Republika Turska

[PreWiBa]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/dodik-s ... /220614149
naravno,daleko im kuća od moje

i sta sad?

neki dan izetbegovic sa njim, sutra konakovic i komsic, naredne sedmice becirovic, sta sad?

Kod tebe je turkofilija prerasla u bolest.

[Point.]

i sta sad?

neki dan izetbegovic sa njim, sutra konakovic i komsic, naredne sedmice becirovic, sta sad?

Kod tebe je turkofilija prerasla u bolest.

Ovakvi likovi bi našli opravdanje i da Turska prizna manji entitet kao suverenu i nezavisnu državu. Fakat ne kontam šta je sa ovakvim likovima i čime razmišljaju.

[apsidejzi]

TURSKA NIKADA NIJE BILA PRIJATELJ BiH!!!

[drugtito2011]

TURSKA NIKADA NIJE BILA PRIJATELJ BiH!!!

[amko761]

Je,je, bitno je ono što kažu anonimusi po forumima po internetima, a ne otac Bošnjaka.

Da, da.

[Point.]

TURSKA NIKADA NIJE BILA PRIJATELJ BiH!!!

Amin!

[Bangalore_]

Bacaju šlauf krmetu dok istovremeno postaju kao tamo neki predstavnici Bošnjačkog naroda. Čak i propalitete iz Lijepe Njihove vračaju iz mrtvaca za potencijalne nove runde pregovora o apartheidu

[Bangalore_]

Dobro je šahovski grand master Budalija odigrao: pored ekskluzivne genocidne na pola teritorije ima nam i Turski amanet.

[tramvajtrojka]

Je,je, bitno je ono što kažu anonimusi po forumima po internetima, a ne otac Bošnjaka.

Da, da.

samo je jedan sultan ovako jednom godisnje i sucur Allahu tjt od brace Turaka sto dobijemo na pomoći "bratskom bosnjackom" narodu

[HarTar]

[Bangalore_]

Uvijek se pojave da "posreduju" baš tad kada je Srpski Svet u nevolji.

Treba nas sad neko ubjeđivati da Turska ne zna da igra tu ulogu u oživljavanju četničke politike koja Bošnjake demontira kao narod. Pa krmak svaki dan prića o "Muslimana" dok nekada malo ne promijeni ploču i igra na tome da Turska treba da predstavlja Bošnjake, kao sada.

Dobrica duša Čavosoglu. Ni u kome ne vidi zlo i ne može da pomisli da se ovakav scenario odigrava

[Klixuser02]

A ono, i šta sad. Turci su se očigledno odlučili na neutralnost u potpunosti, ali na stranu sad političari Bošnjaci/Bosanci kao narod ipak uživaju veliki respekt od strane Turaka običnih građana. Možda ne možemo kolektivno kao država da to iskoristimo, ali jedan pojedinac da.

[Klixuser02]

Koliko god smo mislili da Ataturkovi političari hladniji prema nama toliko sad ispada da je za BiH ipak bolje da oni vladaju u Turskoj. Barem imam takav osjećaj jer su pro-EU. A pritom gradonačelnik Istanbula iz CHP-a baš voli Sarajevo.

[sumirprimus]

ko te jednom proda, prodace te opet. tad je do tebe.
i prijatelj mog neprijatelja ne moze biti i moj prijatelj.

[Sanjarko]

ko te jednom proda, prodace te opet. tad je do tebe.
i prijatelj mog neprijatelja ne moze biti i moj prijatelj.

‎četvrtak, ‎21. ‎april ‎2022 13:25:40
Izdao me drug, izdao me brat, zbog njih zapoceo rat

[@mba]

bilo bi fer da se dezurni „kriticari svega turskoga“ barem ovde izvinu nama

[ragib]

Zaredaj Sarajevom, pa mi javi koliko si Turaka "gastarbajtera" sreo, a koliko Iranaca. Kreni od "Bosmana" i "pruznih radnika", pa onda dalje. Kada mi kcerkina (skolska) najbolja jaranica, koja je Turkinja (doduse, bosanskih korijena), veli da je previse Turaka u Sarajevu.

Nekako si mi se usutio nakon ovoga...Da ne bude da salik izmislja i laze:

BiH uvozi radnu snagu: Najviše je državljana iz Turske, Srbije, Albanije...

https://avaz.ba/vijesti/bih/750055/bih- ... e-albanije

Kompletna Turska bi iselila da je pod sankcijama kakve Iran trpi od 1979. do danas.

