SDA-All about

[Login77777]

I danas smo zato svi gdje jesmo, a SDA je sto jeste. I sto je i bila.

Bake lici na onog lika sto je u filmu Kevin glumio. A i sposobnost Baketa je na nivou te uloge u filmu.

[Bangalore_]

Kaže mi lik Universal Soldier baziran na Bakira ne znam kome ni da vjerujem više

[drugtito2011]

Zna li neko, da li je naredbu za izgradnju tunela pripremio beg ili sultanija? Znamo da je beg nosio babi na potpis, ako i to ne laže.

[drug_profi]

On i Brankovic satima leze u snijegu a postie Kako suptilno ubaci post u cijelu pricu, pa ko se primi, primi.

Sve i da bilo ovako kako kaze a nije, on i Brankovic su uspjesno naplatili svaku promrzlinu i pretrpljeni strah.

Za razliku od onih koji su se uistinu smrzavali a pri tome i vrlo lako mogli glavu izgubiti.

Prokopavanje je započeto 29. januara 1993. godine, a tunel je otvoren 30. jula iste godine.

Ramazanski bajram 1993 je bio 24. marta.
Kad je on postio i zašto je postio ko će ga znati.
Ali su do Ramazana radovi već odavno počeli.

[Tempo]

Nego, vidim da medju forumasima ima dobrih poznavaoca istorije, a posebno perioda od 92.,pa bih upitao ko je u stvari ukinuo republiku bosnu i hercegovinu, tada vec clanicu ujedinjenih nacija?

Odgovor je vrlo kratak - Alija Izetbegovic. Ili jos krace - SDA.

To zvuci kao ozbiljna zloupotreba polozaja i ovlasti. Ali opet, on je legalni i legitimni predsjednik republike, covjek koji je dobio najvise glasova na izborima. Jel tako?

[Dozer]

Odgovor je vrlo kratak - Alija Izetbegovic. Ili jos krace - SDA.

To zvuci kao ozbiljna zloupotreba polozaja i ovlasti. Ali opet, on je legalni i legitimni predsjednik republike, covjek koji je dobio najvise glasova na izborima. Jel tako?

Tako je, djelimicno. On nije imao ni ovlastenje ni mandat da samostalno ponisti tada vazeci Ustav RBiH. To se moglo iskljucivo u institucijama drzave. On je to uradio, a njegovba stranka je to aminovala. Danas imamo sta imamo.
On, takodjer, nije ni bio pobjednik za predsjednistvo na izborima.

[Tempo]

On, takodjer, nije ni bio pobjednik za predsjednistvo na izborima

nesto kao drzavni udar. nevjerovatno.
neko mi je pricao da je on bio u zatvoru. da je osudjen na 14 godina. kako je moguce da je bio na slobodi vec poslije 5 godina? jesu li ugledni muslimani trazili njegovo pustanje ili neko drugi?

[Anquilla]

Lako mu je sad izmišljati, skoro 30 godina poslije se "sjetio" da je bila njegova ideja, njegova naredba i njegova izvedba.

Brankoviću, vrati zlatnog ljiljana.

[sakib_jebivjetric]

Ne znam da li je već objavljeno, ako jeste sorry.

KAKAV LAŽOV, nevjerovatno

Hahaha sta je ovo. On to iz trezora mozda pratio. Cuj on organizovao.
@tramvajtrojka

Kad covjek malo razmisli mozda je moguce.
Sjetili se kako u ratu jos vise opljackaju narod. Svercom kroz tunel

[Dozer]

On, takodjer, nije ni bio pobjednik za predsjednistvo na izborima

nesto kao drzavni udar. nevjerovatno.
neko mi je pricao da je on bio u zatvoru. da je osudjen na 14 godina. kako je moguce da je bio na slobodi vec poslije 5 godina? jesu li ugledni muslimani trazili njegovo pustanje ili neko drugi?

Ugledni akademici SANU.

[drug_profi]

Pismo koje su potpisali izmedju ostalih i Dobrica Ćosić, Vojo Šešelj....
Naravno, jer su pobornici slobode govora i vjeroispovijesti.

[PreWiBa]

Pismo koje su potpisali izmedju ostalih i Dobrica Ćosić, Vojo Šešelj....
Naravno, jer su pobornici slobode govora i vjeroispovijesti.

Zato što je primarni cilj tada bio srušiti Jugoslaviju.
Svaki narod je morao imati svog vođu, inače bi bilo problema, pa su tako odlučili da ga puste.

Smiješne su te priče kako je Alija rezultat nekog projekta SANU. Da jeste, nezavisnosti BiH ne bi bilo, ostala bi u krnjoj Jugoslaviji, a Bošnjaci bi u njoj završili kao Ujguri u Xingiangu - bez puno buke...

O tome koliko su pametni bili neki njegovi potezi se da razgovarati, ali ne mora se ni pretjeravati.

[drug_profi]

Svaki njegov potez je isao na vodu Srbima, pa i cesto i Hrvatima.
Nije to slucajno zato sto je bio glup. Nije bio glup. Bio je vrlo prefrigan.

