Danasnji "feminizam"

[Bloo]

Imam ideju za bizMis.

Agencija za prekid visokih trudnoca +

cd sa snimkom fetusa.prije zahvata gratis.

Jao, morbidno, ali CD je CD

Zeko, ti si guru za marketing!

Inače, grozna situacija.

Nije grozna, vec sansa! Agencija "Peccatum tuum"
Usput smanjimo pritisak na Hrvatsku da joj se nezadovoljna trudnica mota bespotrebno javno i da bude prisiljena (Hrvatska) da promjeni nekaj u sistemu, kad moze lijepo i udobno da bude u Sloveniji.

[KraljicaIzJajca]

Jao, morbidno, ali CD je CD

Zeko, ti si guru za marketing!

Inače, grozna situacija.

Nije grozna, vec sansa! Agencija "Peccatum tuum"
Usput smanjimo pritisak na Hrvatsku da joj se nezadovoljna trudnica mota bespotrebno javno i da bude prisiljena (Hrvatska) da promjeni nekaj u sistemu, kad moze lijepo i udobno da bude u Sloveniji.

Broj godišnjih abortusa u HR je 2020 bio oko 5000, tad nije bilo priziva savjesti od strane istog medicinskog osoblja.

Zašto se u ovom slućaju uporno prizivaju na savjest je čudno.

[no_sikiriki]

@vjeshalica Da nije tebe, ne bih ovo vidjela. Niti znala za čuveni vašar.

https://www.klix.ba/lifestyle/vasar-u-p ... /181013001

OMG

I baš 150 godina? Đe sviraju ovi ahbabi da i ja dodjem!

Evo da ne ideš nepripremljena.

[no_sikiriki]

Lično su mi najdraži oni u stilu "to je životno iskušenje, tako je Bog naumio, bla bla, ne može se ubijati dijete, ne daje Bog veći teret nego što se može podnijeti" itd.
Baš me interesuje da li bi bila ista priča da se njima to dešava.
I šta je sa zdravljem majke, interesuje li to ikoga, ili je nerođeno dijete/fetus važnije?

Prestrašno je to. Imam poznanicu koja se u sličnoj situaciji odlučila da zadrži dijete. Dijete je treba 24X7, nikakve funkcije ne može obavljati samo, muž ju je napustio kad je postalo evidentno kako će izgledati taj život. A stvarno je užas od života i za majku i za dijete, kojem se život sastoji od vegetiranja i potpune ovisnosti o majci. Ne zna čovjek šta bi rekao.

Ima onaj čuveni bioetičar/filozof, Peter Singer, on je pisao dosta o ovoj dilemi da li abortirati ili ne u takvoj situaciji. Mislim da je njegov argument otprilike da fetus može biti svjestan, ali nije svjestan sebe još neko vrijeme nakon što se rodi. Njegov primarni etički argument je utilitaristički - da oba bića u ovoj 'jednačini' imaju pravo da uživaju život - i ono koje je već rodjeno i ono koje bi se tek trebalo roditi. On smatra da je pogrešno ubiti bilo koje biće koje je imalo priliku do sada uživati u životu (na primjer, životinju zbog hrane), da bi onaj koji će se životinjom nahraniti nakratko uživao u njenom ukusu. Princip dugotrajne sposobnosti uživanju u životu ima primat.

Za biće za koju se unaprijed zna da neće doprinijeti ukupnom poboljšanju, nego će izazvati patnju i za novorodjeno biće i za ono koje ga radja, smatra da bi izbor trebao biti na roditelju. Gledajući ovaj slučaj za koji lično znam, slažem se s njegovim mišljenjem. Taj se izbor može posmatrati i kao prenatalna eutanazija, iako uvijek, naravno, ostaje pitanje pravo nerodjenog (ali nesvjesnog sebe) bića da samo odluči o tome.

Slažem se. Jako teška tema, ali mislim da već postojeći život uvijek treba da ima primat nad nerođenim djetetom. Rođenjem takvog djeteta 3 osobe pate, patiće ta žena i kad tog djeteta ne bude, ali bar ima neku šansu da živi koliko-toliko normalan život bez njega.
Gledala sam prije par godina jedan dokumentarac, gdje par ima dijete sa posebnim potrebama koje je nesposobno za samostalan život...i doktori im kažu da je šansa da se to ponovi minimalna, oni se odluče na drugo dijete, i nažalost i drugo dijete je isto kao prvo. I baš žena govori "mrzim kad mi ljudi kažu tebi se to desilo jer ti to možeš podnijeti". Užasno tužna priča.

[Humljanin]

Prestrašno je to. Imam poznanicu koja se u sličnoj situaciji odlučila da zadrži dijete. Dijete je treba 24X7, nikakve funkcije ne može obavljati samo, muž ju je napustio kad je postalo evidentno kako će izgledati taj život. A stvarno je užas od života i za majku i za dijete, kojem se život sastoji od vegetiranja i potpune ovisnosti o majci. Ne zna čovjek šta bi rekao.

Ima onaj čuveni bioetičar/filozof, Peter Singer, on je pisao dosta o ovoj dilemi da li abortirati ili ne u takvoj situaciji. Mislim da je njegov argument otprilike da fetus može biti svjestan, ali nije svjestan sebe još neko vrijeme nakon što se rodi. Njegov primarni etički argument je utilitaristički - da oba bića u ovoj 'jednačini' imaju pravo da uživaju život - i ono koje je već rodjeno i ono koje bi se tek trebalo roditi. On smatra da je pogrešno ubiti bilo koje biće koje je imalo priliku do sada uživati u životu (na primjer, životinju zbog hrane), da bi onaj koji će se životinjom nahraniti nakratko uživao u njenom ukusu. Princip dugotrajne sposobnosti uživanju u životu ima primat.