Ne mjeri se uspjeh jedne države u veličini plate, nego koliko su integrirali Kur'anske principe u svoj sistem.

[eltroxin]

Je o te zivot sta ljudi pisu….

[Bossona]

TURSKA NIKADA NIJE BILA PRIJATELJ BiH!!!

AMERIČKI NEW YORK TIMES JE OBJAVIO OTKUPNU CIJENU ZA AUSTOUGARSKU ANEKSIJU-OKUPACIJU BOSNE I SANDŽAKA
Okupatori Turci su nas nakon njihove okupacije ne pitajući nas i mimo naše volje prodali i predali Austro-Ugarima 1878 godine za 10.8 miliona dolara a Serviji i Crnoj Gori dali prvi put neovisne države, nakon što su nam Gradaševićevu pobunu za veću autonomnost Bosne u vrijeme propadanja osmanske imperije u krvi ugušili a njega namamili u Stambol i otrovali, pa ni do danas nam ga nisu isporučili.
Zapitajmo se zašto je Kapetan Gradaševič zaboravljen i zašto je zabranjena tema kod SDA turkofila, pa za radi hatra. Turska ni do danas nije priznala niti usvojila rezoluciju o Genocidu nad Bošnjacima za razliku zemalja zapadne Evrope, Amerike, Kanade itd.


Zar terba da nas čudi sve ovo od ovih koji nas vode i ponižavaju tri decenije, pa to su isti oni što ne pitaju svoj narod već slušaju Vučića i Erdogana i dogovaraju autoputeve između Sarajeva i Beograda umjesto Sarajeva i Bihaća- Tuzle-Podrinja ili Sandžaka, to su isti oni što se grle i dočekuju Vučića na crvenom tepihu, što ga vodaju u cipelama po sarajevskim džamijama koje nije uspio srušiti i zapaliti dok je bio učesnik agresije na RBIH, onaj što je javno podržavao genocida nad Bošnjacima, da isti onaj koji i dans negira haške presude i genocid, isti onaj sa kojim se grli Erdogan kao i njihov podanik Bakir, koji tog istog četnika Vučića dovede u Potočare na 20 godišnjicu genocida da preko svojih tajnih službi i agenata organizuje i iscenira napad kamenovanjem da bi nas optužio za pokušaj atentata a nas prikazao svijetu kao divljake, da svijet o tome priča a ne o njegovoj ideologiji kojia je rezultirala agresijom i genocidom nad nama.

Turska kao i sve zemlje je gledala kada nas je prodala kao i danas (kada ulaže mnogo više u Srbiju nego u Bosnu) isključivo svoj interes jer u politici nema emocija i ljubavi vec prije svega interes. Ko toga nije svjestan taj pojma nema šta je politika.

Spoiler

Show

TRGOVANJE BOSNOM U OSMANSKOM CARSTVU

Bosanski otpor ustupanju 6 nahija Srbiji od Osmanskog carstva.
Ugovorom o ustupanju 6 nahija Srbiji nije se preciziralo koje su to nahije, a to su trebali da utvrde predstavnici Srbije i Porte. U Bosni se stvorilo nezadovoljstvo jer se prenijela vijest da se radi o bosanskom teritoriju. Porta je izvršila uviđaj i vračanje nahija sa posebnom komisijom, a to je značilo raskid Bošnjaka i Sultana.

Bosanski namjesnik Namik paša nije znao na koju stranu da se stavi jer je znao da Bošnjaci neće dozvoliti provođenje fermana. Znao je Namik da ne mogu naređivati Bošnjacima pa da se mora sporazumjeti sa njima. Vraćanje ovih 6 nahija je uticalo na ujedinjenje cijele Bosne u zaštitu svog teritorija tako da ne dolazi u pitanje bilo kakav interes neke grupe, pa tako upravnik zvorničkog sandžaka Osman paša brat Huseina javlja valiji da ne dozvoljava predaju ni jednog pedlja teritorije Srbiji.


Kako se nije znalo koja je to teritorija komisija je utvrdila da se po odredbama Bukureštanskog mira misli na teritoriju od Novog Pazara do Timoka i od Drine do Niša. Komisiju poret je predvodio Ahmed Keššaf efendija. Poslao je Ahmed jednu komisiju u Timok a drugu na Drinu da utvrdi te granice ali je došlo do reakcije jer su Bošnjaci izveli akciju kod Loznice i silom zaustavili komisiju koja je trebala da ispita nahije Jadar i Rađevin da li su bile u sastavu Srbije.

