Demokratska fronta Željko Komšić

[_BataZiv_0809]

Dobar ovaj govor Komšin na obilježavanju Dana nezavisnosti . Dobar, dobar

Dobar nastup?

[palermo]

Dobar ovaj govor Komšin na obilježavanju Dana nezavisnosti . Dobar, dobar

Dobar nastup?

Tebi nije ?

[babanovac]

Izjavio je za Face tv nekad pocetkom 2018.

Evo, sad je prilika da nas Komsic povede u stvaranje istinske gradjanske BiH. Poklopili su se dogadjaji tako da za pet dana mozes zavrsiti ono za sta ti je prije mjesec dana trebalo 10 godina.

Naravno, ovdje ce se slaviti pobjeda jer ce ostati danasnji IZ, danasnji status Nato puta, danasnji status ka Eu i sl.

Definitivno, u ovon trenutku je puno bolje da je u Predsjednistvu Komsic umjesto Covica, samo to ne mijenja cinjenicu da je Komsic lijena ubleha koja je na vlasti 16 godina i nista nije promijenio na bolje, naprotiv.

Ako može pojašnjenje zbog čega?

Kolega govori iz svog probosanskog ugla. Iz tvog ugla... neces shvatit.

[_BataZiv_0809]

Dobar nastup?

Tebi nije ?

Radije bih slusao La Travijatu u izvedbi usmrkanog Ace Lukasa kao Varesija na baritonu nego govor te štetočine i niškoristi.

Figurativno govoreć'

[palermo]

Tebi nije ?

Radije bih slusao La Travijatu u izvedbi usmrkanog Ace Lukasa kao Varesija na baritonu nego govor te štetočine i niškoristi.

Figurativno govoreć'

Ok. Tvoj izbor

[babanovac]

Ako može pojašnjenje zbog čega?

Evo nek Dragan sad uradi sve sto moze da izlobira NATO i EU koliko god to moze, plus FULL EUFOR u BiH.
Ja obecavam da cu glasati za njeg.

Narod Transneretvije ima svoje pravo na dozivotne monarhe. Priblizavanjem EU, to pravo bi im moglo biti uskraceno.

[Login77777]

Dobar ovaj govor Komšin na obilježavanju Dana nezavisnosti . Dobar, dobar

Molim za link.

[BHCluster]

Chim neJma gusli odmaH problem.

[pinkman]

Ima li Izbornog zakona Gdje nestadose Dodik i Covic Pucaju li cirevi po ovom dijelu foruma....ako ne ima vremena tek ce da pucaju u Oktobru

Za Dodika ne znam gdje je, ali znamo gdje je Covic

[BHCluster]

Ovo samo moze dobar kreten napisati. U istu objavu napisu da osudjuju Rusku agresiju na Ukrajinu dok se petljaju u unutrasnje politicke procese u Bosni i Hercegovini onoj istoj na koju je Hrvatska izvrsila agresiju.

[hrasno38]

Ima li Izbornog zakona Gdje nestadose Dodik i Covic Pucaju li cirevi po ovom dijelu foruma....ako ne ima vremena tek ce da pucaju u Oktobru

Za Dodika ne znam gdje je, ali znamo gdje je Covic

"uzalud vam trud sviraci...."

[pinkman]

Za Dodika ne znam gdje je, ali znamo gdje je Covic

"uzalud vam trud sviraci...."

Glup bi bio onaj ko bi sad pristao na izmjene IZ

[hrasno38]

"uzalud vam trud sviraci...."

Glup bi bio onaj ko bi sad pristao na izmjene IZ

Ma nema od toga nista bar sto se tice ispunjavanja zelja ovim supcima...jedino sto se nadam da ce uvesti elektronsko glasanje

[Login77777]

Dobro nam došao registrovani člane, a taj prvi post je sportski rečeno klizeći sa obje noge. Čestitam ti Dan nezavisnosti

Nije mi jasno sto se ovi dana dozvoljavaju nove registracije. Svaki novi registrovani je iz rusko-srpske kuhinje i iz satelitske ekipe iz zapadne hercegovine.

[mayab]

Glup bi bio onaj ko bi sad pristao na izmjene IZ

Ma nema od toga nista bar sto se tice ispunjavanja zelja ovim supcima...jedino sto se nadam da ce uvesti elektronsko glasanje

Jebešmumater, ovaj čović , čini mi se kad ode u pekaru, pita ga prodavačica:

"Šta treba gospon čoviću?"

A on odgovori:

"Molim Vas jedan kruh, šest kifli i promjenu izbornog zakona jer moramo osigurati legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda !"