Za biće za koju se unaprijed zna da neće doprinijeti ukupnom poboljšanju, nego će izazvati patnju i za novorodjeno biće i za ono koje ga radja, smatra da bi izbor trebao biti na roditelju. Gledajući ovaj slučaj za koji lično znam, slažem se s njegovim mišljenjem. Taj se izbor može posmatrati i kao prenatalna eutanazija, iako uvijek, naravno, ostaje pitanje pravo nerodjenog (ali nesvjesnog sebe) bića da samo odluči o tome.

Slažem se. Jako teška tema, ali mislim da već postojeći život uvijek treba da ima primat nad nerođenim djetetom. Rođenjem takvog djeteta 3 osobe pate, patiće ta žena i kad tog djeteta ne bude, ali bar ima neku šansu da živi koliko-toliko normalan život bez njega.
Gledala sam prije par godina jedan dokumentarac, gdje par ima dijete sa posebnim potrebama koje je nesposobno za samostalan život...i doktori im kažu da je šansa da se to ponovi minimalna, oni se odluče na drugo dijete, i nažalost i drugo dijete je isto kao prvo. I baš žena govori "mrzim kad mi ljudi kažu tebi se to desilo jer ti to možeš podnijeti". Užasno tužna priča.

Škakljiv je to teren jer se tiče doslovno života i smrti. A uključeno je uvijek više od jedne osobe. Ljudi se u ovakvim situacijama više pozivaju na emocije nego na razum.

Na stranu slatkorječivost, ali u toj Singerovoj filozofiji ne postoji kategorija dostojanstva ljudskog bića.

Ako postavimo stvari tako da je bezvrijedan život koji je nesposoban uživati (po čijem mjerilu?) onda pričamo možda o eugenici.

I koliko god tema abortusa bila teška, ako ćemo se voditi logikom da je biće koje je nesposobno brinuti se o sebi ili ne doprinosi društvu - bezvrijedno, zašto se zaustaviti samo na prenatalnom abortusu?
Nema mi logike. Jer po toj filozofiji roditelji (i društvo) bi trebali imati pravo "riješiti se" i rođenog djeteta koje se ne može brinuti o sebi, kao i staraca, pa i odraslih ljudi koji su obolili ili su iz bilo kojeg razloga nesposobni brinuti se o sebi.

A što se tiče "uživanja u životu" kao normativa, šta ćemo sa depresivnim ljudima? Stotine milijuna imaju psihičke poteškoće pored tjelesnog zdravlja i materijalnog blagostanja. Koliko se poznatih, lijepih, zdravih, situiranih, materijalno osiguranih, produktivnih, itd ljudi ubilo jer nisu osjecali da uživaju u životu?
A sa druge strane koliko imaš teško bolesnih, invalida od rođenja, ljudih za koje bi rekli da se samo pate, a u stvari su iskreno sretni i zadovoljni svojim postojanjem...

Ta kategorija sposobnosti i potencijala za užitak je duboko problematična , da ne kažem nemoralna. Time se isključuje nešto što je kroz povijest ljudskog roda propovijedala svaka religija a to je da je čovjek stvoren na Boziju sliku i da zbog toga ima neotuđivo dostojanstvo i neprocjenjivu vrijednost.

Nažalost, stvarni život nije ružičasta bajka. Ljudski život je pokušaj ostvarenja smisla postojanja ograničen tragedijom smrtnosti i krhkosti. Svačiji život je omeđen sa dva plača - plač pri rađanju i plač pri umiranju. I tome nitko ne može umaći nego se sa time svatko nosi boreći se da ostvari besmrtnost makar svojim djelima ili nalazeći smisao i u patnji.

Ovo nije laka tema. Tiče se sviju nas jer zadire u samo postojanje i vrijednost svakog ljudskog bića.
Meni bi netko (s pravom) mogao reći da mi je lako pričati jer nisam (dosad) imao bolesno dijete i da ne mogu znati kako bi se osjećao u takvoj situaciji. To je točno jer i nemogu znati. Ali sam okružen starijim osobama o kojima se treba brinuti kao i ljudima koji se pate i bore. Poznajem isto ljude koji imaju bolesnu djecu i iako se srce kida kad vidi takve situacije, ne vidi na njima čovjek da žale što su rodili to dijete ili da proklinju situaciju u kojoj su se našli. Vjerojatno se i tu razlikuje od situacije do situacije i od čovjeka do čovjeka, zato imam nemjerljivo poštovanje kada vidim roditelje sa teško bolesnom djecom kolikom ih ljubavlju obasipaju i koliku žrtvu podnose. To je nešto skoro neshvatljivo gdje čovjek može samo zastati i duboko se nakloniti.

Nije ovo bilo sa namjerom kao protu-abortus nego da ukažem na problematičnost tog stava da ljudsko biće ima vrijednost dok može uživati u životu i dok doprinosi. Mislim da je to duboko pogrešna logika, inače se ne bi trebali zaustaviti samo na abortusima. Nego bi se trebali rješavati i svih bolesnih psihičkih i fizičkih kao i ljudi koji imaju problema sa zakonom.
Tome onda nema kraja jer se pretvaramo u krvoločne životinje.

[Bloo]

:Ali isto tako ne osudivati zene koje ne zele da prozivljavaju takvu situaciju jer je neka druga zena.odlucila da rodi i brine se o djetetu sa odredenim potrebama.

[no_sikiriki]

Slažem se. Jako teška tema, ali mislim da već postojeći život uvijek treba da ima primat nad nerođenim djetetom. Rođenjem takvog djeteta 3 osobe pate, patiće ta žena i kad tog djeteta ne bude, ali bar ima neku šansu da živi koliko-toliko normalan život bez njega.
Gledala sam prije par godina jedan dokumentarac, gdje par ima dijete sa posebnim potrebama koje je nesposobno za samostalan život...i doktori im kažu da je šansa da se to ponovi minimalna, oni se odluče na drugo dijete, i nažalost i drugo dijete je isto kao prvo. I baš žena govori "mrzim kad mi ljudi kažu tebi se to desilo jer ti to možeš podnijeti". Užasno tužna priča.

