Ozimician wrote: ↑31/01/2023 00:36
n+1 wrote: ↑31/01/2023 00:27
Melting pot delikvencije i kriminala.
Dobro grad nije implodirao.
Krenulo je sa tim deložacijama, izbjeglice su se krenule vraćati - odmah je grad imao "više prostora", onda je krenula i ekonomija i po meni Peak razvoja Zenice tada je krunisan otvaranjem Shopping centra. Tad je Zenica imala i dovoljno raje i dovoljno para i dovoljno duha još uvijek.
A kulturni downfall je po meni se desio nakon smrti Huse Smajlovića (možda koju godinu ranije je počelo, ali tada je postalo primjetno). Nekako od tog perioda u Zenicu dolaze razni ambiciozni tipovi, za koje je Zenica ostvarenje sna. Što je najgore lahko nalaze zajednički jezik i čak dosta utiču na lokalne Zeničane. Religija jača svoj uticaj značajno, sweet spot za to bih naveo izgradnju džamije u Radakovu.
Onda među Zeničanima se pojavljuje raslojavanje, obična "radnička klasa" odlazi vani - prije 10-tak god. Na kraju u Zenici ostaju djeca imućnih roditelja (to je danas zlatna omladina) i djeca sa strane. Nekako jako malo ima zeničke niže klase, ili ako ima - onda su neki problematični tipovi ostali.
To je neki moj utisak Rise and Fall - možda griješim ali eto..subjektivno je.
I ova priča nije karakteristična samo za Zenicu, ovakva paralala se može povući i za Sarajevo (samo što je Sarajevo imalo poslijeratno doseljavanje Sandžaklija, a u Zenici nije bilo posljeratnih doseljavanja - mislim na period 1996-2006) i za skoro svaki drugi grad u BiH i šire.
Ko bi uopće rekao da će Zenica, epitomski radnički grad, postati melting pot raznoraznih formi klošarenja. Što nije platila u ratu, Zenica je platila u poraćju. Da, grad je prodisao odlaskom izbjeglica, još uvijek je duhom bio živahan 2008. kada se Shopping otvorio, ali brzo se pokazalo da je otvaranje Arene i Shoppinga, te izgradnja GGM-a, ustvari, lažni sjaj na kredit, koji nije bio vjesnik boljih vremena, kako je većina tada naivno mislila.
Smajlović je favoriziranjem Almija i ITC napravio aždahu koja je pojela dobar dio zeničkog malog privatnog preduzetništva, te ga skoncentrirao u rukama njegovih stranačkih ahbaba. Sve je to koincidiralo i sa širim trendom otvaranja granica, autoputem Zenica - Sarajevo, i smjenom generacija, pa je omladine nestalo sa ulica, i počelo se pričati o demografskom i ekonomskom slomu. A istina je da peaka nikada i nije bilo, Zenica danas stoji ekonomski daleko bolje nego je stajala tada.
I naša sjećanja na graju pred haustorima, ulične festivale, i grad koji vrvi omladinom više je posljedica, kako rekoh, odrastanja i sazrijevanja jedne brojne generacije koja se prosto zatekla u tom trenutku zeničke historije na tom mjestu, koja nije rezultat nikakvih politika upravljanja gradom niti njegove ekonomske slike, ali je njeno sazrijevanje i povlačenje sa ulica, u kombinaciji sa odlivom stanovništva, ostavilo snažan dojam pustošenja grada, njegovog odumiranja, i predimenzioniralo je priču o odlasku. No, čak i da nemamo emigraciju kakvu imamo, unutrašnju prema Sarajevu, i vanjsku prema Njemačkoj, Zenica bi izgledala pusta u odnosu na 2008., zbog naprijed rečenog.
U tom smislu, volim misliti da je taj period bio incidentalan u historiji Zenice, i da se ona sada vraća svojim radničkim korijenima, a radnički gradovi su uvijek pomalo dosadni i mrtvi.
P.S. Jebo streetball, meni je samo žao što nema više filmskih revija za marku.
