Samoubistvo

[Osmi Socrates]

Na privatnom nivou, "osuda" (samoubice) je OK. Ako dijete osjeća da ga je roditelj samoubica napustio kad ga je najviše trebalo, onda je to privatni osjećaj, i nemamo se šta miješati u to, niti kriviti to dijete zbog takvog osjećaja. Jedino konstruktivno "miješanje" je da dijete ode kod psihologa da mu pomogne nositi se sa tim.

Na društvenom nivou, uz par izuzetaka, je glupost išta osuđivati. Ako samoubistvom direktno i svjesno ugroziš (ili čak ugasiš) i živote drugih ljudi, naravno da je za osudu. To je izuzetak.

Stigmatizacija? Ne znam kako to funkcionira. Svi se sklanjamo od ljudi koji ispolje suicidalne namjere? Na TV-u (itd) stigmatiziramo potencijalne samoubice?

[Vam]

@Vam odličan uvod za malo off-a na temi.

Hrabrost i kukavičluk i jesu više-manje relativni pojmovi.

Neko može smjeti sam preploviti okean, a istovremeno bojati javnog govora,
ili u ratu, ići na bunker i mitraljesko gnjezdo, a bojati se leta avionom ( ovo su karikiranja, ali i jasna poenta).

------------------------
uz veliku vjerovatnoću da nastavak upisa nekima izgleda plitko i bljak, ponovo gornji link i par citata:
https://www.medijskapismenost.hr/medijs ... bojstvima/
"Samoubojstvo je tragičan čin i izraz ljudske patnje. Jedini razlog zašto bi o njemu trebalo govoriti u medijima jest prevencija"

"Uz samoubojstvo se veže snažna društvena stigma...Stigmatiziranje samoubojstva ima pozitivnu stranu – što je negativniji stav prema nekom ponašanju, to je manja vjerojatnost da će to ponašanje biti odabrano. Stigmatiziranje samoubojica i njihovih obitelji ima, međutim, samo negativne posljedice


jedino ispravno ponašanje svih ljudi koji nemaju problema sa naslovom iz teme je osuda samog pojma i čina

Slazem se sa navedenim.
Citati koje navodis su upuceni nama, dok mi pisemo o osobama koje se ubiju. E sad, ukoliko nam ti citati ogranicavaju izrazavanje misljenja (jedino ispravno je...), onda nam je teze voditi razgovor koji bi u najbolju ruku vodio zakljucku koji se navodi u tvojim citatima.
Tako da, iako se slazem s tim sto pises, mislim da razgovor treba voditi otvoreno, a s obzirom kakav uticaj ova prica moze imati (ponovo ti linkovi) savjesno bi bilo imati to na umu i biti veoma jasan i precizan u pusanju, jos bolje uz nadzor moderatora, cime forum i jeste pogodno mjesto za to. Ali ne izbjegavati ni skakljive pojmove kao sto je heabrost i kukavicluk.

[medvjed23]

Može biti da je to tačno i da interesi društva idu protiv samoubistva. Ali šta je sa interesima pojedinca? Da li oni, kad god nisu u skladu sa interesima društva, moraju biti potisnuti? Ili ponekad mogu biti i ostvareni? Bez osude?

Šta sa interesom pojedinca koji jednako želi da izvrši samoubistvo iako zna da tim činom će povrijediti ljude oko sebe?
Dijete koje će ostati bez roditelja?
Roditelj koji će ostati bez djeteta?
Koji od ove dvije kategorije želi da se to samoubistvo desi?

Dobra pitanja. Teško je odgovore ukalupiti u neka pravila, jer svaki slučaj je priča za sebe. Bezbroj je tu faktora koji mogu napraviti važnu razliku.

Neka vodilja - a mislim da sam o tome, možda baš na ovoj temi, već pisao - može biti odnos između patnje koju čovjek trpi i dobrobiti koju pruža ili je dužan pružiti drugima. Ko puno pati, a malo može pružiti drugima, pa se odluči za suicid, ne zaslužuje osudu. Nije sitna korist jednog važnija od ogromne patnje drugog čovjeka. Suprotno, ako čovjek relativno malo pati, a ima ostvarljivu obavezu da nekom (naprimjer, svom djetetu) pruži mnogo toga, pa od te obaveze pobjegne u smrt, tu može biti prostora za opravdanu osudu. Mada, ovdje se nameće pitanje: zašto bi neko ko ne pati mnogo uopšte i razmišljao o suicidu?

