Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
murga225883 wrote: ↑09/05/2022 21:16
E ali ja nisam takav, ja padam pod kategoriju šta ima djesi, kakvo je vrijeme i to, vise sam dosadan, i da znas bio sam malko ogorčen što se tako ponašaju, al sad vidim kakvih budala ima u muškom spolu.
Ima mnogo budala muskog spola. Ali ima i normalnih. Znaci nije to opravdanje ovim feministkinjama sto su same.
Ima mnogo budala (tačka). Tu ni muškarci ni žene nisu imuni. Ipak smo pripadnici Homo sapiens vrste.
Last edited by Sara03 on 09/05/2022 22:13, edited 1 time in total.
no_sikiriki wrote: ↑09/05/2022 22:07
Lično su mi najdraži oni u stilu "to je životno iskušenje, tako je Bog naumio, bla bla, ne može se ubijati dijete, ne daje Bog veći teret nego što se može podnijeti" itd.
Baš me interesuje da li bi bila ista priča da se njima to dešava.
I šta je sa zdravljem majke, interesuje li to ikoga, ili je nerođeno dijete/fetus važnije?
Bilo je brutalnih komentara. Oni vjerovatno misle da je to teret koji svako moze podnijeti, da rodi mrtvo,ili ga vec mrtvo nosi u sebi ili da ne pozivi dugo ili kakav ce to biti zivot. Sav taj teret da ona ima kroz zivot,te dusebriznice bi bolila briga kako ona zivi i kako se nosi sa tim.
Izgleda da ona mora u ime javnosti da nosi teret kroz zivot da je neko ne osudjuje,nego da je žali da bi bili zadovoljni sa njom.
Sve bolnice u Zagrebu kojima se obratila odbile su joj obaviti prekid trudnoće iako su joj liječnici priznali da je tumor toliko velik da dijete najvjerojatnije neće dugo poživjeti, a i ako hoće, da nikada neće moći normalno živjeti. Tumor se ubrzano razvija pa već sada, u 26. tjednu trudnoće, ima promjer veći od pet centimetara tako da je deformirao glavicu djeteta i pritišće mu mali mozak.
Tragičan obrat dogodio se u 24. tjednu trudnoće. Na pregledu 19.4. ultrazvukom je utvrđeno da nešto nije kako treba. Ginekologinja je Čavajdu uputila u bolnicu Sveti Duh u kojoj joj je 20.4. napravljena magnetska rezonanca. Nalaz, kojim je otkriven ogroman maligni tumor, čekala je punih devet dana iako se svi problemi u trudnoći smatraju hitnima.
Liječnici kojima se obratila uvjeravali su je da bi joj rado pomogli, no ustvrdili su da je u Hrvatskoj obavljanje pobačaja nakon 10. tjedna trudnoće protuzakonito, što nije istina. Naime, u članku 22 Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece stoji da se prekid trudnoće može obaviti nakon 10. tjedna od začeća „kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama“.
Plus na to nekakav priziv savjesti motiviran religijskim mišljenjima.
Znam toliko gay muskaraca u Sa koji su u braku, imaju djecu itd. Tužno da ljudi ne mogu/ne žele da žive onako kako se istinski osjećaju.
Kako zene ne vide da su sa gay muskarcem? Ili se prave da ne vide?
Možeš zamisliti koliko je kvalitetna "ponuda" među vama, da je bolje biti i sa gay muškarcem.
Vjerujem da neke misle da je samo feminiziran, a neke znaju, i u nekoj su vrsti dogovora, gdje svako živi svoj život.
A naravno da ima i onih za koje ne možeš vidjeti da su gay. Prijateljica mi je bila u sedmogodišnjoj vezi sa gay čovjekom, niko od nas nije skontao da je gay. Tek godinu nakon raskida je saznala preko njegovog brata.
Sve bolnice u Zagrebu kojima se obratila odbile su joj obaviti prekid trudnoće iako su joj liječnici priznali da je tumor toliko velik da dijete najvjerojatnije neće dugo poživjeti, a i ako hoće, da nikada neće moći normalno živjeti. Tumor se ubrzano razvija pa već sada, u 26. tjednu trudnoće, ima promjer veći od pet centimetara tako da je deformirao glavicu djeteta i pritišće mu mali mozak.
Tragičan obrat dogodio se u 24. tjednu trudnoće. Na pregledu 19.4. ultrazvukom je utvrđeno da nešto nije kako treba. Ginekologinja je Čavajdu uputila u bolnicu Sveti Duh u kojoj joj je 20.4. napravljena magnetska rezonanca. Nalaz, kojim je otkriven ogroman maligni tumor, čekala je punih devet dana iako se svi problemi u trudnoći smatraju hitnima.
