Kompleksno pitanje, mnogi ovde brkaju pojam dobrog zivota i granice prezivljavanja. Valjda zato sto smo u BiH navikli da ako prezivljavamo to znaci da dobro zivimo.
E sad, pitanje dobrog zivota je vec pitanje navika i prohtjeva. Nekome ni 10 milja nece biti za taj neki dobar zivot koji je zamislio da treba da ima, a neko ce sa 2-3 hiljade da ima solidan zivot.
Objektivno u BiH 80% ljudi samo prezivljava. Daleko smo ispod granice prosjecnog zivota po svjetskom standardu. Nasi ljudi koji decenijama zive i rade vani, nostalgicno pate za duhovnim ispunjenjem onog nekadasnjeg zivota u BiH u stvarima kojih vani nema. Neces na pauzi u poslu se naci sa jaranom na kafi, nece ti samo naumpasti da zovnes nekog i kazes e imal bujruma veceras eto nas na kafu. Nema doci kuci poslije posla pa hajmo svi na pizzu, kolace, kafu..nema tih impulsivnih, brzinskih odluka i tog quality time..vani je vrijeme unaprijed ukradeno i isplanirano. Taj momenat nekako jos zivi u Bosni. S druge strane ti isti ljudi ne shvacaju da u Bosni nece imati uredjenost, sigurnost i funkcionalan sistem podrske koji imaju vani.
Ovde ce tu sigurnost objezbjediti sami sebi u svakom aspektu pa ako uspiju super, nigdje im onda bolje nece biti. Ali mnogo njih se suoci sa realnoscu BiH i onda shvati da je onaj tamo zivot koji im je dotuzio i koji su skoro pa zamrzili ustvari bio predobar.