Druga stvar što Bošnjaci nisu željeli je da budu odsječeni od Rumelije jer je taj put išao preko nekih nahija koje su Srbi tražili (dijelovi Starog Vlaha, Sjenice i Novog Pazara) jer bi tim Bosna bila odsječena od OC i dovedena u opasnost. Još je više komplicirao stvar Miloš koji je zahtjevao da se priključe ti teritoriji Srbiji id a se očiste od muslimana, a Bošnjaci su se bojali da još ne udari na Bosnu preko Drine.

Da bi zaštitili svoje interese Bošnjaci traže da se zaviri u defterhane zvorničkog sandžaka kako bi se utvrdilo čiji je to teritorij. Beogradski namjesnik Husein paša je molio pogranične Bošnjake da omoguće komisiji da uradi posao, pa je čak pisao Namik paši bosanskom namjesniku da izda bujruldiju da mogu raditi ali on je rekao dag a ne slušaju. Isto tako i zvornički mutesarif (namjesnik) Mahmud paša Fidaić nije mogao ništa da učini. Miloš je prijetio da će početi kupiti harač po ovimnahijama jer one više nisu bosanske.

Srbi su tražili da granica prema Bosni bude na pola sata od Sjenice i Novog Pazara i nahije uz Drinu što se poklapa sa današnjim granicama Srbije. Nakon ove vijesti sarajlije su počele da se spremaju na oružanu borbu protiv Srbije. Komisija je tražila od Porte da razriješi pitanje 6 nahija sa Rusijom jer će to otvoriti problem sa Bosnom. Osim toga počelo se komplicirati pitanje muslimana u Srbiji koje je Miloš htio da rješava iako je trebalo samo da vrši organizaciju unutrašnje vlasti.

Miloš je htio da poslove obavlja u Beogradu, ali mu to Porta nije dozvolila. Nakon toga Miloš se okreće starovlaškoj nahiji i protjerivanju muslianskog stanovništva. Ove nahije su priključene nakon 3 godine od izdavanja fermana, a zbog toga će pasti mnogo krvi Bošnjaka i carske vojske. U ovo vrijeme je smijenjen namjesnik zvorničkog sandžaka, a na njegovo mjesto postavljen Osman paša Gradaščević, a za muhafiza postavljen Halid beg. Nakon ove smjene dolazi do sastanka posavinskih prvaka kod Husein kapetana na kojem se dogovorilo o skupštini u Tuzli radi otpora Porti. Osman paša Gradaščević piše svom nadređenom Namik paši da se kod svih stanovnika čuje kako govore da je to njihov kraj, a pitanje ovih nahija samo je još više obrazovalo sukob Bosne i Porte.

Na vijest o predaji nahija Srbiji u Bosni, odnosno u Sarajevu i Posavini počele su pripreme za Pokret i rat protiv Srbije. Posavina i njeni prvaci (Gradaščevići, Fidovići i Tuzlići) su znali šta znači opasnost od Srbije i davanje ovih teritorija.

Također neki prvaci su imali svoje posjede u ovim nahijama pa ih je i to tjeralo na reakciju, bojeći se da ne izgube prihode. Već od prvog srpskog ustanka stvorila se neka napetost između Bosne i Srbije jer su Bošnjaci učestvovali u gušenju ustanaka, pa su jedni druge smatrali svojim neprijateljima. Bošnjaci su još bili nezadovoljni što u komisiji za razgraničenje nije bilo Bošnjaka. Za Bošnjake je granica bila Valjevo a za Srbe Drina, tj. smatrali su svojim granicam ono što je priroda omeđila, Drina i planine između Srbije i Bosne.

Vuk Karadžić: “Da su svi Bošnjaci bili složni, prije bi oni Sultana nadvladali nego on njih”
Vuk Karadžić u pismu Jerneju Kopitaru, datiranom u Zemunu 18.VI 1832 između ostalog piše: “U Srbiji sve po starome, a sultan Bošnjake pokori sam.”