Liječnici kojima se obratila uvjeravali su je da bi joj rado pomogli, no ustvrdili su da je u Hrvatskoj obavljanje pobačaja nakon 10. tjedna trudnoće protuzakonito, što nije istina. Naime, u članku 22 Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece stoji da se prekid trudnoće može obaviti nakon 10. tjedna od začeća „kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama“.
Plus na to nekakav priziv savjesti motiviran religijskim mišljenjima.
Ovo sto (ne) rade je zlocin prema toj zeni i njenom djetetu.
Te 2001. godine 17- godišnjoj K.L. u 14. tjednu trudnoće dijagnosticirano je da nosi fetus s anencefalijom. To nije učestali defekt, ali je koban. Pojavljuje se u tek jednoj od 1000 trudnoća, a predstavlja izrazito težak defekt živčane cijevi zbog čega najveći dio mozga, lubanja i koža lubanje nedostaju, odnosno ne razviju se do kraja. U većini slučajeva djeca s anencefalijom rađaju se mrtva, a ako i prežive porod nakon par sati ili dana umiru.
Peruanki K.L nisu dopustili da pobaci, iako je u ovakvim situacijama abortus u Peruu legalan. Ravnatelj bolnice odbio joj je napraviti zahvat. Bila je prisiljena nastaviti trudnoću. Nakon što je rodila, dijete je dojila četiri dana da bi ono ipak na kraju preminulo.
U povijesnom slučaju sud u Peruu donio je presudu po kojoj je država K.L. morala isplatiti odštetu. Ona je u suradnji s odvjetnicima koji se bore za ljudska prava podigla žalbu i poslala je u Odbor za ljudska prava UN-a u Ženevi. Odbor je 2005. godine zaključio da je država Peru prekršila nekoliko članaka Međunarodne konvencije o civilnim i političkim pravima te je naredio da se K.L. isplati odšteta.Zbog ‘okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja‘ reparacija 2016., 15 godina kasnije, konačno bila i izvršena. Ta slučaj predstavlja presedan jer je to prvi put u povijesti da je Odbor UN-a smatrao neku državu osobno odgovornom za propust onemogućavanja pristupa sigurnom i legalnom abortusu.
Većina žena kod teških malformacija ploda želi pobačaj
Većina žena, kada im se prenatalnom dijagnozom detektira anencefalija kod ploda, odlučuje se na pobačaj jer istraživanja pokazuju kako se ta djeca u većini slučajeva rađaju mrtva ili umiru nedugo nakon poroda. Prema istraživanjima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) čak 83% žena u takvim situacijama odlučuje se na pobačaj. Naravno, ta opcija je dostupna samo onim ženama koje žive u zemljama u kojima je pobačaj legalan. One koje nemaju pristup pobačaju prisiljene su zadržati dijete, a rizik za majku u ovim situacijama neizmjerno je velik, prenosi portal Vox Feminae.
Tijekom pregovora s državom Peru oko slučaja K.L. odvjetnici su prihvatili još jedan slučaj protiv Perua i pobijedili. Radilo se o još jednoj tinejdžerici kojoj su odbili napraviti medicinski induciran pobačaj.
Ovaj slučaj bio je instrumentalan u odluci koju je država Peru donijela 2014. godine kada su usvojili nacionalne smjernice za sigurne usluge pobačaja. Otada je veći postotak žena ipak uspio pristupiti usluzi sigurnog i legalnog pobačaja.
Kako zene ne vide da su sa gay muskarcem? Ili se prave da ne vide?
Možeš zamisliti koliko je kvalitetna "ponuda" među vama, da je bolje biti i sa gay muškarcem.
Vjerujem da neke misle da je samo feminiziran, a neke znaju, i u nekoj su vrsti dogovora, gdje svako živi svoj život.
A naravno da ima i onih za koje ne možeš vidjeti da su gay. Prijateljica mi je bila u sedmogodišnjoj vezi sa gay čovjekom, niko od nas nije skontao da je gay. Tek godinu nakon raskida je saznala preko njegovog brata.
Tesko mi je zamisliti kako ljubavni zivot funkcionise. Hetero muskarcima bi se gadio bilo kakav intimniji odnos sa drugim muskarcem. Moguce da su gay osobe tolerantnije a mislim da su mnoge i bisexualne.
hadzinicasa wrote: ↑09/05/2022 22:22
Ovo sto (ne) rade je zlocin prema toj zeni i njenom djetetu.
