NON PAPER

[Nacionalniid_BOSANCI]

TRČANJE ZA ILUZIJAMA: Bivši Karadžićev saradnik, danas savjetnik Čubriloviću objasnio zašto nije moguće odvajanje RS-a iz BiH

"U varijanti odvajanja Republike Srpske na osnovi njene jednostrane akcije nastupile bi katastrofalne posljedice i po Republiku Srpsku i po srpski narod u BiH u cjelini. Jednostranim aktom Republika Srpska bi prekršila Ustav, a Dejtonski sporazum bi prestao da važi i prestalo bi i verifikivano priznanje Republike Srpske kao entiteta i svi međunacionalni problemi bili bi vraćeni na početak", navodi Nešković.

Društvo

Prije 2h


Radomir Nešković, politolog, politički analitičar i savjetnik predsjednika Narodne skupštine RS-a Nedeljka Čubrilovića, autor je knjige "Nedovršena država: politički sistem Bosne i Hercegovine".

Između ostalog, Nešković je obradio i pitanje "izdvajanje Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine".
- Odvajanje Republike Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine prema postojećem Ustavu i Dejtonskom sporazumu nije moguće, ali je ova tema izazovna za analize i rasprave jer se njome ostvaraju mnoga druga pitanja koja su od suštinskog značaja za državni status Bosne i Hercegovine i konstitutivni status tri etničke nacije.

Zašto se Republika Srpska nije izdvojila iz Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. do 1995. godine? Republika Srpska je u navedenom periodu imala klasične atribute države: teritorija, stanovništvo i organizovana vlast. Osim navedenih konstiutivnih državnih elemenata u Republici Srpskoj je postojalo preovladavajuće javno mnijenje za državnu samostalnost, a rukovodstvo Republike Srpske se također borilo za državnu samostalnost. Ustavnim promjenama od 12. augusta 1992. godine dotadašnja Srpska Republika Bosna i Hercegovina promijenila je naziv u Republika Srpska i raskinula sve državne veze sa Bosnom i Hercegovinom i sve do zaključenja Dejtonskog sporazuma djelovala je kao samostalna država. Uprkos navedenim elementima koji su obilježavali Republiku Srpsku kao samostalnu državu, ona nije uspjela da to i faktički postane i ostala je državni entitet u Bosni i Hercegovini. Republika Srpska nije postala samostalna država izvan okvira Bosne i Hercegovine iz nekoliko razloga.

1. Republika Srpska u vrijeme državne samostalnosti od 1992. do 1995. godine bila je u ratu koji nije mogla okončati pobjedom i nije mogla primorati Hrvate i Bošnjake da pristanu na državnu samostalnost Srpske. Republika Srpska nije imala moć i snagu da osigura državnu nezavisnost.

2. Republika Srpska nije mogla da osigura međunarodnu saglasnost i priznanje za svoju državnu samostalnost i međunarodna zajednica, u cjelini, Republiku Srpsku posmatrala je kao državni entitet srpske etničke zajednice u okviru Bosne i Hercegovine. Mirovni planovi za Bosnu i Hercegovinu imali su za polazište da je Bosna i Hercegovina samostalna država u kojoj Republika Srpska ima status državnog entiteta. Jedino je Oven-Stoltenbergov mirovni plan sadržavao mogućnost disolucije Bosne tako što bi nakon isteka od dvije godine svaka etnička republika imala pravo da održi referendum o tome da li želi i dalje ostati u Bosni ili se izdvojiti.

3. Državno osamostaljivanje Republike Srpske nije nikada do kraja bilo iskazano jer je ostala dilema da li je Repblika Srpska imala za cilj da postane samostalna država ili joj je primarni cilj bio da se priključi Srbiji. Prema Deklaraciji o osnivanju Srpske Republike Bosne i Hercegovine od 9. januara 1992. godine Republika Srpska je definisana kao federalna jedinica u jugoslovenskoj državi, a prema Ustavu od 28. februara 1992. godine Srpska je definisana kao integralni dio jugoslovenske države bez federalnog statusa.

Realne okolnosti, međunarodne i unutrašnje nisu omogućavale Republici Srpskoj da nakon 1992. godine postane samostalna država. S druge strane, Republika Srpska nije ni htjela biti samostalna država, nego se htjela priključiti jugoslovenskoj državi, odnosno Srbiji i Crnoj Gori.

Da li bi se Republika Srpska mogla odvojiti od Bosne i Hercegovine na miran način? Odvajanje Republike Srpske na miran način bilo bi moguće samo uz pristanak Hrvata i Bošnjaka i uz pristanak ključnih država u međunarodnoj zajednici. Očigledno je da nema pristanka u međunarodnoj zajednici, niti ima spremnosti Bošnjaka za odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.

U varijanti odvajanja Republike Srpske na osnovi njene jednostrane akcije nastupile bi katastrofalne posljedice i po Republiku Srpsku i po srpski narod u BiH u cjelini. Jednostranim aktom Republika Srpska bi prekršila Ustav, a Dejtonski sporazum bi prestao da važi i prestalo bi i verifikivano priznanje Republike Srpske kao entiteta i svi međunacionalni problemi bili bi vraćeni na početak. U jednostranoj secesiji Republika Srpska ne bi imala legalno uporište u Ustavu niti u međunarodnom pravu, i morala bi da se osloni na vlastitu moć.

Jednostrani akt secesije neminovno bi doveo do oružanog sukoba Srba i Bošnjaka, naročito u području Distrikta Brčko i time bi se iznova otvorila sva bitna državna pitanja u Bosni i Hercegovini. Od ishoda ratnih sukoba i stava međunarodne zajednice zavisio bi sadržaj novog mirovnog sporazuma. Republika Srpska bi mogla postati samostalna ako stekne međunarodnu podršku i vojno pobijedi, a mogla bi i nestati ako ne stekne međunarodnu podršku i ako vojno izgubi.

Saglasnosti u Bosni i Hercegovini za odvajanje Republike Srpske nema i vjerovatno je neće ni biti, a jednostrani akt secesije Republike Srpske predstavljao bi rizik njenog nestanka ili u najmanju ruku, radikalnog umanjenja njenih državnih nadležnosti. Odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine na miran način nije moguće i u ovom procesu (ako bi bio jednostrano izveden) došlo bi do oružanog sukoba između Srba i Bošnjaka. Eventulani sukob bi zasigurno bio brzo prevaziđen intervencijom međunarodne zajednice, ali bi nastale nepovoljne posljedice po Republiku Srpsku. Prevazilaženje međunacionalnog sukoba rješavalo bi se novim arbitražnim planom, Dejtonski sporazum ne bi više važio, a Republika Srpska bi iznova morala da se bori za svoj državni status koji bi sigurno bio znatno manji u odnosu na sadašnji koji ima po Dejtonskom sporazumu.

Treća opcija odvajanja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine može se posmatrti u kontekstu puzajuće secesije. Navedeni model podrazumijeva da predstavnci Republike Srpske u državnim institucijama Bosne i Hercegovine čine sistematsku i kontinuiranu opstrukciju rada tih institucija kako bi se utemeljio argument "da je Bosna propala, ne može da funkcioniše, najbolje je da se raspadne, disolucija Bosne je neminovna, neće je dva naroda, najbolje bi bilo da je Republika Srpska samostalna itd."

Nadalje, Nešković se bavi "Pitanjem statusa Republike Srpske nakon eventualnog odvajanja od Bosne i Hercegovine".