[cyprus]

Zato što je primarni cilj tada bio srušiti Jugoslaviju.
Svaki narod je morao imati svog vođu, inače bi bilo problema, pa su tako odlučili da ga puste.

Smiješne su te priče kako je Alija rezultat nekog projekta SANU. Da jeste, nezavisnosti BiH ne bi bilo, ostala bi u krnjoj Jugoslaviji, a Bošnjaci bi u njoj završili kao Ujguri u Xingiangu - bez puno buke...

O tome koliko su pametni bili neki njegovi potezi se da razgovarati, ali ne mora se ni pretjeravati.

E upravo činjenica da je SDA među prvima zajahala princip plemena i poglavice obesmišljava svaku priču o građanskoj državi... Svaka im čast, državotvornost in a nutshell

Kada bilo ko iz SDA priča o građanskom uređenju, to je kao da Kim Jong-un priča o parlamentarnoj demokratiji

[Login77777]

Ovo sam nasao gdje ga fino opisuju.


Evo da se svi jos jednom podsjetimo kako su nam ga, da prostite, uvalili..
Ostavio nam je iza sebe katastrofu nesagledivih razmjera u vidu genocidnog entiteta i Bakira Izetbegovica sa SDA.
Nisu mi dali da prenesem citav link, pa sam vam ovako kopirala. Bujrum.
BH-Ljiljan 15. Januar 2014
Primijetio sam da ima još ljudi koji vjeruju da je Alija Izetbegović naivan i nesposoban za politiku, te da je to osnovni razlog tragedije Bosne i Hercegovine. Međutim, Izetbegović je veoma sposoban čovjek, pogotovo za politiku. Nažalost, on je na drugoj strani.
Ubrzo poslije pogibije Džemala Bijedića moćni srpski lobby u Bosni i Hercegovini pokušao se obračunati sa Hamdijom Pozdercem. Sadašnji četnički vojvoda, a tadašnji profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav Šešelj, je bio pokretač akcije rušenja “Crvenih muslimanskih nacionalista”, kako je Šešelj nazivao tadašnju “Pozderčevu” garnitutu u BiH vlastima. Međutim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio obraniti, a Šešelj je morao napustiti Sarajevo.
U proljeće 1983. uhićena je u Sarajevu takozvana “grupa muslimanskih nacionalista”. Suđenje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Među optuženima su bili Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Edhem Bičakčić, Džemaludin Latić. Zbunjivala je tada činjenica da su se u osudi tih “Muslimana” najjače angažirali Hamdija Pozderac i Fuad Muhić, ljudi koji su od Šešelja bili okarakterizirani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su očigledno bili bosanski patrioti.
Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protumačili su “Sarajevski proces” kao njegovo uklanjanje političkih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije sumnjao, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozderčeva vlast bas zato i sudi. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko ići Srbima na ruku.
Nitko tada nije obratio pažnju na činjenicu da je “Islamska deklaracija” Alije Izetbegovića izdata od Beogradskog izdavača “Srpska reč”, neskrivene četničke kuće i da je tada Šešelj organizirao peticije da se puste “muslimanski intelektualci”.
Na Šešeljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Korčulanske škole stala u zaštitu “islamskih intelektualaca”. Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tuđman – Miloševićev plan unije “tri Bosne”, Alija Izetbegović izjavio da ce muslimani dobiti državu u kojoj ce sačinjavati oko 80% stanovništva, postalo je jasno o kojoj je državi riječ u “Islamskoj deklaraciji”.
Postalo je jasno da je Alija Izetbegović oduvijek želio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i zašto ja Pozderac sudio, a Šešelj podržavao Izetbegovića. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male “muslimanske” državice, točnije rezervata, je u najboljem velikosrpskom interesu.
Da se vratimo “Sarajevskom procesu” iz 1983. U spisima tog suđenja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovića sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaže, oni koji imaju “uskogruda i lokalistička gledanja” . Evo citata iz završne riječi Alije Izetbegovića od 16. kolovoza 1983. na “Sarajevskom procesu”. Citiram:
“Na kraju želim da kažem da nisam učinio nikakvu štetu Jugoslaviji. Tu štetu učinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalistička gledanja nanijela su već do sada krupne štete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slučaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi čiji horizonti ne sežu dalje od atara ovog grada.
Kada je riječ o Jugoslaviji, mogu samo reci da sam je volio kao što se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti.” – kraj citata.
Sjetimo se unitarističke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamenje na “uskogruda lokalistička gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju”. Ovakvih unitarističkih parola ne bi se postidio ni Milošević.
