Ukrajina: Prvi (ili Treći?) klimatski rat
Peter Olandt Daily Kos Zajednica
Ponedjeljak, 17. aprila 2023. · 14:17
Ukrajina je imala toplu zimu (Ova slika je od 1. januara 2023.)
Ovo će biti jedna od onih stvari o kojima će se akademici sigurno raspravljati. Kvalificira li se sama suša. Građanski rat započeo je Arapskim proljećem 2011. što se svakako uklapa u pokret za demokraciju protiv autokracije. Uplitanje SAD-a sigurno je slučajno povezano s lokacijom naftnih bušotina. Ali veliki dio toga također se odnosi na ISIS i destabilizaciju regije od američko-iračkog rata. Vidio sam da ide u oba smjera. Ali moj naslov "Prvi klimatski rat" malo više privlači pažnju. 
Rusija je velika zemlja izvoznica fosilnih goriva, kojom upravljaju oligarsi, i ima koristi od topljenja arktičkog leda iz niza razloga. Napali su novonastalu demokraciju koja je pokušavala smanjiti svoju ovisnost o ruskim izvorima energije. Fosilna goriva i nuklearna energija (relativno zelena energija) imali su istaknutu ulogu tijekom cijelog sukoba. I na kraju, zimske temperature koje nisu sezonske utjecale su na vojnu situaciju.
Mali broj pojedinaca može iz zemlje izvući fosilna goriva u velikim količinama u odnosu na golemo bogatstvo koje proizvode. To omogućuje nekolicini pojedinaca na vrhu da nekolicini uključenih isplaćuju dobru plaću u odnosu na ostatak svijeta, dok još uvijek veliku većinu profita zadržavaju za sebe. Ovo golemo bogatstvo koje može generirati i koncentrirati samo nekoliko ljudi glavni je čimbenik uspona oligarhije diljem svijeta. Oligarhija nije nova pojava, ali ne čudi da su fosilna goriva povezana s mnogim svjetskim totalitaristima, kako sadašnjim tako i budućim.
Dakle, kriza klimatskih promjena također je kriza autokracije nasuprot demokracije (kolektivne akcije).
Kako neke zemlje smanjuju ovisnost o fosilnim gorivima, cijena sirove nafte pada. Značajan dio ruskog gospodarstva vezan je za fosilna goriva i stoga su niske cijene glavna prijetnja ruskoj stabilnosti i bogatstvu (barem iz perspektive oligarha). Ukrajina je bila (i povremeno je još uvijek između raketnih napada) izvoznik električne energije u Europu. Ova električna energija prvenstveno dolazi iz hidroelektrana i nuklearnih elektrana, koje imaju male emisije stakleničkih plinova. Ukrajina također kontrolira plinovod od Rusije prema zapadu i ima velike vlastite neiskorištene izvore fosilnih goriva.
Dakle, da je Rusija uspješno preuzela Ukrajinu, osigurali bi zelenu proizvodnju električne energije i za Rusiju i za prodaju Zapadu. Pojeo bi jednog od posrednika plinovoda osiguravajući veći dio profita od plina za sebe. Imala bi kontrolu nad time kako, kada i hoće li se ta neiskorištena fosilna goriva razvijati pomažući Rusiji da održi bolju kontrolu cijena.
Demokracije napreduju zahvaljujući zajedničkoj moći (električnoj i političkoj). Demokracije se razboljevaju i umiru kada nekoliko pojedinaca dobije previše moći.
Autokratska Rusija doista je ugrožena Ukrajinom na više razina. Ukrajina je meta prilike koja je odbijala ruski utjecaj i korupciju. Nadalje, ekonomski jaka demokratska Ukrajina bila bi u stanju zasjeniti rusko gospodarstvo i na kraju bi Ukrajina mogla utjecati na Rusiju. To je prijetnja Rusiji. Neugodnost nadmašivanja od bivšeg podanika (pod SSSR-om) samo bi povećala bol i poniženje.
Cijeli članak ispod...
Moje je uvjerenje da će ruska invazija na Ukrajinu ostati zabilježena kao prvi (ili treći, vidi komentare) klimatski rat. Da budemo jasni, klimatske promjene nisu uzrokovale ovaj rat, ali ovo je prvi veliki rat u kojem klimatske promjene igraju stvarnu ulogu, kako na bojnom polju tako iu geopolitičkom kontekstu.