Upravo tako, po nastupu prema njoj tretiraju je kao komad mesa koji trehnu na pod.Tipično za njih. Ako uspije završiti ovo u Sloveniji, ne gine tužba protiv države kao što je slučaj te žene u Peruu. Sa njima se drugačije ne može razgovarati izgleda.
Liječnica na Svetom Duhu rekla mi je da situacija nije dobra, da dijete može umrijeti prije poroda ili za vrijeme poroda te da su mu šanse za normalan život, ako preživi porod, nikakve.
Rekla je da će imati teška mentalna oštećenja, odnosno da će živjeti 'kao biljka'. To mi je sve rečeno usmeno. Pismeno nisam dobila ništa osim dijagnoze da ima progresivni tumor koji raste i pritišće mali mozak.
Jesu li vam preporučili da provjerite imate li možda vi tumor?
Ne, samo su me poslali kući.
Last edited by vjeshalica on 09/05/2022 22:28, edited 1 time in total.
no_sikiriki wrote: ↑09/05/2022 22:18
Možeš zamisliti koliko je kvalitetna "ponuda" među vama, da je bolje biti i sa gay muškarcem.
Vjerujem da neke misle da je samo feminiziran, a neke znaju, i u nekoj su vrsti dogovora, gdje svako živi svoj život.
A naravno da ima i onih za koje ne možeš vidjeti da su gay. Prijateljica mi je bila u sedmogodišnjoj vezi sa gay čovjekom, niko od nas nije skontao da je gay. Tek godinu nakon raskida je saznala preko njegovog brata.
Tesko mi je zamisliti kako ljubavni zivot funkcionise. Hetero muskarcima bi se gadio bilo kakav intimniji odnos sa drugim muskarcem. Moguce da su gay osobe tolerantnije a mislim da su mnoge i bisexualne.
Vjerovatno mnoge osobe unutar LGBT skupine imaju internaliziranu homofobiju, pa dok skontaju i prihvate šta su, prođe pola života. Barem ovdje gdje mi živimo, poznajem i ja dosta slučajeva ili sam načula. Ja primjetim gay muškarca na kilometar, bez zezanja. Ali lezbijku teško, jer za neke sam čula ili su mi one lično rekle, kad ono šok. Valjda sam i ja vremenom izgradila jedan tipični izgled i ponašanje lezbijke, živjela pod teretom predrasuda, što reče sinoć ministrica Hota-Muminović za Kljuića.
Last edited by Sara03 on 09/05/2022 22:37, edited 1 time in total.
auspuhc wrote: ↑09/05/2022 22:24
Tesko mi je zamisliti kako ljubavni zivot funkcionise. Hetero muskarcima bi se gadio bilo kakav intimniji odnos sa drugim muskarcem. Moguce da su gay osobe tolerantnije a mislim da su mnoge i bisexualne.
Vjerovatno mnoge osobe unutar LGBT skupine imaju internu homofobiju, pa dok skontaju i prihvate šta su, prođe pola života. Barem ovdje gdje mi živimo, poznajem i ja dosta slučajeva ili sam načula. Ja primjetim gay muškarca na kilometar, bez zezanja. Ali lezbijku teško, jer za neke sam čula ili su mi one lično rekle, kad ono šok. Valjda sam i ja vremenom izgradila jedan tipični izgled i ponašanje lezbijke, živjela pod teretom predrasuda, što reče sinoć ministrica Hota-Muminović za Kljuića.
Kod zena je tesko skontati lezbijstvo kad se ponasaju jedna prema drugoj kako muskarac ne bi, grljenje ljubljenje tepanje komplimenti.
auspuhc wrote: ↑09/05/2022 22:24
Tesko mi je zamisliti kako ljubavni zivot funkcionise. Hetero muskarcima bi se gadio bilo kakav intimniji odnos sa drugim muskarcem. Moguce da su gay osobe tolerantnije a mislim da su mnoge i bisexualne.
Vjerovatno mnoge osobe unutar LGBT skupine imaju internu homofobiju, pa dok skontaju i prihvate šta su, prođe pola života. Barem ovdje gdje mi živimo, poznajem i ja dosta slučajeva ili sam načula. Ja primjetim gay muškarca na kilometar, bez zezanja. Ali lezbijku teško, jer za neke sam čula ili su mi one lično rekle, kad ono šok. Valjda sam i ja vremenom izgradila jedan tipični izgled i ponašanje lezbijke, živjela pod teretom predrasuda, što reče sinoć ministrica Hota-Muminović za Kljuića.