Koliko su Alija Izetbegović i njegova grupa bili značajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se akademici Srpske akademije nauka i umetnosti trudili oko Izetbegovićeve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za “muslimanske intelektualce”, kako ih srpski akademici nazivaju.
Primjer 1. – U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bošnjački institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegoviću, Džemalu Latiću, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su članovi “Srpske akademije nauka i umetnosti” (SANU) uputili Predsjedništvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno “Predstavka”) se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traže hitno pomilovanje (oslobađanje iz zatvora) svih osuđenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko važnu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegović i njegova grupa najbolje se vidi iz činjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja “Memoranduma” stavljena na dnevni red “Predstavka” kojom se traži puštanje iz zatvora Izetbegovićeve grupe.
U “Predstavci” SANU-a iz 1986. godine, između ostalog se kaže, citiram:
“Ono što je učinjeno Sarajevskim procesom ne može se povući. Ali, dalje patnje i stradanja Džemala Latića mogu se odmah prekinuti. Predlažemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdržavanje kazne i pustite na slobodu Džemala Latića.
Činjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Džemala Latića bacaju neotklonjivu senku na čitav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kažnjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlažemo da pomilujete SVE OSUĐENE u Sarajevu i tako omogućite puštanje na slobodu onih koji se još uvek nalaze na izdržavanju kazne zatvora.”
U Beogradu 6. lipnja 1986. godine
Odbor za obranu slobode misli i izražavanja:
akademik Matija Bećković
akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanović
dr. Kosta Čavoški
Dobrica Ćosić
prof. dr. Andrija Gams
dr Ivan Janković
prof. dr. Neca Jovanov
akademik prof. dr. Mihajlo Marković
akademik Dragoslav Mihajlović
Borislav Mihajlović – Mihiz
akademik prof. dr. Nikola Milošević
Tanasije Mladenović
akademik dr. Gojko Nikoliš
akademik prof. dr. Predrag Palavestra
akademik Mića Popović
akademik prof. dr. Radovan Samardžić
akademik Mladen Srbinović
akademik prof. dr. Dragoslav Srejović
akademik prof. dr. Ljubomir Tadić
U ime Odbora
Ljubomir Tadić
Kraj citata.
Primjer 2. – Sarajevska nedjeljna revija “Ljiljan” 18. svibnja 1998. intervjuira generala Halida Čengića, zvanog Hadžija, tijekom rata glavnog logističara Armije BiH. Mada je taj sastanak Izetbegovićeve grupe sa Akademicima SANU tabu tema danas, ipak smo zahvaljujući nepažnji Halida Čengića saznali da se dogodio, I da se na njemu diskutovalo o podjeli Bosne, 6 godina prije početka rata. Čengić na slijedeći način opisuje sastanak ostatka Izetbegovićeve grupe sa srpskim akademicima dok je Izetbegović još bio u zatvoru. Citiram.
Novinar Mustafa Borović: Dvije godine poslije toga (Izetbegovievog hapšenja) sreli ste se sa Dobricom Ćosićem i drugim akademicima SANU-a. Možete li nam to pobliže objasniti? Ko je sve bio sa vama u grupi?
Čengić: U društvu smo bili ja, Mustafa Spahić, Džemaludin Latić (već su bili izašli iz zatvora), gospođa Lejla Akšamija, kćerka gospodina Izetbegovića, i Azijada, supruga Ismeta Kasumagića (koji je još bio u zatvoru sa Izetbegovićem). Akademik Ljuba Tadić nas je odveo u Beogradu u neki poznati restoran u šumi na Košutnjaku na ručak, jer tamo služe janjetinu. Tamo smo ostali i razgovarali oko tri sata. Kasnije smo shvatili da je to bila neka “srpsko-muslimanska Jalta”.
Borović: O čemu ste razgovarali?
Čengić: O svemu. Moram istaći da su se naši domaćini dobro potrudili. Napravili su takav raspored za stolom da pojedinačno svaki od nas sjedi do jednog od akademika, da može dobro razgovarati. Ja sam sjedio do dr. Božidara Jakšića i dr. Koste Čavoškog. Do Koste je sjedio akademik Tadić, pa do njega Džemal, pa onda Mustafa, pa akademik Dobrica Ćosić, pa Lejla i Azijada. … Kraj citata.
Srpski akademici su poklonili toliku pažnju Hadziji Čengiću, hodži Spahiću, Džemi Latiću, kojemu su srpske novine objavile prve pjesme da bi ga mogli poturati kao “islamskog intelektualca”, te Lejli i Azijadi, samo zato što su to ljudi odani Izetbegoviću, njihovoj uzdanici u predstojećim događajima. Uostalom, Hadžija je najbolje objasnio smisao prijateljstva SANU-a prema Izetbegoviću i njegovoj grupi, nazivajući taj sastanak “srpsko-muslimanska Jalta”. (Jalta je sinonim za podjelu države)
“Afera Agrokomerc”
“Afera Agrokomerc” je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokrića od strane Agrokomerca iz Velike Kladuše. Činjenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdića na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskorištena je od protagonista “antibirokratske revolucije” u BiH da se ukloni Pozderčeva garnitura iz rukovodstvu BiH.