A šta se to zbivalo u Bosni u taj vakat?
Husein‐kapetan je izborom za vođu autonomnog Pokreta 1831. faktički postao bosanski vladar. Potkraj 1830. u Gradaščevića konaku održan je inicijativni sastanak posavskih prvaka. Za vođu autonomnog pokreta, u slučaju da to ne pristane biti bosanski valija, predložen je Gradaščević. Protiv toga bila su braća Sulejmanpašići te hercegovački prvaci, gatački ajan Smail-aga Čengić i stolački ajan Ali-paša Rizvanbegović.
Iza Husein-kapetana stajali su njegovi najbliži saradnici i mnogi uglednici Bosne koji su bili predvodnici u ovom Pokretu. Ali paša Fidahić, Muhamed beg Tuzlić, Mujaga Zlatar, Emin beg Dženetić, Sulejmen efendija Išević, Hifzi efendija Đumišić, Abdul Kerim efendija sarajevski mulla, Hasan-aga Pećki, Murat klapet Ostrožački i drugi.
Šta su htjeli Bošnjaci: oni su htjeli da sami upravljuju svojom zemljom bez stranaca; da prisile sultana da promjeni svoju odluku o ustupanju teritorija s desne strane Drine Srbima; da prisile sultana da natjera Srbe da ponište sve kupoprodajne ugovore koje su pod prisilom napravili sa muslimanima u smederevskom sandžaku; da sami biraju svoga gospodara, a da to sultan samo potvrđuje i da sva pitanja koja se tiču Bosne oni sami rješavaju; a pogotovo vojna pitanja jer njima ne odgovara opća regrutacija koju sultan uvodi, jer su svi Bošnjaci do 70 godina vojnici kada to zatreba, te da se Porta zadovolji godišnjim tributom od 4000 kesa zlatnih dukata.
O tome svjedoči i carski izaslanik u Bosni, koji u vapaju moli sultana da odobri ono što Bošnjaci traže, jer to oni zaslužuju, a onda zaključuje: “Aman sultane, za ime Boga, grehota je razbiti ovo jedinstvo.” Isti izaslanik koji je prošao kroz sve zemlje Balkana do Bosne tvrdi sultanu, da ako ne udovolji Bošnjacima i izgubi Bosnu izgubiće i cijelu Rumeliju. Sultan Mahmud II, poznat kao “Petar Veliki” Osmanskog carstva, ali i kao “Adli” (Pravedni), bio je vrlo odlučan da obračun provede do kraja.
To znači da je autonomija proglašena samo desetak dana nakon što je skoro sva sarajevska čarsija stradala u katastrofalnom požaru od onog 31. augusta 1831. godine. Politički program bosanskih ajana nije bio jasan i do kraja formuliran, ali se može reći da su uz već spomenuto dobijanje reformi koje su, po njima, suprotne islamskoj tradiciji, posebno insistirali da se ne dira u njihova posjednička prava, te da se ubuduće na položaj bosanskog vezira postavljaju isključivo domaći ljudi. To bi faktički značilo da bi Bosna, pod političkim vodstvom ajana, dobila autonoman položaj u Osmanskom carstvu, sličan onom kakav je Srbija dobila Hatišerifom iz 1830. godine.
Druga bitka u Hercegovini se vodila oko Trebinja, gdje je Husein‐kapetan kao svoga komandanta odredio Ahmed‐bega Resulbegovića, koji je do konca oktobra 1831. uspio protjerati svoje rođake Husein‐bega i Hasan‐bega Resulbegovića, pristaše Ali‐paše Rizvanbegovića, iz Trebinja i okolice.
Husein‐kapetan Gradaščević je odlučio da se tokom zime vojnički obračuna sa Ali-pašom Rizvanbegovićem i njegovim pristašama u Hercegovini. Zato je naredio livanjskome kapetanu Ibrahim‐begu Firdusu, koga je u međuvremenu privukao na svoju stranu, da obavi taj posao. Ibrahim‐beg Firdus je prvo napao na ljubuškoga kapetana Sulejman‐bega i nanio mu veliki poraz na Utvici, čime je čitava Hercegovina, osim tvrđave Stolac, gdje se zabarikadirao Ali‐paša Rizvanbegović, prešla nastranu Husein‐kapetana.
Gradaščevićevom vojskom koja je opsjedala Stolac zapovijedao je Hadži‐beg, polubrat Ali‐paše Rizvanbegovića. Međutim, noću 9/10. marta 1832. godine Ali‐paša Rizvanbegović, doznavši preko svojih špijuna da je napadačka snaga bosanske vojske znatno umanjena zbog zime i pomanjkanja životnih sredstava, izvela je kontranapad iz tvrđave i razbila opsadu stolačke tvrđave. U ovoj je bitki poginuo Hadži‐beg Rizvanbegović.
Tada je već prema stolačkoj tvrđavi napredovao sarajevski muteselim Mujaga Zlatar, ali se morao vratiti na temelju naredbe Husein‐kapetana zbog potrebe koncentriranja vojske i suprotstavljanja velikom veziru, koji je bio pripremio veliku vojnu ofanzivu i sa brojnom vojskom 16. marta 1832. započeo ratne operacije. Husein‐kapetan je 3. februara 1832. pisao svim bosanskim kapetanima tražeći da mu šalju vojnike jer se sprema krenuti protiv sultana, istodobno se žaleći na slab odziv posebno predbacujući Hasan‐agi Pećkom zbog tromosti i mlitavosti.