- Hipotetički, kada bi se Republika Srpska i odvojila od Bosne i Hercegovine, kakav bi bio njen državni status? Jedna mogućnost je da se pripoji Srbiji, a druga je da bi se konstituisala kao samostalna država. U varijanti pripajanja Srbiji otvara se pitanje da li bi Republika Srpska bila federalna jedinica u Srbiji, da li bi imala Ustav i kapacitet državne vlasti koliko sada ima u okviru Bosne i Hercegovine? Da li bi jedna trećina Skupštine Srbije bila iz RS-a, da li bi jedna trećina Vlade i Ustavnog suda bila iz Republike Srpske? S obzirom na unitarno državno uređenje Srbije, očigledno je da Republika Srpska ne bila federalna jedinica i ne bi imala kapacitet vlasti u okviru Srbije koliko sada ima u okviru Bosne i Hercegovine. U ovoj varijanti trebamo imati u vidu da se ne bi cijela teritorija Republike Srpske pripojila Srbiji jer područja Romanije, stare i istočne Hercegovine možda bi se radije opredijelila za Crnu Goru, jer stanovništvo na ovim područjima uglavnom ima crnogosko porijeklo.

U varijanti da Republika Srpska postane samostalna država, došlo bi do njene federalizacije jer bi pojedine regije nastojale da postanu federalne jedinice i centralistička državna vlast se ne bi mogla održati. U političkoj teoriji legitimne su različite ideje, pa i razmatranje eventualnog odvajanja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, ali je i obaveza subjekta koji zagovara te ideje da javnosti predoči i sve posljedice i ishodišta koje bi nastale u njihovoj realizaciji. Modeliranje različitih varijanti i opcija u vezi sa statusom Republike Srpske dovodi nas do zaključka da je njen optimalni status da ostane federalna jedinica u okviru Bosne i Hercegovine na osnovi Dejtonskog sporazuma.

Izvan Dejtonskog sporazuma Republika Srpska ne bi mogla opstati jer bi se bitna državna pitanja vratila na početak, a Srbi bi kao i drugi narodi morali iznova da se bore za prava koja sada već imaju. U historiji srpske nacije na prostoru Bosne i Hercegovine Srbi nisu imali veća prava u vršenju državne vlasti, nego što je to danas. Zahvaljajući Komunističkoj partiji BiH Srbi su još 1943. i 1944. godine dobili konstitutivna prava ravnopravno sa Hrvatima i Muslimanima − Bošnjacima. Zahvaljujući Srpskoj demokratskoj stranci BiH Srbi su stekli Republiku Srpsku, koja je verifikovana u unutrašnjem pravu i međunarodnom sporazumu. Proces eventualnog izdvajanja Republike Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine nesumnjivo bi vodio njenom ukidanju".

Nešković je bivši potpredsjednik Izvršnog odbora SDS-a, te predsjednik Kriznog štaba Novo Sarajevo. Svjedočio je i na haškim suđenjima ratnim zločincima Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku, kojima je nekada bio bliski saradnik. Kazao je tada da je "nesrpsko stanovništvo tokom 1992. i 1993. godine protjerivano s Grbavice, te da su pripadnici paravojnih formacija činili zločine".

Nešković je 1997. godine pridružio se ratnoj zločinki Biljani Plavšić i Nedeljku Čubriloviću sa kojima je osnovao SNS (Srpski narodni savez).

Faktor

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/19 ... z_bih.html

__________________________
Interesantni pogledi na stvari!

[dzumandzic1]

TRČANJE ZA ILUZIJAMA: Bivši Karadžićev saradnik, danas savjetnik Čubriloviću objasnio zašto nije moguće odvajanje RS-a iz BiH

"U varijanti odvajanja Republike Srpske na osnovi njene jednostrane akcije nastupile bi katastrofalne posljedice i po Republiku Srpsku i po srpski narod u BiH u cjelini. Jednostranim aktom Republika Srpska bi prekršila Ustav, a Dejtonski sporazum bi prestao da važi i prestalo bi i verifikivano priznanje Republike Srpske kao entiteta i svi međunacionalni problemi bili bi vraćeni na početak", navodi Nešković.

Društvo

Prije 2h


Radomir Nešković, politolog, politički analitičar i savjetnik predsjednika Narodne skupštine RS-a Nedeljka Čubrilovića, autor je knjige "Nedovršena država: politički sistem Bosne i Hercegovine".

Između ostalog, Nešković je obradio i pitanje "izdvajanje Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine".
- Odvajanje Republike Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine prema postojećem Ustavu i Dejtonskom sporazumu nije moguće, ali je ova tema izazovna za analize i rasprave jer se njome ostvaraju mnoga druga pitanja koja su od suštinskog značaja za državni status Bosne i Hercegovine i konstitutivni status tri etničke nacije.

Zašto se Republika Srpska nije izdvojila iz Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. do 1995. godine? Republika Srpska je u navedenom periodu imala klasične atribute države: teritorija, stanovništvo i organizovana vlast. Osim navedenih konstiutivnih državnih elemenata u Republici Srpskoj je postojalo preovladavajuće javno mnijenje za državnu samostalnost, a rukovodstvo Republike Srpske se također borilo za državnu samostalnost. Ustavnim promjenama od 12. augusta 1992. godine dotadašnja Srpska Republika Bosna i Hercegovina promijenila je naziv u Republika Srpska i raskinula sve državne veze sa Bosnom i Hercegovinom i sve do zaključenja Dejtonskog sporazuma djelovala je kao samostalna država. Uprkos navedenim elementima koji su obilježavali Republiku Srpsku kao samostalnu državu, ona nije uspjela da to i faktički postane i ostala je državni entitet u Bosni i Hercegovini. Republika Srpska nije postala samostalna država izvan okvira Bosne i Hercegovine iz nekoliko razloga.

1. Republika Srpska u vrijeme državne samostalnosti od 1992. do 1995. godine bila je u ratu koji nije mogla okončati pobjedom i nije mogla primorati Hrvate i Bošnjake da pristanu na državnu samostalnost Srpske. Republika Srpska nije imala moć i snagu da osigura državnu nezavisnost.

2. Republika Srpska nije mogla da osigura međunarodnu saglasnost i priznanje za svoju državnu samostalnost i međunarodna zajednica, u cjelini, Republiku Srpsku posmatrala je kao državni entitet srpske etničke zajednice u okviru Bosne i Hercegovine. Mirovni planovi za Bosnu i Hercegovinu imali su za polazište da je Bosna i Hercegovina samostalna država u kojoj Republika Srpska ima status državnog entiteta. Jedino je Oven-Stoltenbergov mirovni plan sadržavao mogućnost disolucije Bosne tako što bi nakon isteka od dvije godine svaka etnička republika imala pravo da održi referendum o tome da li želi i dalje ostati u Bosni ili se izdvojiti.

3. Državno osamostaljivanje Republike Srpske nije nikada do kraja bilo iskazano jer je ostala dilema da li je Repblika Srpska imala za cilj da postane samostalna država ili joj je primarni cilj bio da se priključi Srbiji. Prema Deklaraciji o osnivanju Srpske Republike Bosne i Hercegovine od 9. januara 1992. godine Republika Srpska je definisana kao federalna jedinica u jugoslovenskoj državi, a prema Ustavu od 28. februara 1992. godine Srpska je definisana kao integralni dio jugoslovenske države bez federalnog statusa.

Realne okolnosti, međunarodne i unutrašnje nisu omogućavale Republici Srpskoj da nakon 1992. godine postane samostalna država. S druge strane, Republika Srpska nije ni htjela biti samostalna država, nego se htjela priključiti jugoslovenskoj državi, odnosno Srbiji i Crnoj Gori.