Poslije “Afere Agrokomerc” stvari su se odvijale veoma brzo. Glatko je pušten Alija Izetbegovic, 7 godina prije odsluženja kazne zatvora. O tome je pričao Adil Zulfikarpašić. Zulfikarpašić svjedoči: “Dva dana po Izetbegovićevom puštanju iz zatvora on se našao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i građanska prava i da se građanska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa.
Upitao sam Izetbegovića kako je mogao dobiti pasoš tako brzo dok mu još ni građanska prava nisu vraćena? On je samo odgovorio: “Eto, dali mi.” Kada se znaju prilike u tadašnjoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati pasoš SFRJ nameće se pitanja: “Ko je Alija Izetbegovic?” Zašto bi velikosrbi olakšavali Izetbegoviću stvaranje “muslimanske stranke”? Naše sumnje se pojačavaju kada se sjetimo Karadžićeve izjave pred izbore: “Ako bude izabran Duraković, bit će rat, a ako bude izabran Izetbegović, dogovorit ćemo se.”
Danas poslije Izetbegovićevih potpisa na sve “mirovne planove” kojima se legalizuju četnička osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadžiću trebao Izetbegović upravo da bi mogao uspješnije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko će mu svojim potpisima legalizovati opljačkano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovića iz partijskih organizacija Saveza komunista iz većinskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bošnjaci koji bi mogli parirati velikosrbima, a dovesti Izetbegović na čelo Muslimana.
IZETBEGOVIĆEVA METODOLOGIJA UNIŠTENJA REPUBLIKE BiH
Izdaja je veoma složena stvar, a projekat razbijanja BiH se zasniva na izdaji. Svaki izdajnik može nanijeti ogromnu štetu, a pogotovo ako je na čelu države. Hajdemo hladno razmisliti o tome zašto u zaštiti BiH nije primjenjeno internacionalno pravo, tj. kako je došlo do toga da se ne primjenjuje internacionalni zakon, nego da se o BiH pregovara s agresorima, te smo tako stradali.
Kada su dvije strane u sporu, onda postoje dva načina rješavanja toga spora, i to:
1. normativno
2. dogovorno
Tako je i logično. Na primjer, ako te neko bez razloga udari, ti ga možeš tužiti, a možeš se sa njima vansudski nagoditi i “mirna Bosna”. Potpuno isti principi vrijede i u internacionalnom pravu.
Kada je izvršena agresija na BiH, Savjet sigurnosti UN je počeo problem agresije na BiH rješavati normativno, tj. po internacionalnom zakonu. Rezolucijom, 752 Srbija, CG i JNA su proglašeni agresorima, i 15. travnja 1992. godine je Bush, na osnovu te rezolucije, dao Četncima ultimatum da “se u roku od 15 dana povuku iz BiH”. Tada Izetbegović hitno odlazi u Skopje na pregovore sa generalima JNA. Time je Izetbegović ODUSTAO od NORMATIVNOG rješavanja Krize u BiH i PREŠAO NA DOGOVORNI način.
Tada svijet, jer se prešlo na nagodbu, imenuje Owena i Vancea kao medijatore, tj. posrednike u pregovorima između “zaraćenih strana”. Posrednici nisu sudije, oni ne donose odluke, njihov zadatak je samo da prouče stavove obje strane i da namirišu gdje bi se pregovarači mogli naći, tj. pod kojim uslovima bi se mogli dogovoriti. Njegova uloga je u suštini ista kao uloga posrednika u prodaji npr. kuće. Dakle, to što je Owen (a kasnije i ostali posrednici) davao nepovoljne prijedloga po BiH, je samo zato što je vidio da ce takvi prijedlozi biti potpisani od strane Izetbegovića.
Inače, Izetbegoviću je objašnjeno što je uloga posrednika, tj. da posrednik ne diktira, nego da posrednika smo traži formulu sa kojom bi se obje strane složile. U stvarnosti, posrednik može prijetiti samo agresorskoj strani, jer ako ne uspiju pregovori, dolazi do normativnog kažnjavanja agresora.
To je i Christofer jasno rekao, da se može prijetiti Srbima, a Bošnjacima ne može. Poznato mi je da su Izetbegoviću mnogi bosanski patrioti slali poruke da ne pregovara sa Karadzićem i Bobanom, ali je on govorio, da “mora pregovarati, jer ćemo mi biti krivi ako ne pregovaramo”. To je velika Izetebgovićeva podvala, jer ne može žrtva postati krivac samo zato sto neće da se nagodi, nego insistira na normativnom, tj. zakonitom, rješenju spora.
Dakle, posrednici u pregovorima nisu nikada ništa odlučivali, oni su samo predlagali, a jedini koji je donosio odluke je bio Izetbegović koji je svaki prijedlog podjele BiH potpisisvao, mada druga strana nije, i tako se išlo sve dalje i dalje u korist razbijača Bosne. Nažalost, Alija nikada neće odgovarati u Hagu, jer je on odgovoran jedino narodu Bosne i Hercegovine, a narod nije dovoljno politički zreo da pronikne u izdaju, jer izdaja je veoma složena stvar, i zato je kazna za izdaju veoma teška u svim civiliziranim državama svijeta.