[hrasno38]

Sinoćnji govor predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića…

Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine,
Na današnji dan prije 30 godina, voljom većine građana Republike Bosne i Hercegovine, odlučili smo se za put nezavisnosti, suverenosti, slobode i demokratije. Izjašnjavanje na referendumu o nezavisnosti predstavljalo je čin slobode, a sama nezavisnost, što je pokazalo iskustvo, nije samo čin, nego i proces.
Prvog marta 1992. godine otpočet je proces stjecanja nezavisnosti, bolan i težak, ali isto tako, kao i mnogo puta u našoj ranijoj istoriji koja se naslanja na tradiciju antifašističke borbe, nužan i neophodan.
U tome procesu za nezavisnost naše države borili smo se na uzvišen i dostojanstven način, uz nažalost velike žrtve i pomoć svijeta koja je, iskreno govoreći, obično izostajala.
Često se sjetim svojih palih drugova. Da, oni bi danas bili tu sa nama da su imali čime, osim srcem, da brane domovinu. Njima nije falilo ni hrabrosti ni odlučnosti, ni ljubavi prema domovini, niti su imali dileme za što se i u ime čega se bore. Jedino što nam je falilo su sredstva odvraćanja od nasilnika i onih za koje nisu vrijedila nikakva pravila, niti čast, niti išta što pripada civilizacijskom krugu.
Pa ipak i pored svega toga porazili nas i uništili nisu, ni nas ni državu Bosnu i Hercegovinu.
Stoga danas neprijatelji naše države znaju da nismo, kao što se to u narodu kaže repa bez korijena, i da ćemo se spremniji i još odlučniji za nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet, boriti opet, ako budemo morali.
Posljednje što želimo jeste da se moramo opet boriti, ali neka znaju i neprijatelji i prijatelji; časna borba za slobodu, demokratiju i ljudska prava za nas je ideal važniji od nedostojanstvenog mira.
Bolje je živjeti jedan dan u svojoj državi i u slobodi, nego proživjeti vječnost u tuđoj ili u poniženju.
Kako nas uči potresni i uznemirujući primjer Ukrajine, nezavisnost države se ne podrazumijeva kao trajna kategorija ako ste okruženi nepoštenim i zlonamjernim susjedima. I zato tvrdim da je nezavisnost stanje i proces. Od odnosa prema svojoj državi zavisi i stepen nezavisnosti. Trideset godina napada na našu državu, kako onih iznutra tako i izvana, nisu samo znak ranjivosti, nego i znak snage i izdržljivosti. Iz toga dualiteta snage i ranjivosti proističe realnost koju živimo.
Realnost koju živimo primorava nas da danas, kada cijeli svijet uviđa i prihvata podjelu na one koji poštuju međunarodno pravo i suverenitet drugih država, te na one koji se na agresivan način miješaju u unutrašnja pitanja drugih zemalja, mi u Bosni i Hercegovini jasno detektujemo to ko je na kojoj strani. Ko je za svetost granica i nepovredivost suvereniteta, a ko smatra normalnim podržavati secesionističke i rušilačke sile u drugim državama.
Ko sebi daje za pravo da bez povoda napadne drugu zemlju samo zato što je jači ili što mu se tamo nešto ne sviđa, a ko nesporazume rješava u okviru međunarodnog prava i civilizacijskih mehanizama. Ko je za državu slobodnih građana, pojedinaca, a ko za korupcijski teror uskih krugova koji se hrane konceptom konstitutivnosti i grupnih prava. Ko je za vladavinu prava, a ko za vladavinu sile i zločina. Ko je za silu prava, a ko za pravo sile.
Među ovim pobrojanim suprotnostima uvjeren sam da raspoznajemo i dominantne politike u Bosni i Hercegovini. Prema politikama i agresivnim namjerama tih politika, koje očevidno stoje izvan demokratsko - civilizacijskog kruga, ne smije biti nikakve popustljivosti. Mi smo prvi koji se tim politikama moramo suprotstaviti.
Upravo zbog toga želio bih da danas, kada obilježavamo 30 godina od stjecanja nezavisnosti, kao građani Bosne i Hercegovine zaboravimo sve naše unutarnje i ideološke političke razlike i da budemo ponosni na ono što imamo. Tek ukoliko budemo cijenili ovo što trenutno imamo, a državu imamo, moći ćemo da u budućnosti izgradimo državu po mjeri svih njenih građana, suverenu, nezavisnu, i naglašavam, sigurnu.
Naša zemlja trenutno i nije onakva kakvom su je neki njeni odani borci zamišljali prije 30 godina, ali nije ni onakva kakvom su je zamišljali njeni neprijatelji, niti će ikada takva da bude. Pretpostavili su da ne postojimo, ali mi nismo smatrali da je dužnost poštovati njihove pretpostavke.
Zato prije svega treba više da poštujemo sebe, barem zbog generacija ljudi koje rastu i stasavaju. Generacija koje nemaju namjeru nikuda ići, iako ih sa svih strana mame i sebi dozivaju moćniji od nas, jer je ljubav prema našoj domovini jača od bilo kakve potvore prema njoj, jer je istina jača od laži, a pravda uzvišenija od nepravde. Ostanimo istrajni i ponosni na ono za što živimo i ono u što vjerujemo.

