U sjeni formiranja vlasti: Ostaje li Sarajevo bez pitke vode i hoće li se naš izbor svoditi između fekalija i mikroplastike u flaširanoj vodi?
"Ako Skupština Kantona Sarajevo usvoji novu Odluku o vodozaštitnoj zoni, Sarajlije će imati izbor između fekalija i otrova u vodi iz česme i toksične mikroplastike u flaširanoj vodi (ko ima da plati). Imaćemo izbor između kratkoročnog, srednjeročnog i dugoročnog trovanja.", navode iz Eko Akcije.
Na sljedećoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo koja će se održati 18. aprila, raspravljat će se o Nacrtu privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće "Sarajevsko polje". Kako navode iz Eko Akcije, ako se usvoji nova odluka o zaštiti izvorišta vode za piće Sarajevsko polje, ukupna površina vodozaštitne zone smanjuje se skoro tri puta.
(Facebook/Eko Akcija)
"Za gradnju se otvara preko 200 hektara zemljišta vodozaštitne zone gdje je nova gradnja ranije bila zabranjena!", napisali su iz Eko Akcije.
Postavlja se pitanje postoji li građevinski lobi jači od potreba i usluga stanovnicima Kantona Sarajevo?
Prema Nacrtu ove odluke, ukupna površina vodozaštitne zone se smanjuje sa oko 48 000 hektar na svega 16 095 hektara površine.
Iz Eko Akcije vrlo jasno kažu da nema nikakve sumnje da je novu odluku o vodozaštitnoj zoni neophodno donijeti što prije jer odluka kasni 20 godina. Još 2003. godine istekao je prvi zakonski rok dat kantonalnim vlastima da usklade odluku o vodozaštitnoj zoni s odredbama federalnog pravilnika donesenog godinu dana ranije.
"Jeste neophodna nova odluka da se konačno zaustavi ubrzano smanjivanje vodozaštitne zone i ugrožavanje sarajevske pitke vode uprkos propisima. Samo što ovo nije odluka koja nam je potrebna. Ako se usvoji ovakva odluka, širom se otvaraju vrata uništenju vode koju Sarajevo pije.", navode.
Kako se nova Odluka razlikuje od stare?
"Ključna razlika je da je preko 200 hektara zemljišta, preko 20% nekadašnje tzv. uže, prve i druge vodozaštitne zone, gdje je bila strogo zabranjena nova stambena gradnja, prebačeno u treću ili četvrtu vodozaštitnu zonu - gdje je gradnja dozvoljena.
Prema Nacrtu odluke, u trećoj vodozaštitnoj zoni dozvoljena je:
- Izgradnja novih urbanih naselja i proširenje postojećih urbanih naselja,
- benzinske pumpe uz prometnice,
- izgradnja i rad postrojenja za tretman životinjskog otpada,
- pogoni metalne industrije,
- pogoni industrije papira i celuloze,
- skladištenje i deponovanje šljake i pepela,
- termoelektrane,
itd.", navode iz Eko Akcije.
Odlukom se čak omogućava i gradnja novih benzinskih pumpi tamo gdje je to prije bilo nezamislivo - na području Igmana i Bjelašnice.
(Facebook/Eko Akcija)
Vrlo jasna pitanja koja su postavili iz Eko Akcije nadležnima, a na njih nema odgovora jesu i zašto kao granica IV vodozaštitne zone u Nacrtu nije uzeta hidrogeološka granica sliva izvorišta, na način definisan članom 6. federalnog Pravilnika što je glavni razlog za drastično smanjenje ukupne površine vodozaštitne zone i zašto je promijenjena vodozaštitna zona za područje P1 veličine 165,57 hektara sa II na III vodozaštitnu zonu u odnosu na verziju Nacrta odluke iz maja 2018. čime se područje P1 otvorilo za stambenu gradnju?
