Imali smo prije neki dan prepisku, pa da se javim sada kada je odluka donesena.
Svima je jasno da današnja odluka nema nikakve veze za tzv. "Kriterijima iz Kopenhagena", već sa kritično i drastično promjenjenom geopolitičkom situacijom.
U potpunosti podržavam političku odluku EU da se Ukrajini dodjeli kandidatski status. Želim je razumjeti kao podršku ukrajinskom društvu u cjelini. Društvu koje svojim životima brani svoje pravo da samostalno odlučuju o svojoj EU ili bilo kojoj drugoj budućnosti.
Takođe želim shvatiti da je to i dio naučene lekcije EU iz agresije na BiH i potrebe jasne i nedvosmislene podrške u svakom pogledu.
Za Moldaviju mi je jasno iz geopolitičkih razloga i podrške pro-evropskim kontra pro-ruskim tendencijama tamo. Osim toga premalo znam o Moldaviji da bih nešto posebno komentarisao.
Za Gruziju mi je takođe jasno, iako možda i najžalije. Kod njih je geopolitika vjerovatno odigrala negativnu rolu, za razliku od Moldavije.
Gruzijci bi guzice dali da su smješteni između Srbije i Hrvatske, a ne između Turske i Rusije.
Za BiH imam oprečna mišljenja. Sa jedne strane (uzimajući upravo Gruziju kao primjer) smo realno mogli i morali kao društvo pokazati više odlučnosti na putu evro-atlantskih integracija. Zbog nas samih. A realno nismo.
Sa druge strane (i ipak više tendiram ka tom mišljenju) EU je napravila grešku ne uključujući BiH u taj "geopolitički" paket.
EU to nebi u ovom trenutku "zabolilo", a pro-EU snagama u BiH bi to ipak bila određena motivacija i zamajac.
Ovako će nam vjerovatno i dalje Dodik, Čović i Izetbegović određivati dinamiku normalizacije društva. A u kombinaciji sa hronično nezainteresiranim birokratama iz Brisela je to jedna vrlo pesimistična vizija.