Ismet Dahić o početku opsade Sarajeva: Nama je bilo zabranjeno da se naoružamo kako bi se odbranili
https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/sar ... ili-645408
Almir Šarenkapa
Nedostajalo je političke podrške pripremama za odbranu, tvrdi Dahić
Sarajevo, 6. aprila 1992. godine. Agresorske snage počinju granatirati grad. No, u tom trenutku niko i ne sluti da počinje najduža opsada nekog grada u modernoj istoriji. Za Sarajlije počinje 1.425 dana pakla u kojem su nastojali sačuvati goli život. Na linije odbrane grada staju prve grupe samoorganizovanih ljudi, koji imaju samo jedan cilj, spriječiti da im neprijatelj doslovne uđe u kuće i pobije porodice.
U tom trenutku možda i jedina stvarno organizovana formacija bila je policija, koja se odmah stavila u funkciju odbrane grada. Među onima koji je su bili na čelu policijskihjedinica bio je i Ismat Dahić.
KO PUCA?
- Zapravo, sve je počelo još 5. aprila, kada su agresorske snage sa položaja na Lapišnici gađali naselje Miševići, prema Jarčedolima. Taj dan su poginula tri policajca u tom napadu. Uništene su kuće. Mi smo ih mogli vidjeti golim okom kako s Lapišnice "tuku" po nama. Tog dana smo imali ubijanje ljudi, imali smo uništavanje imovine. Znači počeo je rat, ispričao nam je Dahić, prisjećajući se početka opsade i odbrane Sarajeva.
Podsjeća da je 5. aprila izvršen i napad na policijsku školu na Vracama.
- Tog dana je pucao tenk po Humu, a general Milutin Kukanjac je tvrdio da to ne radi JNA. Pa ko je mogao da to radi, ko je imao tenkove? Nije tenk ničije privatno vlasništvo. Poslije su na tenkovima došli i pred policijsku školu na vracama. Na jednom tenku je bio Momčilo Mandić, a na drugom Milenko Karišik. To su bili ljudi s kojima sam radio. Za nas u policiji je to bila vjerovali ili ne situacija, jer smo znali te ljude, govori nam Dahić.
5231042VideoPremium
(VIDEO) Komšić: Ne vjerujem da će doći do izmjena Izbornog zakona BiH
Pročitaj više
VIJESTI 06/04/2021 u 16:09 h
5230784VideoPremium
(VIDEO) Historičar Muhamed Nametak objasnio važnost 6. aprila
Pročitaj više
SUNČANO JUTRO 06/04/2021 u 15:15 h
A onda je osvanuo 6. april. U Sarajevu su održani veliki mirovni protesti, koji su održani ispred zgrade tadašnje republičke Skupštine, odnosno danas državnog Parlamenta i Vijeća ministara BiH.
- Sada kada gledam s ove distance vidim da oni nisu imali nikakvog efekta. Mogli su samo imati dalekosežnije posljedice. Šta da je neki avion nadletio u brišućem letu i bacio bombu? Na Holiday Innu su bili snajperisti, koji su čak u jednom trenutku i počeli pucati na okupljene. Na Jevrejskom groblju su bili odmetnuti pripadnici specijalne policije. Oni su našim specijalcima govorili: "Nećemo vas, ali pogledajte ljiljane i tulipane oko Skupštine" i onda bi počeli uništavati cvijeće koje je bilo zasađeno oko zgrade, dodaje Dahić.
PRIPREME ZA ODBRANU
Pripreme za odbranu Sarajeva počele su mnogo prije početka opsade.
- Ja sam godinu dana prije nego što je počela opsada organizovao jednu policijsku brigadu. Počeo sam ih obučavati, kako bismo koliko-toliko spremni dočekali napad na grad. Ja sam prije rata na vojno-policijskoj školi predavao taktiku, tako da sam to znanje iskoristio da obučim ljude. Kada je počela opsada ljudi su u policiji prepoznbali organizovanu snagu i krenuli su za nama. Također, bile su i grupe ljudi, koji su se ujedinjavali i tako su nastali odredi Bosna i Zelene beretke, kazuje Dahić prisjećajući se dana od prije tridesetak godina.