Uprkos tome on je sakupio i u susret veziru poslao oko 10000 vojnika, koji su odmah napali na Vučitrn nastojeći prepriječiti centralnim vezirovim snagama ulazak u Bosnu. Vezir je krenuo na Bosnu iz dva pravca: prvi pravac je vodio od Vučitrna preko Novog Pazara ka Višegradu i Sarajevu, a drugi iz Skadra preko Podgorice, Plava i Gusinja prema Pljevljima i Foči i dalje prema Sarajevu. Kao što se vidi glavni operativni pravci su bili usmjereni prema Sarajevu, a ne Travniku, gdje je zvanično bilo Husein‐kapetanovo sjedište. Koliko se zna, Husein‐kapetan nije izravno vodio vojsku koja se uputila na bosanske granice, nego je poslao svoje iskusne komandante (Hasan‐beg Sijerčić, Mehmed‐beg Krupa Beširević i Alajbeg Todorović).
Kada je vezir uspio preći i preko Drine, Husein‐kapetan je naredio Ali‐paši Fidahiću da sa 6.000 vojnika krene prema Rogatici i onemogući prodor vezirove vojske prema Sarajevu, a i Hasan‐beg Sijerčić se sa Sjemeča (lijeva obala Drine kod Višegrada) uputio prema Palama.
Tako je glavnina bosanske vojske bila koncentrirana na Glasinačkoj visoravni. Tu se koncem maja 1832. odigrala velika bitka. Dvije vojske, koje su predvodili Husein‐kapetan Gradaščević i Kara Mahmud Hamdi‐paša, bosanski valija imenovan od strane sultana, ukopale su se kod mjesta zvanog Vitez. U prvom okršaju Husein‐kapetan se povukao, a potom je došlo do bitke kod Šarenog hana (moguće da je to današnji Han Bulog ili Pale). Vojska Husein‐kapetana povukla se prema Sarajevu, gdje je na zasjedanju ajanskoga vijeća odlučeno da se nastavi sa borbom. Posljednja bitka se odigrala 4. juna 1832. na Stupu (na putu od Sarajeva prema Ilidži).
Husein‐kapetan je već bio odnio pobjedu nad sultanovom vojskom, ali su se s bočne strane pojavili Ali‐paša Rizvanbegović i Smail‐aga Čengić, koji su iz Hercegovine došli do Trnova, a zatim kod mjesta Crna Rijeka probili bočnu odbranu Husein‐kapetanove vojske i pojavili se u glavnom okršaju kod Stupa. To je dovelo do poraza Husein‐kapetanove vojske, koja se odatle povukla u sami grad. Husein‐kapetan se utaborio na Bakijama, a nakon procjene da se više ne može oružano suprotstavljati osmanskoj vojsci, raspustio je vojsku i uputio se prema Gradačcu.
Bio je to njegov definitivni vojnički poraz.
Sama Rizvanbegovićeva izdaja Husein-kapetana i ostalih bosanskih ajana, kao svojih klasnih drugova, govori o njegovoj potpuno pogrešnoj procjeni političkih prilika i tendencija u Carstvu. Čudno je da je on, kao iskusan čovjek i narodni prvak, mogao povjerovati da će se u vrijeme kada je bilo očito da se ajanluk u cijelom Carstvu brutalno dokida, on kao takav jedan moći održati u Hercegovini, samo zato što je u datom trenutku učinio jedan, koliko nelojalan toliko i ponizan čin.
Svojim ratnim pohodom po Bosni i Hercegovini, koji je trajao godinudana, Latas je praktično dokrajčio i uništio one političke snage koje sustoljećima predstavljale politički narod u historiji Bosne i Bošnjaka. Sapovijesne distance gledano, te su se snage, iako sa svojih ekonomsko–socijalnih pozicija, ustvari borile za svojevrsnu autonomiju Bosne u Osmanskom carstvu.
Ideje o autonomiji zasnivale su se na unutrašnjem socijalno–ekonomskomi političkom uređenju koje se u Bosni postepeno razvilo još tokom XVI st. i koje je u odnosu na ostale dijelove Carstva imalo jasno izračene svoje osobenosti. Drugi osnov zahtjeva za autonomijom bio je položaj Bosne kao “najisturenije pokrajine Carstva prema kršćanskoj Evropi”, što je posebno došlo do izražaja od kraja XVII st., odnosno Karlovačkog mira 1699. godine. Ta je činjenica Bosni u biti davala poseban “međunarodni položaj”. Uprkos tome, s obzirom na sve unutrašnje i spoljne okolnosti Osmanskog carstva, ideje o autonomiji Bosne nisu se u prvoj polovini XIX st. mogle ostvariti. Zato je poraz bosanskih ajana kao bosanskog političkog naroda, bio neizbježan. Oni nisu pokušali naći drugi most i drugu vezu, osim islama, sa ostalim slojevima bošnjačkog stanovništva, koje je uostalom kuga 1813–1817. veoma prorijedila.
Savremenici bilježe da je Husein-kapetan Gradaščević, kao “Zmaj od Bosne”, kako se najčešće sam nazivao i potpisivao, bio “čovik pametan i bogat”. Franjevački hroničar fra Jako Baltić piše da se “Vezir Husein” prema”krstjanima činjaše pravedan”. Veliki borac, ratnik i patriota, Husein-kapetan se ipak slabo snalazio u diplomatiji, mada bi se moglo reći da mu je politika bila strast i usud. Svom je pokretu nastojao, i u velikoj mjeri uspio, dati jedan općebosanski karakter. Sa izuzetkom nekoliko hercegovačkih ajana, uz njega je ipak pristala sva Bosna, uključujući tu i Sandžak.
Austrija “iz svoje sebičnosti nije htjela znati za Bošnjake”. Pored toga, knjaz Miloš Obrenović, u strahu za svoju plaćenu i stečenu autonomiju, držao se prema Husein-kapetanu veoma dvolično




