dilema hamletovskog tipa,
"ići il' neići (na naredno suđenje u četvrtak), pitanje se sad!":
IĆI: Na narednom suđenju u Sudu BiH svjedoči za njihovu optužnu verziju (Ćazima, Ifeta, Muriza, Arijane) veoma dragocjen svjedok Tužilaštva, Samostalni policijski inspektor Šehović koji bi trebao potvrditi sve njihove sumnje i sve njihove teorije. Zato bi svaka njegova riječ trebala biti zlatna i za njihove uši milozvučna. Dakle, otići svakako na to suđenje, da se konačno malo urahate, obraduju, ponadaju za njih sretnom kraju ove sudske priče (teške dugogodišnje robije za sve članove ove petočlane bande prikrivača, saradnika ubice).
NEIĆI: Ali, na narednom suđenju se isto tako očekuje sudsko discipliniranje advokata Ifeta i oštećenog Muriza u vezi sa njihovim posljednjim zlonamjernim javnim i medijskim istupima unatoč ranijem zakonitom upozorenju sudije Perića obojici da se ubuduće "suzdržavaju" od javnog istupanja u javnosti u vezi sa suđenjem, predmetom, učesnicima. Dakle ne otići jer bi mogli "dobiti po ušima", "po džepu", ili čak oboje - od kritike, primjedbi i upozorenja sudije Perića, do novčanog kažnjavanja obojice!
Istina, mogu se sakriti u publiku pa sa te bezbjedne udaljenosti pratiti suđenje, svjedočenje i ovog dragocjenog svjedoka, te tako izbjeći očekivane blamaže (od kritike, primjedbi i upozorenja do novčanog kažnjavanja), ali tada ne bi značajno sjedili, bili u sudnici kao učesnici postupka sa tužiteljima, optuženima, braniteljima, posebno sa svjedocima koje svojim "značajnim prisustvom" inspirativno podstiču da svjedoče.
Doista: "ići il' neići, pitanje se sad!"