[Tempo]

nesto kao drzavni udar. nevjerovatno.
neko mi je pricao da je on bio u zatvoru. da je osudjen na 14 godina. kako je moguce da je bio na slobodi vec poslije 5 godina? jesu li ugledni muslimani trazili njegovo pustanje ili neko drugi?

Ugledni akademici SANU.

Aman jarabi

[PreWiBa]

Zato što je primarni cilj tada bio srušiti Jugoslaviju.
Svaki narod je morao imati svog vođu, inače bi bilo problema, pa su tako odlučili da ga puste.

Smiješne su te priče kako je Alija rezultat nekog projekta SANU. Da jeste, nezavisnosti BiH ne bi bilo, ostala bi u krnjoj Jugoslaviji, a Bošnjaci bi u njoj završili kao Ujguri u Xingiangu - bez puno buke...

O tome koliko su pametni bili neki njegovi potezi se da razgovarati, ali ne mora se ni pretjeravati.

E upravo činjenica da je SDA među prvima zajahala princip plemena i poglavice obesmišljava svaku priču o građanskoj državi... Svaka im čast...

Kako će SDA prva zahajati taj princip majketi? Ne pričaj nebuloze.

Hrvati su još 80-ih u pasošima SFRJ grb nadljepljivali slikom Marije, a Srbi su i prije Miloševića imali Rankovića, Ćosića...
U takvoj situaciji je smiješno pripisavati to SDA.

[PreWiBa]

Ovo sam nasao gdje ga fino opisuju.