Da li bi se Republika Srpska mogla odvojiti od Bosne i Hercegovine na miran način? Odvajanje Republike Srpske na miran način bilo bi moguće samo uz pristanak Hrvata i Bošnjaka i uz pristanak ključnih država u međunarodnoj zajednici. Očigledno je da nema pristanka u međunarodnoj zajednici, niti ima spremnosti Bošnjaka za odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.

U varijanti odvajanja Republike Srpske na osnovi njene jednostrane akcije nastupile bi katastrofalne posljedice i po Republiku Srpsku i po srpski narod u BiH u cjelini. Jednostranim aktom Republika Srpska bi prekršila Ustav, a Dejtonski sporazum bi prestao da važi i prestalo bi i verifikivano priznanje Republike Srpske kao entiteta i svi međunacionalni problemi bili bi vraćeni na početak. U jednostranoj secesiji Republika Srpska ne bi imala legalno uporište u Ustavu niti u međunarodnom pravu, i morala bi da se osloni na vlastitu moć.

Jednostrani akt secesije neminovno bi doveo do oružanog sukoba Srba i Bošnjaka, naročito u području Distrikta Brčko i time bi se iznova otvorila sva bitna državna pitanja u Bosni i Hercegovini. Od ishoda ratnih sukoba i stava međunarodne zajednice zavisio bi sadržaj novog mirovnog sporazuma. Republika Srpska bi mogla postati samostalna ako stekne međunarodnu podršku i vojno pobijedi, a mogla bi i nestati ako ne stekne međunarodnu podršku i ako vojno izgubi.

Saglasnosti u Bosni i Hercegovini za odvajanje Republike Srpske nema i vjerovatno je neće ni biti, a jednostrani akt secesije Republike Srpske predstavljao bi rizik njenog nestanka ili u najmanju ruku, radikalnog umanjenja njenih državnih nadležnosti. Odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine na miran način nije moguće i u ovom procesu (ako bi bio jednostrano izveden) došlo bi do oružanog sukoba između Srba i Bošnjaka. Eventulani sukob bi zasigurno bio brzo prevaziđen
intervencijom međunarodne zajednice, ali bi nastale nepovoljne posljedice po Republiku Srpsku. Prevazilaženje međunacionalnog sukoba rješavalo bi se novim arbitražnim planom, Dejtonski sporazum ne bi više važio, a Republika Srpska bi iznova morala da se bori za svoj državni status koji bi sigurno bio znatno manji u odnosu na sadašnji koji ima po Dejtonskom sporazumu.

Treća opcija odvajanja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine može se posmatrti u kontekstu puzajuće secesije. Navedeni model podrazumijeva da predstavnci Republike Srpske u državnim institucijama Bosne i Hercegovine čine sistematsku i kontinuiranu opstrukciju rada tih institucija kako bi se utemeljio argument "da je Bosna propala, ne može da funkcioniše, najbolje je da se raspadne, disolucija Bosne je neminovna, neće je dva naroda, najbolje bi bilo da je Republika Srpska samostalna itd."

Nadalje, Nešković se bavi "Pitanjem statusa Republike Srpske nakon eventualnog odvajanja od Bosne i Hercegovine".

- Hipotetički, kada bi se Republika Srpska i odvojila od Bosne i Hercegovine, kakav bi bio njen državni status? Jedna mogućnost je da se pripoji Srbiji, a druga je da bi se konstituisala kao samostalna država. U varijanti pripajanja Srbiji otvara se pitanje da li bi Republika Srpska bila federalna jedinica u Srbiji, da li bi imala Ustav i
kapacitet državne vlasti koliko sada ima u okviru Bosne i Hercegovine? Da li bi jedna trećina Skupštine Srbije bila iz RS-a, da li bi jedna trećina Vlade i Ustavnog suda bila iz Republike Srpske? S obzirom na unitarno državno uređenje Srbije, očigledno je da Republika Srpska ne bila federalna jedinica i ne bi imala kapacitet vlasti u okviru Srbije koliko sada ima u okviru Bosne i Hercegovine. U ovoj varijanti trebamo imati u vidu da se ne bi cijela teritorija Republike Srpske pripojila Srbiji jer područja Romanije, stare i istočne Hercegovine možda bi se radije opredijelila za Crnu Goru, jer stanovništvo na ovim područjima uglavnom ima crnogosko porijeklo.

U varijanti da Republika Srpska postane samostalna država, došlo bi do njene federalizacije jer bi pojedine regije nastojale da postanu federalne jedinice i centralistička državna vlast se ne bi mogla održati. U političkoj teoriji legitimne su različite ideje, pa i razmatranje eventualnog odvajanja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, ali je i obaveza subjekta koji zagovara te ideje da javnosti predoči i sve posljedice i ishodišta koje bi nastale u njihovoj realizaciji. Modeliranje različitih
varijanti i opcija u vezi sa statusom Republike Srpske dovodi nas do zaključka da je njen optimalni status da ostane federalna jedinica u okviru Bosne i Hercegovine na osnovi Dejtonskog sporazuma.

Izvan Dejtonskog sporazuma Republika Srpska ne bi mogla opstati jer bi se bitna državna pitanja vratila na početak, a Srbi bi kao i drugi narodi morali iznova da se bore za prava koja sada već imaju. U historiji srpske nacije na prostoru Bosne i Hercegovine Srbi nisu imali veća prava u vršenju državne vlasti, nego što je to danas. Zahvaljajući Komunističkoj partiji BiH Srbi su još 1943. i 1944. godine dobili konstitutivna prava ravnopravno sa Hrvatima i Muslimanima − Bošnjacima. Zahvaljujući Srpskoj demokratskoj stranci BiH Srbi su stekli Republiku Srpsku, koja je verifikovana u unutrašnjem pravu i međunarodnom sporazumu. Proces eventualnog izdvajanja Republike Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine nesumnjivo bi vodio njenom ukidanju".

Nešković je bivši potpredsjednik Izvršnog odbora SDS-a, te predsjednik Kriznog štaba Novo Sarajevo. Svjedočio je i na haškim suđenjima ratnim zločincima Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku, kojima je nekada bio bliski saradnik. Kazao je tada da je "nesrpsko stanovništvo tokom 1992. i 1993. godine protjerivano s Grbavice, te da su pripadnici paravojnih formacija činili zločine".

Nešković je 1997. godine pridružio se ratnoj zločinki Biljani Plavšić i Nedeljku Čubriloviću sa kojima je osnovao SNS (Srpski narodni savez).

Faktor

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/19 ... z_bih.html

__________________________
Interesantni pogledi na stvari!

Kako god okrenes, RS ce pasti. Da li zbog kredita, da li zbog destabilizacije BiH ali je kljucno da ce pasti

[GAU8]

Šta smatraš pod "pasti"

[dzumandzic1]

Šta smatraš pod "pasti"

Ukinut ce se RS zbog kredita i destabilizacije

[vatrogasac]

Ovaj traži logiku u Non papers, a haman ne zna da kada uđe u Bosnu da njegova britanska logika prestaje.

