Danasnji "feminizam"

[Snake Eyes]

Ja sam pitao zašto bi otac ŽELIO svojoj kćeri da postane varioc? To ne implicira da joj bilo što naređuje ili zabranjuje.

A ja sam pitala za primjer profesije koju otac/majka bi razmišljali da li je pogodna za SINA?

Pa navela si ti onih nekih ženskih stereotipnih zanimanja kada smo govorili o kvoti, da ne trunim bez veze.

[Bloo]

A ja sam pitala za primjer profesije koju otac/majka bi razmišljali da li je pogodna za SINA?

Pa navela si ti onih nekih ženskih stereotipnih zanimanja kada smo govorili o kvoti, da ne trunim bez veze.

Medicinski brat je postalo normalno.
Baletani isto tako odavno (the Russians!), s tim da tu nećeš sinu reći, nemoj to je ženska profesija, nego Sine jesi ti to pederčina? Druga vrsta problema.
Čiko u vrtiću - u nekim zemljama Evrope je normalno, mada su većinom žene. U BiH, ne znam da postoji.
Babinaca ima i u Hrvatskoj mada su ih jedva priznali. Ok je biti ginekolog, ali muška primalja drama.

Ovdje možemo da vidimo da problem ne postoji generalno SVUDA u svijetu, već neki problemi vezano za profesije postoje u određenim sredinama. Tipa BiH, Hrvatska, Srbija, Albanija, Afganistan, Trinidad i tobago...itd...

Za neke profesije problem diskriminacije i uvriježenih stereotipa je generalan, a za neke se veže za zaostalost samog društva te države.

[Bloo]

Samo se ovog treba držat.

Laku noć

[vjeshalica]

Od 100 keramicara,lakirera,limara,mehanicara mozda valjaju 2,3 ovo ostalo taraba. Za zanimanja se mora imati osjecaj,ono nesto imati smisla,voljeti. Ma ko god sta uzeo da radi.

[Hakiz]

E, ali kada odbiješ ponuđeni posao jer ti ne odgovara, pa znaš da ga nećeš dobro raditi, onda kažu da si lijen.

[saint_mirad]

Samo se ovog treba držat.

Laku noć

ovo, ali neironično.

[MarlboroGold]

Kad već spominjete pederčine...



volim crni humor jbg... oprostite

[Chmoljo]

Rekao bih da si prva pocela, ali realno, ti nikad nisi na drugi nacin ni forumala.

Propuh u glavi, propuh medj nogama.

Vazno je da je tebi rat moralan

A sto tebe brine moja zona medju nogama.

ako nisi znala, propuh je na Balkanu vrlo zeznuta stvar, od njega se može umrijeti. tako da...

[Project Lucian]

Problem je ženskog iskorištavanja povlastica na uštrb muškaraca koji realno nisu glupi nego su prevareni i to od sistema samog po sebi, sistema koji pogoduje ženama, sisema kojije kreiran cirka prije 100 godina (ne znam tačno) a koji danas ne vrijedi apsolutno, tj zaostavština je iz nekih davnih vremena kad je situacija bila potpuno drugačija.

Ko je kriv sto su muskarci dozvolili sebi da na konto sisa i tijela prave sisteme kojima su dominirali? Sad vise nije to tako kao prije, jer se na tome ne moze nista graditi. Al hoce to kad se mozak nalazi u kiti. Sto bi ijedan muskarac odabrao uslovno receno neku gabor zenu koja haos dobro zna posao raditi,kad moze imati neku Ajfon starleticu u cancelariji glupu ko regal?

Ma da za muškarce ćemo samo reći da su glupi a za žene da su im oduzimana prava jer one po defaultu ne smiju i ne mogu biti glupe, jer mrski muškarci, ma kako da ne.
Taj način razmišljanja i jeste u stvari problem, koji je opet ostao iz patrijarhata, još jedna zaostavština starog sistema po kojoj se i danas mjere muškarci. Pathetic.