Evo da se svi jos jednom podsjetimo kako su nam ga, da prostite, uvalili..
Ostavio nam je iza sebe katastrofu nesagledivih razmjera u vidu genocidnog entiteta i Bakira Izetbegovica sa SDA.
Nisu mi dali da prenesem citav link, pa sam vam ovako kopirala. Bujrum.
BH-Ljiljan 15. Januar 2014
Primijetio sam da ima još ljudi koji vjeruju da je Alija Izetbegović naivan i nesposoban za politiku, te da je to osnovni razlog tragedije Bosne i Hercegovine. Međutim, Izetbegović je veoma sposoban čovjek, pogotovo za politiku. Nažalost, on je na drugoj strani.
Ubrzo poslije pogibije Džemala Bijedića moćni srpski lobby u Bosni i Hercegovini pokušao se obračunati sa Hamdijom Pozdercem. Sadašnji četnički vojvoda, a tadašnji profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav Šešelj, je bio pokretač akcije rušenja “Crvenih muslimanskih nacionalista”, kako je Šešelj nazivao tadašnju “Pozderčevu” garnitutu u BiH vlastima. Međutim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio obraniti, a Šešelj je morao napustiti Sarajevo.
U proljeće 1983. uhićena je u Sarajevu takozvana “grupa muslimanskih nacionalista”. Suđenje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Među optuženima su bili Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Edhem Bičakčić, Džemaludin Latić. Zbunjivala je tada činjenica da su se u osudi tih “Muslimana” najjače angažirali Hamdija Pozderac i Fuad Muhić, ljudi koji su od Šešelja bili okarakterizirani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su očigledno bili bosanski patrioti.
Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protumačili su “Sarajevski proces” kao njegovo uklanjanje političkih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije sumnjao, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozderčeva vlast bas zato i sudi. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko ići Srbima na ruku.
Nitko tada nije obratio pažnju na činjenicu da je “Islamska deklaracija” Alije Izetbegovića izdata od Beogradskog izdavača “Srpska reč”, neskrivene četničke kuće i da je tada Šešelj organizirao peticije da se puste “muslimanski intelektualci”.
Na Šešeljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Korčulanske škole stala u zaštitu “islamskih intelektualaca”. Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tuđman – Miloševićev plan unije “tri Bosne”, Alija Izetbegović izjavio da ce muslimani dobiti državu u kojoj ce sačinjavati oko 80% stanovništva, postalo je jasno o kojoj je državi riječ u “Islamskoj deklaraciji”.
Postalo je jasno da je Alija Izetbegović oduvijek želio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i zašto ja Pozderac sudio, a Šešelj podržavao Izetbegovića. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male “muslimanske” državice, točnije rezervata, je u najboljem velikosrpskom interesu.
Da se vratimo “Sarajevskom procesu” iz 1983. U spisima tog suđenja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovića sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaže, oni koji imaju “uskogruda i lokalistička gledanja” . Evo citata iz završne riječi Alije Izetbegovića od 16. kolovoza 1983. na “Sarajevskom procesu”. Citiram:
“Na kraju želim da kažem da nisam učinio nikakvu štetu Jugoslaviji. Tu štetu učinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalistička gledanja nanijela su već do sada krupne štete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slučaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi čiji horizonti ne sežu dalje od atara ovog grada.
Kada je riječ o Jugoslaviji, mogu samo reci da sam je volio kao što se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti.” – kraj citata.
Sjetimo se unitarističke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamenje na “uskogruda lokalistička gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju”. Ovakvih unitarističkih parola ne bi se postidio ni Milošević.
Koliko su Alija Izetbegović i njegova grupa bili značajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se akademici Srpske akademije nauka i umetnosti trudili oko Izetbegovićeve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za “muslimanske intelektualce”, kako ih srpski akademici nazivaju.
Primjer 1. – U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bošnjački institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegoviću, Džemalu Latiću, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su članovi “Srpske akademije nauka i umetnosti” (SANU) uputili Predsjedništvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno “Predstavka”) se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traže hitno pomilovanje (oslobađanje iz zatvora) svih osuđenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko važnu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegović i njegova grupa najbolje se vidi iz činjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja “Memoranduma” stavljena na dnevni red “Predstavka” kojom se traži puštanje iz zatvora Izetbegovićeve grupe.
U “Predstavci” SANU-a iz 1986. godine, između ostalog se kaže, citiram:
“Ono što je učinjeno Sarajevskim procesom ne može se povući. Ali, dalje patnje i stradanja Džemala Latića mogu se odmah prekinuti. Predlažemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdržavanje kazne i pustite na slobodu Džemala Latića.
Činjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Džemala Latića bacaju neotklonjivu senku na čitav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kažnjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlažemo da pomilujete SVE OSUĐENE u Sarajevu i tako omogućite puštanje na slobodu onih koji se još uvek nalaze na izdržavanju kazne zatvora.”
U Beogradu 6. lipnja 1986. godine
Odbor za obranu slobode misli i izražavanja:
akademik Matija Bećković
akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanović
dr. Kosta Čavoški
Dobrica Ćosić
prof. dr. Andrija Gams
dr Ivan Janković
prof. dr. Neca Jovanov
akademik prof. dr. Mihajlo Marković
akademik Dragoslav Mihajlović
Borislav Mihajlović – Mihiz
akademik prof. dr. Nikola Milošević
Tanasije Mladenović
akademik dr. Gojko Nikoliš
akademik prof. dr. Predrag Palavestra
akademik Mića Popović
akademik prof. dr. Radovan Samardžić
akademik Mladen Srbinović
akademik prof. dr. Dragoslav Srejović
akademik prof. dr. Ljubomir Tadić
U ime Odbora
Ljubomir Tadić
Kraj citata.
Primjer 2. – Sarajevska nedjeljna revija “Ljiljan” 18. svibnja 1998. intervjuira generala Halida Čengića, zvanog Hadžija, tijekom rata glavnog logističara Armije BiH. Mada je taj sastanak Izetbegovićeve grupe sa Akademicima SANU tabu tema danas, ipak smo zahvaljujući nepažnji Halida Čengića saznali da se dogodio, I da se na njemu diskutovalo o podjeli Bosne, 6 godina prije početka rata. Čengić na slijedeći način opisuje sastanak ostatka Izetbegovićeve grupe sa srpskim akademicima dok je Izetbegović još bio u zatvoru. Citiram.
