Meni se, opet, čini da bi ti na ovom pitanju definisao pojmove do tačke u kojoj više ne znamo ni šta pričamo.konoplja wrote: ↑07/01/2023 00:45Pa gle, mogu se i ja sloziti s ovim sto je Didier napisao, ali bi to bilo nabadanje u mraku i svjesno ignorisanje pitanja na koja je potrebno odgovoriti.n+1 wrote: ↑07/01/2023 00:07
Ma dobro, mogu se složiti da su procenti iz guzice izvađeni. Međutim, kao što smo i pričali ranije, meni je potpuno zdravorazumski da je strani jezik teže pričati nego maternji, te da samim tim zahtijeva više i energije, na isti način na koji rješavanje integrala traži više energije od tablice množenja.
Dakle, ne vidim ništa nebulozno u toj tvrdnji, osim procenata koji su jasno ofrlje, te izuzetaka koje smo ranije spomenuli.
Sam upis je toksican i u kategoriji onoga sto bi Wittgenstein nazvao language games. Zahtjeva da poznajem njegov um i znam tocno sta mu svaka rijec znaci i na kojim premisama pociva. Ali ja to ne znam, i da bi se vodila kudikamo konstruktivna diskusija potrebno je navuci hazmat kombinezon pa razraditi njegov upis i postaviti temelje.
Brojevi su bezvezni, tu se slazemo, ali da bi nesto tako napisao i da bi se to uzelo zaozbiljno potreban je citat. Zanima me kako se doslo do tih brojeva, koja je metodologija itd.
Gdje se razilazimo, cini mi se, je u znacenju rijeci. Sta je to maternji jezik? Sta to znaci tebi, meni, njemu? A sta to znaci "odliicno poznacanje stranog jezika", pa i kako se to mjeri? Mislim da je sve to vazno ako zelimo konstruktivno razgovarati o ovome. Ako se ne mozemo dogovoriti oko toga, onda razgovaramo sami sa sobom i ukrug.
Da objasnim bolje, uzet cu za primjer diskusiju koju vodis na pf. Religija posljednjih par dana. Vidim da si spominjao "znak" i "znacenje". Ja mislim da znam na sta se referiras, semiotika i teorije Ferdinanda De Saussurea i C.S. Piercea, ali o tome nisam nikada citao na maternjem jeziku pa nemam pojma kako se prevodi "signifier" i "signified". Ali bi mogao to na brzinu pronaci i nauciti. Ne mislim da bi potrosio nesto mnogo energije ili da je ta utrosena energija relevanta nesto.
Dok u kontekstu o kojem je Didier pisao, to je bila strava njemu na poslu, slomi se sav. Sto me dovodi do zakljucka da on nije bio kvalificiran da obavlja taj posao koji je radio jer ocito nije imao "odlicno poznavanje stranog jezika", pa je onda slozio pricu o tome kako je to tesko i dodao da je to naucna cinjenica.
Isto tako ne mislim da je znacajan taj visak utrosene energije za rjesavanje integrala u odnosu na tablicu mnozenja. Naravno, ako osoba koja rjesava integrale ima "odlicno poznavanje rjesavanja integrala".
Didijer se, ako ćemo razgovarati striktno akademski, nije najpreciznije izrazio. Energija je jasno definisan pojam u fizici, a uz to je veoma nejasno definisan pojam u kolokvijalnoj upotrebi.
Ako bismo išli mak pod konac, pa zaista računali, recimo, kalorijsku potrošnju čovjeka koji priča strani jezik u odnosu na čovjeka koji priča maternji, to ne bi imalo nikakvog smisla.Ali Didijer nije ni koristio pojam energije u tom značenju. Ono što je želio reći jeste, kako sam više puta i naglasio, a što je bilo jasno iz konteksta: komunikacija na stranom jeziku jednostavno predstavlja veći intelektualni izazov od komunikacije na maternjem jeziku. Ako želiš to prevesti na jezik nauke, mogli bismo reći da, ukoliko bismo skenirali moždanu aktivnost čovjeka koji priča na stranom jeziku, u odnosu na čovjeka koji priča na maternjem, moždana aktivnost ovog prvog bi bila veća.
Vjerovatno postoje neki akademski članci koji govore o tome, ali ne, ja ih nisam tražio. A nisam tražio jer je to konzistentno sa svim što znamo o mozgu: mozak angažuje više resursa i pokazuje više aktivnosti kada obavlja funkciju koja mu nije rutinska. Tablica množenja je, za većinu nas, rutina. Integrali nisu. Da, sa vježbom, rješavanje integrala postaje lakše. Da, vjerovatno postoje ljudi kojima je rješavanje integrala rutina kao i tablica množenja. Ali to ne mijenja osnovni argument koji je, ustvari, Didijer iznio: rješavanje integrala je jednostavno teži problem, i za ogromnu većinu ljudi uvijek će zahtijevati veću angažiranost mentalnih kapaciteta od tablice množenja.
Back to maternji jezik. Za većinu nas, pričati na maternjem je rutina. Pričati na stranom jeziku nije. Da, s upotrebom istog, postaje lakše. Da, postoje ljudi kojima će strani jezik doseći (ili prevazići) nivo maternjeg. Ali to ne mijenja osnovnu činjenicu: za ogromnu većinu ljudi komunikacija na stranom jeziku uvijek će zahtijevati barem malo veći trud i angažiranost mentalnih kapaciteta od komunikacije na maternjem.
I to je, ustvari, ono što je Didijer rekao, uz sve manjkavosti načina na koji je to rekao. I ništa šarlatanski nema u tome.
