Ne kontam, protestujes protiv onih koji su na vlasti da nesto urade ili ne urade.
Kad se SDA vrati u vlast treba protestovati kod njih da mijenjaju debalans.
Ne kontam, protestujes protiv onih koji su na vlasti da nesto urade ili ne urade.
Valjda mislis pakasha ridjobrkog koji je branio zenine skute koja je oslobodila ubicu, taj lik je nakon toga izgubio svaki legimitetPoint. wrote: ↑20/04/2023 18:49 Dobar tekst druga Riđobrkog.
Među filmove koji su obilježili devedesete zasigurno spada i legendarni neo-western Desperado Roberta Rodrigueza, drugi film iz njegove takozvane Meksičke ili Mariachi trilogije. Ova neuobičajena trilogija započela je 1993. godine sa niskobudžetnim filmom El Mariachi, koji je snimljen za svega sedam hiljada dolara, završila je deset godina kasnije sa holivudski produciranim Bilo jednom u Meksiku, ali definitivno najupečatljiviji od tri dijela trilogije je upravo kultni Desperado sa Antoniom Banderasom i Salmom Hayek u ulogama koje će im karijere lansirati u nebesa.
U tom filmu Banderas u ulozi očajnog odmetnika traži osvetu protiv vođe narkokartela koji je ubio ženu koju je volio. Osvetnički pohod pun je fantastičnih scena pucnjave, duhovitih dijaloga i raketa koje se ispaljuju iz kofera za gitaru, a u njemu se El Mariachi (Banderas) uspije i spanđati sa Carolinom (Hayek), djevojkom koja radi za narkobosa. Ovo u suštini i nije neki problem za ljubitelje vrućih scena i latinoameričke golotinje, ali, prema velikom broju kritičara, taj detalj u potpunosti kompromitira desperadov osvetnički pohod i baca mrlju na plemeniti motiv osvete neprežaljene drage.
Poznato je da cilj opravdava sredstva, ali teško da se čista ljubav može osvetiti spomenutim spanđavanjem sa frajlama bliskim krugovima kojima spremate osvetu ili da se, recimo, država može povesti u vladavinu prava gaženjem njenog ustava i flagrantnom segregacijom dijela njenih građana. No, čini se kako je od oktobra prošle godine visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt u svojim nastojanjima da oktroira Vladu Federacije BiH po volji jedne stran(k)e desperatniji nego što bi to bio ikakav Rodriguezov desperado.
Očajne mjere
Njegovu desperaciju ne predstavljaju igrokazi pred medijima poput onog nervoznog ispada u Goraždu ili grotesknog insistiranja da na nedavnu presicu dopusti ulaz kamermanima bez novinara. Ne, ona se ogleda u očajničkom nastojanju da provede očajne mjere koje bi predstavljale suštinski i dugoročno nepopravljivi udar na mladu bh. demokratiju, uključujući već spomenuto gaženje njenog ustava i uvođenje faktičke segregacije, s čim – kako se čini – niko na političkoj sceni Federacije BiH nema problem na principijelnoj razini.
To pokazuje već i sama činjenica kako su sa lakoćom bh. političari i dobar dio medija prihvatili termin „kratkoročne izmjene ustava“ kao da je u pitanju postavljanje rezervnog točka koji treba izdržati do prvog autoservisa. Ono što se od oktobra javno priželjkivalo od strane velikog broja stranaka zainteresiranih za ulazak u vlast nije nikakva „kratkoročna izmjena ustava“, nego njegova „jednokratna suspenzija“, što bi se i u demokratijama slabije razvijenim od naše nazivalo pravim imenom – „puč“.
