
KGB agent bi sad vjerovatno išao na pripremu primirja, uz nadu da će, ako RF jedinice budu u potpunosti potisnute iz Khakivske oblasti, ofanzivne operacije koje se izvode južnije uroditi plodom i dovesti do zauzimanja makar Bakhmuta i Soledara, te do odbacivanja UAF od Donetska. Domaćoj javnosti bi bilo predočeno nešto u smislu - "eto, nismo 'oslobodili' čitav Donbas, ali smo završili većinu posla, zaštitili naš narod, bla-bla-bla, plus osigurali kopneni koridor sa Krimom kao nedjeljivim dijelom Rusije". Specijalna vojna operacija je u velikoj mjeri ispunila svoj cilj.
Možda bi u pregovorima oko primirja Moskva bila voljna prepustiti desnu obalu Dnipra kao "gestu dobre volje", a potom sve svoje napore usmjeriti na pacifiziranje situacije kako bi se ukrajinska strana predstavila kao nerazumna, ratoborna, zagrižena, ona koja insistira na ubijanju, rušenju, pa makar i na račun smrznute Europe i skršene svjetske privrede.
Problem za rusku stranu predstavlja 'pretpostavka kao zla maćeha svih mokrih snova' da će snage RF moći konsolidirati odbranu na granici kharkivske i lughanske oblasti (neće), kao i da će, južnije, snage RF ostvariti pomake zapadno u donetskoj oblasti (hoće, ali minimalne). Poseban, bonus problem poredstavlja Kherson kao mrtvi albatros oko ruskog vrata. Ako ruske trupe ne budu u stanju zatvoriti rupe na frontu i ostvariti neke minimalne uspjehe koji bi poslužili kao osnova za umrtvljivanje situacije, a prilično je vjerovatno da neće, očekuje nas zanimljiva i vruća jesen (pa makar se i neki od nas smrzavali).