[mishic]

Ratni ciljevi zemalja u okruženju BiH nisu ostvareni. Njihovo ostvarenje prekinuto je snagom Armije RBiH, vanjskom intervencijom snaga NATO-a i na kraju Dejtonskim mirovnim sporzumom. Dejton, ta gorka pilula, trebala je zaustaviti oružane sukobe, donijeti mir i omogučiti da se krene u pravcu prevazilaženja svih problema koji su doveli do zastrašujućih sukoba i neviđenog stradanja. "Tri strane" trebale sushvatitida se nagomilani problemi ne mogu riješiti sukobima i da ratni ciljevi bilo koje od njih nisu prihvatljivi za međunarodno pravo i međunarodnu zajednicu.

Koliko je bilo nezadovoljstva na kojoj strani ovakvim rješenjem, koliko je nepravde kome učinjeno, međunarodni posrednici i kreatori Dejtona nisu pitali nego su pritiscima i dugotrajnim traženjem kompromisa nametnuli rješenje kojim niko nije bio oduševljen. Mir nametnut tim sporazumom trebao je biti polazna tačka od koje će da se krene u obnovu društva na demokratskim principima a pod budnim okom zemalja i institucija međunarodne zajednice i da se krene u obnovu ratom razorene zemlje. Zemlje čija ni privreda ni infrastruktura i bez rata nisu bile konkurentne.

Međutim, brzo se ispostavilo da je Dejtonski sporazum pun manjkavosti. Zapelo je prvo sa hapšenjem ratnih zločinaca. Progledano je kroz prste njihovim zaštitnicima. Onda se shvatilo da se Dejton može opstruirati u jednom od najvažnijih njegovih Aneksa, Aneksu povratka ratom protjeranog stanovništva čime je sav smisao i svrha Dejtona potpuno obesmišljena. I tek tada najveći protivnici Dejtona počinju da ga prihvataju, da se zaklinju njime i na njega se dnonočno pozivaju. Shvatili su zapravo da su izvitoperenjem Dejtona nepovratkom protjeranog stanovništva ostvarili jedan od ratnih ciljeva a to je etnički ćist teritorij.

Nepovratkom prognanih Bošnjaka i Hrvata, opstrukcijom povratka, koji je bio planiran, nije poništen rezultat etničkog čišćenja kako je bilo planirano i RS je na jednom shvatila da je uspjela ostati na dostignutom stepenu pređenog puta ka svome ratnom cilju. Zamajavali su domaću i međunarodnu javnost izgovorima da treba vremena "za pomirenje" a svim sredstvima radili na tome da pokažu kako BiH nije moguća, kako nije funkcionalna i kako jedini izlaz iz date situacije leži u tome da se "mirnim razdruživanjem" stigne do konačnog ratnog cilja. Dugo se to činilo uzaludnom misijom i nemogućim pokušajima ali kada se na toj ideji našo i HDZ sa svojim veoma sličnim ratni ciljem, izgledi za to su se naglo popravili.

Radilo se dakle danonočno na tome, tražili su se istomišljenici i saveznicina sve strane, ponovo se crtale mape i pisali "non paperi". U javnost su izašli sa zakašnjenjem isto kao Tuđmanova i Miloševićeva slveta.

Neki su s pravom postali uznemireni i uplašeni. Drugi se tješe kao što su to činili i devedesetih godina. A situacija je zapravo veoma ozbiljna i veoma opasna. U prekrajanje granica na Balkanu uključili su se i neki novi igraći pa uprkos njemačkom ponavljanju stava "da nema prekrajanja granica" čekaju neki pomak na neodlučnoj međunarodnoj sceni. Sa svakim danom opasnost je sve veća. Zagovarači ideje prekrajanja granica ne miruju i ne smiruju se. Neki su se dobro naoružali i spremni su na novu avanturu. Drugi su obezbijedili snažnu spoljnu podršku koja ih je jednom već spasila.

Problem su oni koji sem dobre volje i ponavljanja floskule da nema promjene granica ne čine ništa sem toga.

Dakle, te tzv. probosanske stranke ili snage, umjesto da danonočno i u regionu i u svijetu traže saveznike i podršku za ideju očuvanja i nedodirljivosti granica, kao da se to njih i ne tiče, ni prstom ne mradaju. Svi argumenti su na njihovoj strani. Svakome je jasno da bi novo krvoproliće bilo daleko strašnije od prethodnog. Jasno je i da ima interesa da se granice ne diraju. A jasno je i da bi ova pasivnost tih snaga mogla skupo koštati i region i Evropu.

Posebno je zabrinjavajuće što bez odgovora ili sa sasvim mlakim reakcijama prolaze teze "o pravu Srba da žive u jednoj (svojoj) državi" kao da su oni jedini narod na svijetu koji ima to pravo. Niko ne postavlja pitanje šta je sa istim takvim pravom recimo Bošnjaka, Hrvata, Albanaca, Crnogoraca, Mkedonaca, Bugara, Mađara... Ponavlja se onaj zahtjev iz devedesetih da ta vrsta prava jeste rezervirana samo za neke, dok drugi ne mogu ni pomišljati na to. Zar neko ko probosanski razmišlja nebi trebao da se zainteresuje šta o tom pravu samo jednog naroda na ovim prostorima misle drugi narodi kojima se to i takvo pravo osporava?

Dok svi šute i tragaju za "non paperima" i eventualnim autorima tih dokumenata Vulin ne sjedi skrštenih ruku. On se naoružava, sprema vojsku i uvježbava. Šnjira i oružje i kadrove i u RS i u Crnu Goru i među Srbe na Kosovu... "Non paper" zaživljava!!!

[u-pet-deka]

Ovaj traži logiku u Non papers, a haman ne zna da kada uđe u Bosnu da njegova britanska logika prestaje.

Realno govori skroz. Druga stvar je što u BiH jako mal broj ljudi ima logičan pristup bilo čemu.

[Henry David Thoreau]

Niko još Bošnjacima nije preciznije posložio situaciju od ovog Timotija. Nek Do-dick sutra presvuče svoju policiju u vojne uniforme i postavi ih na granicu entiteta, šta slijedi?

Opcija a) je plakati EU i Americi da NATO bombarduje srpske položaje, što ovi nisu htjeli učiniti ni dok su gledali genocid uživo, pa je jasno da neće ni sada. Opcija b) je krenuti u ofanzivni rat, dok Srbi tobože pozivaju na mir, i reintegrisati teritoriju koja je proglasila otcjepljenje uz oglušivanje na pozive Zapada ka suzdržavanju od neprijateljstava.

Koliko su Bošnjaci motivisani, sposobni, i spremni da ratuju procijenite sami.

[mishic]

Eventualnim skepticima o izbrisanim granicama sa BiH, Crnom Gorom i Kosovom da spomenem samo par činjenica.

Zajednica srpskih opština na Kosovu funkcionira pod upravom Beograda kao da su to opštine u sred Srbije. U Bosni i Hercegovini i rade i plnira se gradnja novih hidrocentrala baš kao da su u sred Srbije. Kani se gradnja aerodroma u Trebinju kao da je u sred Niša. Vlade RS-a i Srbije što u Beogradu što u Banjaluci rade kao da nisu vlade jedne drževe i entiteta u drugoj državi, nego je jedna vlada. U rafineriju se uvodi plin plin iz druge države kao da državne granice i nema. SPC u Crnoj Gori se ponaša kao da je rijeć o Šumadiji.

I da ne nabrajam. "Srpski svet" već funkcionira a oružje koje se gomila i nabavlja da štiti taj svet sada čeka da neko drugi posegne za silom kako bi preuzeo odgovornost za izbijanje sukoba a adekvatan odgovor bi predstavljao legitimno pravo da "matica" štiti svoje ugrožene sunarodnike.