Kaže kako se i ranije dalo naslutiti šta se sprema.
- Ja sam kao policijski specijalac bio na Kosovu 1989. godine. Želim napomenuti da sam ja sa 15 godina obukao uniformu i zakleo se Titu. Međutim, već od te 1989. odnosno od događaja na Gazimestanu i uspona Slobodana Miloševića, počeli su da se čuju i drugačiji stavovi, neprijateljski prema Titu i Jugoslaviji. Meni je bilo neshvatljivo da tako govore visokorangirani vojni i policijski oficiri, dodaje Dahić.
Ono što mu je smetalo uoči početka rata je nedostatak političke podrške pripremama za odbranu. Kao ilustraciju podsjeća na događaj iz novembra 1991. godine, kada su ljudi na Bistriku zaustavili konvoj kamiona u kojima se prevozila artiljerija. JNA je tvrdila da se radi o konvoju banana. Međutim, iako je stanovništvo držalo praktično zarobljenim te kamione, tadašnji potpredsjednik Vlade RBiH Muhamed Čengić je došao i naredio da se oni puste. Tako je porpala prilika da se branioci Sarajeva na vrijeme naoružaju. Podsjetio je Dahić i da je u naselju Falatići bilo i veliko skladište, u kojem je čuvano oružje policije i tadašnje Teritorijalne odbrane. Skladište je "bez metka" predato u ruke JNA.
- Nismo imali podršku politike. Pri tome mislim na sve, od Ratnog predsjedništva Općine Stari Grad, pa do republičkog, odnosno državnog vrha. Niko nije vjerovao da će biti rata. Nama su govorili: "Ako se šta desi, to je na vašu odgovornost". Što se tiče skladišta u Falatićima, recimo, nikada nije donesena nikakva odluka ili naredba da zauzmemo taj objekat i da uzmemo oružje. Mi to samoinicjativno, bez odluke državnih vlasti, nismo mogli uraditi, jer bi onda JNA rekla da je izvršen napad na vojni objekat i to bi im bio izgovor da nas napadnu, ispričao nam je Ismet Dahić.
ULOGA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE
Posebno ogorčenje pokazuje prema odnosu međunaeodne zajednice, koja je uvela embargo na naoružavanje, ostavivši praktično BiH bez mogućnosti da se odbrani.
- Sada nam rade nešto slično, ali u drugačijem obliku. Evo, recimo, prema informacijama koje smo dobili od ljudi koji su na početku rata bili još u JNA, a kasnije došli u Armiju RBiH, u Lukavici je bilo 120 tenkova i transportera, koji su došli sa hrvatskog ratišta i iz drugih mjesta. U cijeloj Dobrinji, koja je prvo naselje od Lukavice prema Sarajevu, mislim da tada nije bilo ni 120 automatskih pušaka. Eto kakv je omjer snaga bio. Pa JNA je bila treća vojna sila u Evropi, sa dobro obučenim vojnicima i oficirskim kadrom. Nama je čak bilo zabranjeno da se naoružamo i da se odbranimo. Srećom, uspjeli smo se odbraniti i opstati, zaključio je Dahić.
Otimanje oružja
http://bosanskiratnici.blogger.ba/arhiv ... 24/2722214
Prvih dana rata jedan od glavnih zadataka branilaca bio je kako doći do oružja. A sve magacine oružja čuvala je JNA. Dugo je vođena politička igra o vraćanju naoružanja Teritorijalnoj odbrani. Malo tog naoružanja JNA je i dala Teritorijalnoj odbrani RBiH. Ali, do oružja se, uglavnom, dolazilo otimanjem.
