Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[Niemand]

Ma da, u pravu si, tamo igra neka nova varijacija na temu - Bosanac ili nešto tako. Ne znam da li je to bila produkcija Kamernog - mislim da možda nije - nego da su imali prostor? Ili jeste? A la ono - Sarajevski dani terorizma sa Helem nejse, mislim da su oni samo zakupili prostor?

Moguce, ne znam detalje.

[Chmoljo]

Imamo mi odličnih predstava, samo ih slabo ko prati. "Kavkaski krug kredom". "Naš razred". "Sjećaš li se Dolly Bell". "Jedvanosimsoboakalomistobo". "Sve se nekako preživi osim smrti". "Helverova noć". Kad je Carmela igrala u inostranstvu, ljudima nije trebao prijevod za ovacije. Nažalost, Dragana Jovičića više nema... Mahaluša - to ne igra u Kameronom nego u onom nekom centru u Jelićevoj, to nije njihova produkcija.

igrala je.

ja išo

[crveni_makovi]

Proteklih godina sam se uglavnom osjećala neugodno dok sam pokušavala uživati u predstavama u Kamernom. Strašno me nerviralo što ljudi oko mene razgovaraju tokom predstave - a uvijek razgovaraju. Gledanje predstave mi nije još jedan način ispijanja kafe uz razgovor - gledanje predstave mi je intimno iskustvo uranjanja u čaroliju. Svaki šum koji nije dio predstave mi kvari taj doživljaj i za razliku od ometanja u drugim sferama života u pozorištu se nikad nisam uspjela navići na brbljanje ljudi oko sebe.

SARTR je bio druga priča i još uvijek imam to sjećanje na čaroliju. Bez potrebe da ulazim u poređenja cijena drugih sadržaja - cijene ulaznica za pozorište kod nas su za moj pojam patetično jeftine. Ja bih za tu magiju rado plaćala znatno veće iznose i bar jedanput mjesečno ili makar kvartalno hranila dušu tom čarolijom.

[piupiu]

igrala je.

ja išo

Ko prizna...

Znaš li je li bila produkcija Kamernog ili su samo koristili prostor?

[Chmoljo]

igrala je.

ja išo

Ko prizna...

Znaš li je li bila produkcija Kamernog ili su samo koristili prostor?

nemam pojma bgm

[piupiu]

Proteklih godina sam se uglavnom osjećala neugodno dok sam pokušavala uživati u predstavama u Kamernom. Strašno me nerviralo što ljudi oko mene razgovaraju tokom predstave - a uvijek razgovaraju. Gledanje predstave mi nije još jedan način ispijanja kafe uz razgovor - gledanje predstave mi je intimno iskustvo uranjanja u čaroliju. Svaki šum koji nije dio predstave mi kvari taj doživljaj i za razliku od ometanja u drugim sferama života u pozorištu se nikad nisam uspjela navići na brbljanje ljudi oko sebe.

SARTR je bio druga priča i još uvijek imam to sjećanje na čaroliju. Bez potrebe da ulazim u poređenja cijena drugih sadržaja - cijene ulaznica za pozorište kod nas su za moj pojam patetično jeftine. Ja bih za tu magiju rado plaćala znatno veće iznose i bar jedanput mjesečno ili makar kvartalno hranila dušu tom čarolijom.

Možda je malo i do teatarske kulture. Desilo se i meni jednom da sjedim u SARTR-u i pored mene sjedi poznata TV voditeljica, koja je sve vrijeme poluglasno pričala sa svojom prijateljicom, kao da je poanta te večeri bila da vidimo nju u publici. Kako riješiti pitanje teatarske nekulture, ne znam.

SARTR ima jako inovativne produkcije, oni su baš avangardan, progresivan teatar; ali i u Kamernom ima bisera, stvarno - "Žaba" i "Naš razred" su vanserijske predstave, stvarno.

[petunija]

Proteklih godina sam se uglavnom osjećala neugodno dok sam pokušavala uživati u predstavama u Kamernom. Strašno me nerviralo što ljudi oko mene razgovaraju tokom predstave - a uvijek razgovaraju. Gledanje predstave mi nije još jedan način ispijanja kafe uz razgovor - gledanje predstave mi je intimno iskustvo uranjanja u čaroliju. Svaki šum koji nije dio predstave mi kvari taj doživljaj i za razliku od ometanja u drugim sferama života u pozorištu se nikad nisam uspjela navići na brbljanje ljudi oko sebe.

