Uvod, Charles Linden
Sve što iskusite u ovom paketu je direkt iz mog srca. Moje riječi. Ovaj uvod je snimljen bez pripreme i skripti. Mislim da je važno da čujete moj glas. Ovaj uvod je ustvari mala priča kako sam se ja osjećao u vezi sa panikom i anksioznosti i malo o tome kako vi to možete pobijediti, i pobijedit ćete. Radio sam sa mnogo ljudi ovo, neki od njih su jednostavno pročitali knjigu i radili vježbe i oporavili se vrlo brzo. Nekima je trebalo malo duže da shvate da neće poluditi i umrijeti i ugušiti se, ili šta god ih je strah. To je bit onog što vam govorim. Dakle, prvo ću vam reći da nećete umrijeti, nećete poluditi, ne umirete od neke strašne bolesti koju god mislite da imate. Vi možete ovo preći. Vrlo je važno da to vjerujete. Jer ako to ne vjerujete, stvarno se nećete poboljšati, stvarno vam neće biti bolje. Dakle, vjerujte! Morate to razumjeti!
Vjerojatno ste pročitali knjigu dosad i naišli na neke stvari koje i vi doživljavate (emocije, osjećaji, simptomi). Valjda ste primijetili da i mnogi ljudi po svijetu pate od ovih stanja. Slično vašem stanju. Možda im je malo drugačije nego kod vas, jer svako ima drugačije osjećaje, nervi reagiraju drugačije, mozak reagira drugačije, ali to ne znači da imate drugačije stanje od drugih ljudi, već znači samo da vaše tijelo reagira drugačije. Mogu postojati mnogi simptomi. Npr ja sam imao hladne ruke i nateklo lice, neki ljudi dobiju bol u udovima, neke bole stopala, i mene su kratko vrijeme. Dakle možete vidjeti da postoje razni simptomi od anksioznosti, ali i od povlačenja benzodiazepina ili bilo kojeg sedativa. Možete imati jako čudne osjećaje i simptome, ali na kraju krajeva to su samo osjećaji. Vaš mozak šalje miješane poruke tijelu. Na kraju dana, niko nije umro ili bio ozbiljno bolestan od osjećaja. Shvaćate? Osjećaji su tu da upozore mozak da može postojati toplota, hladnoća, opasnost za tijelo. Osjećaji, gdje god da su u tijelu, unutra ili van, u koži, očima, koje god čulo da ih hvata...to su samo osjećaji. Ništa to ne znači da je nešto drugo krivo s vama. Ako su vas dijagnosticirali nekom od dijagnoza anksioznosti, onda to je to, nemojte se sekirati da imate neku strašnu bolest. Ja znam da se brinete, da možda imate bolest srca ili rak ili nešto tako strašno. Izbacite to iz glave, to nije prisutno. Ljudi reagiraju različito na razne stvari i znate svi smo mi proizvod naših individualnih života. Npr ako živimo u hladnoj klimi bit će nam hladnije nego ljudima iz tropskih područja, dakle vaša okolina dosta utiče na vaše osjećaje općenito. Neki se ljudi često imaju prehladu, drugi ne. Neki ljudi često pate od grlobolje, ostali ne. Tako smo stvoreni. To ne znači da smo imalo različiti jedni od drugih. Samo znači da reagiramo drugačije. Pouka je to da se ne moramo da nosimo sa ovim. Ne moramo da živimo sa ovim. Trebamo nastaviti naše živote. Ti ćeš biti zahvaćen tim osjećajima. Ali nebitno.
