Pa da nismo smislili moral, ne bi ni razmišljali o svim ostalim živućim vrstama, planeti, vodi, klimi, zagadjenju. Nego - ko preživi pričaće!medvjed23 wrote: ↑19/03/2022 18:51Moglo bi se reći da je to egoizam, ali taj egoizam se, barem u jednom dijelu (manjem od spomenutih 80%), nameće kao nužnost. Mi i bića slična nama, da bismo živjeli, moramo, ako ništa, osakatiti pokoju biljku... Destruktivnost prema okolini je neizbježna i to je na tragu mizantropskog argumenta protiv reprodukcije: nemoj praviti dijete, jer ako ga napraviš, uništavaće okolinu. Meni je dosta bliži filantropski argument: nemoj praviti dijete, jer ako ga napraviš, patiće, manje ili više. U kontekstu tog argumenta, manje je nužnosti, a više mogućnosti izbora. Osim toga, ljudska patnja ima znatno teže moralne implikacije nego patnja drugih vrsta... Možda zato što je moral ljudska tvorevinapiupiu wrote: ↑19/03/2022 09:07
Pa to, biološki smo programirani da se reproduciramo, odgojimo mlade i umremo. Biološki 'smisao' našeg postojanja je da održavanje vrste, dakle reprodukcija. Smiješno je i reći da nismo egoistični, a namnožili se tako da smo svim drugim vrstama oteli staniše, pobili, poharali, zagadili...![]()
Ja nas ne smatram ništa posebno važnijim od ostalih vrsta, pa mi je to - ne želim stvarati mladunče koje će patiti u istom rangu kao i uništavanje planete i tudje mladunčadi. Nisam još došla do stadija svijesti da ne jedem životinje, priznajem. No, kakva će biti svrha našeg postojanja ako uništimo sve što je lijepo i sve što ovu planetu čini rajskim mjestom? Suštinski, da nas nema, svim ostalim Zemljanima bi bilo prekrasno. Mi smo štetočine, svadjalice, ratujemo, sječemo, zagadjujemo... nismo još zaslužili bezuoslovnu ljubav.