Svi to vide, svi to znaju i šute. Onaj ko je pokretao četiri rata na ovim prostorima na kraju je amnestiran od odgovornosti i time ohrabren da nastavi.

Tri žestoko ugrožene države ni pojedinačno ni zajednički i ne pokušavaju da se tome suprotstave. Ali i neke druge koje šute i planiraju da iz toga profitiraju shvatiće kako su griješile tek onda kada se i same nađu pogođene tom lukavom strategijom. Shvatiti će da se povijest vratila jer nisu na vrijeme naučili lekcije iz prethodnih događaja.

Nihova tumačenja "non papera" koji ih se za sada ne tiču postat će domaće umjesto štiva susjeda.

[u-pet-deka]

Podjela BiH je neizbježna. Dejtonski "mirovni" sporazum zapravo nije ništa drugo do podjela BiH. Nazovimo taj non-paper uopšte ne bi bilo pitanje da nije kosovskog pitanja odnosno problematike. Kosovo nije suverena država u punom obliku - nije članica Ujedinjenih nacija, i to govori sve. I tu krivu Drinu Zapad će pokušat ispraviti putem "Non-Paper-a".

U BiH oba entiteta su nad samom BiH. Već dvije države u "državi."

[musicman80]

Ratni ciljevi zemalja u okruženju BiH nisu ostvareni. Njihovo ostvarenje prekinuto je snagom Armije RBiH, vanjskom intervencijom snaga NATO-a i na kraju Dejtonskim mirovnim sporzumom. Dejton, ta gorka pilula, trebala je zaustaviti oružane sukobe, donijeti mir i omogučiti da se krene u pravcu prevazilaženja svih problema koji su doveli do zastrašujućih sukoba i neviđenog stradanja. "Tri strane" trebale sushvatitida se nagomilani problemi ne mogu riješiti sukobima i da ratni ciljevi bilo koje od njih nisu prihvatljivi za međunarodno pravo i međunarodnu zajednicu.

Koliko je bilo nezadovoljstva na kojoj strani ovakvim rješenjem, koliko je nepravde kome učinjeno, međunarodni posrednici i kreatori Dejtona nisu pitali nego su pritiscima i dugotrajnim traženjem kompromisa nametnuli rješenje kojim niko nije bio oduševljen. Mir nametnut tim sporazumom trebao je biti polazna tačka od koje će da se krene u obnovu društva na demokratskim principima a pod budnim okom zemalja i institucija međunarodne zajednice i da se krene u obnovu ratom razorene zemlje. Zemlje čija ni privreda ni infrastruktura i bez rata nisu bile konkurentne.

Međutim, brzo se ispostavilo da je Dejtonski sporazum pun manjkavosti. Zapelo je prvo sa hapšenjem ratnih zločinaca. Progledano je kroz prste njihovim zaštitnicima. Onda se shvatilo da se Dejton može opstruirati u jednom od najvažnijih njegovih Aneksa, Aneksu povratka ratom protjeranog stanovništva čime je sav smisao i svrha Dejtona potpuno obesmišljena. I tek tada najveći protivnici Dejtona počinju da ga prihvataju, da se zaklinju njime i na njega se dnonočno pozivaju. Shvatili su zapravo da su izvitoperenjem Dejtona nepovratkom protjeranog stanovništva ostvarili jedan od ratnih ciljeva a to je etnički ćist teritorij.

Nepovratkom prognanih Bošnjaka i Hrvata, opstrukcijom povratka, koji je bio planiran, nije poništen rezultat etničkog čišćenja kako je bilo planirano i RS je na jednom shvatila da je uspjela ostati na dostignutom stepenu pređenog puta ka svome ratnom cilju. Zamajavali su domaću i međunarodnu javnost izgovorima da treba vremena "za pomirenje" a svim sredstvima radili na tome da pokažu kako BiH nije moguća, kako nije funkcionalna i kako jedini izlaz iz date situacije leži u tome da se "mirnim razdruživanjem" stigne do konačnog ratnog cilja. Dugo se to činilo uzaludnom misijom i nemogućim pokušajima ali kada se na toj ideji našo i HDZ sa svojim veoma sličnim ratni ciljem, izgledi za to su se naglo popravili.

Radilo se dakle danonočno na tome, tražili su se istomišljenici i saveznicina sve strane, ponovo se crtale mape i pisali "non paperi". U javnost su izašli sa zakašnjenjem isto kao Tuđmanova i Miloševićeva slveta.

Neki su s pravom postali uznemireni i uplašeni. Drugi se tješe kao što su to činili i devedesetih godina. A situacija je zapravo veoma ozbiljna i veoma opasna. U prekrajanje granica na Balkanu uključili su se i neki novi igraći pa uprkos njemačkom ponavljanju stava "da nema prekrajanja granica" čekaju neki pomak na neodlučnoj međunarodnoj sceni. Sa svakim danom opasnost je sve veća. Zagovarači ideje prekrajanja granica ne miruju i ne smiruju se. Neki su se dobro naoružali i spremni su na novu avanturu. Drugi su obezbijedili snažnu spoljnu podršku koja ih je jednom već spasila.

Problem su oni koji sem dobre volje i ponavljanja floskule da nema promjene granica ne čine ništa sem toga.

Dakle, te tzv. probosanske stranke ili snage, umjesto da danonočno i u regionu i u svijetu traže saveznike i podršku za ideju očuvanja i nedodirljivosti granica, kao da se to njih i ne tiče, ni prstom ne mradaju. Svi argumenti su na njihovoj strani. Svakome je jasno da bi novo krvoproliće bilo daleko strašnije od prethodnog. Jasno je i da ima interesa da se granice ne diraju. A jasno je i da bi ova pasivnost tih snaga mogla skupo koštati i region i Evropu.

Posebno je zabrinjavajuće što bez odgovora ili sa sasvim mlakim reakcijama prolaze teze "o pravu Srba da žive u jednoj (svojoj) državi" kao da su oni jedini narod na svijetu koji ima to pravo. Niko ne postavlja pitanje šta je sa istim takvim pravom recimo Bošnjaka, Hrvata, Albanaca, Crnogoraca, Mkedonaca, Bugara, Mađara... Ponavlja se onaj zahtjev iz devedesetih da ta vrsta prava jeste rezervirana samo za neke, dok drugi ne mogu ni pomišljati na to. Zar neko ko probosanski razmišlja nebi trebao da se zainteresuje šta o tom pravu samo jednog naroda na ovim prostorima misle drugi narodi kojima se to i takvo pravo osporava?

Dok svi šute i tragaju za "non paperima" i eventualnim autorima tih dokumenata Vulin ne sjedi skrštenih ruku. On se naoružava, sprema vojsku i uvježbava. Šnjira i oružje i kadrove i u RS i u Crnu Goru i među Srbe na Kosovu... "Non paper" zaživljava!!!

Sve si to ti fino srocio i slazem se. Hajde sada da stvari pogledamo iz ugla stranaca koji i finansiraju BIH i pomazu joj da nastavlja dalje da opstaje. Sta ce se desiti kada stranci vise ne budu zainteresovani za finansiranje drzave BIH i njenog glomaznog aparata. Drzava u kojoj nema napretka ni politickog ni ekonomskog i za koju ti isti stranci ne mogu reci da su dobro uradili posao i da je BIH konacno postala “normalna” drzava. BIH guta ogromne svote novca EU poreskih obveznika a da nema nikakvog napretka u periodu od 2000-2021. Sve je to EU mogla podnositi dok je bilo para i niko se nije bunio, ali sada, gradjani EU ce se sigurno u jednom trenutku zapitati “zasto sipati novac u rupu bez dna koja nema ni volje ni zelje da se transformise u normalnu drzavu”. Kada se to desi, EU ce poceti razmisljati o alternativnim rjesenjima koja bi im BIH skinula sa grbace.