[MarlboroGold]

Ja fakat ne znam ko Ljubinku više shvata ozbiljno... mislim da je i žene na ovoj temi više tolerišu i trpe nego išta drugo iako to sigurno neke neće priznati. Ali et...

[Project Lucian]

Od 100 keramicara,lakirera,limara,mehanicara mozda valjaju 2,3 ovo ostalo taraba. Za zanimanja se mora imati osjecaj,ono nesto imati smisla,voljeti. Ma ko god sta uzeo da radi.

Smiješno je da neko kritikuje žene zato što ih nema više u tradicionalno muškim zanimanjima, žene to mogu raditi bez problema one samo ne žele to rade danas. U drugom svjetskom ratu žene su bile te koje su radile većinom u fabrikama i na istoku i na zapadu, jer su muškarci naravno bili u ratu. Ali se slažem radi jednakopravnosti da bi trebale više da se pojavljuju u tradicionalno muškim zanimanjima ali to one jednostavno neće, rađe će se boriti za kancelarijske poslove jer su žene jel to njima dolikuje, đeš to da žena odvrće šaraf nedo bog. Može se reći da su cinične.

[Niemand]

Hajd karlin, zene, stas, al ne znam vala sto chmolju trpe, tipicni muskarac na poziciji moci. U penziji doduse al opet.

[omar little]

ovo nuzno ne spada pod ovu temu, ali, u nekom sirem obliku i moze proci. najvise od svega je smijesno.nije satira.

Opinion | Stanford’s dining hall system did not work with my disordered eating. That can change.

Opinion by Holden Foreman
Aug. 5, 2021, 7:26 p.m.
Content warning: This column contains references to disordered eating.

Sharp stomach pains distracted me as I sit in a CS section during my first quarter at Stanford in the fall of 2017. I hadn’t eaten enough that morning, as my mind convinced me to take a very small portion of the “healthiest” vegetarian food I could find in the dining hall. I was too stressed to even attempt a dining hall lunch, and was now stuck waiting until dinner.

After thinking about my hunger for most of the section, I made my way to the dining hall after class, but I could bring myself to eat only a plate of grilled cauliflower. And before I even finished that, it was time to go to my nighttime economics section.

The specific type of disordered eating I experience has not been diagnosed, but it can be described as a compulsion to eat less than needed when I’m either in social settings or when I have trouble estimating the amount of food I’m consuming.

In theory, Stanford’s dining halls present students with the opportunity to eat as much as they need given its buffet format. Yet students like me may struggle to take enough of any of the available food when they are charged with portioning it themselves.

Disordered eating does not affect everyone in the same way. What helps me could make matters worse for others and vice versa. Still, there are basic actions the University could take to be more supportive of students who may not get enough food otherwise.

Provide pre-portioned options in dining halls, alongside their buffet-style counterparts, for students who experience stress associated with buffet-style dining. Stanford has been pre-portioning food throughout the pandemic, and it can continue that practice even when the buffet style returns. Like ordering food at a restaurant, receiving a predefined serving of something is much less stressful for me than portioning it myself, especially when surrounded by peers.
Give all students on any meal plan unlimited swipes so they may visit and revisit any dining hall whenever they choose. Stanford Dining says the meal plan is required to ensure students have “easy access to food.” If that’s the case, it makes no sense that there is a limit to the number of swipes students receive on any of the offered plans, especially from a health and wellness perspective. Punishing students who “didn’t plan well” by withholding food is unacceptable. And it could be especially harmful to those who can’t afford to buy food whenever they realize they need it. This practice would also assist students who leave a dining hall without eating enough and can’t swipe back in for more.
Educate the student body regarding disordered eating and the resources available on and off campus. Before I began at Stanford, I received an email from the University about how I identified as someone who had experienced disordered eating. I didn’t seek help and was never again contacted about it. The fact that this email was the only dedicated outreach, especially for someone with a history of disordered eating, is deeply concerning. Students could benefit from a session during NSO, but they need recurring outreach to remind them of resources available.
While changes to meal swipes, education and outreach on disordered eating did not happen in my time at Stanford, I caught a glimpse of what pre-portioned food could do to alleviate my stress when Stanford required it in dining halls due to the pandemic in March 2020.