Ja bukvalno nisam mogao ustati sa fotelje, i ljudi su me nosili po sobi. Ali ja sam nastavio. I vi morate nastaviti. Nemate izbor. Život vam može biti dobar opet. Samo sjediti i gledati TV čitav dan jednostavno nije uredu, bez obzira koliko loše se osjećate. Šta god je okidač vaše anksioznosti, šta god mislite da je uzrok, važno je da vidite problem i riješite ga, ali nije važno da nastavite misliti o tome. Bilo da se radi o žalu, gubitku posla, ili nešto drugo što je utjecalo na vas, ili čak ništa već samo kombinacija životnih iskustava, što je uzrokovalo da postanete ovakvi, to se može odučiti. Vaše tijelo je naučilo da bude ovakvo. Vaše tijelo može naučiti kako da sve povrati to. Može potrajati duže nego što vam je trebalo da se ubacite u tu situaciju. Jednog dana sam radio i uhvatili me napadi panike. To se desilo preko noći. Kad sam prekinuo piti sredstva za smirenje, trebalo mi je oko dvije godine da postanem što bih nazvao dobar. 90% dobar. Može potrajati dosta vremena, ali vaše tijelo može ponovo naučiti i vaš um može naučiti biti zdrav kao ranije. Ovaj paket vas ne zamara sa pričama o bježi ili se tuci modu o kojem ste čuli stotine puta od stručnjaka mentalnog zdravlja ili čitali u knjizi ili po internetu. Važno je da razumijete kako tijelo reagira, i zašto imate simptome, i šta da poduzmete da obrnute te reakcije tijela, ali na kraju dana samo je važno šta se dešava u vašem tijelu. Važna stvar je da to možete obrnuti. Ja vam preporučujem da pročitate moju knjigu da razumijete šta se dešava u vašem tijelu, ali nemojte boraviti (stajati) na tome, nemojte nastavljati tražiti kofol neko rješenje, neki odgovor. Taj odgovor ne postoji. Pouka je možete biti bolje. Ja ću vas naučiti kako da budete bolje. Ali nemojte se zadržavati na toj ideji anksioznost, panika, bježi ili se tuci reakcija, literatura i informacije, To je zamor, pretjerivanje. To vam ne treba. Ja ću vam pokazati u ovom paketu da možete biti bolje ponovo. I iako su potrebni vrijeme, strpljenje, i hrabrost da dođete dotle, mehanika je vrlo jednostavna. Nema tu ništa teško. Nema ništa teško kako ste upalu u situaciju i nema ništa teško kako da izađete. Ali pouka je, ne možete to uraditi ako niste odlučni, željni, i hrabri, i potrebno je vrijeme. Te stvari su najvažnije. Samo vi sebe držite u ovom začaranom krugu. Niko drugi ne utiče na to. Ako vi iskreno možete reći da želite da vam je bolje, ako želite da možete raditi stvari koje ste ranije mogli, bez obzira koliko davno je to bilo, da možete biti jaki i gledati strah u oči i preči ga, i da ćete se zalagati za to dok se ne povratite u normalan život, onda možete početi popravljati pravog sebe. Ako osjetite da niste spremni trenutno, onda nećete moći. Ali vi to možete uraditi! Ako su panika i anksioznost vaš problem, vi to možete. Bez obzira kako se grozno osjećate, vi to možete. Vjerujte to! Ja sam vodio ljude za ruku oko blokova kuća, niz ulicu, izbavio sam ih iz spavaće sobe, kad nisu izlazili odatle dugi niz mjeseci. Daaaa, u nekim slučajevima, vodio sam ih za ruku. I izveo sam ih iz kuće. Izgledali su prestrašeni, osjećali su se prestrašeno, osjećali su sve osjećaje koje mi osjećamo često. Osjetili su agorafobiju, paniku, lupanje srca, imali su napade panike. Ali fazon je nisu umrli, nisu se onesvijestili. Niko! Nikad! I ako vi možete biti jaki i proći kroz to, bit ćete dobro. Dakle ako to vjerujete, i možete sebi reći da ćete iskreno biti dobro, ovako to možemo uraditi.