Rusija je velika zemlja izvoznica fosilnih goriva, kojom upravljaju oligarsi, i ima koristi od topljenja arktičkog leda iz niza razloga. Napali su novonastalu demokraciju koja je pokušavala smanjiti svoju ovisnost o ruskim izvorima energije. Fosilna goriva i nuklearna energija (relativno zelena energija) imali su istaknutu ulogu tijekom cijelog sukoba. I na kraju, zimske temperature koje nisu sezonske utjecale su na vojnu situaciju.
Ratovi 20. stoljeća često su bili oko nafte. Japan je u Drugi svjetski rat ušao dijelom kako bi osigurao opskrbu naftom nakon što su SAD uvele naftni embargo. Njemačko bogatstvo bilo je djelomično povezano s njihovim neuspjehom da osiguraju naftna polja u južnom SSSR-u. Zaljevski rat obilježio je invaziju i kasnije oslobađanje naftom bogatog Kuvajta. Rat u Iraku djelomično su potaknuli Dick Cheney i vizija neokonzervativaca o američkoj prisutnosti u Iraku osiguravajući iračku naftu uz destabilizaciju antiameričkih režima u tom području. Vezani uz jeftinu energiju fosilnih goriva ovi se ratovi mogu smatrati ratovima prije klimatske krize. Bili su to ratovi oko same robe koja je pokretala klimatske promjene. To ne znači da su ovi ratovi bili isključivo zbog nafte, niti su primarno odgovorni za klimatske promjene. Klimatske promjene bi se bez obzira dogodile u svijetu koji se brzo industrijalizirao. Ali također ne bismo trebali zanemariti te veze.
Mali broj pojedinaca može iz zemlje izvući fosilna goriva u velikim količinama u odnosu na golemo bogatstvo koje proizvode. To omogućuje nekolicini pojedinaca na vrhu da nekolicini uključenih isplaćuju dobru plaću u odnosu na ostatak svijeta, dok još uvijek veliku većinu profita zadržavaju za sebe. Ovo golemo bogatstvo koje može generirati i koncentrirati samo nekoliko ljudi glavni je čimbenik uspona oligarhije diljem svijeta. Oligarhija nije nova pojava, ali ne čudi da su fosilna goriva povezana s mnogim svjetskim totalitaristima, kako sadašnjim tako i budućim.
A ova dinamika fosilnih goriva koja stvaraju veliko bogatstvo za nekolicinu, dok su glavni uzrok globalnog zatopljenja, ključna je dinamika klimatske krize. Imamo sredstva da kontroliramo klimatsku krizu, ali nemamo političku moć da je učinimo suočenom s odlučnim protivljenjem onih nekoliko koji imaju toliko koristi od fosilnih goriva. Vidi Manchin, Joe.
Klimatska kriza može se riješiti samo zajedničkim djelovanjem. Nekim ljudima nije dovoljno učiniti pravu stvar. Moramo sve prisiliti na smanjenje emisije CO2. Jasno je da se ne možemo osloniti na dobrovoljno pridržavanje. Nije upalilo. Dakle, moramo donijeti zakone za postavljanje ograničenja na sve emisije stakleničkih plinova. Dok bi autokracija teoretski mogla sudjelovati u suzbijanju emisije stakleničkih plinova, oslanjanje na dobronamjernog despota je loš plan. Osobito kada pogledamo svijet i vidimo da su nemalom slučajnošću mnogi autokrati zgrnuli svoje bogatstvo pomoću fosilnih goriva. Dakle, kriza klimatskih promjena također je kriza autokracije nasuprot demokracije (kolektivne akcije).
Invaziju na Ukrajinu, koja je prvi put započela 2014. kao "granični spor" i koja je prerasla u totalni rat 2022., vodi ego jednog čovjeka, Vladimira Putina. Kao diktator velike zemlje koja proizvodi fosilna goriva, on i ruski oligarsi dio su globalne elite koja često stoji iza većine dezinformacija koje napadaju demokracije diljem svijeta. Zaista ne mislim da je Putin sjeo i rekao sam sebi, "bože, kao barun fosilnih goriva trebao bih uništiti ovu susjednu demokraciju koja prijeti mom naftnom poslu." Ali pozadinski pritisci postoje.
Kako neke zemlje smanjuju ovisnost o fosilnim gorivima, cijena sirove nafte pada. Značajan dio ruskog gospodarstva vezan je za fosilna goriva i stoga su niske cijene glavna prijetnja ruskoj stabilnosti i bogatstvu (barem iz perspektive oligarha). Ukrajina je bila (i povremeno je još uvijek između raketnih napada) izvoznik električne energije u Europu. Ova električna energija prvenstveno dolazi iz hidroelektrana i nuklearnih elektrana, koje imaju male emisije stakleničkih plinova. Ukrajina također kontrolira plinovod od Rusije prema zapadu i ima velike vlastite neiskorištene izvore fosilnih goriva.
