Slike starog Sarajeva

[moonca]

dijaspora se ne zna obuchi

[black]

danas je ovde foto radnja Djumisic

[black]

najbolja do sada fotka rifke i ja sam nedavno postavio jednu. Volio bi da neko postavi stare slike vila iz kalemove danon, corn , pejinovic , smiljanic i druge

Miljenko Jergović o Mihajlu Miši Semjanu i njegovoj vili (16.05.2014.):
Ime Mihajla Miše Semjana može se naći po sarajevskim arhivima, među dokumentima o sudskim parnicama u kojima su se kao stranke pojavljivale Mitropolija dabrobosanska, Vrhbosanska nadbiskupija, Islamska zajednica, ili bilo koji od pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih vjerskih glavara u Sarajevu. Semjan je svima njima bio advokat, čovjek od apsolutnog povjerenja, koji je na kraju, umjesto da napiše memoare, sve tajne svoga posla, u četiri oka ispričane priče, sudske anegdote i sudbine skrivene ispod odeždi, turbana i titula, ponio u svoj sarajevski grob. I naravno da je ispravno postupio: više vrijedi advokatska čast od povijesti jednoga grada. S Mišom Semjanom, kao i bez njega, toj povijesti bilo je suđeno da bude izgubljena.
Danas malo kome što znači i njegova adresa u Sokolskoj 2. Ta će ulica nekoliko mjeseci kasnije, u proljeće 1941. promijeniti ime i postati – Ustaška. Mišu Semjana će, eto, zateći sudbina da kao Srbin živi u Ustaškoj ulici, ali on će i to predurati, zaštićen činjenicom da je bio odvjetnik Ivanu Evanđelistu Šariću, pjesniku, sastavljaču nadasve ganutljive “Ode Poglavniku”, prevoditelju Biblije i vrhbosanskome nadbiskupu. 6. travnja 1946. ulica dobiva novo ime po narodnome heroju, rodom Duvnjaku, Boriši Kovačeviću Šćepanu, a radoznalo čitateljstvo ostat će bez odgovora na pitanje kako su Sarajlije zvali tu ulicu od 6. aprila 1945. sve do prve godišnjice oslobođenja grada. Miši Semjanu nije, međutim, bilo do priče o imenima ulica, jer je bio na ispitivanju u policiji, gdje se provjeravalo njegovo držanje tokom rata. Nije pronađeno da je kriv, pa su mu samo oduzeli i nacionalizirali kuću u kojoj je stanovao i u kojoj mu je bila kancelarija.
Vilu u Sokolskoj 2 sagradio je 1927, i bila je to jedna od arhitektonski najskladnijih porodičnih kuća, koje su se u to vrijeme gradile po Sarajevu, najviše po tihim i strmim obroncima, s velikim, lijepo uređenim baščama. Oko tih vila formiralo se, nastajalo i nestajalo bogatije sarajevsko građanstvo, advokati, bankari i liječnici, koji su se školovali po Zagrebu i Beču, znali su se prilagoditi na preseljenje prijestolnice u Beograd, pa ako su nekako i preživjeli četrdeset prvu, četrdeset pete su ih satrali. Kada im je u ime proleterskog internacionalizma oduzeto sve, polako su krenuli odlaziti prema Zagrebu i Beogradu, tražeći tako utočište u svojima, ne shvativši na vrijeme da svojih više nigdje nemaju, a ako bi to i shvaćali, ili ako su bili prestari i umorni za odlazak, živjeli su u stanovima s partajama, dijeleći s njima jedan isti zahod i banju.
Vila Semjan – kako su je nastavili zvati povjesničari arhitekture i kafanski kroničari – najduže je poslije rata bila sjedište Automoto saveza Bosne i Hercegovine. Tada je već nosila adresu Ulice Boriše Kovačevića 18. A negdje usred rata, bila je to 1994, u zgradu je useljena centrala Stranke demokratske akcije. Bašča je odavno uništena, interijer je preuređen i ispregrađivan, a na kraju je i fasada loše obnovljena, krivotvorena, prerađena, tako da je od vile Mihajla Miše Semjana ostalo samo ime. Zidovi, međutim, ponešto pamte.

[vjeshalica]

dijaspora se ne zna obuchi

koja si ti shtrudla

[propojeilijas]

najbolja do sada fotka rifke i ja sam nedavno postavio jednu. Volio bi da neko postavi stare slike vila iz kalemove danon, corn , pejinovic , smiljanic i druge