SAD je sa druge strane preokupirana svojim geopolitickim interesima, Kina,Ukrajna, Taiwan, to su za njih sada goruca pitanja. BIH je za SAD stara vijest i igraliste za potkusurivanje koje drze u rezervi nadajuci da ce ga u buducnosti moci razmijeniti za nesto sto je njihov interes. Takva je geopolitika, interesi i igraci se mijenjaju.Dovoljno je vidjeti americki modus operandi u Afgenistanu, dosli da uvedu demokratiju i donesu mir, i sada se povlace na pola obavljenog posla. Interesi su im se za ovih dvadesetak godina promijenili i posto nisu uspjeli izgraditi Afgenistan kakav su zamislili, sada se povlace jer sve to kosta, a Afgenistan se ne trudi da napravi neke velike iskorakei postsne normalna drzava. Slicno je i sa BIH. Samo je pitanje dana kada ce SAD izgubiti interes za BIH i isto kao EU traziti alternativna rjesenja.

Gdje su u svemu ovome Bosnjaci? Bosnjaci stalno ostaju pri svojim pozicijsma da je BIH jedna i nedjeljiva, sto je OK. Ipak, mislim da je potrebno da Bosnjaci imaju plan B, pa ako dodje do toga da velike sile pozele da prave nacionalne drzave, da imaju vec nacrtane mape neke buduce nacionalne drzave Bosnjaka sa kojom bi mogli da istupaju u nekim pregovorima. Po meni nije mudro drzati pozicije jedinstvene BIH bez alternativnog plana, sta ako se desi ono najgore i najnepovolnije.Treba postojati BATNA za neke eventualne buduce pregovore.

[mishic]

Šta smatraš pod "pasti"

Ukinut ce se RS zbog kredita i destabilizacije

I ko će onda vračati kredite koje su oni uzeli pa ih potom potrošili i pokrali?!!

[dustaban]

Kosovo i BiH ni nalik. Ovo ne velim sto sam nesto napaljen na odbranu nedjeljivosti ove drzave vec zato sto fakat nisu ni nalik.
I jos nesto - ovdje na Balkanu vlada ZAMJENA TEZA u svemu.
Odvajanje Kosova je interes Srbije! To je zapravo najjeftiniji nacin da sekotarisu Albanaca! St bi kad bi Kosovo ostalo u Srbiji? Albanci bi im uzeli prvo parlament pa onda i drzavu!
A sto se tice nonpejpera jednom sam rekao i sad ponavljam - treba osnovatineku stranku u Federaciji, cisto iz zajebancije, koja ce se zalagati za otcjepljenje RS! Ovo je postalo dosadno i bogu i ljudima, Dodik svako malo trza na otcjepljenje, Federacija se uznemiri pa ne da... a zapravo je to jednostavno TEHNICKI NEMOGUCE.
To da se desi to bi onda bila BLOKOVSKA PODJELA i imali bi situaciju da bi sve i jedan bosanac i hercegovac, sa obje strane te granice morao raditi u granicnoj sluzbi.
Koja ba jebena podjela sta vam je...

[BHCluster]

Sta onda sprjecava Mađarsku da trazi svoj dio kolaca naspram drugih drzava ili Bugarsku da ne idemo dalje po EU?

[u-pet-deka]

Kosovo i BiH ni nalik. Ovo ne velim sto sam nesto napaljen na odbranu nedjeljivosti ove drzave vec zato sto fakat nisu ni nalik.
I jos nesto - ovdje na Balkanu vlada ZAMJENA TEZA u svemu.
Odvajanje Kosova je interes Srbije! To je zapravo najjeftiniji nacin da sekotarisu Albanaca! St bi kad bi Kosovo ostalo u Srbiji? Albanci bi im uzeli prvo parlament pa onda i drzavu!
A sto se tice nonpejpera jednom sam rekao i sad ponavljam - treba osnovatineku stranku u Federaciji, cisto iz zajebancije, koja ce se zalagati za otcjepljenje RS! Ovo je postalo dosadno i bogu i ljudima, Dodik svako malo trza na otcjepljenje, Federacija se uznemiri pa ne da... a zapravo je to jednostavno TEHNICKI NEMOGUCE.
To da se desi to bi onda bila BLOKOVSKA PODJELA i imali bi situaciju da bi sve i jedan bosanac i hercegovac, sa obje strane te granice morao raditi u granicnoj sluzbi.
Koja ba jebena podjela sta vam je...

Dok god SDA i Komšić nastupaju za nezavisnost Kosova onda nema šanse da su za ujedinjenu BiH.

[mishic]

Radi prostora za musicmana 80, samo da kažem da bi tzv. "palestinizacija" Balkana bila najgora varijanta. A podjela Bosne bi izravno vodila u to.

Isto tako bilo bi jako važno da se ova teza "svi Srbi u jednoj (svojoj) državi" mlo preispita u Mađarskoj, Bugarskoj i ostalim zemljama regije a o tome niko ni slova. Pa se onda Vulin i Dodik razmašu...

[Nacionalniid_BOSANCI]

Radi prostora za musicmana 80, samo da kažem da bi tzv. "palestinizacija" Balkana bila najgora varijanta. A podjela Bosne bi izravno vodila u to.

Isto tako bilo bi jako važno da se ova teza "svi Srbi u jednoj (svojoj) državi" mlo preispita u Mađarskoj, Bugarskoj i ostalim zemljama regije a o tome niko ni slova. Pa se onda Vulin i Dodik razmašu...

Ne znam sta da kazem u vezi "Palestinizacije" Bosnjaka u Bosni i Hercegovini. I za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i bivse SFRJ, veliki dio naroda Bosnjaci (Muslimani) su imali tendenciju da se svi Srbiziraju i Hrvatiziraju zbog njihovog okruzenja. Mislim da nije bilo ovog zadnjeg rata 1992 godine mozda bi se tako i desilo. Zato mozda nebi ni doslo do "Palestinizacije" Bosnjaka.

Ovo za Srbe svi u jednoj drzavi, da preispitaju njihove ciljeve u Madzarskoj, Rumuniji, Bugarskoj i ostalim zemljama regije je odlicna ideja. Medjutim Srbi to ne smiju ni pomisliti a kamoli uraditi u tim drzavama. Oni to rade jedino sa manjim drzavama i manjim narodima bivse SFRJ i tu se oni cijelo vrijeme teritorijalno sire. Oni su jaki nad manjim i slabijim a slabi nad vecim i jacim od sebe. Znaju oni odlicno gdje smiju a gdje ne smiju cackati.

[A_A_AKCIJA]

Podjela BiH je neizbježna. Dejtonski "mirovni" sporazum zapravo nije ništa drugo do podjela BiH. Nazovimo taj non-paper uopšte ne bi bilo pitanje da nije kosovskog pitanja odnosno problematike. Kosovo nije suverena država u punom obliku - nije članica Ujedinjenih nacija, i to govori sve. I tu krivu Drinu Zapad će pokušat ispraviti putem "Non-Paper-a".

U BiH oba entiteta su nad samom BiH. Već dvije države u "državi."

Pa eto, bujrum, ko ima muda neka je podijeli.

Pro BiH građana u državi je 60% sa tendencijom rasta. Od deset ljudi, šest je za ovu državu.

