Vidiš, pade mi na um jedna priča koja se u ovom kraju sačuvala do naših dana i koja se vezuje za agu Čengića. Navratio on, obilazeći svoj agiluk, kod nakvog Mijata Kovačevića, u Srđeviće. Siromah kmet ga dočeka kako je najbolje umio i mogao. Zakolje janjca, prijazuri cicvaru i mladog kajmaka, šeničnu pogaču, meda, suve bravetine. Najede se aga, iznesu mu serdžadu ispod jasena u hladovinu, da se opruži i ohane. Zaduvani Čengić, upita svog kmeta-domaćina: „Duše ti, Vlaše, šta li misliš kad me tako lukavo posmatraš?" „Daj mi“, odgovori Mijat, „tvrdu Tursku vjeru da mi nećeš ništa, pa ću ti priznati“. Aga mu dadne vjeru, još ga počasti i duvanom iz svoje kutije. Mijat ispije, jednu za drugom, tri čaše rakije, malo se strese i sačeka da mu nadođe hrabrost i da, koliko je moguće, zaboravi da, bez obzira na zadatu riječ, on, ipak, sa silnim i obijesnim Čengićem razgovara. „Mislim, vala, čestiti ago, da je vaše odzvonilo! Vladika Rade Petrović iskitio je Cetinje turskim glavama, u Srbiji se još šetkate samo po varošima, a Rus vam se, na neđelju dana hoda, primakao Stambolu. Vala, čestiti aga, uskoro ćemo se i mi pripojiti svojoj braći u Crnoj Gori i Srbiji. Voskrsnuće Dušanovo carstvo, osvetićemo Kosovo i promijeniti uloge!“ Smail-aga, na to, skoči sa serdžade, baci čibuk i zagalami: „Kako to misliš da ćemo promijeniti mjesta, vlaški kopiljane?“ „Tako, lijepo“, mirno mu odgovori Mijat, ,,što ćeš ti postati kmet a ja aga i gospodar pred kojim ćeš klečati i klanjati. Ti ćeš mene, kao ovo ja sad tebe, dvoriti, a ja ću se, kao ovo ti sada, izležavati na tvojoj serdžadi, pod tvojim jasenom”. Čengić poče da se trese od smijeha, sve su mu suze vrcale niz obraze. Onda se, naglo, uozbilji i nadmjeno i sa visine odgovori Mijatu Kovačeviću: „Krmak jedan, rano si se obradovao! Moji su đedovi, i prije Turaka, bili gospoda, a tvoji fukara i kmetovi. Moji su se poturčili da gospoda i ostanu i da se u odnosu prema tvojim đedovima ništa ne promijeni. Ti se, slugo i fukaro, uzdaš u Moskova i popa krvnika sa Cetinja. Dobro, recimo da propane tursko carstvo i da vaša vjera pobijedi. Ja ću, fukaro i garibe jedan, tada staviti krst na se a krme preda se i opet ću biti aga a ti moj sluga, opet ću krkati i duvaniti u hladovini, pod ovim istim jasenom!"
osmorka usvojila budzet sda odbijao sve amandmane, cuj fadil digao penzije nista inflacija ovo ono 