Škakljiv je to teren jer se tiče doslovno života i smrti. A uključeno je uvijek više od jedne osobe. Ljudi se u ovakvim situacijama više pozivaju na emocije nego na razum.

Na stranu slatkorječivost, ali u toj Singerovoj filozofiji ne postoji kategorija dostojanstva ljudskog bića.

Ako postavimo stvari tako da je bezvrijedan život koji je nesposoban uživati (po čijem mjerilu?) onda pričamo možda o eugenici.

I koliko god tema abortusa bila teška, ako ćemo se voditi logikom da je biće koje je nesposobno brinuti se o sebi ili ne doprinosi društvu - bezvrijedno, zašto se zaustaviti samo na prenatalnom abortusu?
Nema mi logike. Jer po toj filozofiji roditelji (i društvo) bi trebali imati pravo "riješiti se" i rođenog djeteta koje se ne može brinuti o sebi, kao i staraca, pa i odraslih ljudi koji su obolili ili su iz bilo kojeg razloga nesposobni brinuti se o sebi.

A što se tiče "uživanja u životu" kao normativa, šta ćemo sa depresivnim ljudima? Stotine milijuna imaju psihičke poteškoće pored tjelesnog zdravlja i materijalnog blagostanja. Koliko se poznatih, lijepih, zdravih, situiranih, materijalno osiguranih, produktivnih, itd ljudi ubilo jer nisu osjecali da uživaju u životu?
A sa druge strane koliko imaš teško bolesnih, invalida od rođenja, ljudih za koje bi rekli da se samo pate, a u stvari su iskreno sretni i zadovoljni svojim postojanjem...

Ta kategorija sposobnosti i potencijala za užitak je duboko problematična , da ne kažem nemoralna. Time se isključuje nešto što je kroz povijest ljudskog roda propovijedala svaka religija a to je da je čovjek stvoren na Boziju sliku i da zbog toga ima neotuđivo dostojanstvo i neprocjenjivu vrijednost.

Nažalost, stvarni život nije ružičasta bajka. Ljudski život je pokušaj ostvarenja smisla postojanja ograničen tragedijom smrtnosti i krhkosti. Svačiji život je omeđen sa dva plača - plač pri rađanju i plač pri umiranju. I tome nitko ne može umaći nego se sa time svatko nosi boreći se da ostvari besmrtnost makar svojim djelima ili nalazeći smisao i u patnji.

Ovo nije laka tema. Tiče se sviju nas jer zadire u samo postojanje i vrijednost svakog ljudskog bića.
Meni bi netko (s pravom) mogao reći da mi je lako pričati jer nisam (dosad) imao bolesno dijete i da ne mogu znati kako bi se osjećao u takvoj situaciji. To je točno jer i nemogu znati. Ali sam okružen starijim osobama o kojima se treba brinuti kao i ljudima koji se pate i bore. Poznajem isto ljude koji imaju bolesnu djecu i iako se srce kida kad vidi takve situacije, ne vidi na njima čovjek da žale što su rodili to dijete ili da proklinju situaciju u kojoj su se našli. Vjerojatno se i tu razlikuje od situacije do situacije i od čovjeka do čovjeka, zato imam nemjerljivo poštovanje kada vidim roditelje sa teško bolesnom djecom kolikom ih ljubavlju obasipaju i koliku žrtvu podnose. To je nešto skoro neshvatljivo gdje čovjek može samo zastati i duboko se nakloniti.

Nije ovo bilo sa namjerom kao protu-abortus nego da ukažem na problematičnost tog stava da ljudsko biće ima vrijednost dok može uživati u životu i dok doprinosi. Mislim da je to duboko pogrešna logika, inače se ne bi trebali zaustaviti samo na abortusima. Nego bi se trebali rješavati i svih bolesnih psihičkih i fizičkih kao i ljudi koji imaju problema sa zakonom.
Tome onda nema kraja jer se pretvaramo u krvoločne životinje.

Mislim da si se više obraćao piupiu, ali evo i moj stav - ne radi se tu o doprinosu i uživanju u životu, nego o patnji. I tog djeteta i njegovih roditelja. Smatram da to nije nikakav "život". I da je zbog toga bolje za sviju da to dijete ne živi.
Nije isto patiti i boriti se jedan ograničen period, kao kad su roditelji stari/bolesni, ili kad je neko bolestan neko vrijeme.
Život sa djetetom koje ima teške malformacije/treba da živi kao biljka je jedna sasvim druga stvar. Koja uništava i psihičko i fizičko zdravlje roditelja, onemogućuje ga da radi/bavi se bilo čim drugim itd.

[vjeshalica]

pročitavši ovo:

Mislim da i ona malo serucka. U situaciji kao što je njena, tražiti abortus, ne dobiti mogućnost, onda tu mogućnost dobiti negdje drugo, pa na to reći "Neka, ja ću ipak sačekati" je foliranje.

Netacno. Nazor mlavis gluposti. Bitna je drugostepena odluka iz vise razloga. Ako joj ne odobre,i utvrde da joj nece HR omoguciti taj zahvat, tada moze rjesavati sa pravnog aspekta spor sa drzavom i dobiti je na sudu. Ako ode u SLO prije nego HR komisija odluci, i obavi to, vrlo lako se moze desiti da drugostepena komisija joj to odobri,i da ispadne da su joj odobrili, a ne odbijali kao dosad uz lazne izgovore. Bitno je da iscrpi sve mogucnosti za zahtjevom, kad vise to ne bude moglo,onda se slobodno moze upustiti u sudski spor protiv drzave i dobiti je na sudu i poduciti pameti kao u slucaju maloljetnice u Peruu. Vec presudjena stvar.
Jebiga tvoji histericni dometi mizoginijski su kratki.