Podjela, odcjepljenje, šta god znači rušenje Daytonskog MIROVNOG sporazuma. Ne moraš biti previše pametan da skontaš šta je suprotno od mira.

Također, svaka strana koja krene rušiti ustavno pravni poredak je po automatizmu pobunjenička, a sukob ima karakter građanskog rata i pobune.

Nema embarga na oružje, nema JNA ko 90ih, Srbija i njena vojska nisu ni sjena Jugoslavije. Nikada se više neće desiti tako povoljni uslovi za raspad države kao taj grace period koji je Evropa dala Srbiji 92. Ta prilika je prošla i Bosanci se više nikada neće braniti kuburama od vodovodnih cijevi protiv tenkova

Srbija da se pokuša umiješati, umiješaće se i drugi saveznici BiH, a taj film niko ne želi da gleda.

Bosanci nemaju gdje, jer je iza nas zid. Ni 92. niko nije htio ratovati, ali je morao. Tako će i sutra. Država BiH je egzistencijalni i biološki minimum i sve i da hoćemo ne možemo nazad.

Mile bi da se ocepi, ali je pička i ne smije napraviti prvi potez, jer ko krene prvi gubi. Zato i provocira ne bi li izazvao reakciju. Šverceri cigarama ne prave države, pa neće ni Mile. Nema on tu žicu i muda, jer nije taj tip i karakter. Njegov domet je lopovluk i ložiona papaka pod šatorima sa mikrofonom i u oznojenoj potkošulji.

Ja bih neopisivo volio da je on mrvicu hrabriji i da konačno prokocka RS, ali džaba kad to nije ta japija. RS ima najsmješnije granice na svijetu i ne mogu ih braniti ni sa tri puta više stanovnika i JNA naoružanjem iz 90ih. Sukob bi bio gotov za sedam dana, presijecanjem RS na nekoliko kritičnih tačaka i to bi bilo to. Da konačno uredimo državu kako treba.

I najbolje je da neprijatelj misli i da se polakomi da nemamo nikakav odgovor. Baš kako Sun Tzu zapovijeda.

Zato, moooolim te, Mile, ne budi pizda, nego se odcepi, a za ostalo se ne sikiraj.

[LBVIEW]

Kosovo i BiH ni nalik. Ovo ne velim sto sam nesto napaljen na odbranu nedjeljivosti ove drzave vec zato sto fakat nisu ni nalik.
I jos nesto - ovdje na Balkanu vlada ZAMJENA TEZA u svemu.
Odvajanje Kosova je interes Srbije! To je zapravo najjeftiniji nacin da sekotarisu Albanaca! St bi kad bi Kosovo ostalo u Srbiji? Albanci bi im uzeli prvo parlament pa onda i drzavu!
A sto se tice nonpejpera jednom sam rekao i sad ponavljam - treba osnovatineku stranku u Federaciji, cisto iz zajebancije, koja ce se zalagati za otcjepljenje RS! Ovo je postalo dosadno i bogu i ljudima, Dodik svako malo trza na otcjepljenje, Federacija se uznemiri pa ne da... a zapravo je to jednostavno TEHNICKI NEMOGUCE.
To da se desi to bi onda bila BLOKOVSKA PODJELA i imali bi situaciju da bi sve i jedan bosanac i hercegovac, sa obje strane te granice morao raditi u granicnoj sluzbi.
Koja ba jebena podjela sta vam je...

Dok god SDA i Komšić nastupaju za nezavisnost Kosova onda nema šanse da su za ujedinjenu BiH.

Svakako, da nema Komsica, Dodick bi se ogrnuo u zastavu Republike Bosne i Hercegovine i prosetao Banja Lukom.
Sto se tog "mirnog razdruzivanja" tice, sta s tim Bosnjaci dobivaju? Srbi se namiruju preko ledja Bosnjaka zbog toga sto Albancima, ne Bosnjacima daju Kosovo, kakva je to "jednacina"? Da ne spominjem kako niko na Balkanu nije zadovoljan granicama jos od Balkanskih ratova, budu li se crtale granice mogao bi se npr. Novi Sad naci u Velikoj Madjarskoj.

[u-pet-deka]

Sumnjam da države EU žele stvoriti neovisnu 98% muslimansku državu na evropskom kontinentu. Ja opet ovaj non-paper vidim kao ili podjela ili brzi ulaz u EU, ili neki poseban status gdje opet ulazi UN na Bankan da patrolira.

[u-pet-deka]

Podjela BiH je neizbježna. Dejtonski "mirovni" sporazum zapravo nije ništa drugo do podjela BiH. Nazovimo taj non-paper uopšte ne bi bilo pitanje da nije kosovskog pitanja odnosno problematike. Kosovo nije suverena država u punom obliku - nije članica Ujedinjenih nacija, i to govori sve. I tu krivu Drinu Zapad će pokušat ispraviti putem "Non-Paper-a".

U BiH oba entiteta su nad samom BiH. Već dvije države u "državi."

Pa eto, bujrum, ko ima muda neka je podijeli.

Pro BiH građana u državi je 60% sa tendencijom rasta. Od deset ljudi, šest je za ovu državu.

Podjela, odcjepljenje, šta god znači rušenje Daytonskog MIROVNOG sporazuma. Ne moraš biti previše pametan da skontaš šta je suprotno od mira.

Također, svaka strana koja krene rušiti ustavno pravni poredak je po automatizmu pobunjenička, a sukob ima karakter građanskog rata i pobune.

Nema embarga na oružje, nema JNA ko 90ih, Srbija i njena vojska nisu ni sjena Jugoslavije. Nikada se više neće desiti tako povoljni uslovi za raspad države kao taj grace period koji je Evropa dala Srbiji 92. Ta prilika je prošla i Bosanci se više nikada neće braniti kuburama od vodovodnih cijevi protiv tenkova

Srbija da se pokuša umiješati, umiješaće se i drugi saveznici BiH, a taj film niko ne želi da gleda.

Bosanci nemaju gdje, jer je iza nas zid. Ni 92. niko nije htio ratovati, ali je morao. Tako će i sutra. Država BiH je egzistencijalni i biološki minimum i sve i da hoćemo ne možemo nazad.

Mile bi da se ocepi, ali je pička i ne smije napraviti prvi potez, jer ko krene prvi gubi. Zato i provocira ne bi li izazvao reakciju. Šverceri cigarama ne prave države, pa neće ni Mile. Nema on tu žicu i muda, jer nije taj tip i karakter. Njegov domet je lopovluk i ložiona papaka pod šatorima sa mikrofonom i u oznojenoj potkošulji.

Ja bih neopisivo volio da je on mrvicu hrabriji i da konačno prokocka RS, ali džaba kad to nije ta japija. RS ima najsmješnije granice na svijetu i ne mogu ih braniti ni sa tri puta više stanovnika i JNA naoružanjem iz 90ih. Sukob bi bio gotov za sedam dana, presijecanjem RS na nekoliko kritičnih tačaka i to bi bilo to. Da konačno uredimo državu kako treba.

I najbolje je da neprijatelj misli i da se polakomi da nemamo nikakav odgovor. Baš kako Sun Tzu zapovijeda.

Zato, moooolim te, Mile, ne budi pizda, nego se odcepi, a za ostalo se ne sikiraj.

Pa eto tih 50% i kusur odsto neka napadne npr. Zapadnu Hercegovinu, to je napad na EU i Nato. Neka Dodika napadnu eto Putina zbog geopolitike. Mogu samo sami isprovocirati rat i onda sebi podzapeti. Nije ovo raspad SFRJ. Ovo je raspad BiH i druga pravila su u igri.