Dakle, da je Rusija uspješno preuzela Ukrajinu, osigurali bi zelenu proizvodnju električne energije i za Rusiju i za prodaju Zapadu. Pojeo bi jednog od posrednika plinovoda osiguravajući veći dio profita od plina za sebe. Imala bi kontrolu nad time kako, kada i hoće li se ta neiskorištena fosilna goriva razvijati pomažući Rusiji da održi bolju kontrolu cijena.
Ruska diplomatska strategija u vezi s ratom temelji se na opskrbi Europe fosilnim gorivima. Njemačka i drugi više se oslanjaju na ruska fosilna goriva u posljednjih nekoliko desetljeća. Putin se kladio da će ovo oslanjanje ublažiti europsku potporu Ukrajini zbog straha da će Rusija prekinuti opskrbu plinom. Putin je izgubio mnogo vremena jer je Njemačka blefirala i krenula ubrzanim kursom za povećanje uvoza LNG-a. Osim toga, sankcije na rusku naftu značajno su smanjile Ural Crude i Rusija je izgubila značajan profit na izvozu fosilnih goriva. Ovi pritisci također povećavaju europsku želju za energijom vjetra i sunca.
Energija vjetra i sunca su anatema za autokrate fosilnih goriva. Umjesto visoko centralizirane proizvodnje i korištenja energije (bušenje, bušotine, cjevovodi, rafinerije i elektrane na prirodni plin) vjetar i sunce su oličenje kolektivnog demokratskog djelovanja. Solarne panele i vjetroturbine proizvode različite tvrtke i nisu inherentno vezane za proizvodnju na određenoj lokaciji. Nadalje, njihova proizvodnja energije uvelike je raspršena. Iako postoje neki veliki industrijski projekti, svatko s dovoljno novca može postaviti solarnu energiju na vlastitu kuću. Vjetroturbine su malo preciznije u pogledu toga gdje mogu ići, ali još uvijek su daleko više raspršene od infrastrukture fosilnih goriva. Demokracije napreduju zahvaljujući zajedničkoj moći (električnoj i političkoj). Demokracije se razboljevaju i umiru kada nekoliko pojedinaca dobije previše moći.
Autokratska Rusija doista je ugrožena Ukrajinom na više razina. Ukrajina je meta prilike koja je odbijala ruski utjecaj i korupciju. Nadalje, ekonomski jaka demokratska Ukrajina bila bi u stanju zasjeniti rusko gospodarstvo i na kraju bi Ukrajina mogla utjecati na Rusiju. To je prijetnja Rusiji. Neugodnost nadmašivanja od bivšeg podanika (pod SSSR-om) samo bi povećala bol i poniženje.
I naravno u samom vođenju ovog rata, sada smo vidjeli dvije tople zime koje stvaraju probleme s blatom. Mart 2022. bio je dovoljno topao da otopi tlo stvarajući goleme količine blata i ograničavajući ruski napredak na ceste bolje kvalitete. Tada je zima 22./23. bila toliko topla da je spriječila jak mraz na dovoljno mjesta da (eventualno) spriječi zimsku ukrajinsku ofenzivu. Rusi su dovoljno glupi da napadnu u bilo kakvim terenskim uvjetima. Moguće je da je Ukrajina čekala čak i da se tlo čvrsto smrzlo. Nećemo znati sve dok rat ne završi i ti detalji ne budu objavljeni. Ali u najmanju ruku je omelo rusku ofenzivu i još lakše gađalo vozila koja su bila prisiljena držati se cesta.
Pretpostavljam da ćemo vidjeti još klimatskih ratova. Koliko god priželjkivao kraj rata, mislim da još nismo stigli. Kako se klima mijenja i zemlje destabiliziraju, gotovo ćemo sigurno vidjeti unutarnje sukobe i građanske ratove. Vidjet ćemo sporove oko sve manjih resursa, vode, a u nekim slučajevima čak bismo mogli vidjeti i borbe oko viših terena. Nešto od toga može se umanjiti ako radimo na malim zatvorenim gospodarstvima koja se temelje na solarnoj energiji i energiji vjetra gdje lokalne zajednice mogu osigurati same sebe. Jednakost u bogatstvu je od ključne važnosti kako bi se nekoliko loših aktera spriječilo da steknu previše moći i ometaju naše zajedničko djelovanje.