Elem, onaj ko razmišlja o suicidu u smrti vidi manje zlo nego u životu. Stoga on ima interes da se ubije. Neko drugi može imati drugačiji interes. Nekom drugom je u interesu da potencijalni samoubica živi. Koji je interes jači? Zavisi od okolnosti slučaja. Nema pravila.

[Osmi Socrates]

Ja uvijek kažem. Može se primjeniti i na ovu temu. Roditeljima dijete ništa ne duguje. Nikad. Obrnut slučaj je drugačiji. Roditelji prema djetetu imaju izvjesnu obavezu i dug do određene dobi života.

To bi se moglo primjeniti i na ove vaše primjere. U svakom slučaju, ne znam šta se društvo ima tu miješati sa bilo kakvim osudama samoubice, osim u par izuzetaka.

[Ommadawn]

Ja uvijek kažem. Može se primjeniti i na ovu temu. Roditeljima dijete ništa ne duguje. Nikad. Obrnut slučaj je drugačiji. Roditelji prema djetetu imaju izvjesnu obavezu i dug do određene dobi života.

To bi se moglo primjeniti i na ove vaše primjere. U svakom slučaju, ne znam šta se društvo ima tu miješati sa bilo kakvim osudama samoubice, osim u par izuzetaka.

Imaš li ti djece?

[Osmi Socrates]

Nemam. Zašto je to važno za bilo šta? Šta nije jasno u mom postu?

Da pretpostavim šta nije jasno. I to se nadovezuje na Medinu priču o patnji i bolu.

Roditelj je tačno znao u kakav svijet donosi dijete. U ogromnoj većini slučajeva, nikakvih tu nepoznanica nema. Donosi ga u svijet u kojem je patnja sastavni dio života, nekad veća, nekad manja. Roditelj bi trebao i da zna da dijete neće moći zaštititi od patnje. I tu govorim o najnormalnijem životu u "najdosadnijim" društvima. Ne govorim o ekstremnim situacijama, kao što je siromaštvo u zemlji koja ima preduslove da bude ratna zona zauvijek, recimo.

Dakle, sa roditeljske strane, to je smišljena odluka da novo ljudsko biće donosi u svijet u kojem je patnja sastavni dio i u kojem ga nećeš moći zaštititi od patnje. Samim tim, roditelj ima odgovornost da sa svoje strane učini sve da ne doprinosi toj patnji. Tj, u kontekstu ove teme, da se ne ubije, ako ima samoubilačke namjere.

Sa druge strane, dijete nema tu odgovornost prema roditelju. Zašto bi imalo? Nije ono svjesno biralo da dođe na svijet u kojem ima patnje i u kojem počesto nema odgovora ni zbog čega je ta patnja ni kako se nositi sa njom. U najboljim kućama sa najviše ljubavi mogu se naći djeca koja pate. Nema tu nekog recepta ni za sreću ni za kako se najbolje nositi sa patnjom. Neko nađe najbolje moguće načine da se nosi sa tom neizbježnom patnjom, nekad i uz pomoć roditelja, a neko ne nađe. Neko pukne skroz, neko izvrši samoubistvo. Svejedno, poenta je da patnju, ovog ili onog intenziteta, nijedno ljudsko biće ne može izbjeći, i da oni koji dovode nova ljudska bića u takvu situaciju svakako snose odgovornost za tu odluku.

Ako proširim temu, mene su uvijek moji roditelji odgajali sa jasnom odrednicom da ja njima ništa ne dugujem. Ne dugujem im da dijelim bilo kakve njihove stavove o porodici, narodu, društvu, politici, religiji, itd. Okružili su me svim i svačim, pa pustili da sam formiram stavove. Nisu željeli kopiju sebe, nego nezavisno biće Oni su ateisti, ja vjerujem u Boga, oni su stroga ljevica, ja imam svojih rezervi prema tome, tata navija za Arsenal, ja za Tottenham. Sestra je još nezavisnija u nekim stvarima.