Sretan nam svim Dan nezavisnosti naše domovine, Bosne i Hercegovine! Živjela Bosna i Hercegovina!

[kokakolas]

Želj(k)o do groba

[palermo]

Sinoćnji govor predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića…

Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine,
Na današnji dan prije 30 godina, voljom većine građana Republike Bosne i Hercegovine, odlučili smo se za put nezavisnosti, suverenosti, slobode i demokratije. Izjašnjavanje na referendumu o nezavisnosti predstavljalo je čin slobode, a sama nezavisnost, što je pokazalo iskustvo, nije samo čin, nego i proces.
Prvog marta 1992. godine otpočet je proces stjecanja nezavisnosti, bolan i težak, ali isto tako, kao i mnogo puta u našoj ranijoj istoriji koja se naslanja na tradiciju antifašističke borbe, nužan i neophodan.
U tome procesu za nezavisnost naše države borili smo se na uzvišen i dostojanstven način, uz nažalost velike žrtve i pomoć svijeta koja je, iskreno govoreći, obično izostajala.
Često se sjetim svojih palih drugova. Da, oni bi danas bili tu sa nama da su imali čime, osim srcem, da brane domovinu. Njima nije falilo ni hrabrosti ni odlučnosti, ni ljubavi prema domovini, niti su imali dileme za što se i u ime čega se bore. Jedino što nam je falilo su sredstva odvraćanja od nasilnika i onih za koje nisu vrijedila nikakva pravila, niti čast, niti išta što pripada civilizacijskom krugu.
Pa ipak i pored svega toga porazili nas i uništili nisu, ni nas ni državu Bosnu i Hercegovinu.
Stoga danas neprijatelji naše države znaju da nismo, kao što se to u narodu kaže repa bez korijena, i da ćemo se spremniji i još odlučniji za nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet, boriti opet, ako budemo morali.
Posljednje što želimo jeste da se moramo opet boriti, ali neka znaju i neprijatelji i prijatelji; časna borba za slobodu, demokratiju i ljudska prava za nas je ideal važniji od nedostojanstvenog mira.
Bolje je živjeti jedan dan u svojoj državi i u slobodi, nego proživjeti vječnost u tuđoj ili u poniženju.
Kako nas uči potresni i uznemirujući primjer Ukrajine, nezavisnost države se ne podrazumijeva kao trajna kategorija ako ste okruženi nepoštenim i zlonamjernim susjedima. I zato tvrdim da je nezavisnost stanje i proces. Od odnosa prema svojoj državi zavisi i stepen nezavisnosti. Trideset godina napada na našu državu, kako onih iznutra tako i izvana, nisu samo znak ranjivosti, nego i znak snage i izdržljivosti. Iz toga dualiteta snage i ranjivosti proističe realnost koju živimo.
Realnost koju živimo primorava nas da danas, kada cijeli svijet uviđa i prihvata podjelu na one koji poštuju međunarodno pravo i suverenitet drugih država, te na one koji se na agresivan način miješaju u unutrašnja pitanja drugih zemalja, mi u Bosni i Hercegovini jasno detektujemo to ko je na kojoj strani. Ko je za svetost granica i nepovredivost suvereniteta, a ko smatra normalnim podržavati secesionističke i rušilačke sile u drugim državama.
Ko sebi daje za pravo da bez povoda napadne drugu zemlju samo zato što je jači ili što mu se tamo nešto ne sviđa, a ko nesporazume rješava u okviru međunarodnog prava i civilizacijskih mehanizama. Ko je za državu slobodnih građana, pojedinaca, a ko za korupcijski teror uskih krugova koji se hrane konceptom konstitutivnosti i grupnih prava. Ko je za vladavinu prava, a ko za vladavinu sile i zločina. Ko je za silu prava, a ko za pravo sile.
Među ovim pobrojanim suprotnostima uvjeren sam da raspoznajemo i dominantne politike u Bosni i Hercegovini. Prema politikama i agresivnim namjerama tih politika, koje očevidno stoje izvan demokratsko - civilizacijskog kruga, ne smije biti nikakve popustljivosti. Mi smo prvi koji se tim politikama moramo suprotstaviti.
Upravo zbog toga želio bih da danas, kada obilježavamo 30 godina od stjecanja nezavisnosti, kao građani Bosne i Hercegovine zaboravimo sve naše unutarnje i ideološke političke razlike i da budemo ponosni na ono što imamo. Tek ukoliko budemo cijenili ovo što trenutno imamo, a državu imamo, moći ćemo da u budućnosti izgradimo državu po mjeri svih njenih građana, suverenu, nezavisnu, i naglašavam, sigurnu.
Naša zemlja trenutno i nije onakva kakvom su je neki njeni odani borci zamišljali prije 30 godina, ali nije ni onakva kakvom su je zamišljali njeni neprijatelji, niti će ikada takva da bude. Pretpostavili su da ne postojimo, ali mi nismo smatrali da je dužnost poštovati njihove pretpostavke.
Zato prije svega treba više da poštujemo sebe, barem zbog generacija ljudi koje rastu i stasavaju. Generacija koje nemaju namjeru nikuda ići, iako ih sa svih strana mame i sebi dozivaju moćniji od nas, jer je ljubav prema našoj domovini jača od bilo kakve potvore prema njoj, jer je istina jača od laži, a pravda uzvišenija od nepravde. Ostanimo istrajni i ponosni na ono za što živimo i ono u što vjerujemo.