Novinar Mustafa Borović: Dvije godine poslije toga (Izetbegovievog hapšenja) sreli ste se sa Dobricom Ćosićem i drugim akademicima SANU-a. Možete li nam to pobliže objasniti? Ko je sve bio sa vama u grupi?
Čengić: U društvu smo bili ja, Mustafa Spahić, Džemaludin Latić (već su bili izašli iz zatvora), gospođa Lejla Akšamija, kćerka gospodina Izetbegovića, i Azijada, supruga Ismeta Kasumagića (koji je još bio u zatvoru sa Izetbegovićem). Akademik Ljuba Tadić nas je odveo u Beogradu u neki poznati restoran u šumi na Košutnjaku na ručak, jer tamo služe janjetinu. Tamo smo ostali i razgovarali oko tri sata. Kasnije smo shvatili da je to bila neka “srpsko-muslimanska Jalta”.
Borović: O čemu ste razgovarali?
Čengić: O svemu. Moram istaći da su se naši domaćini dobro potrudili. Napravili su takav raspored za stolom da pojedinačno svaki od nas sjedi do jednog od akademika, da može dobro razgovarati. Ja sam sjedio do dr. Božidara Jakšića i dr. Koste Čavoškog. Do Koste je sjedio akademik Tadić, pa do njega Džemal, pa onda Mustafa, pa akademik Dobrica Ćosić, pa Lejla i Azijada. … Kraj citata.
Srpski akademici su poklonili toliku pažnju Hadziji Čengiću, hodži Spahiću, Džemi Latiću, kojemu su srpske novine objavile prve pjesme da bi ga mogli poturati kao “islamskog intelektualca”, te Lejli i Azijadi, samo zato što su to ljudi odani Izetbegoviću, njihovoj uzdanici u predstojećim događajima. Uostalom, Hadžija je najbolje objasnio smisao prijateljstva SANU-a prema Izetbegoviću i njegovoj grupi, nazivajući taj sastanak “srpsko-muslimanska Jalta”. (Jalta je sinonim za podjelu države)
“Afera Agrokomerc”
“Afera Agrokomerc” je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokrića od strane Agrokomerca iz Velike Kladuše. Činjenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdića na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskorištena je od protagonista “antibirokratske revolucije” u BiH da se ukloni Pozderčeva garnitura iz rukovodstvu BiH.
Poslije “Afere Agrokomerc” stvari su se odvijale veoma brzo. Glatko je pušten Alija Izetbegovic, 7 godina prije odsluženja kazne zatvora. O tome je pričao Adil Zulfikarpašić. Zulfikarpašić svjedoči: “Dva dana po Izetbegovićevom puštanju iz zatvora on se našao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i građanska prava i da se građanska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa.
Upitao sam Izetbegovića kako je mogao dobiti pasoš tako brzo dok mu još ni građanska prava nisu vraćena? On je samo odgovorio: “Eto, dali mi.” Kada se znaju prilike u tadašnjoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati pasoš SFRJ nameće se pitanja: “Ko je Alija Izetbegovic?” Zašto bi velikosrbi olakšavali Izetbegoviću stvaranje “muslimanske stranke”? Naše sumnje se pojačavaju kada se sjetimo Karadžićeve izjave pred izbore: “Ako bude izabran Duraković, bit će rat, a ako bude izabran Izetbegović, dogovorit ćemo se.”
Danas poslije Izetbegovićevih potpisa na sve “mirovne planove” kojima se legalizuju četnička osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadžiću trebao Izetbegović upravo da bi mogao uspješnije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko će mu svojim potpisima legalizovati opljačkano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovića iz partijskih organizacija Saveza komunista iz većinskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bošnjaci koji bi mogli parirati velikosrbima, a dovesti Izetbegović na čelo Muslimana.
IZETBEGOVIĆEVA METODOLOGIJA UNIŠTENJA REPUBLIKE BiH
Izdaja je veoma složena stvar, a projekat razbijanja BiH se zasniva na izdaji. Svaki izdajnik može nanijeti ogromnu štetu, a pogotovo ako je na čelu države. Hajdemo hladno razmisliti o tome zašto u zaštiti BiH nije primjenjeno internacionalno pravo, tj. kako je došlo do toga da se ne primjenjuje internacionalni zakon, nego da se o BiH pregovara s agresorima, te smo tako stradali.
Kada su dvije strane u sporu, onda postoje dva načina rješavanja toga spora, i to:
1. normativno
2. dogovorno
Tako je i logično. Na primjer, ako te neko bez razloga udari, ti ga možeš tužiti, a možeš se sa njima vansudski nagoditi i “mirna Bosna”. Potpuno isti principi vrijede i u internacionalnom pravu.
Kada je izvršena agresija na BiH, Savjet sigurnosti UN je počeo problem agresije na BiH rješavati normativno, tj. po internacionalnom zakonu. Rezolucijom, 752 Srbija, CG i JNA su proglašeni agresorima, i 15. travnja 1992. godine je Bush, na osnovu te rezolucije, dao Četncima ultimatum da “se u roku od 15 dana povuku iz BiH”. Tada Izetbegović hitno odlazi u Skopje na pregovore sa generalima JNA. Time je Izetbegović ODUSTAO od NORMATIVNOG rješavanja Krize u BiH i PREŠAO NA DOGOVORNI način.
Tada svijet, jer se prešlo na nagodbu, imenuje Owena i Vancea kao medijatore, tj. posrednike u pregovorima između “zaraćenih strana”. Posrednici nisu sudije, oni ne donose odluke, njihov zadatak je samo da prouče stavove obje strane i da namirišu gdje bi se pregovarači mogli naći, tj. pod kojim uslovima bi se mogli dogovoriti. Njegova uloga je u suštini ista kao uloga posrednika u prodaji npr. kuće. Dakle, to što je Owen (a kasnije i ostali posrednici) davao nepovoljne prijedloga po BiH, je samo zato što je vidio da ce takvi prijedlozi biti potpisani od strane Izetbegovića.
Inače, Izetbegoviću je objašnjeno što je uloga posrednika, tj. da posrednik ne diktira, nego da posrednika smo traži formulu sa kojom bi se obje strane složile. U stvarnosti, posrednik može prijetiti samo agresorskoj strani, jer ako ne uspiju pregovori, dolazi do normativnog kažnjavanja agresora.
To je i Christofer jasno rekao, da se može prijetiti Srbima, a Bošnjacima ne može. Poznato mi je da su Izetbegoviću mnogi bosanski patrioti slali poruke da ne pregovara sa Karadzićem i Bobanom, ali je on govorio, da “mora pregovarati, jer ćemo mi biti krivi ako ne pregovaramo”. To je velika Izetebgovićeva podvala, jer ne može žrtva postati krivac samo zato sto neće da se nagodi, nego insistira na normativnom, tj. zakonitom, rješenju spora.
Dakle, posrednici u pregovorima nisu nikada ništa odlučivali, oni su samo predlagali, a jedini koji je donosio odluke je bio Izetbegović koji je svaki prijedlog podjele BiH potpisisvao, mada druga strana nije, i tako se išlo sve dalje i dalje u korist razbijača Bosne. Nažalost, Alija nikada neće odgovarati u Hagu, jer je on odgovoran jedino narodu Bosne i Hercegovine, a narod nije dovoljno politički zreo da pronikne u izdaju, jer izdaja je veoma složena stvar, i zato je kazna za izdaju veoma teška u svim civiliziranim državama svijeta.