[vjeshalica]

Mislim da si se više obraćao piupiu, ali evo i moj stav - ne radi se tu o doprinosu i uživanju u životu, nego o patnji. I tog djeteta i njegovih roditelja. Smatram da to nije nikakav "život". I da je zbog toga bolje za sviju da to dijete ne živi.
Nije isto patiti i boriti se jedan ograničen period, kao kad su roditelji stari/bolesni, ili kad je neko bolestan neko vrijeme.
Život sa djetetom koje ima teške malformacije/treba da živi kao biljka je jedna sasvim druga stvar. Koja uništava i psihičko i fizičko zdravlje roditelja, onemogućuje ga da radi/bavi se bilo čim drugim itd.

Zapravo veoma male sanse bolje receno nikakve su da prezivi. Moze umrijeti pri porodu ili nedugo iza toga.
Nikakav zivot zarad javnosti i zadovoljstva iste.
Citaj komentare na FB hrvatskim portalima, to je pozivaju da dodje sa velečasnim svestenicima da obavi razgovor i da odustane od sotonistickog nauma, uglavnom sve religijske konotacije iz udobnih seratorskih ležaja, ne shvatajuci ozbiljnost kompletne situacije i posljedice svega.
Oni bi ovo i ono, a dobro su im neke babe rekle,toliko djece ima sa bolestima i ostavljene niste kurcem makle da se pobrinete o njima. Zanimljivi stavovi doista

[Humljanin]

:Ali isto tako ne osudivati zene koje ne zele da prozivljavaju takvu situaciju jer je neka druga zena.odlucila da rodi i brine se o djetetu sa odredenim potrebama.

A neznam šta bih rekao. S jedne strane logika, razum i etika mi kažu da je abortus koji ne služi spašavanju života majke nego "rješavanju problema koji se našao na putu" - čisto moralno zlo.
Sa druge strane sam svjestan da nijedna ljudska situacija nije ista i da bi čovjek trebao ući u tuđe cipele da bi znao kako mu je...
Lako je mudrivati i filozofirati izdaleka, treba živjeti nečiji život.

Ali opet na kraju dođem do toga, ako ćemo se voditi logikom da samo život koji ima potencijal donijeti užitak i sreću (tko će definirati to) ima vrijednost pa samim time i pravo postojanja...onda dolazimo do toga da svaks bolesna ili onesposobljena osoba, kao i depresivna ili slabije produktivna osoba nije vrijedna življenja. A to mi se čini kao zla logika koja duboko promašuje smisao ljudskog postojanja koje je i samo po sebi patnja.

Tko može garantirati gdje čovjeka sreća čeka? Može li netko garantirati da će neka osoba biti sretna nakon abortusa? Ja mislim da nemože. Isto kao što nitko sa sigurnošću ne može reći da je život svih ljudi koji se brinu o nekom nemoćnom i bolesnom čista mizerija i besmislena patnja.

Čini mi se da današnji čovjek boluje od bolesti traženja užitka i sve mjeri i svemu daje vrijednost po potencijalu užitka i ugode.

Ne kažem da je to pogrešno, ta svi smo ljudi i svatko više voli uživati nego se patiti. Ali mislim da takvom logikom promašujemo čitav smisao života i postojanja jer je patnju, pa i besmisao nemoguće izbjeći. Oni su tu od početka pa do konca ljudskog postojanja u svačijem životu od samoga rođenja. I protiv toga se svako ljudsko biće bori i traži protuotrov.

Neznam, rastrgan sam između "nepetljanja u tuđi život i tuđe izbore" i toga da jasno kažem da je nešto zle logike pa neznam koliko teško to bilo svima nama prihvatiti.

Btw, čitam taman nešto o tome Singeru pa mi u oči upalo da se zalaže za različito tretiranje istih interesa i kao primjer navodi jednu osobu koja je gladna jer je preskočila obrok a druga skapava od gladi i da je opravdano dati obrok drugoj a preskočiti interese prve. To me dovodi do zaključka kojeg ovaj filozof ne donosi: da je opravdano možda sačuvati život nerođenog ako će se "ugodna" pozicija majke promijeniti.
Tako nekako ja vidim njegovo razlikovanje i opravdavanje različitog tretiranja istih interesa.

Ja nisam od onih "rodi ili umri" , to jest ne vodim se da moja moralna načela moraju biti imperativ drugima. Ali se vodim time da apsolutno nitko ne zna šta život nosi i gdje se sreća za čovjeka krije. Jedino što je sigurno svakom čovjeku je smrt i neki oblik patnje. Tako da mislim da nije pogrešna pozicija pokušaja ukazivanja da abortus nije rješenje problema. Svidilo mi se što ja papa franjo jednom rekao "Da li je dozvoljeno odbaciti život da bi se riješio problem? Da li je dozvoljeno da se plati ubojica koji bi riješio problem"

Mislim da nije jer ljudski život je "problem" sam po sebi. A smisao i ostvarenje svog života možemo naći u najneočekivanijim mjestima. Čak češće prihvaćajući probleme koje život nosi nego odbacujući ih i bježeći.

[Humljanin]

Mislim da si se više obraćao piupiu, ali evo i moj stav - ne radi se tu o doprinosu i uživanju u životu, nego o patnji. I tog djeteta i njegovih roditelja. Smatram da to nije nikakav "život". I da je zbog toga bolje za sviju da to dijete ne živi.
Nije isto patiti i boriti se jedan ograničen period, kao kad su roditelji stari/bolesni, ili kad je neko bolestan neko vrijeme.
Život sa djetetom koje ima teške malformacije/treba da živi kao biljka je jedna sasvim druga stvar. Koja uništava i psihičko i fizičko zdravlje roditelja, onemogućuje ga da radi/bavi se bilo čim drugim itd.