Prvo, pročitajte knjigu skroz i oprezno. Pročitajte moju priču detaljno, možda neće biti skroz ista kao vaša priča, ali dat će vam ideju otkud ja dolazim. Moja iskustva. Također samo-pomoćni dio koji objašnjava šta se dešava u tijelu i bježi ili se tuci mod, i simptome. Pročitajte. Ali onda bacite knjigu, ne vraćajte se na to, to vam ne treba. Ne treba da znate šta se dešava u tijelu. Ne trebate da internalizujete sve svoje misli i da pokušavate naći neki oblik rješenja u sebi. Nema tu odgovora, nećete ga naći. Odgovor je u vašoj glavi. To je način na koji mislite o ovoj situaciji. Nemojte se podsjećati, vraćati na ovu knjigu, koristiti je kao podsjetnik, to vam ne treba. Najvažnija stvar je da zaboravite o tom, i nastavite život. Druga stvar je ako uzimate lijekova za anksioznost, možda i antidepresive, ili sedative, to je uredu, nemojte se brinuti zasad o tom. Idite doktoru ili vidite doktora i porazgovarajte s njima o nuspojavama asociranim s tim lijekovima i pričajte s njima o nekom programu povlačenja. Jer garantiram vam, ako pratite ovaj program, neće vam trebati ti lijekovi. Nekad je jako neugodno prekinuti lijekove, ali vi možete se nositi s tim, jer vi ste već bili u najdubljoj rupi svog stanja. Bili ste već na dnu dna. Iskusili ste najgore. Sad samo može biti bolje. Možda vas ufati isto tako loše ponovo. Ali samo će biti bolje. Druga važna stvar je da popričaš sa porodicom i prijateljima o svojim namjerama da ti bude bolje. To ne znači da im govoriš da želiš da ti bude bolje jednog dana. To ustvari znači zaduženje sebe činjenici da ćete raditi na programu oporavka koji će vas učiniti boljim, da želite biti bolje, i dajte sebi vremensku granicu. Ako je fulite, nema veze. Ali recite sebi, za dva mjeseca bit ću tu. Za godinu bit ću tu. Kako god vama godi. Ali neka bude realno. Npr recite za godinu hoću da sam dobro da idem na praznik avionom. Za godinu hoću da šetam psa opet. Za godinu vratit ću se na posao. Šta god ciljate, verbalizirajte ljudima oko vas. I recite im da ćete ići kroz džehenem sljedećih nekoliko sedmica, mjeseci, koliko god. I da ćete htjeti njihovu podršku, ali da ćete to uraditi dobro i sami. Evo jednog primjera.
Bio jedan Richard, momak s kojim sam radio nekoliko godina. Nije izašao iz svoje sobe dvije godine. Čitav njegov život se vrtio u sobi 8 sa 10 sa zavjesama, neurednim krevetom, i ležao je čitav dan u krevetu. Mislio je da će povratiti ako ustane iz kreveta, da će paničiti. Mislio je da ako izađe iz kuće da će umrijeti, udaviti se, ili nešto slično tako loše. On je dobio moj paket. I nakon samo nekoliko sedmica mi smo ga izveli do auta i nazad. Drugu sedmicu ušao je u auto i vozili smo ga oko bloka gdje on živi. Do prodavnice. Nije odmah izašao iz auta. Treću sedmicu je izašao iz auta. Četvrtu sedmicu je otišao u kafanu sa svojim ocem. Petu sedmicu je otišao na posao jednu noć u sedmici sa kompanijom svog oca. I peti mjesec, sad radi puno vrijeme ponovo. To je momak koji godinama nije izašao iz kuće. On je bio preplašen do smrti da će mu se nešto desiti ako izađe iz kuće, ako ustane, ako siđe niz stepenice. Mi smo mu pokazali da su mu sve misli iracionalne. Da fizički nije moguće da umre, udavi se, povrati, samo zbog ustajanja ili hodanja. Da može kontrolirat paniku i anksioznost. Da imao je napad panike kad je tek pokušao. Ali prošao je kroz to. I što je više to radio, više su se smanjili, jer su bili manje važni. Shvatio je da može raditi te stvari bez napada panike. Tako da je napad panike izgubio energiju, moć. Mi dajemo moć panici i anksioznosti da nam rade ove stvari. Mi im dajemo energiju. Mi tu energiju možemo im oduzeti, vratiti nazad. Prije sedmicu naišao sam na Richarda u lokalnoj prodavnici i nisam ga vidio vjerojatno godinu dotad. I ustvari rekao mi je da on i njegova cura su planirali da idu u Francusku za Božić, avionom, njegova najveća noćna mora. I iako je bio zabrinut da ide avionom opet, on je odlučan da to uradi, i on će to uraditi. On se već vozio oko država tokom raznih praznika. I suočio se. Dobro je. On je skoro 100% opet dobar. Naravno ima i dalje svoje brige i crne dane. Ali nema više simptome i paniku.