Miljenko Jergović o Mihajlu Miši Semjanu i njegovoj vili (16.05.2014.):
Ime Mihajla Miše Semjana može se naći po sarajevskim arhivima, među dokumentima o sudskim parnicama u kojima su se kao stranke pojavljivale Mitropolija dabrobosanska, Vrhbosanska nadbiskupija, Islamska zajednica, ili bilo koji od pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih vjerskih glavara u Sarajevu. Semjan je svima njima bio advokat, čovjek od apsolutnog povjerenja, koji je na kraju, umjesto da napiše memoare, sve tajne svoga posla, u četiri oka ispričane priče, sudske anegdote i sudbine skrivene ispod odeždi, turbana i titula, ponio u svoj sarajevski grob. I naravno da je ispravno postupio: više vrijedi advokatska čast od povijesti jednoga grada. S Mišom Semjanom, kao i bez njega, toj povijesti bilo je suđeno da bude izgubljena.
Danas malo kome što znači i njegova adresa u Sokolskoj 2. Ta će ulica nekoliko mjeseci kasnije, u proljeće 1941. promijeniti ime i postati – Ustaška. Mišu Semjana će, eto, zateći sudbina da kao Srbin živi u Ustaškoj ulici, ali on će i to predurati, zaštićen činjenicom da je bio odvjetnik Ivanu Evanđelistu Šariću, pjesniku, sastavljaču nadasve ganutljive “Ode Poglavniku”, prevoditelju Biblije i vrhbosanskome nadbiskupu. 6. travnja 1946. ulica dobiva novo ime po narodnome heroju, rodom Duvnjaku, Boriši Kovačeviću Šćepanu, a radoznalo čitateljstvo ostat će bez odgovora na pitanje kako su Sarajlije zvali tu ulicu od 6. aprila 1945. sve do prve godišnjice oslobođenja grada. Miši Semjanu nije, međutim, bilo do priče o imenima ulica, jer je bio na ispitivanju u policiji, gdje se provjeravalo njegovo držanje tokom rata. Nije pronađeno da je kriv, pa su mu samo oduzeli i nacionalizirali kuću u kojoj je stanovao i u kojoj mu je bila kancelarija.
Vilu u Sokolskoj 2 sagradio je 1927, i bila je to jedna od arhitektonski najskladnijih porodičnih kuća, koje su se u to vrijeme gradile po Sarajevu, najviše po tihim i strmim obroncima, s velikim, lijepo uređenim baščama. Oko tih vila formiralo se, nastajalo i nestajalo bogatije sarajevsko građanstvo, advokati, bankari i liječnici, koji su se školovali po Zagrebu i Beču, znali su se prilagoditi na preseljenje prijestolnice u Beograd, pa ako su nekako i preživjeli četrdeset prvu, četrdeset pete su ih satrali. Kada im je u ime proleterskog internacionalizma oduzeto sve, polako su krenuli odlaziti prema Zagrebu i Beogradu, tražeći tako utočište u svojima, ne shvativši na vrijeme da svojih više nigdje nemaju, a ako bi to i shvaćali, ili ako su bili prestari i umorni za odlazak, živjeli su u stanovima s partajama, dijeleći s njima jedan isti zahod i banju.
Vila Semjan – kako su je nastavili zvati povjesničari arhitekture i kafanski kroničari – najduže je poslije rata bila sjedište Automoto saveza Bosne i Hercegovine. Tada je već nosila adresu Ulice Boriše Kovačevića 18. A negdje usred rata, bila je to 1994, u zgradu je useljena centrala Stranke demokratske akcije. Bašča je odavno uništena, interijer je preuređen i ispregrađivan, a na kraju je i fasada loše obnovljena, krivotvorena, prerađena, tako da je od vile Mihajla Miše Semjana ostalo samo ime. Zidovi, međutim, ponešto pamte.

vila semjan

[propojeilijas]

[propojeilijas]

[propojeilijas]

[propojeilijas]

[hopi]

pih šefe šta je ovo gdje je ovo

[breuer]

Crni vrh

[zateznistub]

[agent_zero]

Tuga sad pogledati šta je ostalo od one divne šume na Zlatištu.

[agent_zero]

Pristojnije obucen svijet se kretao ovim ulicama nego pašćad seljaćka danas.

Normala.

[PM72]

Tuga sad pogledati šta je ostalo od one divne šume na Zlatištu.

Nije ni bilo šume na Trebeviću,bio je go kao i južna strana nego je pošumljen.
Oko sadašnjeg hotela Pino nije bilo drveta poslije Prvog svjetskog rata

[RJ57]

gorani

jel se zna jel to posjekla i kao uobičajeno otuđila austrougarska ili jednostavno nije bilo ništa tu?

[PM72]

gorani

jel se zna jel to posjekla austrougarska ili jednostavno nije bilo?

Nije ni bilo...otac i mati su mi pričali da su u osnovnoj školi morali ići na Trebević saditi boriće,ona strana na Zlatištu

[propojeilijas]

[propojeilijas]

[propojeilijas]

[gradjaninsarajeva]

Da li neko ima stare slike ove vile, sadašnji vrtić Slavuj?

https://www.klix.ba/vijesti/bih/opcina- ... /110711073

[propojeilijas]

[bitanga_sa_otesa]

[bitanga_sa_otesa]

a to da je prva i posljednja nije tacno...

[TojoOptics]

1953