Ma skupno sam komentirao jer vidim da se slažete u razmišljanju sa tim filozofom Singerom koji tvrdi da je biće koje ima sposobnost patnje/uživanja i doprinošenja društvu vrijedno života.

Po meni to izgleda kao vrlo pogrešna logika, bez obzira na posljedice.

[no_sikiriki]

Mislim da si se više obraćao piupiu, ali evo i moj stav - ne radi se tu o doprinosu i uživanju u životu, nego o patnji. I tog djeteta i njegovih roditelja. Smatram da to nije nikakav "život". I da je zbog toga bolje za sviju da to dijete ne živi.
Nije isto patiti i boriti se jedan ograničen period, kao kad su roditelji stari/bolesni, ili kad je neko bolestan neko vrijeme.
Život sa djetetom koje ima teške malformacije/treba da živi kao biljka je jedna sasvim druga stvar. Koja uništava i psihičko i fizičko zdravlje roditelja, onemogućuje ga da radi/bavi se bilo čim drugim itd.

Zapravo veoma male sanse bolje receno nikakve su da prezivi. Moze umrijeti pri porodu ili nedugo iza toga.
Nikakav zivot zarad javnosti i zadovoljstva iste.
Citaj komentare na FB hrvatskim portalima, to je pozivaju da dodje sa velečasnim svestenicima da obavi razgovor i da odustane od sotonistickog nauma, uglavnom sve religijske konotacije iz udobnih seratorskih ležaja, ne shvatajuci ozbiljnost kompletne situacije i posljedice svega.
Oni bi ovo i ono, a dobro su im neke babe rekle,toliko djece ima sa bolestima i ostavljene niste kurcem makle da se pobrinete o njima. Zanimljivi stavovi doista

Ma ne čitala ja te idiotluke. To su ljudi sa isključivim razmišljanjem, koji na stvari gledaju na jedan potpuno drugačiji način. Ne želim ovdje da ulazim u religijske rasprave, radi se o ljudima koji misle da ovaj život i treba biti jedna velika patnja i da će poslije biti veća nagrada zbog toga itd. Svakom njegovo, problem je samo što osjećaju potrebu da se miješaju tamo gdje im nije mjesto. Njen život, njena utroba, njena odluka. Sviđalo se to nekome ili ne.

[Humljanin]

Mislim da i ona malo serucka. U situaciji kao što je njena, tražiti abortus, ne dobiti mogućnost, onda tu mogućnost dobiti negdje drugo, pa na to reći "Neka, ja ću ipak sačekati" je foliranje.

I ona sada igra igru ega, sada i ona hoće da pobijedi Hrvatsku, institucije, a abortus i ostalo pada i njoj u drugi plan.

Ne znam ko mi je sada gori, Hrvatska koja joj je napravila problem uz već veliku muku koju ima, ili ona što se sada nadurava sa Hrvatskom umjesto kada je dobila pravo u Sloveniji da je istog sekunda spakovala se i otišla u Sloveniju riješiti muku.

Dobro reče nekada davno neko: Nekada sam volio ljude. A onda sam ih upoznao...

Mislim da se većini ljudi okreće želudac od cijele te situacije. S jedne strane bi suosjećao sa ženom, sa druge strane samo još fali prijenos abortusa uživo da se upotpuni čitav medijsko-morbidni mučni spektakl.

Gledam ženu na televiziji, stomak ispred nje, dijete živo još ispd srca i danima/tjednima histerizira javno da joj se dijete abortira. Naravno da je imala mogućnost to učiniti i bez medijskog spektakla, ali to je vjerojatno jače od nje.
Na koncu dobije mogučnost da to učini i u Sloveniji (a ne vjerujem da nigdje u čitavoj Hevatskoj to nije mogla dobiti) i onda ne želi nego svima još produžuje tu mučnu situaciju.

Ne mogu da se ne zapitam zašto to sve nije učinila privatno bez javnog nastupa pa poslje gonjala pravdu po sudovima.

Znači li joj išta to biće ispod njenog srca?
Djeluje kao da uživa u medijskoj pažnji.

Neznam, baš mučno.

[no_sikiriki]

Mislim da i ona malo serucka. U situaciji kao što je njena, tražiti abortus, ne dobiti mogućnost, onda tu mogućnost dobiti negdje drugo, pa na to reći "Neka, ja ću ipak sačekati" je foliranje.

I ona sada igra igru ega, sada i ona hoće da pobijedi Hrvatsku, institucije, a abortus i ostalo pada i njoj u drugi plan.

Ne znam ko mi je sada gori, Hrvatska koja joj je napravila problem uz već veliku muku koju ima, ili ona što se sada nadurava sa Hrvatskom umjesto kada je dobila pravo u Sloveniji da je istog sekunda spakovala se i otišla u Sloveniju riješiti muku.

Dobro reče nekada davno neko: Nekada sam volio ljude. A onda sam ih upoznao...

Mislim da se većini ljudi okreće želudac od cijele te situacije. S jedne strane bi suosjećao sa ženom, sa druge strane samo još fali prijenos abortusa uživo da se upotpuni čitav medijsko-morbidni mučni spektakl.

Gledam ženu na televiziji, stomak ispred nje, dijete živo još ispd srca i danima/tjednima histerizira javno da joj se dijete abortira. Naravno da je imala mogućnost to učiniti i bez medijskog spektakla, ali to je vjerojatno jače od nje.
Na koncu dobije mogučnost da to učini i u Sloveniji (a ne vjerujem da nigdje u čitavoj Hevatskoj to nije mogla dobiti) i onda ne želi nego svima još produžuje tu mučnu situaciju.

Ne mogu da se ne zapitam zašto to sve nije učinila privatno bez javnog nastupa pa poslje gonjala pravdu po sudovima.

Znači li joj išta to biće ispod njenog srca?
Djeluje kao da uživa u medijskoj pažnji.

Neznam, baš mučno.