Federalni Pravilnik o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode za javno vodosnabdijevanje stanovništva („Službene novine FBiH”, broj 88/12) propisuje vodozaštitne zone nekoliko puta manje od onih propisanih prethodnim Pravilnikom, iz 2002. godine, te onih u zemljama regiona i Evropske unije. Takva izmjena se nije temeljila ni na kakvim kredibilnim naučnim saznanjima o vremenu zadržavanja štetnih materija u vodama podzemnih rezervoara iz kojih se crpi voda za piće.
I pored toga, član 5. stav (4) Pravilnika je dao mogućnost izrađivaču Elaborata i kantonalnoj komisiji da propišu znatno oštrije zabrane i ograničenja na brojnim područjima na kojima se sada ili već izvode ili planiraju aktivnosti koje bi mogle značajno ugroziti izvorišta vode, što je komisija tek malim dijelom iskoristila (područja P1, P2, P3, P4 u Odluci).
Pitanja koja su postavili iz Udruženja Eko Akcija su sljedeća:
Zašto na sličan način nije poboljšana zaštita na svim crnim tačkama slivnog područja (Igman, Babin Do, Prečko polje, HIFA Oil aerodrom itd.)?
Zašto nije formirana vodozaštitna zona i oko ponora u Babinom Dolu, za koji je testiranjem utvrđeno da ima direktnu vezu sa Hrasničkim vrelom iz kojeg se za sarajevski Vodovod uzima 50 l/s u sekundi?
Zašto je uspostavljanje 2. i 3. vodozaštitne zone za Hrasničko vrelo ostavljeno za daleku budućnost?
Da li je i kako građevinski lobi utjecao na očito svjesnu odluku učesnika u cijelom procesu izrade ovog Nacrta odluke da Hrasničko vrelo ostaje skoro pa potpuno nezaštićeno ovom Odlukom?
Brzina tečenja podzemne vode je ključni parametar za određivanje granica vodozaštitnih zona izvorišta na Igmanu i Bjelašnici.
Zašto je za potrebe izrade Elaboratu zaštite izvorišta urađen samo jedan test brzine tečenja vode u kraškom podzemlju Igmana i Bjelašnice.
Zašto u Elaboratu zaštite izvorišta nisu detaljno precizirane standardne ili dodatne mjere zaštite za dozvoljene aktivnosti u vodozaštitnim zonama na način definisan u članu 10, stav (4) Pravilnika?
Nakon što je već posao izrade Elaborata zaštite izvorišta dat kompaniji u privatnom vlasništvu, zašto je i pored obilja izvanrednih univerzitetskih kadrova, revizija Elaborata dodijeljena kompaniji u privatnom vlasništvu?
Zašto je, kao jedan od ulaznih dokumenata za izradu Elaborata zaštite izvorišta ušla i “Studija o mogućnosti korištenja rezidencijalnog prostora u II zaštitnoj zoni”, urađena od strane sada nepostojećeg Earth Science Institute Sarajevo kada je u postojećoj II vodozaštitnoj zoni ZABRANJENA svaka izgradnja novog “rezidencijalnog prostora”?
Potvrda da su pitanja koja su postavljena pred nadležne institucije, u ovom slučaju skupštinske zastupnike ali i resornog ministra Adnana Delića, jeste i obraćanje odnosno obrazloženje akademika prof. dr. Muriza Spahića, hidrologa i najboljeg poznavalaca podzemnih voda Sarajevskog polja te njegovo obrazloženje prenosimo u cjelosti:
"Poštovani zastupnici Skupštine KS,
Prije nego što vas pozovu na izjašnjavanje tražite odgovore na postavljena pitanja koje je postavila Eko Akcija. Osim toga, podsjetite se sadržaja Otvorenog pisma kojeg sam vama zastupnici uputio u vrijeme kada je ova tačka dnevnog reda postavljena na skupštinsko zasijedanje. Ovom prilikom ponovo podsjećam da su nerazumni Prijedlozi u naručenom Elaboratu zabrinjavajući o minimiziranju učešća krških voda iz južnog planinskog zaleđa Bjelašnice i Igmana, koji napajaju Sarajevsko polje vodom iz kojeg se crpi pitka voda za vodosnabdijevanje stanovnika Sarajeva. Svi ponori na Bjelašnici i Igmanu su zapravo prva vodozaštitna zona jer su krške vode sa pomenutih planina ponornice koje se pojavljuju na vrelima Bosne daleko brže nego što su Elaboratom precizirane. Zastupnici Skupštine KS zapitajte se zašto na vrelu rijeke Bosne stoji tabla upozorenja "Voda nije za piće"!"