TRGOVINA BOSNOM IZMEĐU OSMANLIJA I AUSTROUGARA Nakon prodaje Bosne Austrougarima za 10.6 milona američkih dolara, dajući pravo pripajanju i prisvajanju Bosne i Hercegovine od strane Autro-Ugarske, Austro-Ugarska i Osmansko carstvo 26. februara 1909. sklapaju sporazum prema kojem Austro-Ugarska stiče puno pravo nad Bosnom i Hercegovinom, ali se i obvezuje da će se povući iz Novopazarskog sandžaka, da će zajamčiti punu vjersku slobodu bosanskim muslimanima i platiti Istanbulu odštetu od 2,5 miliona turskih funti (54 miliona austrougarskih kruna) u zlatu kao naknadu za aneksiju Bosne i Hercegovine.
Tekst sporazuma potpisali su austrougarski ambasador Giovanni Marchese Pallavicini s jedne strane i veliki vezir Hussein Hilmi i vršilac dužnosti osmanskog ministra vanjskih poslova Džibril Noradounghian. Riječ aneksija je pažljivo izbjegnuta. U članu II proglašava se da je ovaj Protokol jedini važeći dokument koji zamjenjuje sve prethodne i da sadrži “nouvel état des choses” (novo stanje stvari). Zadnja stranica teksta zahtijeva ratifikaciju u roku od dva mjeseca. Berlinskim sporazumom iz aprila 1909. ova kriza se završava.
PROTOKOL IZMEĐU AUSTRO-UGARSKE I TURSKE
Potpisano 26. februara 1909.
Vlada Osmanskog carstva i Carska i Kraljevska dvojna vlada Austro-Ugarske, želeći da se riješe zajedničkim dogovorom, neka pitanja između njih, dole potpisani Husein Hilmi Paša, veliki vezir, Džibril Effendi Noradounghian, vršilac dužnosti carskog ministra vanjskih poslova, i Jean, Marquis Pallavicini, izvanredni i opunomoćeni ambasador Austro-Ugarske, propisno ovlašteni od svojih vlada, dogovorili su se sljedećim odredbama:
ČLAN 1.
Austro-Ugarska izjavljuje da se izričito odriče svih prava koja su joj dodijeljena Berlinskim ugovorom i Carigradskom konvencijom, od 21. aprila 1879. godine, u vezi s bivšim Novopazarskim sandžakom.
ČLAN 2.
Konvencija od 21. aprila 1879. godine, kao i protest Visoke Porte protiv odluke dvojne vlade Austro-Ugarske o Bosni i Hercegovini i sve druge odredbe ili odredbe koje postoje između visokih ugovornih strana i suprotne Odluka se ukidaju i zamjenjuju ovim Protokolom u kojem se navodi da su sva neslaganja u vezi s ovim dvjema provincijama razjašnjena između njih, te da osmanska vlada izričito priznaje novo stanje stvari u Bosni i Hercegovini stvoreno navedenom odlukom.
ČLAN 3.
Stanovnici iz Bosne i Hercegovine koji su u Turskoj (s izuzetkom osoba navedenih u bilješkama koje razmjenjuju ugovorne strane nakon ratifikacije ovog protokola), kao i osmanski državljani, rodom iz različitih dijelova Otomanskog carstva, koji su putovali ili trajno boravili u Bosni i Hercegovini, zadržaće osmansko državljanstvo kao i do sada. Stanovnici Bosne i Hercegovine sa prebivalištem u ovim pokrajinama slobodni su da emigriraju u Osmansko carstvo, u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine, kao i do sada, te da će biti primljeni u Tursku kao Osmanlije. Potonji, kao i rođeni u Bosni i Hercegovini, koji su zapravo u Turskoj, uvijek imaju pravo slobodno raspolagati svojom nekretninom koja se nalazi u Bosni i Hercegovini, davati je u zakup ili upravljati njome direktno ili putem trećih strana.
Podrazumijeva se da će se stanovnici Bosne i Hercegovine, koji, bez namjere da emigriraju, u budućnosti odlaziti u Tursku, tretirati na istoj osnovi kao i austrijski ili ugarski državljani.
ČLAN 4.
Sloboda i poštovanje islamske religije biće osigurani, kao i do sada, osobama koje žive ili borave u Bosni i Hercegovini.