Sad slušajte oprezno. Ovo radi. Ovim možete izliječiti anksioznost. Evo šta se vama dešava. Um je razvio rituale. Svaki dan, vi ste razvili način na koji se nosite sa životom. Svaki put kad nađete strategiju za suočavanje, bilo da je to izbjegavanje situacija, ignoriranje ljudi, ili koja god situacija da vam je, vi ste razvili ritual. Vaš mozak, vaša podsvijest, koji je savršeno zdrav, radi sa vašom svijesti. I vaš svjesni um kaže da ako uradite nešto uhvatit će vas panika. I vaše tijelo radi ritual, to je navika, ništa više. Tijelo se istreniralo da proizvodi nenormalne osjećaje i simptome na normalne situacije. Zato čim pomislite na nešto čega se bojite, npr izlaženje van u slučaju agorafobije, vaše tijelo nepravilno reagira. Vaš mozak kaže tijelu da vas je strah, i vi dobijete simptome panike i anksioznosti. To je nenormalno. Skroz pogrešno. I sad vas je strah straha. I krug nikad ne prestaje. Bojite se straha, prestrašite se, paničite, to se smiri, pokušate opet izaći van, prestrašite se, paničite, i tako vječno. I to se samo ponavlja u krug i ponavlja i ponavlja....i vi to znate. I postoji samo jedan način da se izbavite iz tog kruga. A to je da ometete vašu svijest (svjesne misli). Ometnja! Zvuči jednostavno. Ali ako možete zavesti svjesne misli dovoljno dugo, krug užasnih negativnih rituala se slama. Proveli ste toliko dugo vremena slušajući, osjećajući, prateći, pričajući, objašnjavajući, dijagnosticirajući, psihoanalizirajući, i živeći život oko svog stanja, osjećaja i misli, i sad to je sve što imate. Jedino to postoji u vašem životu. Vi ste se internalizirali na sve te negativne osjećaje, stalno pratite tijelo, pričate o anksioznosti, tražite neko rješenje, dijagnosticirate se. I osjetite zaglavili ste se u krugu. E pa jeste. Ali možete se izbaviti kroz distrakciju! Sva vaša bivša iskustva: ljubav, zabava, praznici, Božići, rođenja, vjenčanja, postignuća koja ste imali ranije i uživanje svijeta sve je blokirano i skoro zaboravljeno od svjesnih misli. I vaša podsvijest prati to. Misli tako stvari trebaju biti. Jer vaša svijest kaže "da ja se bojim", "ja, ne smijem izaći iz kuće, paničit ću", i podsvijest samo posluša i ide sa tokom. Jer podsvijest je samo odgovorna za autonomne reakcije u tijelu. Ali one nisu važne. To su samo osjećaji! Ništa više! Nisu pravi. Vaš mozak govori tijelu "nešto nije uredu". I vaše svjesne misli to uzrokuju. Dakle ako možete slomiti taj krug, a možete, bit ćete dobro ponovo. Bez sumnje. Stvarno. Većina ovih simptoma je uzrokovana lošim sjedenjem i disanjem i nedovoljno kretanja. Ne može dovoljno kisika ući u organe. Ne može mozak, ni srce, ni mišići funkcionirati normalno. Iako nećete oštetiti organe tako, to uzrokuje prečudne osjećaje. Dakle, moramo okupirati misleći mozak, trebamo okupirati misleći o nečemu drugom, trebam okupirati tijelo, tako da se mičete, vježbate pluća. I te dvije stvari su sveti gral dobrobiti. Dakle, okupiranje misli i tijela!
Vi ste skroz opsjednuti sobom. Razmislite malo, zvuči loše, ali jeste. Možda mislite o drugim, o porodici, o mužu, o ženi, o djeci, ali na kraju dana opsjednuti ste sobom. Internalizirate sve. Živite svoj život oko sebe. Ako mislite da ćete paničit negdje, ne idete. Utičete na ljude tako. Ali vi ustvari mislite o sebi. Možda zvuči predobro da bi bilo istinito. Možda i mislite da neće ovo raditi. Ali ako želite da radi, hoće! Ali ako ne želite da vam ovo radi, i niste spremni pokušati, onda neće. Tako je to jednostavno. Sve šta radite i želite usavršiti u životu zahtjeva vježbu (praksu). Bilo da je to igranje kriketa, igranje golfa, igranje tenisa, učenje jezika, učenje akademskog predmeta... Ako to ne praktikujete i ne učite, vi vrlo jednostavno nećete to moći uraditi. I za ovo vam treba praksa. Morate istrenirati svjesni um da obavi misaoni proces kojem podsvjesni um postane zavidan. Misli i akcije koje vas odvraćaju od opsjednutosti i koji čine da se dobro osjećate u vezi sa sobom i svijetom oko sebe. Tako jednostavno! Prvo morate znati da nećete odmah moći biti dobro čim ustanete iz kreveta ili kuće. Morate prvo početi sa malim stvarima. Zato, ako osjećate da možete izaći iz svoje okoline, onda to uradite. Ali ako ne možete, smislite šta možete uraditi u svojoj okolini. Onda možete pokušati kasnije. Tako jednostavno.
