Zato što su ljudi skontali da je manje ofirno da akcioni heroj priča šale, i kao takvog da ga ne uzimaju ozbiljno, nego da ozbiljno shvataju filmove u kojem akcioni junaci sami pobiju pola ruske armije.n+1 wrote: ↑25/12/2022 18:10Ne sporim ja da je Deadpool vjerodostojan svom predlošku niti me to uopće zanima.Tito_i_Partija wrote: ↑25/12/2022 17:42
Normalno da ne govorimo o istom, jer ti porediš kruške i jabuke. Ja pričam o tome da komedija u akcionim filmovima nije nova pojava, da je ima još od osamdesetih, dok ti vadiš najekstremniji primjer koji nema ni deset godina u džepu, i koji je baziran na karakteru koji je svjesno napisan da bude što više infantilan, imbecilan, malouman, itd. I gledajući ga k'o adaptaciju comica, ovaj film je itekako vjerodostojan. A bio je uspješan zato što su ga današnji ukusi napravili uspješnim.
Kad već govorimo o vjerodostojnim adaptacijama, i Dredd je isto, samo što je totalno suprotan karakter od Deadpoola. A meni oba bila super, svaki na svoj način.
Mislim da je problem što ti tražiš estitetiku i atmosferu DC-a u Marvelovim materijalima. DC i Marvel nemaju nikako isti pristup svojim superherojima i worldbuildingu. Dok je DCov mračniji i ozbiljniji, Marvelov je više šaren i "lighthearted", ponajviše jer gotov svi najpoznatiji Marvelovi heroji dolaze od jednog čovjeka, Stana Lee-a, koji je svoj šmek stavio na svakog superheroja kojeg je stvorio.
Govorim o tome da je dominantna kulturološka matrica akcionog heroja pomjerena od one koja je bila bliža Dreddu (osamdesetih i dvedesetih, pa i nula-nultih) ka onoj koja je bliža danas Deadpoolu. Uzimam ih kao amblemske primjere i postavljam pitanje zašto je to slučaj.
Dakle, ukazujem na traniziciju koja se desila: dok Dredd flopa, a nastavak istog završi u smeću, Deadpool se isčekuje kao dolazak novog mesije. Da, Deadpool je oduvijek bio infantilan u stripovima, ali moralo se nešto desiti u našem poimanju akcionog heroja pa da on, takav, danas postane jedan od najznačajnijih akcionih heroja na filmu. Samim tim, to što je vjerodostojan predlošku, ne osporava tezu koju iznosim.
I nije tu riječ o "traženju estetike DC-a u Marvelovim materijalima", jer mi se ustvari jebe i za Marvel i DC. Riječ o široj kulturološkoj pojavi, kao što rekoh. Expandables su izašli kao karikatura samih sebe i na toj premisi napravili više uspješnih nastavaka. Fast & Furious je počela kao iole ozbiljna franšiza da bi stardom postigli tek kada su se počeli kreveljiti i majmunisati, Kingsman serijal je uspjeh napravio na kretenizmu, i tako dalje.
I F&F je odlično stajao nakon prvog filma, realno mu je rejting padao poslije svakog, ne zato što su počela da ubacuju komediju u filmove, nego zato što su počeli da voze auta u svemir i da skaču autom sa aviona na avion...