Muslimani će nastaviti da uživaju ista građanska i politička prava kao i svi stanovnici Bosne i Hercegovine koji pripadaju drugim religijama.
Ime njegovog carskog veličanstva sultana kao halife i dalje će se izgovarati u javnim molitvama muslimana.
Prava vjerskih ustanova (vakufi) će se poštovati, kao što je to bio slučaj i do sada, i neće biti smetnje u odnosima muslimana sa njihovim duhovnim vođama, koji će, kao i uvijek, biti podvrgnuti šejh-ul-islamu u Carigradu koji će davati menšuru Reis-ul-ulemi.
ČLAN 5.
Arbitražna odluka koja je donijela odluku da, prema Osmanskom zemljišnom zakonu, Osmanska država posjeduje nekretnine različitih vrsta u Bosni i Hercegovini, dvojna vlada Austro-Ugarske pristaje da plati u Carigradu u roku od petnaest dana, nakon ratifikacije ovog Protokola, za Osmansku vladu, iznos od dva i po miliona turskih funti, u zlatu, kao vrijednost ove nekretnine.
ČLAN 6.
Austro-Ugarska se slaže da sa Turskom zaključi u roku od dvije godine, računajući od datuma ratifikacije ovog Protokola na osnovu evropskog javnog prava, trgovinski ugovor, koji će imati prednost u odnosu na druge trgovinske sporazume. Visoka Porta će poštovati zakon na istoj osnovi.
U međuvremenu, Austro-Ugarska pristaje, nakon perioda od petnaest dana od ratifikacije ovog akta, na povećanje od jedanaest na petnaest posto carina u Turskoj, kao i na uspostavljanje novih monopola, ili prethodnih naplata poreza na potrošnju na pet sljedećih artikala: petrolej, cigaretni papiri, šibice, alkoholi, igraće karte, sve to pod uvjetom da se isti tretman primjenjuje u isto vrijeme i bez diskriminacije na uvoz iz drugih zemalja.
Što se tiče uvoza artikala koji su predmet monopola, upravljanje ovim monopolima je obavezno da se snabdjeva predmetima austrijske ili mađarske proizvodnje, nakon postotka utvrđenog na osnovu godišnjeg uvoza istih artikala, pod uslovom da se cijene koje se nude za isporuku artikala monopola slažu sa situacijom na tržištu u vrijeme kupovine, uzimajući u obzir kvalitete robe koja će se dostaviti i prosječnu cijenu, koja je zabilježena u posljednje tri godine za navedene kvalitete. Podrazumjeva se da je Turska, umjesto uspostavljanja novih monopola na pet gore pomenutih artikala, odlučila da uvede porez na potrošnju, ovi porezi bi bili u istom stepenu nametnuti sličnim proizvodima Turske i svake druge nacije.
ČLAN 7.
Prepoznajući carsko pravo Osmanske vlade nad poštanskom službom, dvojna vlada Austro-Ugarske se slaže da, nakon ratifikacije ovog akta, zatvori carinske poštanske urede koji postoje u Turskoj, na lokalitetima u kojima ne postoje druge strane pošte. Ona se dalje slaže da se zatvore i druge Carske i Kraljevske pošte u Osmanskom carstvu, srazmjerno ovlastima koje poštanski uredi imaju u Turskoj.
ČLAN 8.
Visoka Porta predlaže, na evropskoj konferenciji ili na neki drugi način, da započne pregovore sa velikim silama zainteresovanim u cilju okončanja predaje Turskoj, zamjenjujući taj režim pravilima međunarodnog prava, Austro-Ugarska, priznajući namjere Visoke Porta dobro utemeljenim, izjavljuje da je od ovog trenutka voljna da Porti pruži punu i iskrenu podršku u tu svrhu.
ČLAN 9.
Ovaj protokol će biti ratifikovan i stupiće na snagu odmah nakon razmjene ratifikacija. Ratifikacije će se razmjeniti ​​u Carigradu što je prije moguće, a najkasnije u roku od dva mjeseca.
Sastavljeno u dva primjerka u Carigradu, 26. februara 1909. godine.
HUSSEIN HILMI.
GABRIEL NORADOUNGHIAN.
PALLAVICIN