Pre-pandemic, I was comfortable taking only a few things from dining halls: mostly the bagels, English muffins and veggie burger patties, because they were pre-portioned. Even then, I felt self-conscious about walking in and stuffing things into my backpack. Pandemic dining gave me increased options without any of the stress I experienced previously.

While brief, the comparison was stark — after all, I had spent two and a half school years under the buffet system. Because that system caused me so much stress, I chose to spend most of the money I received from on-campus work — money that not all students have at their disposal — toward day-to-day nourishment at restaurants and supermarkets.

Once I started buying my food instead of using the meal plan, my health improved, and I didn’t find myself painfully hungry. I wish Stanford had included this kind of option in its dining halls. Disordered eating can happen to anyone at any time. If someone finds themselves not feeling up to the buffet style at any point, the alternative should be available without extra cost.

Despite my struggles, I never sought help with my disordered eating from Stanford. But it’s not fair to place the blame squarely on my shoulders. Simple changes to campus dining could help students without relying on their time and energy when they are not ready to seek help.

While there are changes that Stanford needs to make, the below resources are already available to students:

Vaden has a guide, including general online resources and Stanford-specific resources ranging from nutrition counseling and visits (solo and group appointments are unlimited for students living on campus) to CAPS sessions and Vaden medical services. It is also possible to organize group workshops via the Vaden Flourishing Alliance.
Stanford Dining offers exemptions to the meal plan “for serious medical issues/disabilities or religious reasons.” It also offers “support for students with food allergies and specialized dietary requirements through the Food Allergies @ Stanford program.” That program’s webpage also has religious accommodations listed below the allergies section.
I was unaware of most of these resources before doing research for this article. That alone is a problem Stanford needs to fix. It’s also true, however, that I never used the resources I knew about. The University can’t rely on students to explicitly ask for help — so system-level changes like the ones I’ve described are so important.

Giving all students on a meal plan unlimited access to open dining halls, providing non-buffet options in the dining halls and reminding students of the resources available to them in a transparent and sensitive manner are not big asks. Yet they could have made a huge difference for my Stanford experience.

If nothing else, this is an issue Stanford should start addressing more proactively with students through outreach, surveys, open conversations and more. Disordered eating can happen to anyone at any time — lack of proactivity by the University can be damaging to all of us.

[Hakiz]

Od 100 keramicara,lakirera,limara,mehanicara mozda valjaju 2,3 ovo ostalo taraba. Za zanimanja se mora imati osjecaj,ono nesto imati smisla,voljeti. Ma ko god sta uzeo da radi.

Smiješno je da neko kritikuje žene zato što ih nema više u tradicionalno muškim zanimanjima, žene to mogu raditi bez problema one samo ne žele to rade danas. U drugom svjetskom ratu žene su bile te koje su radile većinom u fabrikama i na istoku i na zapadu, jer su muškarci naravno bili u ratu. Ali se slažem radi jednakopravnosti da bi trebale više da se pojavljuju u tradicionalno muškim zanimanjima ali to one jednostavno neće, rađe će se boriti za kancelarijske poslove jer su žene jel to njima dolikuje, đeš to da žena odvrće šaraf nedo bog. Može se reći da su cinične.

Hajde šaraf.

Nego, keramičarka. Vreća ljepila 25 kg, pakovanje pločica oko 20 kg, barataj sa tim, pa kada treba razbijati stare pločice onda može birati hoće li čelić-bušilicom da joj se poslije tresu ruke cijeli dan i budu umrtvljene od vibracija, ili će sjekirom, macolom i majzlom da joj komadi pločica lete okolo i zabijaju se u kožu.

I to prije nego što počne savijati leđa cijeli dan da zalijepi nove pločice. Itd.