Bosna i Hercegovina je mlada demokratija i takvo poigravanje sa bilo kojim od ustava u njoj nanio bi nepopravljivu štetu, ako ni zbog čeg drugog onda zbog iskustva koje uči da svaki korak unazad u političkoj kulturi ove zemlje nikad ne ostane incident, nego se ubrzo pretvori u pravilo. Kad se jednom pristupi ovakvim dunđerskim zahvatima na ustavu, samo je pitanje vremena kad će oni postati nešto općeprihvatljivo i sa čim se unaprijed računa. Ali, to je već nivo razmišljanja na kojem naše stranke ne funkcioniraju i do kojeg im nije stalo. One funkcioniraju na onom principu po kojem primitivna plemena definiraju dobro i zlo: „Zlo je kad susjedno pleme ukrade našu ovcu, a dobro je kad mi ukrademo njihovu“, te stoga bez problema prihvataju i drugu Schmidtovu očajnu mjeru, a to je segregacija.
U javnosti se od političkih stranaka koje predstavnici međunarodne zajednice u BiH sada već transparentno pokušavaju izbaciti iz vlasti, dakle od amalgama Stranke demokratske akcije i Demokratske fronte koje politički protivnici oslovljavaju sarkastičnom skraćenicom „SDfA“, počesto moglo čuti kako famozni potez Christiana Schmidta iz izborne noći predstavlja „aparthejd“. Iako je patetična samoviktimizacija nezaobilazan element u našoj političkoj komunikaciji, čak i u našim okvirima je poređenje sa sveopćom segregacijom kakvoj su bili izloženi južnoafrički nebijelci malo pretjerano i ne odgovara stvarnim razmjerima diskriminacije koju je legalizirao visoki predstavnik.
Pravi čin segregacije
Dio problema je u tome što „SDfA“ taj aparthejd doživljava i predstavlja isključivo kroz zabranu učešća njihovim strankama u formiranju vlasti i nije u stanju držati fokus na pravom problemu, a to je faktičko anuliranje glasova ljudi koji su iskoristili svoje biračko pravo. To je pravi čin segregacije kojem je posvećeno nedovoljno pažnje i gdje je u silnoj buci oko stranaka i njihovog prava na (ne)formiranje vlasti potpuno sklonjen u stranu problem namjerne diskriminacije jasno definiranog segmenta glasača u entitetu Federacija BiH.
Naime, kao zdravo za gotovo se prihvatila činjenica kako je nečuvenom (a sada već izgledno i očajno kontraproduktivnom) odlukom da u izbornoj noći promijeni pravila Christian Schmidt „nišanio“ na SDA i DF. Ali, sve što je uslijedilo potom svelo se ili na – kako se čak i u medijima koji sebe shvataju ozbiljno naziva – „kmečanje“ SDA i DF-a radi mogućeg izbacivanja iz vlasti ili likovanje njihovih oponenata zbog izglednog izlaska u vlast zbog kojeg im je Schmidtovo interveniranje opravdano ili čak poželjno.
U stvarnosti, imamo preko tri stotine hiljada prevarenih ljudi koji su drugog oktobra mislili da imaju pravo glasa i nisu bili svjesni kako svoj glas „bacaju“ na stranke kojima neće biti dopušteno da učestvuju u formiranju vlasti. Šta god mi mislili o tim strankama, to nimalo ne mijenja činjenicu da je riječ o prevari birača sa predumišljajem i da je najveću izbornu prevaru u historiji počinio OHR na čelu sa Christianom Schmidtom.
Historijat relacija OHR-a i bh. političkih stranaka pamti brojna sankcioniranja i discipliniranja. Bilo je tu smjena i oduzimanja mandata, zabrana političkog djelovanja stranačkim funkcionerima, brisanja kandidata sa izbornih lista, novčanog kažnjavanja i blokiranih računa – svačega što je određenim strankama otežavalo političko djelovanje. Teško da bi iko mogao prigovoriti da se za takvim mjerama posegnulo i ovoga puta pa da se, recimo, u borbi protiv korupcije i kriminala kojim SDA nesumnjivo obiluje posegnulo za zabranom kandidiranja cijelog prvog ešalona kadrova ove stranke, brutalnim finansijskim kaznama ili smjenama kompromitiranih kadrova za koje vjerovatno i njihove rođene majke teško da mogu pronaći riječi opravdanja.