[nles]

Nekako si mi se usutio nakon ovoga...Da ne bude da salik izmislja i laze:


https://avaz.ba/vijesti/bih/750055/bih- ... e-albanije

Kompletna Turska bi iselila da je pod sankcijama kakve Iran trpi od 1979. do danas.

Ne mjeri se uspjeh jedne države u veličini plate, nego koliko su integrirali Kur'anske principe u svoj sistem.

2 miliona Bosanaca koji su otisli na kjafirski zapad likes this.

[Bangalore_]

Dodik je rekao da je u Sankt Peterburg došao kao predstavnik Republike Srpske, da je Bosna i Hercegovina nestabilna zemlja je
r je pod protektoratom zapadnog svijeta. Naglasio je da Republika Srpska ne dozvoljava sankcije Rusiji.

Dodik je nastavio i sa veličanjem autoritarnih režima pa je kao jedine svjetske lidere naveo predsjednika Turske Reccepa Tayipa Erdogana, predsjednika Rusije Vladimira Putina i predsjednika Kine Xi Jinpinga

Eto ga još jednom. Portvrda da je dolazak Čavošoglua koristio da profitira: i za vračanje vlastitog kredibiliteta (koji je u zadnje vrijeme padao uostalom zbog nemoći u vezi Ukrajine) i za oduzimanju Bošnjacima politički subjektivitet stavljajući i pod patronažom Turske. Da BiH bude van Zapada ide u korist i svinji iz Laktaša kao i Turcima također koji dižu svoj utjecaj preko naših leđa, zato se i slažu toliko dobro.

Nikada nisu ni pomenuli osudu ičega a kamoli donjeli sankcije. Uvijek su tu da "posreduju" kada svinji treba šlauf.

[sumirprimus]

ja ja prijatlji, fino su to oni dogovoril rapsdjelu vlasti i teritorija haman... samo ne obra se bostan...

[Bangalore_]

Pičkousto-Erdogovnski svet.

[Droog]

Koja govna braćo draga, sta je ovo.

[nota1969]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/cavusog ... /220617144
https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/25 ... _foto.html
fuj smećari