Ovo nije objavljeno u nekakvom opskurnom tabloidu ili časopisu o astrologiji i onostranom već na stranici državne novinske agencije RIA. Kolumnista Kiril Strelnikov, ruski analitičar, ovog jutra pojašnjava da se Rusija pretvara u vojno carstvo, po uzoru na stari Rim, te da ispunjava svoju mesijansku ulogu.
...Kad je zagrmilo, za razliku od influensera koji su potrčali na granične prijelaze, Rusi, Čečeni i Burjati krenuli su u juriš na Mariupol i Bakhmut, plaćajući naše grijehe i kukavičluk najvjernijom i najjačom valutom na svijetu – svojom krvlju. I sada su u zaleđenim rovovima i zapaljenim tenkovima, stvarajući novi svjetski poredak i iznova stvarajući našu zemlju. Oni stvaraju novu rusku državu, vojno carstvo – upravo onakav oblik naše države i društva o kakvom su sanjali naši preci i koji su sveti proroci predvidjeli. Biti vojno carstvo ne znači širenje granica, jer je netko pametan rekao da Rusija nema granica. Povijesna, univerzalna i svjetska misija i sudbina Rusije je da bude osloboditeljica i braniteljica potlačenih i da vojnom silom održava mir i pravdu na zemlji. A sada Rusija čini upravo to...
Povijest vojnog carstva starog Rima daje nam na srebrnom pladnju jasan recept za reformu države i društva. I taj recept sada treba provesti u okruženju "prijatelja" koji bi rado jednom zauvijek riješili rusko pitanje, ali se jako boje da se ne pretvore u radioaktivnu prašinu. Kamen temeljac i elita Rima bili su građani vojnici koji su bili dužni s oružjem u rukama širiti granice carstva. Samo su oni, građani vojnici, imali pravo glasa i mogli su imenovati careve. Uz ozbiljne plaće i isplate po rezultatima pobjeda, rimski legionari imali su pravo na solidnu mirovinu i brojne beneficije, a dobili su i zemljišne parcele, što ih je nakon isteka roka službe pretvorilo u bogate zemljoposjednike i otvorilo vrata u najviše rimsko društvo. Za nedržavljane iz dalekih provincija, služba u rimskoj vojsci bila je najkraći put do dobivanja državljanstva, statusa i prosperiteta. Vojna služba i sudjelovanje u ratovima bili su preduvjet za dobivanje javne dužnosti. Danas uglavnom poznat po svojoj smrtnoj rečenici, Gaj Julije Cezar uveo je zakon prema kojem samo onaj tko je služio tri godine kao časnik ili šest godina kao vojnik može dobiti položaj i sjediti u općinskom vijeću. Istodobno, izbjegavanje vojne obveze kažnjavalo se vrlo strogo - uključujući i prodaju u ropstvo. Nisu zaboravljene ni obitelji legionara, za koje su također osigurane ozbiljne beneficije i mogućnosti.
Kao rezultat takve dosljedne i svrhovite politike rimski legionari su se pretvorili u naprednu i povlaštenu društvenu skupinu koja je imala ozbiljan utjecaj na unutarnju i vanjsku politiku države i zahvaljujući kojoj je Rim postao najmoćnija sila svog vremena, štiteći narode okupljene pod svojim okriljem i šireći svoj utjecaj diljem svijeta. Za naše pretke kontinuitet Rusije od Rima bio je očit i prirodan.
Stručnjak za ljudske duše, F. M. Dostojevski, primijetio je da je "svrha ruskog čovjeka, nedvojbeno svjetska: „Mi ćemo biti prvi koji će objaviti svijetu da želimo vlastito blagostanje ne kroz potiskivanje pojedinaca i tuđih narodnosti, nego kroz bratsko jedinstvo...Rusija ne živi radi sebe, nego radi ideje...naša sudbina je i sudbina svijeta." Filozof Nikolaj Berdjajev napisao je da "Rusija mora preuzeti aktivnu ulogu u preobrazbi svijeta. Rusija je pozvana biti osloboditeljica drugih naroda: "Mi smo Božja odabrana zemlja, jedini bedem pravog kršćanstva, mesijanska zemlja."
Čak i ako ostavimo po strani teozofski kontekst, uzimajući u obzir multikonfesionalnu prirodu naše domovine, pretjerana povijesnost sadašnjeg trenutka gradi jasnu logiku ruskog opstanka i pobjede kroz restrukturiranje naših pomalo zahrđalih veza na vojno-imperijalnom putu, gdje su beneficije za sudionike i članove obitelji sudionika SVO-a prvi, mali, tihi, ali nepovratni koraci prema novoj Rusiji i njenim novim elitama.