A onda se čudi čovjek što li se u primjerima feminističke borbe spominje koliko ima žena a koliko muškaraca na rukovodećim pozicijama, političkim manještenjima itd.

I ja se čudim zašto nema primjera keramičarki. Nikako da skontam...

[dale cooper]

First world problems. Da mi je jednom doživjeti da se prepiremo oko ovakvih stvari.

[Hakiz]

A popravljaš pločice bakici na 5. spratu u zgradi koja nema lift. Treba u(z)nijeti materijal, jedno 5 vreća ljepila i 20 pakovanja pločica. I ala.

Juriš, u boj, u boj...

[Project Lucian]

Smiješno je da neko kritikuje žene zato što ih nema više u tradicionalno muškim zanimanjima, žene to mogu raditi bez problema one samo ne žele to rade danas. U drugom svjetskom ratu žene su bile te koje su radile većinom u fabrikama i na istoku i na zapadu, jer su muškarci naravno bili u ratu. Ali se slažem radi jednakopravnosti da bi trebale više da se pojavljuju u tradicionalno muškim zanimanjima ali to one jednostavno neće, rađe će se boriti za kancelarijske poslove jer su žene jel to njima dolikuje, đeš to da žena odvrće šaraf nedo bog. Može se reći da su cinične.

I ja se čudim zašto nema primjera keramičarki. Nikako da skontam...

Licemjerstvo

[piupiu]

Kada je BiH imala premijerku? Predsjednicu? Da li će ikad?

A Milka Planinc? Doduše, ona je bila predsjednica vlade na federalnom nivou.

[piupiu]

Nego, kad moraliste: je li strpljenje vrlina ili ne?

Nije. Kad te neko tuče, na primjer, ono 'strpljen, spašen' je mučka obmana.

[Chmoljo]

Kada je BiH imala premijerku? Predsjednicu? Da li će ikad?

A Milka Planinc? Doduše, ona je bila predsjednica vlade na federalnom nivou.

A zeljka cvijanovic? I premijerka i predsjednica.



Ili je premalo njezna da bude zena?

[ultima_palabra]

Kada je BiH imala premijerku? Predsjednicu? Da li će ikad?

A Milka Planinc? Doduše, ona je bila predsjednica vlade na federalnom nivou.

A sta imas ako je neka zena na toj poziciji da bi zadovoljila formu? Eto u Srbiji je premijer i zena i LGBT osoba, pa su opet ksenofobno-fasisticki brlog.

Ili ako je doticna zvijer koja ce biti veci muskarac od muskarca da bi zadovoljila glad za moci? Niti je Britancima bilo bolje sa Maggie, niti bi nama bilo sa Sebijom

[piupiu]

A dobro, ti da si samohrana majka, da li bi upisala kcer u skolu za zavarivaca? Jako prljav, opasan i smdrljiv posao. Zasto bi otac to zelio svojoj kceri? Realno, neprirodno mi je da se zena interesuje za tu struku.

Niko se ne interesuje za tu struku. Sve će to robotizacija riješiti, pa ćemo se rahat klati za ostatak.

[piupiu]

Muškarci varioci vare, a žene variteljke varaju.

Je l' to bosanski? Na hrvatskom je žene variteljke variraju.

[piupiu]

A Milka Planinc? Doduše, ona je bila predsjednica vlade na federalnom nivou.

A zeljka cvijanovic? I premijerka i predsjednica.



Ili je premalo njezna da bude zena?

Ona mu ga dodje nešto kao onaj Dmitri Medvedev. Nije stvarna.

[piupiu]

A sta imas ako je neka zena na toj poziciji da bi zadovoljila formu? Eto u Srbiji je premijer i zena i LGBT osoba, pa su opet ksenofobno-fasisticki brlog.

Ili ako je doticna zvijer koja ce biti veci muskarac od muskarca da bi zadovoljila glad za moci? Niti je Britancima bilo bolje sa Maggie, niti bi nama bilo sa Sebijom

Joj gdje nju izvuče. Noćna mora radničke klase.