Smislite nešto što zahtjeva potpunu koncentraciju, totalnu diverziju, nešto što čini da se fokusirate skroz na to. Na početku bit će teško. Nećete se moći koncentrirat. Možda i hoćete, ali šanse su da nećete. Ali morate naći nešto na šta se fokusirate skroz sam i samo na to. Nešto na šta se fokusirate toliko da ne osjetite zemljotres. O tom vam govorim. Nešto što skroz zaokuplja šta osjećate. Ne govorim o gledanju TV ili čitanju knjige. Govorim o nečemu što stvarno, stvarno skreće vaše misli sa svega. Eventualno, ne budete li mislili da će odmah raditi, onda ni neće. U mom slučaju ja sam našao fotografiranje...ja sam nešto to i učio na koledžu...ja sam se fokusirao na parametre slikanja, na objektiv, tako da sam privremeno zaboravio na sav svijet okolo. Prvo nisam mogao izaći na ulicu da slikam, jer imao sa agorafobiju. Bilo je strašno. Paničio sam. Ali prvo sam počeo slikati po kući i oko kuće. Slikao bih šta god je blizu, statue, biljke, čak i svoju curu. Prisilio bih sebe da ustanem. Eventualno slikao sam kroz prozor. Biljke u vrtu, vrijeme, kapljice kiše na prozoru, i eventualno toliko se se zadubio u to, prolazili su dani i dani, islikao sam filmove i filmove slika. Danas vam je to još lakše, ne morate kupovati filmove za slikanje. Sve je digitalno. Nema problema sa cijenom. Eventualno izašao sam u vrt, počeo slikati svaku biljku u vrtu, uzeo dug objektiv, slikao ptice po vrtu, i razne stvari. Gledajući kroz objektiv dopuštalo mi je da se fokusiram na ljepotu svijeta. Samo oštrice trave, i drva, zvuči blentavo...ali vi se stvarno fokusirate šta je u tom viziru, i nekako se strah umanji. Eventualno smio sam sići niz ulicu, i kasnije sam otišao na čas na koledžu što je bilo jako teško, ali ja bih sjedio i osjećao pritisak u prsima, i drhtanje i znojenje, i emocije, skoro da nisam mogao podnijeti, ali podnio sam, to je pouka. I radio sam to. I što sam više to radio, više sam htio, ali i bojao sam se jer je neugodno sjediti...jer me i brinulo vidjet će me ljudi da se tresem, mislio sam da me ljudi vide, ali kasnije ih ja pitao, kažu nisu ni primijetili da sam se tresao, nisu ni znali za moje stanje, nije se vidjelo s van. I rekli mi nismo nikad znali da to imaš, da nam nisi to sad rekao. Ali to je dobra stvar. Ali to se neće desiti za noć. Treba neko vrijeme da se naviknete na to. Uredu, nekad gledam kroz vizir i ufati me napad panike ili simptom, ali lahko postane ignorirati to, i što više ignorirate, manje mu dajete moć, i više oslabi. Tako jednostavno. Ovo stvarno radi. Ne samo za mene, nego i za mnoge ljude... Za neke ljude treba malo vremena, a nekim nije dovoljno mnogo godina jer se ne pridržavaju, i dalje misle i rade isto... Ali sve što vam treba su vrijeme i hrabrost.