Baš mučno, da. Trebala je to privatno riješiti, da NAM ne produžuje tu mučnu situaciju. Tačno mi nas žao, što nam stalno nešto seruckaju u medijima o njoj.

[vjeshalica]

Gledala sam prije par godina jedan dokumentarac, gdje par ima dijete sa posebnim potrebama koje je nesposobno za samostalan život...i doktori im kažu da je šansa da se to ponovi minimalna, oni se odluče na drugo dijete, i nažalost i drugo dijete je isto kao prvo. I baš žena govori "mrzim kad mi ljudi kažu tebi se to desilo jer ti to možeš podnijeti". Užasno tužna priča.

Znam za istu pricu od prije rata. Zena je rodila jedno dijete ok,drugo je imalo posebne potrebe pa su joj rekli rodi jos jedno nece biti problem, eto kao da se utopi medju njima to sa posebnim potrebama. Rodila je,nije bilo problema.
Da li je moralno to sto je receno u oba slucaja? Stvori jos jednu jedinku i ruzno je reci ,stavi joj obavezu na zivot. Tako isto i taj slucaj o kojem pricas, sustina je da su mislili da rodi regularno bez posebnih potreba i da se toj jedinki stvori obaveza zivota. Ne znam. Ne zvuci nimalo uredu.

[Humljanin]

Mislim da se većini ljudi okreće želudac od cijele te situacije. S jedne strane bi suosjećao sa ženom, sa druge strane samo još fali prijenos abortusa uživo da se upotpuni čitav medijsko-morbidni mučni spektakl.

Gledam ženu na televiziji, stomak ispred nje, dijete živo još ispd srca i danima/tjednima histerizira javno da joj se dijete abortira. Naravno da je imala mogućnost to učiniti i bez medijskog spektakla, ali to je vjerojatno jače od nje.
Na koncu dobije mogučnost da to učini i u Sloveniji (a ne vjerujem da nigdje u čitavoj Hevatskoj to nije mogla dobiti) i onda ne želi nego svima još produžuje tu mučnu situaciju.

Ne mogu da se ne zapitam zašto to sve nije učinila privatno bez javnog nastupa pa poslje gonjala pravdu po sudovima.

Znači li joj išta to biće ispod njenog srca?
Djeluje kao da uživa u medijskoj pažnji.

Neznam, baš mučno.

Baš mučno, da. Trebala je to privatno riješiti, da NAM ne produžuje tu mučnu situaciju. Tačno mi nas žao, što nam stalno nešto seruckaju u medijima o njoj.

Pa da. Da je normalna i sebi bi skratila tu mučnu situaciju.
Očito joj nije do abrotusa nego do medijskog spektakla.

Je li ima mogućnost pobaciti dijete? Ima.
Je li to ono što hitno traži? Jeste.
Je li to ono što po medijima želi? Jeste.

Zašto to onda hitno i ne završi pa se poslje gonja po sudovima?

Vidiš da nije normalna, uz svo dužno poštovanje.

Normalna osoba to ne bi uradila. Sigurno i ti znaš osobe koje su imale abortus pa nisu tako postupale.

A naravno da je mučno. Čemu se čudiš?
Zar bi meni trebalo biti lijepo i ugodno gledati trudnu majku kako tjednima plače na svim medijima da želi abortirati bolesno dijete ali da joj zli ljudi ne daju. Pa kad dobije tu mogucnost, odjednom nije više hitno, nego želi čitav spektakl od toga napraviti.
Kako je krenula, čekat ce do zadnjeg tjedna trudnoce da pobaci a dotad ce sa stomakom do zuba vrištati da želi abortus gonjajući neku svoju bitku koju nitko ne razumije.

Čista obijest.

Meni je mučno. Tebi ako nije, svaka čast.

[Bloo]

Pape i Crkva mogu misljenje o.bilo.cemu.sto se tice djece zabiti sebi tamo gdje sunce ne sija. U anus koji toliko vole.
I da se odmaknu od djece na duzinu.pendreka jer djeca nisu sigurna u blizini svestenih lica.

[vjeshalica]

Kako je krenula, čekat ce do zadnjeg tjedna trudnoce da pobaci a dotad ce sa stomakom do zuba vrištati da želi abortus gonjajući neku svoju bitku koju nitko ne razumije.

Čista obijest.

Meni je mučno. Tebi ako nije, svaka čast.

Nisam znala da je objest ukazati javno na manipulaciju i krsenje prava,ako postoji mogucnost da ode negdje drugo. Ona ce taj zahvat zbog bezobrazluka i neprofesionalnizma motiviranog besmislicama morati da placa, a mozda u HR kao osiguranik ne bi bila izlozena tim troskovima.
Ona ganja svoju bitku koju ima pravo po zakonu, a ti je ne zelis razumjeti jer te vode druge stvari u formiranju misljenja prema njoj.
Svaka dakle zena,neovisno od nje, sa ovim je saznala da nece moci prekinuti trudnocu ako joj se slicno desi i morace da trazi soluciju vani.
Neke su to uradile nisu se peglale, a neke progovorile otvoreno o problemu koji se tice cihelog drustva.
Previse se otkrivas kako prica odmice, od "neznanja sta bi uradio" do agresivnog misljenja na njenu situaciju. Zapravo puno pricu maskiras i zeljan si da je popljujes sto si uostalom i ucinio.

[vjeshalica]

Pape i Crkva mogu misljenje o.bilo.cemu.sto se tice djece zabiti sebi tamo gdje sunce ne sija. U anus koji toliko vole.
I da se odmaknu od djece na duzinu.pendreka jer djeca nisu sigurna u blizini svestenih lica.

Pored pape,crkve,svestenika i njihovih idolopoklonika isto tako to vrijedi za razularenu masu hamšoša koja pokusava da zacepi usta i proglasi je sotonom jer nije pitala komsiluk i ostale sta treba da uradi od svoje situacije.