Koja hrpa nebuloza.
Naravno da će na suđenju u tadašnjem sistemu govoriti kako mu se sviđa Jugoslavija, njeno uređenje i tkd., ako je optužen za antidržavno djelovanje.

A ovo za "prelazak na pregovore" je već posebna stvar. Amerikanci pustili Srbe u Hrvatskoj da sravne Dubrovnik sa zemljom i zauzmu trećinu zemlje (iako ih je bilo samo 12%), ali bi za napad na Bosnu pljuštale bombe. Ljudi na pragu 21. stoljeća gledali tri godine opsadu srednjovjekovnog tipa u sred evrope, a da okom nisu trepnuli, ali bi ovako odmah intervenisali.

A ovo "nisu mogli prijetiti" je isto priča za sebe. Sigurno mu nisu prijetili i pokušali da strana koja se nalazi okružena neprijateljskom teritorijom (čak i ako bi osvojila 100%), zavisna od međunarodne pomoći, nešto štetno potpiše.

Rekao sam, Aliji je vazda bilo najelegantnije pristati na krnju Jugoslaviju (što je bio prijedlog tog istog Zulifikarpašića) i pustiti Srbe da u miru odrade sve.

[Hakiz]

E upravo činjenica da je SDA među prvima zajahala princip plemena i poglavice obesmišljava svaku priču o građanskoj državi... Svaka im čast...

Kako će SDA prva zahajati taj princip majketi? Ne pričaj nebuloze.

Hrvati su još 80-ih u pasošima SFRJ grb nadljepljivali slikom Marije, a Srbi su i prije Miloševića imali Rankovića, Ćosića...
U takvoj situaciji je smiješno pripisavati to SDA.

Još mslo i pisaće se da je Draža osnivač SDA.

Strpljen - spašen.

[Tempo]

E upravo činjenica da je SDA među prvima zajahala princip plemena i poglavice obesmišljava svaku priču o građanskoj državi... Svaka im čast...

Kako će SDA prva zahajati taj princip majketi? Ne pričaj nebuloze.

Hrvati su još 80-ih u pasošima SFRJ grb nadljepljivali slikom Marije, a Srbi su i prije Miloševića imali Rankovića, Ćosića...
U takvoj situaciji je smiješno pripisavati to SDA.

neko pametniji od mene bi rekao da srbi ne bi krenuli u rat a da prije toga nisu instalirali svoje ljude na najvise pozicije.

[Tempo]

Hrvati su još 80-ih u pasošima SFRJ grb nadljepljivali slikom Marije

sta god da znaci nadljepljivali slikom marije, trebas znati da je u jugoslaviji bilo kaznjivo prepravljati dokumente. tako da ne desjevnago.

[PreWiBa]

Hrvati su još 80-ih u pasošima SFRJ grb nadljepljivali slikom Marije

sta god da znaci nadljepljivali slikom marije, trebas znati da je u jugoslaviji bilo kaznjivo prepravljati dokumente. tako da ne desjevnago.

Držali sliku u njemu.
Dosta toga je bilo kažnjivo, pa je se radilo.

[Tempo]

sta god da znaci nadljepljivali slikom marije, trebas znati da je u jugoslaviji bilo kaznjivo prepravljati dokumente. tako da ne desjevnago.

Držali sliku u njemu.
Dosta toga je bilo kažnjivo, pa je se radilo.

ispadas pravo glup. kao da si clan.

[PreWiBa]

Kako će SDA prva zahajati taj princip majketi? Ne pričaj nebuloze.

Hrvati su još 80-ih u pasošima SFRJ grb nadljepljivali slikom Marije, a Srbi su i prije Miloševića imali Rankovića, Ćosića...
U takvoj situaciji je smiješno pripisavati to SDA.

neko pametniji od mene bi rekao da srbi ne bi krenuli u rat a da prije toga nisu instalirali svoje ljude na najvise pozicije.

Znači i Tuđman je srpski čovjek? Kučan? Rugova?

Zašto bi neko uopšte ratovao po Bosni, stvarati sebi drugi front, umjesto mirno djelovati po Bosni?

[Tempo]

neko pametniji od mene bi rekao da srbi ne bi krenuli u rat a da prije toga nisu instalirali svoje ljude na najvise pozicije.

Znači i Tuđman je srpski čovjek? Kučan? Rugova?

Zašto bi neko uopšte ratovao po Bosni, stvarati sebi drugi front, umjesto mirno djelovati po Bosni?

iš