SARTR je bio druga priča i još uvijek imam to sjećanje na čaroliju. Bez potrebe da ulazim u poređenja cijena drugih sadržaja - cijene ulaznica za pozorište kod nas su za moj pojam patetično jeftine. Ja bih za tu magiju rado plaćala znatno veće iznose i bar jedanput mjesečno ili makar kvartalno hranila dušu tom čarolijom.

+1 samo što ovo iskustvo imam u NP
Čak sam doživjela da na baletnoj predstavi žderu bombone i šuškaju (izvinjavam se na izrazu, ali baš me šokirao)

[crveni_makovi]

U Kamernom se i meni jako dopala Žaba. Zažalila sam što sam uzela ulaznicu za Tri sestre jer je to bilo nemoguće pratiti od svih razgovora i komentara publike. Volim glas Tatjane Šoljić i njene predstave su me privlačile u Kamerni ali već neko vrijeme uopšte i ne pokušavam pratiti šta rade i ne želim gledati predstave okružena ljudima koji su došli da se druže i pričaju tokom predstave.

Kad sam ja odrastala nas se odgajalo i kod kuće i u školama kako se ponašati u kinu, pozorištu, na baletu, koncertu klasične muzike. Kako preodgajati odrasle ljude kod kojih je propušten taj dio odgoja? Ne znam. Možda da ih svaki put kad progovore tokom predstave neko od uposlenika upozori i zamoli da izađu ako žele pričati. Nemam pojma. Tokom pandemije su u nekim pozorištima u regiji djevojčice koje paze na red upozoravale ljude da drže maske na licima, redovno ih obilazeći tokom predstave.

[crveni_makovi]

+1 samo što ovo iskustvo imam u NP
Čak sam doživjela da na baletnoj predstavi žderu bombone i šuškaju (izvinjavam se na izrazu, ali baš me šokirao)

Meni je to isto bilo kao neki vid bogohuljenja. Stvarno volim Čajkovskog i išla sam dva puta na taj naš skromni ali poštovanja vrijedan trud oko baleta. Drugi put je bilo kao na nekom vašaru, sa gomilom male djece koja su razumljivo bila nezainteresovana i pravila buku.

[no_sikiriki]

Kad sam ja odrastala nas se odgajalo i kod kuće i u školama kako se ponašati u kinu, pozorištu, na baletu, koncertu klasične muzike. Kako preodgajati odrasle ljude kod kojih je propušten taj dio odgoja? Ne znam. Možda da ih svaki put kad progovore tokom predstave neko od uposlenika upozori i zamoli da izađu ako žele pričati. Nemam pojma. Tokom pandemije su u nekim pozorištima u regiji djevojčice koje paze na red upozoravale ljude da drže maske na licima, redovno ih obilazeći tokom predstave.

O mobitelima da ne pričam. To priča, čačka, zvoni...kulturni smo općenito, nema šta. Ja sam u srednjoj školi nešto morala recitovati jednom u NP u sklopu nekog koncerta - u sred svega je nekome zazvonio mobitel, i ja sam se naravno pogubila. Još uvijek imam traume od toga, očito.

[crveni_makovi]

O mobitelima da ne pričam. To priča, čačka, zvoni...kulturni smo općenito, nema šta. Ja sam u srednjoj školi nešto morala recitovati jednom u NP u sklopu nekog koncerta - u sred svega je nekome zazvonio mobitel, i ja sam se naravno pogubila. Još uvijek imam traume od toga, očito.

Ja sam u drugoj krajnosti - toliko sam naučila biti obazriva s tonovima raznih uređaja da mi je većina uređaja većinu vremena potpuno stišanog tona a opet kad sam u nekoj ustanovi tipa pozorišta trznem se pri pomisli da sam možda zaboravila isključiti ton.

Imam neke slična neugodna sjećanja na prekid u nastupu. Divim se ljudima koje skoro ništa ne može prekinuti, pokolebati ili učiniti da zaborave note, pokret ili tekst. Meni uglavnom uvijek jako malo treba da se pogubim.