[Hakiz]

pročitavši ovo:

Mislim da i ona malo serucka. U situaciji kao što je njena, tražiti abortus, ne dobiti mogućnost, onda tu mogućnost dobiti negdje drugo, pa na to reći "Neka, ja ću ipak sačekati" je foliranje.

Netacno. Nazor mlavis gluposti. Bitna je drugostepena odluka iz vise razloga. Ako joj ne odobre,i utvrde da joj nece HR omoguciti taj zahvat, tada moze rjesavati sa pravnog aspekta spor sa drzavom i dobiti je na sudu. Ako ode u SLO prije nego HR komisija odluci, i obavi to, vrlo lako se moze desiti da drugostepena komisija joj to odobri,i da ispadne da su joj odobrili, a ne odbijali kao dosad uz lazne izgovore. Bitno je da iscrpi sve mogucnosti za zahtjevom, kad vise to ne bude moglo,onda se slobodno moze upustiti u sudski spor protiv drzave i dobiti je na sudu i poduciti pameti kao u slucaju maloljetnice u Peruu. Vec presudjena stvar.
Jebiga tvoji histericni dometi mizoginijski su kratki.

Znači, važnije joj je naučiti Hrvatsku pameti i možda joj uzeti lovu nego riješiti problem koji ima?

Ne znam, ja da imam problem išao bih ga rješavati što prije, ne bih gubio vrijeme pokušavajući nešto dokazati.

Ako ima vremena za naduravanje, onda i nema neki hitan i veliki problem kako se čini.

[murga225883]

Nije to pitanje ni odgovor.

Izvukla si post iz konteksta, govorio sam o srednjem vijeku ratovima, i zasto su zene bile u takvom polozaju kakve su bile i sad da ih se pita sta bi izabrale prije i gdje bi ih drustvo svrstalo.

A kakve bi zene radile poslove prije 100 -200 godina tucale kamen? kopale rudnike? Sjekle drva?
Tek za vrijeme 2 svjetskog rata i nedostatku muskaraca u industriji, i i prije toga industrijskom revolucijom prava zena i generalno ljudi su poboljsana.


Muškarci su potrošna roba drzave koja sluzi kao topovkso meso, a zene su mezimice drzave koje ce radjati novu generaciju koja ce biti topovsko meso i placati poreze drzavi.

Tako jednostavno drzave funkconisu.

Da igrom slucaja Finsak i Svedska udju u rat sa RUsijom zbog pristupa NATOU sve ono o feminizmu bi palo u vodu , da i Ukrajini se bore zene ali ne moraju vise je volonterski ono 20% zena, dok muskarci moraju i ja ne vidim nista sporno u tome sto moraju.

Jah. Kakva tužna priča. Usto i netačna. Žene i djeca su kroz čitav period industrijske revolucije radili po rudnicima, fabrikama, itd, štaviše, bili su poželjna radna snaga jer su ih plaćali manje, i jer su imali manje mogućnosti da se bore protiv izrabljivanja. Kod nas te istorije nema jer nije bilo ni industrije. Ali je zato bilo roblja, koje nikada nije ni ušlo u istoriju. Žene i djecu su stoljećima na našim pijacama prodavali kao roblje, bili smo izvor roblja za evropske trgovce. Šta su bili kmetovi? Moderna porodica u kojoj žena sjedi kući i kuha, a muž ide s aktovkom na posao? 90% čovječanstva je oduvijek potrošna roba.

O ovome govorim
https://www.google.com/search?q=ww2+wom ... AHoECAEQAA

I odtada su im postala bolja prava.

Nekako mi ne prija itini da je samo jedan spol bio privilegovan u srednjem vijeku i ranije a znajuci da je zivotna dob slabo prelazila 40 godina

[murga225883]

Brak je nastao iz patrijarhata

Brak je nastao od ugovora koje su sklapali porodice da bi kreirale saveze koji su ih štitili u fizičkom i ekonomskom smislu. Poslije je bio ugovor koji su sklapale plemićke i zemljoposjedničke familije, koji se takodje bazirao na ekonomskim razlozima. U stara vremena čak su postojali i brakovi izmedju muškaraca, upravo iz ovog razloga.

DAkle hoces da kazes da patrijarhat nema veze sa brakom?

Feministkinje tvrde da je nastao iz patrijarhata i religija koje ga promovišu, inače bi sex van braka bio pozitivan.

[Hakiz]

A sa druge strane koliko imaš teško bolesnih, invalida od rođenja, ljudih za koje bi rekli da se samo pate, a u stvari su iskreno sretni i zadovoljni svojim postojanjem...

Misliš li da je na primjer Nick Vujičić iskreno sretan i zadovoljan svojim postojanjem? A on je još i uspio, koliko je takvih koji nemaju mogućnost skrbi o njima kao što on ima.

Meni je indikativno da su svi ljudi u takvim situacijama vjernici, ni jedan, koliko ja znam, nije ateista. A vjera pored svega ostalog šta jeste, je i bijeg, kada ništa drugo ne pomaže, ostaje jedino bog. Jer, pomisao da je neko u toj situaciji slučajno, jer se tako desilo, bez svrhe, je strašna. Čak takva osoba nema mogućnost da sam prekine patnju ako mu tako dođe.

A to mi se ne čini iskrenom srećom, više mi je traženje utjehe i bijeg od stvarnosti. Sreća je tada iznuđena, nije iskrena. Ne preostaje ništa drugo nego se natjerati na sreću, jer u suprotnom... A to je daleko od iskrenog.

Ko zna šta je u mračnim kutcima duša i uma takvih ljudi, ljudi koji zaista imaju problem i zbog njega pate.

[Hakiz]

Brak je nastao od ugovora koje su sklapali porodice da bi kreirale saveze koji su ih štitili u fizičkom i ekonomskom smislu. Poslije je bio ugovor koji su sklapale plemićke i zemljoposjedničke familije, koji se takodje bazirao na ekonomskim razlozima. U stara vremena čak su postojali i brakovi izmedju muškaraca, upravo iz ovog razloga.