Umjesto da sankcije budu usmjerene direktno prema političarima, oni su kažnjeni posredno preko glasača kojima nije ostavljena šansa da svoj glas drugog oktobra daju nekom kome će biti dopušteno da ih predstavlja. U momentu kad su ti glasači pošli na biralište, oni nisu znali da će njihovi listići biti de facto nevažeći, ali Christian Schmidt jeste, i to njegovu odluku čini najvećom izbornom prevarom u historiji naše demokratije, a svjesno ostavljanje tačno određene skupine birača samo sa virtualnim pravom glasa bez praktične vrijednosti – segregacijom.
Jasno je kako je javnost u BiH s razlogom galvanizirana i polarizirana, potpuno je razumljivo i opravdano i to što veliki dio javnosti želi vidjeti SDA pobijeđenu i poniženu, i to što drugi u Trojki/Osmorki vide paradigmu promjene, jasno je da veliki broj glasova u javnom prostoru govori iz perspektive gubljenja privilegija, razumljivo je da postoje i oni koji su zainteresirani za pozicije i privilegije koje bi im vlast donijela. Sve je to dio političkog folklora, ali postoji i neka principijelna razina ispod koje se ne ide, a to je, sudeći po izjavama datim posljednjih dana, sve jasnije i čelnicima većine relevantnih stranaka uključenih u proces.
Stoga, i u životu i u politici potpuno su razumljivi i volja za pobjedom, i motiv osvete, i želja za ostvarenje svojih ciljeva i ideja, ali bilo da film režira Robert Rodriguez ili međunarodna zajednica, bitno je da glavni junaci u njemu zadrže svoje principe i ne kompromitiraju ideje na kojima se njihova priča zasniva. Nažalost, od oktobra naovamo vidjeli smo koliko su te ideje i principi bitni, i koliko god da neko navija za jednu ili drugu stranu u trenutnoj političkoj borbi, prilično je izvjesno kako bi se svaka od tih strana u suprotnoj ulozi ponašala onako kako se sada u njoj ponaša ona njoj opozitna. Pobjeda po cijenu odustajanja od svojih principa i ideala je uvijek preskupa i dugoročno neisplativa, a i ako čovjek može imati razumijevanja za nekog kome se to desi sa Salmom Hayek, teško da isto vrijedi za Christiana Schmidta.
Ima smisla protestovati i kod ovih sada jer oni nastavljaju da njeguju tekovine disbalansa, i isto postupaju.
Dakle predlazes da oni koji su to uradili prodju nekaznjeno.mirsek wrote: ↑20/04/2023 19:47Ima smisla protestovati i kod ovih sada jer oni nastavljaju da njeguju tekovine disbalansa, i isto postupaju.
Nema smisla sad protestovati kod SDA, to je opozicija ili eto barem NIP koji hoce da mijenja SDA kod Bosnjaka trebao da uradi dok je SDA vladala.
Protestuje se kod trenutne vlasti, kod onih koji su u mogucnosti da nesto rade u vezi sa tim.
To je taj sda balijski mentalitet, nećemo protestovati niti kritikovati dok je naša sda na vlasti, neka izdaju i prodaju sve, samo neka nama naše sda sa bakirom i sebijom.madner wrote: ↑20/04/2023 20:33Dakle predlazes da oni koji su to uradili prodju nekaznjeno.mirsek wrote: ↑20/04/2023 19:47
Ima smisla protestovati i kod ovih sada jer oni nastavljaju da njeguju tekovine disbalansa, i isto postupaju.
Nema smisla sad protestovati kod SDA, to je opozicija ili eto barem NIP koji hoce da mijenja SDA kod Bosnjaka trebao da uradi dok je SDA vladala.
Protestuje se kod trenutne vlasti, kod onih koji su u mogucnosti da nesto rade u vezi sa tim.
Smjesno je sto ne vidis ni koliko je tvoj stav kontradiktoran.
Uglavnom javi kada bude ispred SDA protest, dolazim.