[hadzinicasa]

Proteklih godina sam se uglavnom osjećala neugodno dok sam pokušavala uživati u predstavama u Kamernom. Strašno me nerviralo što ljudi oko mene razgovaraju tokom predstave - a uvijek razgovaraju. Gledanje predstave mi nije još jedan način ispijanja kafe uz razgovor - gledanje predstave mi je intimno iskustvo uranjanja u čaroliju. Svaki šum koji nije dio predstave mi kvari taj doživljaj i za razliku od ometanja u drugim sferama života u pozorištu se nikad nisam uspjela navići na brbljanje ljudi oko sebe.

SARTR je bio druga priča i još uvijek imam to sjećanje na čaroliju. Bez potrebe da ulazim u poređenja cijena drugih sadržaja - cijene ulaznica za pozorište kod nas su za moj pojam patetično jeftine. Ja bih za tu magiju rado plaćala znatno veće iznose i bar jedanput mjesečno ili makar kvartalno hranila dušu tom čarolijom.

Možda je malo i do teatarske kulture. Desilo se i meni jednom da sjedim u SARTR-u i pored mene sjedi poznata TV voditeljica, koja je sve vrijeme poluglasno pričala sa svojom prijateljicom, kao da je poanta te večeri bila da vidimo nju u publici. Kako riješiti pitanje teatarske nekulture, ne znam.

SARTR ima jako inovativne produkcije, oni su baš avangardan, progresivan teatar; ali i u Kamernom ima bisera, stvarno - "Žaba" i "Naš razred" su vanserijske predstave, stvarno.

meni ostala zelja da pogledam Helverovu noc u Kamernom... nikako je nisam uspjela ubosti. Zabu sam gledala bar dva puta, razori me svaki put. Unisti me.
a sto se SARTR-a tice, Carmela i nezaboravno iskustvo gledanja Tajne dzema od malina

Inace sam veliki fan ovih malih intimnih prostora - nekako mi predstave budu blize i uvuku me vise, a to je i do atmosfere.

[piupiu]

meni ostala zelja da pogledam Helverovu noc u Kamernom... nikako je nisam uspjela ubosti. Zabu sam gledala bar dva puta, razori me svaki put. Unisti me.
a sto se SARTR-a tice, Carmela i nezaboravno iskustvo gledanja Tajne dzema od malina

Inace sam veliki fan ovih malih intimnih prostora - nekako mi predstave budu blize i uvuku me vise, a to je i do atmosfere.

A, da, rijetko igra sad. Odlična je predstava, i "Žaba" je, ali ja sam se gušila u suzama na "Naš razred". Nisam mogla govoriti nakon te predstave.

[crveni_makovi]

Tajna džema i jedna predivna majska noć u koju sam poslije te predstave izašla s osjećajem kao da hodam po oblacima. Za tim osjećajem tragam.

[Hakiz]

Desilo se i meni jednom da sjedim u SARTR-u i pored mene sjedi poznata TV voditeljica, koja je sve vrijeme poluglasno pričala sa svojom prijateljicom, kao da je poanta te večeri bila da vidimo nju u publici. Kako riješiti pitanje teatarske nekulture, ne znam.

Imaš u "Grof Mone Kristo" poglavlje u kojem Dima piše kako pariška elita u pozorištu cijeli prvi čin provede posjećujući jedni druge u ložama i razmjenjujući tračeve.

Kad može jedan Pariz i to u vrijeme u kojem je bonton kao i imao smisla, možemo i mi. U trenerci.

[piupiu]

Tajna džema i jedna predivna majska noć u koju sam poslije te predstave izašla s osjećajem kao da hodam po oblacima. Za tim osjećajem tragam.

Nisam je gledala. Iz jednog razloga - ne volim adaptacije. Knjiga ostavi vrlo indivualan trag na čovjeka, meni su u glavi uvijek slike scena onako kako ih ja vidim i osjećam i poslije mi film ili predstava pokvare taj moj utisak. Zato rijetko gledam filmske i teatarske adaptacije. A možda bih trebala.

[piupiu]

Imaš u "Grof Mone Kristo" poglavlje u kojem Dima piše kako pariška elita u pozorištu cijeli prvi čin provede posjećujući jedni druge u ložama i razmjenjujući tračeve.