Ne dugujem im financijski (kad dođu u godine), ne dugujem im ni emotivno. Ponavljam, to je njihov stav i način na koji su me odgojili. Druga stvar je da li ću ja to raditi. Jedna je stvar osjećaj duga i obaveze, sasvim druga je stvar šta radiš svojom slobodnom voljom. Financijska pomoć im, hvala Bogu, ni neće trebati.

Da sam otišao negdje na neki rajski otok, i proveo čitav svoj život tamo, i da se javim roditeljima svakih pet godina, oni meni ne bi zamjerili. Jer, oni smatraju da ja njima ništa ne dugujem. Oni su meni dugovali dok me nisu izveli na put da mogu sam u ovoj džungli od svijeta. Sad ja njih nagovaram da idu na rajski otok i da se jave samo periodično.

[Ommadawn]

Aha.
I riješiš da se ubiješ, razmišljaš li o tome koliko ćeš povrijediti roditelje svojim činom?
Ipak su se žrtvovali za tebe, zar ne.

[konoplja]

[Osmi Socrates]

Naravno da će ih povrijediti. Međutim, oni su dijete doveli u svijet u kojem je patnja sastavni dio i to su vrlo dobro znali. Znali su i da ga ne mogu zaštititi od patnje Jedan od mogućih rezultata takve njihove odluke je i da dijete ne nađe najbezbolniji put kroz džunglu života.

Da raščistim, ja sam strogo protiv samoubistva iz bilo kojih razloga. Koliko je istina da je život ponekad, ne besmislen, nego naprosto ubitačno banalan, smrt je još banalnija i besmislenija.

Ali, ono što medo priča o patnji i bolu su činjenice. Uglavnom. Naravno, život ima mnogo i sretnih momenata, ali, promašeno je pričati o sreći na temi o samoubistvu.

[moonca]

Imam poznanicu.. zeni je sad 73 + ne znam tachno koliko .... uciteljica, nikad se nije udavala. imala macu.... chesto je znala rechi..kad 'dodje taj trenutak' mislila je, na situaciju, kad se ne moze o sebi brinuti. ima ' tabletu'..
. no, prije par godina je imala mozdani. paralizovana. u instituciji je... zali se, zna da neche izaci iz nje. i josh uvijek nije popila obechanu' tabletu'.

[Hakiz]

Imam poznanicu.. zeni je sad 73 + ne znam tachno koliko .... uciteljica, nikad se nije udavala. imala macu.... chesto je znala rechi..kad 'dodje taj trenutak' mislila je, na situaciju, kad se ne moze o sebi brinuti. ima ' tabletu'..
. no, prije par godina je imala mozdani. paralizovana. u instituciji je... zali se, zna da neche izaci iz nje. i josh uvijek nije popila obechanu' tabletu'.

Jedan detalj ignorišeš.

[toska]

Razbijanje mitova o suicidu bi možda trebalo biti prvo na redu, svi mi uglavnom imamo neku istu uopštenu predstavu u glavi, evo nešto drugačiji pogled, spominjano na prethodnoj strani kao samoubojstvo na mah;

"Houstonska studija intervjuirala je 153 osobe koje su preživjele gotovo smrtonosne pokušaje samoubojstva, u dobi od 13 do 34 godine. Za one koji su preživjeli ove pokušaje smatralo se da su više nalik onima koji su izvršili samoubojstvo zbog medicinske ozbiljnosti svojih ozljeda ili smrtonosnosti korištenih metoda.
Pitali su ih: "Koliko je vremena prošlo između trenutka kada ste odlučili izvršiti samoubojstvo i kada ste stvarno pokušali samoubojstvo?" Svaki četvrti promišljao je manje od 5 minuta! (Simun 2005).

Trajanje suicidalnog razmišljanja:
24% je reklo manje od 5 minuta
24% je reklo 5-19 minuta
23% je reklo 20 minuta do 1 sat
16% je reklo 2-8 sati
13% je reklo 1 ili više dana"
---------------------------------------------

druga studija:
"Studija iz Deisenhammera pitala je ljude koji su viđeni u bolnici nakon pokušaja samoubistva koliko su dugo prije samoubistva počeli razmišljati o pokušaju samoubistva. 48% je reklo u roku od 10 minuta prije pokušaja. Potpuna distribucija je sljedeća:


---------------------

treća studija:
"Australijska studija o posjetima hitnim službama pokazala je da je 40% onih koji su pokušali preduzeti akciju u roku od 5 minuta nakon što su odlučili da pokušaju (Williams 1980).
Autori su saželi sedam ranijih studija koje su otkrile da je 1/3 do 4/5 pokušaja bila impulsivna."

itd.

cijeli članak na engleskom: https://www.hsph.harvard.edu/means-matt ... /duration/

[moonca]

Imam poznanicu.. zeni je sad 73 + ne znam tachno koliko .... uciteljica, nikad se nije udavala. imala macu.... chesto je znala rechi..kad 'dodje taj trenutak' mislila je, na situaciju, kad se ne moze o sebi brinuti. ima ' tabletu'..
. no, prije par godina je imala mozdani. paralizovana. u instituciji je... zali se, zna da neche izaci iz nje. i josh uvijek nije popila obechanu' tabletu'.

Jedan detalj ignorišeš.

Znash da chu pitati ..koji je to ?

[Hakiz]

Jedan detalj ignorišeš.

Znash da chu pitati ..koji je to ?

Ako je paralizovana, ne može uzeti tabletu i ako bi htjela. Tvoje pisanje sugeriše da je odustala od ideje. Možda jeste, a možda nije, ali je u svom stanju ne može realizovati.

Pretpostavka je majka zajeba.

[moonca]

Znash da chu pitati ..koji je to ?

Ako je paralizovana, ne može uzeti tabletu i ako bi htjela. Tvoje pisanje sugeriše da je odustala od ideje. Možda jeste, a možda nije, ali je u svom stanju ne može realizovati.

Pretpostavka je majka zajeba.

Jeste, ne moze hodati... ali je svjesna situacije....da li je odustala, ne znam.. ali ono shto je planirala, nije sprovela....a, ako je zbilja imala tako shto. moze dobiti, ima moguchnost.

[Piaty]

Niko ne želi da umre već samo želi da nestane bola.

Počiniti suicid nije sebično jer suicidu prethodi bol od kojeg se razum izgubi.
Nepodnošljiv bol = smrt (ultimativno riješenje).

Naznake suicida ne zanemarite ako to prepoznate kod nekoga. Suicid se često može spriječiti.

Neka Bog čuva vas, vašu porodicu i prijatelje

[nekome]

Ubio se uposlenik Općine Novo Sarajevo

https://www.klix.ba/vijesti/crna-hronik ... /221030043

Skoro svaki dan slična vijest...

[n+1]

A sve mlađi ljudi.

[Truba]

bio je onaj neki sipovac zbog bolesti koju je otkrio
pa mladić s pumpe
bilo je nekoliko ostalih koje sam u posljednjih 15 dana viđao po novinama

[Sanjarko]

Ubio se uposlenik Općine Novo Sarajevo

https://www.klix.ba/vijesti/crna-hronik ... /221030043

Skoro svaki dan slična vijest...

treci suicid u par dana, on, jedna zena i jedna djevojka, Sarajevo, ?, Bijeljina

[nekome]

bijeljina? ako mislis na onog frajera sa benzinske, to su laktasi
a za zenu... ne znam na koju zenu mislis...
bude samoubistava da i ne budu registrovana u medijima

[medvjed23]

Zadnjih dana baš zaredalo... Ili je došlo do porasta broja samoubistava ili se razvija medijska svijest o problemu. Nadam se da je ovo drugo.

[Sanjarko]

bijeljina? ako mislis na onog frajera sa benzinske, to su laktasi
a za zenu... ne znam na koju zenu mislis...
bude samoubistava da i ne budu registrovana u medijima

ovaj uposlenik iz Sarajeva, zena neka u 74 godini ako se nevaram samo neznam gdje i kad, i djevojka neka od 15 godina u Bijeljini, upucala se iz puske, bilo na televiziji, u par dana, 3 samoubistva, za Laktase nisam cuo

[Sanjarko]

Zadnjih dana baš zaredalo... Ili je došlo do porasta broja samoubistava ili se razvija medijska svijest o problemu. Nadam se da je ovo drugo.

nazalost ima puno samoubistava a pokusaja samoubistava jos vise samo se o tome slabo govori, prosle godine ako se nevaram je bilo preko 200 samoubistava, postavljao sam taj podatak ovdje negdje

[Sanjarko]

Iz Laktasa decko se ubio zbog ismijavanja na dristvenim mrezama

nisam znao