Pa kako ce protesti ispred SDA kazniti SDA, de mi objasni zivota ti ?madner wrote: ↑20/04/2023 20:33Dakle predlazes da oni koji su to uradili prodju nekaznjeno.mirsek wrote: ↑20/04/2023 19:47
Ima smisla protestovati i kod ovih sada jer oni nastavljaju da njeguju tekovine disbalansa, i isto postupaju.
Nema smisla sad protestovati kod SDA, to je opozicija ili eto barem NIP koji hoce da mijenja SDA kod Bosnjaka trebao da uradi dok je SDA vladala.
Protestuje se kod trenutne vlasti, kod onih koji su u mogucnosti da nesto rade u vezi sa tim.
Smjesno je sto ne vidis ni koliko je tvoj stav kontradiktoran.
Uglavnom javi kada bude ispred SDA protest, dolazim.
Pa ako ne protestujes, dobice informaciju da ako opet budu pozicija mogu opet nastaviti po tom obrascu. Samo snazan protest i kazna na sljedecim izborima ih moze sprijeciti u tome.
O cemu ti pricasagent_zero wrote: ↑20/04/2023 20:51To je taj sda balijski mentalitet, nećemo protestovati niti kritikovati dok je naša sda na vlasti, neka izdaju i prodaju sve, samo neka nama naše sda sa bakirom i sebijom.
Ali zato ćemo uvijek protestovati protiv svakog ko nije sda, čak ćemo sve ono što je naša sda izdala, prodala etiketirati drugima i protiv tih drugih ćemo protestovati jer ima "smisla".
Generalni protesti protiv disbalansa, i protiv SDA, sadasnje kao i buduce vlasti su dovoljan znak svima.
Cim ih organizujes, ali da bude jasno ko je kriv. Ponesi zastavu mirseku.
Ne kontam šta je tačno sporno u pitanju novinarke, sve rekla kako jeste. Avdo je veći izdajnik nego što će kifla ikad biti.
Pojma nemam. Svaki sdO bot na tviteru je to postavio danas. Najglasniji naravno Nedim DimNe…Javier Pena wrote: ↑20/04/2023 21:17Ne kontam šta je tačno sporno u pitanju novinarke, sve rekla kako jeste. Avdo je veći izdajnik nego što će kifla ikad biti.
Pa valjda je sporno sto nema pitanja sugovorniku nego je novinarka postavila pitanje I dala odgovor.Javier Pena wrote: ↑20/04/2023 21:17Ne kontam šta je tačno sporno u pitanju novinarke, sve rekla kako jeste. Avdo je veći izdajnik nego što će kifla ikad biti.
"Jesmo li BiH uspjeli vratiti na agendu velikih svjetskih sila", "šta uraditi da se ta situacija još poboljša", "možete li napraviti rezime mandata do sada, poslove i koji su konkretni zaključci?"palermo wrote: ↑20/04/2023 21:39Pa valjda je sporno sto nema pitanja sugovorniku nego je novinarka postavila pitanje I dala odgovor.Javier Pena wrote: ↑20/04/2023 21:17
Ne kontam šta je tačno sporno u pitanju novinarke, sve rekla kako jeste. Avdo je veći izdajnik nego što će kifla ikad biti.
sta je smijesno hoces reci da nije pohvalno da nam je u 100 dana doslo više MVP stranih drzava neg za četiri godine koliko je sda dvotonka bila na mjestu MVP-a , lik vrhunski pliva u ovim vodama a vi se mozete samo smijati tome ovo pokazuje koliko nemate pojma o diplomatskim odnosima
Covjek cuje ono sto zeli da cuje a ne ono sto je zaista receno.Javier Pena wrote: ↑20/04/2023 21:42"Jesmo li BiH uspjeli vratiti na agendu velikih svjetskih sila", "šta uraditi da se ta situacija još poboljša", "možete li napraviti rezime mandata do sada, poslove i koji su konkretni zaključci?"
Ne jedno, nego tri pitanja.