Sretan nam svim Dan nezavisnosti naše domovine, Bosne i Hercegovine! Živjela Bosna i Hercegovina!

Ne znam zasto, ali klix nije prenio zadnji dio Komsinog govora, posvecen Ukrajini koji je zavrsio sa Zivjela Ukrajina.

U svjetlu cinjenice da nas boje bojom koja oznacava da smo jedina zemlja u evropi, skupa sa Srbijom, koja nije uvela sankcije Rusiji, ovakva skracivanja govora su u najmanju ruku nepametna. Komso je rekao na cijoj smo strani a nas najveci portal to izostavi

[hrasno38]

Sinoćnji govor predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića…

Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine,
Na današnji dan prije 30 godina, voljom većine građana Republike Bosne i Hercegovine, odlučili smo se za put nezavisnosti, suverenosti, slobode i demokratije. Izjašnjavanje na referendumu o nezavisnosti predstavljalo je čin slobode, a sama nezavisnost, što je pokazalo iskustvo, nije samo čin, nego i proces.
Prvog marta 1992. godine otpočet je proces stjecanja nezavisnosti, bolan i težak, ali isto tako, kao i mnogo puta u našoj ranijoj istoriji koja se naslanja na tradiciju antifašističke borbe, nužan i neophodan.
U tome procesu za nezavisnost naše države borili smo se na uzvišen i dostojanstven način, uz nažalost velike žrtve i pomoć svijeta koja je, iskreno govoreći, obično izostajala.
Često se sjetim svojih palih drugova. Da, oni bi danas bili tu sa nama da su imali čime, osim srcem, da brane domovinu. Njima nije falilo ni hrabrosti ni odlučnosti, ni ljubavi prema domovini, niti su imali dileme za što se i u ime čega se bore. Jedino što nam je falilo su sredstva odvraćanja od nasilnika i onih za koje nisu vrijedila nikakva pravila, niti čast, niti išta što pripada civilizacijskom krugu.
Pa ipak i pored svega toga porazili nas i uništili nisu, ni nas ni državu Bosnu i Hercegovinu.
Stoga danas neprijatelji naše države znaju da nismo, kao što se to u narodu kaže repa bez korijena, i da ćemo se spremniji i još odlučniji za nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet, boriti opet, ako budemo morali.
Posljednje što želimo jeste da se moramo opet boriti, ali neka znaju i neprijatelji i prijatelji; časna borba za slobodu, demokratiju i ljudska prava za nas je ideal važniji od nedostojanstvenog mira.
Bolje je živjeti jedan dan u svojoj državi i u slobodi, nego proživjeti vječnost u tuđoj ili u poniženju.
Kako nas uči potresni i uznemirujući primjer Ukrajine, nezavisnost države se ne podrazumijeva kao trajna kategorija ako ste okruženi nepoštenim i zlonamjernim susjedima. I zato tvrdim da je nezavisnost stanje i proces. Od odnosa prema svojoj državi zavisi i stepen nezavisnosti. Trideset godina napada na našu državu, kako onih iznutra tako i izvana, nisu samo znak ranjivosti, nego i znak snage i izdržljivosti. Iz toga dualiteta snage i ranjivosti proističe realnost koju živimo.
Realnost koju živimo primorava nas da danas, kada cijeli svijet uviđa i prihvata podjelu na one koji poštuju međunarodno pravo i suverenitet drugih država, te na one koji se na agresivan način miješaju u unutrašnja pitanja drugih zemalja, mi u Bosni i Hercegovini jasno detektujemo to ko je na kojoj strani. Ko je za svetost granica i nepovredivost suvereniteta, a ko smatra normalnim podržavati secesionističke i rušilačke sile u drugim državama.