Kad može jedan Pariz i to u vrijeme u kojem je bonton kao i imao smisla, možemo i mi. U trenerci.

Vremena i maniri se mijenjaju. Teatar u Šekspirovo vrijeme je to o čemu ti pričaš, dobacivanje, miješanje publike i glumaca, alkohol, vikanje...

[hadzinicasa]

Tajna džema i jedna predivna majska noć u koju sam poslije te predstave izašla s osjećajem kao da hodam po oblacima. Za tim osjećajem tragam.

Nisam je gledala. Iz jednog razloga - ne volim adaptacije. Knjiga ostavi vrlo indivualan trag na čovjeka, meni su u glavi uvijek slike scena onako kako ih ja vidim i osjećam i poslije mi film ili predstava pokvare taj moj utisak. Zato rijetko gledam filmske i teatarske adaptacije. A možda bih trebala.

mislim da si ostala uskracena za jedno lijepo iskustvo. ja sam prvo procitala knjigu, a predstavu mi je zao sto nisam vise puta odgledala.

pokusacu uganjati i Nas razred.

[crveni_makovi]

mislim da si ostala uskracena za jedno lijepo iskustvo. ja sam prvo procitala knjigu, a predstavu mi je zao sto nisam vise puta odgledala.

Potpuno se slažem s tobom. Ja sam iščekivala priliku da pogledam opet i htjela sam povesti sve drage ljude sličnog senzibiliteta da iskuse tu magiju ali više nije bilo prilike.

[Niemand]

Mene te sitnice stvarno ne diraju, sta znam, svejedno mi je fakat, jos uvijek se mogu prosto iskljuciti i fokusirati, a i to sto hakiz rece, kroz historiju teatra se i jelo, i pilo, i deralo, i svadjalo, i tuklo, i svasta nesto, pa opet, ljudi su nekako gledali.

Nego, bas je lijepo vidjeti da, i pored nedostatka ozbiljne teatarske kritike, publika ipak sama nadje put do sartra. Magija, lijepo receno.

[Niemand]

Nesto mi naumpade, kad je vec o teatru, jel imo ko od vas priliku u onoj drzavi posjetiti atelje 212?

Ja o tome mogu samo citati a bas se cini da je bilo posebno.

[Snake Eyes]

Suskanje, zderanje, pricanje, "saltanje" telefona...da li su to seljoberi poceli ici i u pozoriste?

[Niemand]

Suskanje, zderanje, pricanje, "saltanje" telefona...da li su to seljoberi poceli ici i u pozoriste?

Pa, ako ti vec ne znas dal su seljoberi poceli ici i u pozoriste, odes provjeriti sam jesul, i ako slucajno nadjes da jesu, hocel ti to ista reci i o njima i o tebi?

Teatar i jeste mjesto gdje trebaju ici i ti seljoberi. Dokle god je ono sto gledaju cemu, sto bi se reklo, i njima je tu mjesto. Suhveli je samo gledati seljoberske predstave, ali biti seljober a ipak otici u teatar i pokusavati naci makar pokoji odgovor u zivotu, bgm nije.

Seljoberi su, naravno, dobrodosli u teatar.

[piupiu]

Nesto mi naumpade, kad je vec o teatru, jel imo ko od vas priliku u onoj drzavi posjetiti atelje 212?

Ja o tome mogu samo citati a bas se cini da je bilo posebno.

@John Cleese ?

[piupiu]

Nije mi interesantna tvoja ličnost, već način razmišljanja o ovoj temi. Dakle, mislim da o ovome razmišljaš kontraški, a ne ozbiljno. Dakle - socijalizam je ulagao u kulturu. Tick. Ali je od nje očekivao i revolucionarnu propagandu. Untick. Na koji način treba ulagati u kulturu? Pogledati pod "Creative Europe".

Sve OK, samo bih cijenio da, ako ti je već interesantan način razmišljanja o temi, adresiraš taj način razmišljanja, umjesto što daješ opaske o sagovorniku. Valjda imamo toliku kulturu dijaloga na temi o kulturi.

Što se tiče ostatka posta, valjda ne treba pojašnjavati da svaki socioekonomski sistem, ne samo socijalizam, koristi kulturu i za propagadne svrhe.

The pot calling the kettle black. Dakako!