Škobo Habu wrote: ↑01/11/2021 09:07
drug_profi wrote: ↑01/11/2021 08:57
Kad ces razumjeti da oni nisu moji. Jugoslovenski komunisti nisu ni K od komunizma. Niti sam ja kad bio član SKJ, niti sam htio biti.
Samo sam svjedok vremena i necu dozvoliti da iko iz druge ruke iznosi neistine o tom vremenu.
Uostalom, ono što je došlo nakon "jednoumlja" je gore od tog jednoumlja, a kako mogu pročitati i ono što je prethodilo tom "jednoumlju" je bilo gore od njega.
Zaključak je da mi nismo sposobni biti odgovorni za svoju sudbinu, već da nam treba visoki predstavnik, diktator, kralj, nebitno...
Ili ćemo se raseliti ili izginuti u beskrajnim međusobnim ratovima.
Znači zapamti, jugoslovenski komunizam nema nikakve veze sa sovjetskim... osim što se isto zove. Kao što se isto zove republika u Iranu i u Francuskoj.
Kompletno rukovodstvo KPJ je prošlo ideološki dril Komiterne. Staljin im je u mnogo čemu bio babo.
Do raskola dolazi tek 1949. kada Tito, za ono doba, povlaći mestralan geopolitički potez, i FNR Jugoslaviju odvaja od sovjetskog uticaja. To je prelomna tačka za tadašnju južnoslovensku zajednicu.
No, kada govorimo o Jugoslaviji, ma koliko njeno socijalističko uređenje bilo liberalno u odnosu na rigidni staljinizam, ipak je to bila jednopartijska država u kojoj je narod, odnosno radnička klasa, imala sve poluge vlasti u svojim rukama, ali samo na teoretskom nivou.
Vojno-politička elita se pitala o svemu i nadzirala sve. Ne misliš valjda da su radnički savjeti bili mjesta izvorne demokratije po mjeri proleterijata?
Radnicki savjeti su bili vrlo jake organizacije.
Vjeruj mi jer sam ucestvovao u tome. Svasta se moglo, pa i direktor smjeniti. U to doba vjerovatno najvece uporiste demokratije. I to bez ustogljenog rijecnika.
Poznata je ona "druze direktore, ja ovdje nikog ne jebem osim vas.!"
Moguce je da je tako i namjerno dopusteno da ti radnicki savjeti budu tampon zona, pufer, na kojem ce se istresati frustracije.
Jer iako je zivot od plate bio moguc, ipak je bio jako skroman, a mentalitet nije bio drugaciji. Pa se krcmilo drzavno nemilice, a zauzvrat se organizovala jeftina ljetovanja, zimnice i sl. Međutim frustracije su ipak pored toga postojale.
Svjedoci smo tom izljevu u novembru 1990.
Druže Škobo, ja sam uvijek bio protivnik tog mentaliteta i sistema koji to omogucuju. To sto sam ja uvijek bio manjina ne znaci da ne znam cijeniti sve dobre stvari koje je taj sistem pruzao svakom pojedincu, a koje realno danas nisu dostupne.