Na vrlo jednostavan i slikovit način su iz Udruženja Eko Akcija objasnili posljedice koje će se donošenjem ovakve odluke.
(Facebook/Eko Akcija)
Resorni ministar Adnan Delić, u svojoj izjavi je precizirao i istakao, u svakom slučaju laički da građani nemaju razloga za zabrinutost. Tvrdio je da će voda biti "zaštićenija nego ikada prije."
U opozicionoj SDA, optužili su Delića i načelnika Ilidže Nermina Muzura (NiP) da žele pogodovati, kako su saopćili finansijerima NiP-a.
Delić je kazao da se neće smanjiti površina vodozaštitne zone te da to nije ni namjeravano. Istakao je koje područje se tretira predloženom odlukom.
"To nije tačno, jer su zone smanjene donošenjem pravilnika iz 2012. godine. Ne namjeravamo to uraditi i ne donosimo privremenu odluku zbog toga. Neće se smanjiti i nema područja na kojima će se to desiti. Za one koji žele više informacija pojasnit ćemo to detaljno. Vrlo važno je znati koja površina je obuhvaćena nacrtom privremene odluke, a koja površina je obuhvaćena nevažećom odlukom iz 1987. Površina, koju mi želimo zaštititi odnosi se samo na dio sliva, odnosno privremena odluka o zaštiti izvorišta vode za piće Sarajevsko polje se odnosi na područje Kantona Sarajevo ili obuhvat vodozaštitinih zona na području Kantona, a nevažeća odluka iz 1987., s kojom se upoređuje ova privremena odluka, odnosi na veći obuhvat, odnosno na cijelo slivno područje koje se prostire na području oba entiteta", kazao je.
"Elaborat na osnovu kojeg su utvrđene granice i definisane mjere je izrađen prema važećoj zakonskoj regulativi, a to je Pravilnik 88/12 - donesen kao podzakonski akt Federacije Bosne i Hercegovine, a na osnovu Zakona o vodama iz 2006. donesenog u Vladi FBiH. To će reći da privremenom odlukom slivna površina nije promijenjena, jer su već elaboratom iz 2014. određene zone zaštite, prema važećem federalnom Zakonu iz 2006., a Aneksom 2 nacrta privremene odluke predložene su mjere zaštite u tim zonama", naveo je.
Delić je kazao da je cilj bolje zaštititi vodozaštitnu zonu.
"Sa ciljem bolje zaštite, a na osnovu člana 5. ovog pravilnika, kojim se dopušta određena sloboda u određivanju mjera zaštite, nacrtom privremene odluke definirana su područja sa strožijim zabranama (P1, P2, P3 i P4 sa svojim opisom granica i mjerama, što je dato u kartama iz priloga nacrta), a koje se poklapaju sa zonama iz odluke iz 1987. Pojednostavljeno, za područja P1, P2, P3 i P4 propisane su dodatne, strožije mjere zaštite od onih koje su date pravilnikom iz 2012. kako bi se zaštitilo Sarajevsko polje. Kad govorimo o ovom segmentu, bitne su mjere zaštite i ograničenja u zonama predložene u članu 28. privremene odluke", istakao je u svojoj izjavi u julu prošle godine.
(Piše: Erna Hadžić)