DAkle hoces da kazes da patrijarhat nema veze sa brakom?

Feministkinje tvrde da je nastao iz patrijarhata i religija koje ga promovišu, inače bi sex van braka bio pozitivan.

Zar nije?

[murga225883]

" Važne karakteristike 'ideološkog feminizma' su još esencijalizam (pridavanje važnosti specifičnim karakteristikama žena), hijerarhija (direktno ili indirektno sugeriranje da su žene superiorne muškarcima), kolektivizam (prava pojedinog muškarca su manje važna od skupnog interesa žena), utopizam (ideja o uspostavi savršenog društvenog poretka), selektivni cinizam (usmjeravanje sistematske nepovjerljivosti samo prema muškarcima), revolucionizam (zastupanje političkog programa koji ide dalje od reforme), konzekvencijalizam (uvjerenje da cilj opravdava sredstvo) i kvazi-religioznost (kreiranje nekog oblika sekularne religije).

Najveći problem s ideološkim feminizmom i njegovim utjecajem na društvo Nathanson i Young vide u nizu zakona koji su u Kanadi i SAD-u uvedeni zahvaljujući lobiranju ideoloških feminista i feministica. Nathanson i Young dalekosežnost zakonskih promjena uvedenih u sustav ovih država smatraju vrijednim naziva 'tiha revolucija'. Tu su tematiku obuhvatili u knjizi 'Ozakonjenje mizandrije – od javnog sramoćenja do sistemske diskriminacije prema muškarcima' (' Legalizing Misandry – From Public Shame to Systemic Discrimination against Men ', 2006.).

Nathanson i Young smatraju da je duboko u pravni sustav SAD-a i Kanade ugrađen dvostruki standard i da ga svaki muškarac koji se nađe na sudu u sporu s osobom ženskog spola brzo osjeti na svojoj koži i to ne samo u slučaju borbe za skrbništvo nad djecom i određivanja alimentacije, nego i u slučaju optužbi za obiteljsko nasilje i to čak na način da je osnovni pravni princip da je optuženik nevin dok mu se ne dokaže krivnja okrenut naglavačke. Tu dvoje kanadskih autora vidi poveznicu između stavova o muškarcima u popularnoj kulturi iz njihove prve knjige o ovoj problematici i institucionalizacije mizandrije u pravu i zakonima. Društvo je najprije navedeno da povjeruje u to da su muškarci kao skupina problematični i nasilni, a zatim se krenulo u postupnu izmjenu zakona koji sad pojedince muškog roda dovode u lošiju poziciju. Diskriminacija u zakonima najčešće nije potpuno eksplicitna (osim u slučajevima kad postoji posebna zaštita manjina i 'ranjivih skupina'), koristi se rodno neutralan rječnik, ali provoditelji zakona su na više načina, kroz medije i pritisak različitih udruga navedeni da sude pod utjecajem predrasuda o muškarcima i ženama.

U knjizi 'Legalizing Misandry' se tvrdi kako je seksualno nasilje od strane ideoloških feministica poput Catharine MacKinnon (koja je zaslužna za kreiranje velikog broja mizandrijskih zakona) promatrano kao kontinuum koji kreće od fenomena poput dobacivanja ženama na ulici, preko pornografije, prostitucije i na kraju dolazi do silovanja i ubojstva žene. Za ideološke feministice svi spomenuti fenomeni čine elemente cjelovitog problema: 'nasilja nad ženama', pa ih se sve želi strogo zakonski sankcionirati ne praveći među njima preveliku razliku. Ideološki feminizam zloupotrebljava svoju društveno prihvaćenu ulogu 'zaštitnika žena od nasilja' da bi od sustava dobio novčana sredstva i poziciju utjecajnosti i tako bio u prilici da nametne svoje ideološke pozicije cijelom društvu.

Nathanson i Young u svojim knjigama spominju i poguban utjecaj ideološkog feminizma na znanstvenu zajednicu. Smatraju da ideološke feministice u znanstvenim krugovima šire epistemološki relativističku filozofsku metodu dekonstrukcije koja negira objektivnost i izvjesnost znanja, s namjerom da se argumente idejnih protivnika izvrgne ruglu, a da se pritom ne 'dekonstruira' vlastitu poziciju, što bi bila logična posljedica dosljedne primjene ove metode. Za propagiranje ideološkog feminizma prema njima su odgovorni 'ženski studiji' i 'rodni studiji', koji su već postali standardan dio obrazovne ponude na američkim i kanadskim sveučilištima.

S obzirom da najveći broj ljudi ne bi mogao prihvatiti stvarne težnje ideološkog feminizma, on se u pokušaju ovladavanja državnim institucijama koristi jezičnim 'paravanima' da bi prikrio svoje prave namjere, pa tako koristi općeprihvaćenu retoriku ljudskih prava da bi sakrio svoje ideološke ciljeve. U namjeri nametanja svojih ideja kroz zakone ideološki feminizam je naučio 'ispunjavati stare vrčeve novim vinom' i mijenjati značenje riječima, institucijama i tradicijama. Upotrijebljena riječ poznata je svakome, ali ne nužno i interpretacija feminističkih ideologa koju se malo-pomalo postavlja na mjesto starog značenja. Na primjer, izraz 'ženska prava' se često koristi kao paravan za feminističku ideologiju, a pojam 'silovanje' se novim definicijama širi do neprepoznatljivosti (zadržavajući pritom snažan efekt kojeg je ta riječ oduvijek izazivala) da bi se što veći broj muškaraca mogao proglasiti krivcima i time potvrditi ideološke pretpostavke spomenutog oblika feminizma"


Zanimljivohttps://www.jutarnji.hr/life/znanost/tko-je-dan ... ...-795640
Izgleda skepticizam ipak nije neopravdan.