[un1ted]

Cuj saveznici bih. Koji ba saveznici? Ko će braniti Ukrajinu ako ih rusi napadnu? niko!

[deer_hunter]

Podjela BiH je neizbježna. Dejtonski "mirovni" sporazum zapravo nije ništa drugo do podjela BiH. Nazovimo taj non-paper uopšte ne bi bilo pitanje da nije kosovskog pitanja odnosno problematike. Kosovo nije suverena država u punom obliku - nije članica Ujedinjenih nacija, i to govori sve. I tu krivu Drinu Zapad će pokušat ispraviti putem "Non-Paper-a".

U BiH oba entiteta su nad samom BiH. Već dvije države u "državi."

Pa eto, bujrum, ko ima muda neka je podijeli.

Pro BiH građana u državi je 60% sa tendencijom rasta. Od deset ljudi, šest je za ovu državu.

Podjela, odcjepljenje, šta god znači rušenje Daytonskog MIROVNOG sporazuma. Ne moraš biti previše pametan da skontaš šta je suprotno od mira.

Također, svaka strana koja krene rušiti ustavno pravni poredak je po automatizmu pobunjenička, a sukob ima karakter građanskog rata i pobune.

Nema embarga na oružje, nema JNA ko 90ih, Srbija i njena vojska nisu ni sjena Jugoslavije. Nikada se više neće desiti tako povoljni uslovi za raspad države kao taj grace period koji je Evropa dala Srbiji 92. Ta prilika je prošla i Bosanci se više nikada neće braniti kuburama od vodovodnih cijevi protiv tenkova

Srbija da se pokuša umiješati, umiješaće se i drugi saveznici BiH, a taj film niko ne želi da gleda.

Bosanci nemaju gdje, jer je iza nas zid. Ni 92. niko nije htio ratovati, ali je morao. Tako će i sutra. Država BiH je egzistencijalni i biološki minimum i sve i da hoćemo ne možemo nazad.

Mile bi da se ocepi, ali je pička i ne smije napraviti prvi potez, jer ko krene prvi gubi. Zato i provocira ne bi li izazvao reakciju. Šverceri cigarama ne prave države, pa neće ni Mile. Nema on tu žicu i muda, jer nije taj tip i karakter. Njegov domet je lopovluk i ložiona papaka pod šatorima sa mikrofonom i u oznojenoj potkošulji.

Ja bih neopisivo volio da je on mrvicu hrabriji i da konačno prokocka RS, ali džaba kad to nije ta japija. RS ima najsmješnije granice na svijetu i ne mogu ih braniti ni sa tri puta više stanovnika i JNA naoružanjem iz 90ih. Sukob bi bio gotov za sedam dana, presijecanjem RS na nekoliko kritičnih tačaka i to bi bilo to. Da konačno uredimo državu kako treba.

I najbolje je da neprijatelj misli i da se polakomi da nemamo nikakav odgovor. Baš kako Sun Tzu zapovijeda.

Zato, moooolim te, Mile, ne budi pizda, nego se odcepi, a za ostalo se ne sikiraj.

Pa eto tih 50% i kusur odsto neka napadne npr. Zapadnu Hercegovinu, to je napad na EU i Nato. Neka Dodika napadnu eto Putina zbog geopolitike. Mogu samo sami isprovocirati rat i onda sebi podzapeti. Nije ovo raspad SFRJ. Ovo je raspad BiH i druga pravila su u igri.

nisam znao da je Zapadna Hercegovina clanica NATO-a? Svaki dan covjek nauci nesto novo...

Neka Dodika napadnu eto Putina zbog geopolitike.

predaleko je Putin i Rusija. Sta mislis ko ce brze rasporediti vojne snage u BiH ako dodje do konflikta? NATO ili Rusija? Mislim da svi znamo odgovor. Da se Rusi nesto pitaju Kosovo bi ostalo u Srbiji, a RS bi se davno pripojio.

[u-pet-deka]

Pa eto, bujrum, ko ima muda neka je podijeli.

Pro BiH građana u državi je 60% sa tendencijom rasta. Od deset ljudi, šest je za ovu državu.

Podjela, odcjepljenje, šta god znači rušenje Daytonskog MIROVNOG sporazuma. Ne moraš biti previše pametan da skontaš šta je suprotno od mira.

Također, svaka strana koja krene rušiti ustavno pravni poredak je po automatizmu pobunjenička, a sukob ima karakter građanskog rata i pobune.

Nema embarga na oružje, nema JNA ko 90ih, Srbija i njena vojska nisu ni sjena Jugoslavije. Nikada se više neće desiti tako povoljni uslovi za raspad države kao taj grace period koji je Evropa dala Srbiji 92. Ta prilika je prošla i Bosanci se više nikada neće braniti kuburama od vodovodnih cijevi protiv tenkova

Srbija da se pokuša umiješati, umiješaće se i drugi saveznici BiH, a taj film niko ne želi da gleda.

Bosanci nemaju gdje, jer je iza nas zid. Ni 92. niko nije htio ratovati, ali je morao. Tako će i sutra. Država BiH je egzistencijalni i biološki minimum i sve i da hoćemo ne možemo nazad.

Mile bi da se ocepi, ali je pička i ne smije napraviti prvi potez, jer ko krene prvi gubi. Zato i provocira ne bi li izazvao reakciju. Šverceri cigarama ne prave države, pa neće ni Mile. Nema on tu žicu i muda, jer nije taj tip i karakter. Njegov domet je lopovluk i ložiona papaka pod šatorima sa mikrofonom i u oznojenoj potkošulji.

Ja bih neopisivo volio da je on mrvicu hrabriji i da konačno prokocka RS, ali džaba kad to nije ta japija. RS ima najsmješnije granice na svijetu i ne mogu ih braniti ni sa tri puta više stanovnika i JNA naoružanjem iz 90ih. Sukob bi bio gotov za sedam dana, presijecanjem RS na nekoliko kritičnih tačaka i to bi bilo to. Da konačno uredimo državu kako treba.

I najbolje je da neprijatelj misli i da se polakomi da nemamo nikakav odgovor. Baš kako Sun Tzu zapovijeda.

Zato, moooolim te, Mile, ne budi pizda, nego se odcepi, a za ostalo se ne sikiraj.

Pa eto tih 50% i kusur odsto neka napadne npr. Zapadnu Hercegovinu, to je napad na EU i Nato. Neka Dodika napadnu eto Putina zbog geopolitike. Mogu samo sami isprovocirati rat i onda sebi podzapeti. Nije ovo raspad SFRJ. Ovo je raspad BiH i druga pravila su u igri.

nisam znao da je Zapadna Hercegovina clanica NATO-a? Svaki dan covjek nauci nesto novo...

Sve od reda Hrvati tu žive. Tu nema Bosanaca niti Bošnjaka pet autobusa. Kako nije. Dobio bi Donbas izhod gdje bi ovdje Nato i EU bila na njihovoj strani zabog Hrvatske koja je u EU i Natu, a govorimo o Hrvatima uz Hrvatsku granicu.

[LBVIEW]

Sumnjam da države EU žele stvoriti neovisnu 98% muslimansku državu na evropskom kontinentu. Ja opet ovaj non-paper vidim kao ili podjela ili brzi ulaz u EU, ili neki poseban status gdje opet ulazi UN na Bankan da patrolira.

Kako bilo, vi svakako treci nikad vidjeti necete.