To je to. Još u ovakvoj sredini...jako teško je živjeti normalno. Ne mogu to ni zamisliti. Pa ljudi u liberalnim sredinama poput Australije teško sebe prihvataju i često pate od depresije/anksioznosti. A ovdje te neko još hoće tući na ulici.
auspuhc wrote: ↑09/05/2022 22:24
Tesko mi je zamisliti kako ljubavni zivot funkcionise. Hetero muskarcima bi se gadio bilo kakav intimniji odnos sa drugim muskarcem. Moguce da su gay osobe tolerantnije a mislim da su mnoge i bisexualne.
Vjerovatno mnoge osobe unutar LGBT skupine imaju internaliziranu homofobiju, pa dok skontaju i prihvate šta su, prođe pola života. Barem ovdje gdje mi živimo, poznajem i ja dosta slučajeva ili sam načula. Ja primjetim gay muškarca na kilometar, bez zezanja. Ali lezbijku teško, jer za neke sam čula ili su mi one lično rekle, kad ono šok. Valjda sam i ja vremenom izgradila jedan tipični izgled i ponašanje lezbijke, živjela pod teretom predrasuda, što reče sinoć ministrica Hota-Muminović za Kljuića.
I meni je lakse prepoznati gay muskarca nego li gay zenu. Imaju dosta isfeminizirano ponasanje i vecinom se druze sa zenama, a ne muskarcima.
Za lezbijke sam nekada mislio da je najbolji znak kratka kosa, ali sam kasnije shvatio da ne mora znaciti.
Sve bolnice u Zagrebu kojima se obratila odbile su joj obaviti prekid trudnoće iako su joj liječnici priznali da je tumor toliko velik da dijete najvjerojatnije neće dugo poživjeti, a i ako hoće, da nikada neće moći normalno živjeti. Tumor se ubrzano razvija pa već sada, u 26. tjednu trudnoće, ima promjer veći od pet centimetara tako da je deformirao glavicu djeteta i pritišće mu mali mozak.
Tragičan obrat dogodio se u 24. tjednu trudnoće. Na pregledu 19.4. ultrazvukom je utvrđeno da nešto nije kako treba. Ginekologinja je Čavajdu uputila u bolnicu Sveti Duh u kojoj joj je 20.4. napravljena magnetska rezonanca. Nalaz, kojim je otkriven ogroman maligni tumor, čekala je punih devet dana iako se svi problemi u trudnoći smatraju hitnima.
Liječnici kojima se obratila uvjeravali su je da bi joj rado pomogli, no ustvrdili su da je u Hrvatskoj obavljanje pobačaja nakon 10. tjedna trudnoće protuzakonito, što nije istina. Naime, u članku 22 Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece stoji da se prekid trudnoće može obaviti nakon 10. tjedna od začeća „kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama“.
Plus na to nekakav priziv savjesti motiviran religijskim mišljenjima.
Znači onda je u pitanju definitivno maligni tumor..Šta god da odluči komisija i dalje ima mogućnost odlaska na pobačaj u Sloveniju. Mada mi je nejasna i dalje argumentacija doktora (koliko sam shvatila u 4 različite bolnice) obzirom da ima zakonsko pravo na pobačaj.
Sara03 wrote: ↑09/05/2022 22:33
Vjerovatno mnoge osobe unutar LGBT skupine imaju internu homofobiju, pa dok skontaju i prihvate šta su, prođe pola života. Barem ovdje gdje mi živimo, poznajem i ja dosta slučajeva ili sam načula. Ja primjetim gay muškarca na kilometar, bez zezanja. Ali lezbijku teško, jer za neke sam čula ili su mi one lično rekle, kad ono šok. Valjda sam i ja vremenom izgradila jedan tipični izgled i ponašanje lezbijke, živjela pod teretom predrasuda, što reče sinoć ministrica Hota-Muminović za Kljuića.
Kod zena je tesko skontati lezbijstvo kad se ponasaju jedna prema drugoj kako muskarac ne bi, grljenje ljubljenje tepanje komplimenti.
Eh da, ima i toga. Često vidim djevojke i žene kako se drže za ruke ili sjede jedna drugoj u krilu. I uglavnom ne pomislim da su skupa. Žene su na čisto prijateljskoj osnovi, mnogo prisnije. Što se ne može reći za muškarce. Ono, ekstra su drugari, ali nema šanse da bi se držali za ruke.
Nierika wrote: ↑09/05/2022 22:43
Znači onda je u pitanju definitivno maligni tumor..Šta god da odluči komisija i dalje ima mogućnost odlaska na pobačaj u Sloveniju. Mada mi je nejasna i dalje argumentacija doktora (koliko sam shvatila u 4 različite bolnice) obzirom da ima zakonsko pravo na pobačaj.
Oni nemaju nikakav argument, pozivaju se na savjest. Religijski motivirani rekla bi. Ne ide im ništa u prilog.