A vjerujte, hrabrost je ništa ustvari, jer vi ste već bili na najgoroj poziciji sa najgorim osjećajima koja vam tijelo može izbaciti. Vi ste već iskusili najgore simptome, najgore misli, najgore emocije ikad. Vi ste već to prošli. Dakle što ste tiče hrabrosti, vi to već imate. Ne trebate tražiti ili graditi hrabrost, to već imate. Ja znam da to imate u sebi. Neugodnost koju osjećate kad imate panični napad će se umanjiti, ali morate se stavljati u te kontrolirane situacije, morate se gurati, ako se ne gurate naprijed (ne tjerate) onda nećete to proći. Ako ne izađete u vrt (baštu) da slikate ili radite šta god da je vaš hobi ili ometnja (distrakcija) onda nećete preći ovo, nećete napredovati. Ali ako to budete radili, hoćete. I popričajte sa doktorima o ukidanju lijekova. Neki ljudi prekinu lijekove bez problema, neki zadobiju povratnu anksioznost, kao kad otvorite flašu pa iz vas poteku sve emocije koje ste lijekovima toliko blokirali. Većina ljudi ih ukine bez problema, ja sam malo teže jer sam mnogo pio i dugo vremena. Ali 90% ljudi nema problema. Morate se vratiti nazad merdevinama na normalan život, nekad će biti ugodnije, nekad ne. Ali niko se ne može izbaviti iz kruga panike i anksioznosti ako ne uradi ovo. Samo postoji jedan izlaz i ovo je izlaz koji preporučujem. Važna stvar da upamtite jeste da vi ovo sebi dugujete i svojoj porodici. Ne mogu vam reći tačno koliko treba da slomite anksioznost, ali vam mogu reći da ćete i da možete uspjeti. Bez obzira koliko se osjećate bolesno, slabo, umorno, istrošeno, preplašeno, nećete umrijeti. Nećete biti povrijeđeni. Iskusili ste najgore i preživjeli ste. Možda opet iskusite nekad isto, ali bit će bolje.
Sada slušajte ovo, ako idete konvencionalnim doktorima, porodičnim doktorima, psihijatrima, oni će vam u većini slučajeva propisati lijekove. To je činjenica. Oni to rade. Psihijatri će vam propisati psihijatrijske lijekove. Bilo da su anksiolitici, antidepresivi, koje god. Jer to je njihov posao. Lijekovi vam mogu samo dati privremeno olakšanje. To nikad nije bio lijek. Jednom kad ih prekinete, neki ili svi simptomi će se vratiti. Niko kome sam ja pomogao nije postao dobar koristeći lijekove. Niko nikad. Jer na kraju dana, bez lijeka, osoba je kao bez štake, bez te podrške, i opet mora da izliječi svoju anksioznost kao što sam vam već objasnio kako. Također morate znati ne može niko učiniti ništa za vas da vam pomogne. Samo vi imate alat. Niko drugi. Samo vas strah zaustavlja. Nakon svega što ste iskusili, možete li iskreno priznati sebi da vas je strah od straha? To nema smisla. Jednostavno nema smisla. I možete li prihvatiti da će vam taj strah stajati na putu da živite sretni i puni život? Mislim, zašto? Mi samo živimo jednom! Ovo je vaš život! Sa svojom porodicom, i radi sebe morate sebe oporaviti, ako želite da vam bude bolji život. Morate se izbaviti iz tog, za svoje lično uživanje, to je pouka. Ja sam bio gdje ste vi sada, i knjiga je svjedok. Kad sam konačno shvatio da me je strah straha, da sam izgubio toliko vremena, i povrijedio toliko mnogo ljudi, da sam sam, i da mi niko ne može pomoći, osim mene. onda se sve prekrenulo. Kad sam shvatio, postao svjestan, koliko sam vremena propustio, na ovo patetično stanje koje čini da se osjećate bolesni, tužni, napunjeni, ljuti, shvatio sam život je prekratak. Morate da nastavite, morate da idete naprijed, morate nešto da poduzmete. Ja sam našao sveti gral kroz praksu, istraživanje, kroz rađenje stvari za koje sam vjerovao da će mi pomoći, i ja vjerujem da ovaj paket ima podršku, potvrdu, praktične vježbe za bolje disanje. i savjet da vježbe disanja i diverzija su sveti gral stanja anksioznosti i panike. Bilo da imate agorafobiju, depresiju, ili bilo šta drugo. Hemija vašeg mozga zbog nivoa kisika u krvi, hemija vašeg tijela zbog nedostatka vježbi i korištenja, i nepravilne reakcije na pravilne misli, vaše tijelo i um su zatrovani ovim stanjem, i to možete i hoćete obrnuti brzo. Ali morate slušati savjet sad. Nađite sebi hobi. Radite vježbe iz paketa. Bit ćete dobro. Pouka je, morate to uraditi za sebe. Bez tog, neće vam biti dobro. Nastavit ćete kao i dosad. Ako nastavite raditi šta ste radili, dobivat ćete što ste uvijek dobivali. To je činjenica. Ovo je apsolutno rješenje. Zaboravite skupe tretman psihoanalitičara, psihijatara, doktora. Zaboravite alternativne tretmane, ovo je odgovor. Obećavam vam. I primjenom ovog paketa često, proći ćete kroz to. Također radite vježbe relaksacije što više.