Ko sebi daje za pravo da bez povoda napadne drugu zemlju samo zato što je jači ili što mu se tamo nešto ne sviđa, a ko nesporazume rješava u okviru međunarodnog prava i civilizacijskih mehanizama. Ko je za državu slobodnih građana, pojedinaca, a ko za korupcijski teror uskih krugova koji se hrane konceptom konstitutivnosti i grupnih prava. Ko je za vladavinu prava, a ko za vladavinu sile i zločina. Ko je za silu prava, a ko za pravo sile.
Među ovim pobrojanim suprotnostima uvjeren sam da raspoznajemo i dominantne politike u Bosni i Hercegovini. Prema politikama i agresivnim namjerama tih politika, koje očevidno stoje izvan demokratsko - civilizacijskog kruga, ne smije biti nikakve popustljivosti. Mi smo prvi koji se tim politikama moramo suprotstaviti.
Upravo zbog toga želio bih da danas, kada obilježavamo 30 godina od stjecanja nezavisnosti, kao građani Bosne i Hercegovine zaboravimo sve naše unutarnje i ideološke političke razlike i da budemo ponosni na ono što imamo. Tek ukoliko budemo cijenili ovo što trenutno imamo, a državu imamo, moći ćemo da u budućnosti izgradimo državu po mjeri svih njenih građana, suverenu, nezavisnu, i naglašavam, sigurnu.
Naša zemlja trenutno i nije onakva kakvom su je neki njeni odani borci zamišljali prije 30 godina, ali nije ni onakva kakvom su je zamišljali njeni neprijatelji, niti će ikada takva da bude. Pretpostavili su da ne postojimo, ali mi nismo smatrali da je dužnost poštovati njihove pretpostavke.
Zato prije svega treba više da poštujemo sebe, barem zbog generacija ljudi koje rastu i stasavaju. Generacija koje nemaju namjeru nikuda ići, iako ih sa svih strana mame i sebi dozivaju moćniji od nas, jer je ljubav prema našoj domovini jača od bilo kakve potvore prema njoj, jer je istina jača od laži, a pravda uzvišenija od nepravde. Ostanimo istrajni i ponosni na ono za što živimo i ono u što vjerujemo.

Sretan nam svim Dan nezavisnosti naše domovine, Bosne i Hercegovine! Živjela Bosna i Hercegovina!

Ne znam zasto, ali klix nije prenio zadnji dio Komsinog govora, posvecen Ukrajini koji je zavrsio sa Zivjela Ukrajina.

U svjetlu cinjenice da nas boje bojom koja oznacava da smo jedina zemlja u evropi, skupa sa Srbijom, koja nije uvela sankcije Rusiji, ovakva skracivanja govora su u najmanju ruku nepametna. Komso je rekao na cijoj smo strani a nas najveci portal to izostavi

Da u pravu si!

[_BataZiv_0809]

Trebo bi on Putina malo po prstima opalit

[hrasno38]

Trebo bi on Putina malo po prstima opalit

Nece ceka tebe da ti prvi udaris!

[_BataZiv_0809]

Trebo bi on Putina malo po prstima opalit

Nece ceka tebe da ti prvi udaris!

I Bakira da mu baci mrvice sa stola

[hrasno38]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/dodik-t ... /220302081

Nadam se da nindza revizor nece pustiti suzu sto su odbili Dodika!

[asker]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/dodik-t ... /220302081

Nadam se da nindza revizor nece pustiti suzu sto su odbili Dodika!

Idealna prilika za preglasati krmka i natjerati ga na veto, tj sazivanje skupstine RSa zbog "povrede vitalnog nacionalnog interesa".
Onda usmjeriti sav fokus medjunarodne javnosti na zasjedanje gdje se brane interesi Rusije. Valjda sad usrana EU pazljivije gleda ko sta radi.

[ljevoruki]

https://www.klix.ba/vijesti/bih/apel-bi ... /220302060

kuha se, progled'o i svijet, vise niko ne zatvara oci pred medjedom.