude u opkoljenom Sarajevu, ali bi se svi svađali da li se to zaista desilo. I dalje bi bilo i ljudi u Sarajevu koji bi ga branili, jer, pobogu, on je dao pare, bez obzira što su njegova ideološka kopilad sve to devedesetih rušila.

Doduše, vjerovatno bi Kusturica poštedio svijet od one katastrofe od Andrićgrada, jer se živim ljudima onako nešto ne pravi. Kusturica bi napravio Njegošgrad, usred BiH.

Bregović jedino ništa ne bi mijenjao.

ili napisao da se ništa nije promijenilo kod "Turaka"? Možda ostao osupnut neoosmanizmom.

[tranquil]

Dobra poenta.

Šta bi Andrić radio da je bio u ratu.

Zašto stati na Andriću, takvu analizu treba napraviti za sve pisce.

Evo npr. Homer je Grk, a Grci su podržavali Srbe u ratu, dakle i Homer bi podržavao Srbe.

Dakle moramo revidirati mjesto Homera u lektiri. Ne kažem da ga treba izbaciti, ali se mora uz njegovo djelo učiti i to koga bi ovaj potencijalni cheerleader srbočetnika podržavao tokom agresije na BiH.

[Bloo]

Spoiler

Show

Boze prosti - cuda nikakvoga,
kad u sjeni lista javorova
kockoglavac od dosade gine,
od dosade i od muke silne,
pa on klikce linkove forumske
ne bi li se muke izbavio
kad dosadu vec trpiti mora,
te on nadje temu politicku
o Sebiji, nasoj sultaniji,
da tu krene zametati kavgu
ali od tog ne bi selameta
ne čitaše, samo popišaše
te iskopa temu na Kulturi
i tu opet poce poganiti
poganiti, ali i przniti.
Tu se bome mnogi upecaše
čitajuci prolive mentalne
što ih štedro junak izasuo
i po temi i svuda okolo.
Na smradinu muhe doletiše,
sve zunzare zeljne izmetine
te se s njime stadose gostiti
bratski dijelec' sto je na trpezi.
Dodah i ja da im ne nestane,
jer uv'jek sam merhametli bio
i nijesam od truda bjezao
kada dobro treba uciniti
maloumnom kako i umnome,
jer krivica na njemu nijeste
što priroda zlo se našalila
i zalegla s karikaturistom,
a u sjeni lista javorova.

Dobro te krenulo.
Nastavi u pravcu S. Kulenovića - Pismo Andriću, izdajici

[Osmi Socrates]

O kakvom pobogu ti Homeru pišeš?

Andrić ti je savremenik, barem u duhovnom smislu. Njegove misli i ideje i knjige i danas određuju tvoj život, ako živiš u BiH. Eto, Boško Buha sve gore napisao.

I o Kusturici će ljudi za par vijekova pisati da je veliki reditelj, barem sa nekoliko filmova. To ne znači da ti kao njegov savremenik nemaš pravo da se kritički osvrneš na njegov karakter.

Sam Andrić je napisao, parafraziram, da za vrijeme umjetnikovog života imaš pravo pričati samo o njegovom djelu, a nakon što umre, imaš pravo pričati i o životu i o djelu.

Ja se ne slažem u potpunosti sa tim, jer, Kusturica, recimo... Burna vremena, svašta se izdogađalo.

Dakle, jbt, malo kritičkog osvrta.