Što se tiče oružja TO Sarajeva, ono se, prema riječima Hasana Efendića, koji je prije izbora za komandanta Štaba TO RBiH bio komandant Gradskog Štaba TO Sarajevo, nalazilo na nekoliko lokacija: u Faletićima, Krupanjskoj Rijeci, Hadžićima, Lukavici, Koranu, Misoči i Semizovcu. U aprilu '92, međutim, u prvi plan su izbila dva događaja vezana za otimanje oružja i municije. Prvi je - pljačka skladišta municije TO RBiH u Faletićima, koju je izvršila JNA, a drugi je spektakularna akcija branilaca glavnog grada koji su iz vogošćanskog "Pretisa" izvukli oko 800 "osa", "zolja" i druge municije, možda presudne za odbranu Sarajeva, 2. maja '92. godine.
Pljačku skladišta oružja i municije u Faletićima izvršila je JNA 13. aprila '92. godine i od tada, pa do danas, ostala je kontroverza, je li naša Teritorijalna odbrana, kao vlasnik, mogla doći do svog naoružanja. Koliko je oružja i municije bilo u Faletićima? Hasan Efendić tvrdi daje bilo između 12 i 15 hiljada cijevi, od čega oko 2.000 pištolja. Bilo je i minobacača 60 i 82 mm, te dvije baterije minobacača od 120 mm. A tu je čuvana i velika količina municije. Sve, u svemu, tvrdi Efendić, u Faletićima se nalazilo oko 50 kamiona oružja, municije i drugog MTS-a. A bilo je to naoružanje TO opština Stari Grad, Centar i Novi Grad, dvije brigade TO, te Republičkog i Gradskog štaba Teritorijalne odbrane.
- Kada je Predsjedništvo SRBiH II. marta '92. godine stavilo van snage odluku Predsjedništva SFRJ od 19. oktobra '90. godine o oduzimanju naoružanja Teritorijalnoj odbrani, nas, Bošnjake, teško su puštali u te magacine - tvrdi Efendić. Oko Faletića JNA je minirala teren, postavila jedan PAT trocjevac i pojačala stražu od 35 vojnika. Do sredine marta '92. dva, tri puta sam bio tamo i uvjerio se kako su obezbijedili Faletiće i više mi nisu dozvoljavali pristup. Efendić kaže da zna da su Patriotska liga i "Zelene beretke" planirali akcije za uzimanje Faletića, ali da se, navodno, s tim nije složio predsjednik Alija Izetbegović "zbog mogućih represalija na grad". Njemu su, veli, komandant "Zelenih beretki" Emin Svrakić i predsjednik opštine Stari Grad Selim Hadžibajrić, predložili originalnu ideju uzimanja Faletića.
- Rekli su mi da oni krenu sa svojim borcima, a da ja idem ispred njih i da mi stražari JNA otvore magacine naoružanja, te da oni kupe oružje i municiju - veli Efendić. - Ta ideja je na početku agresije na BiH bila potpuno neizvodljiva.
Sefer Halilović tvrdi daje bilo u Faletićima mnogo više naoružanja -više od 32.000 cijevi. Patriotska liga je, tvrdi, planirala akciju uzimanja ovog skladišta, ali nije rekao detaljnije kako je to planirala. U Direktivi PL o odbrani suvereniteta BiH od 25. februara '92. godine, posebno se ne spominje uzimanje skladišta u Faletićima, ali se kaže da snagama prostorne strukture i ostalim snagama treba zauzeti skladišta, a kasarne i aerodrome blokirati. Direktivom je bilo predviđeno da se to uradi sinhronizovano sa djejstvima koje bi izvele glavne snage manevarske strukture, koje su, opet, imale zadatak da razbiju neprijateljske snage u širem rejonu Pala, u rejonu Vučje Luke, poslije čega bi naše snage nadirale prema Sokocu i zaposjele položaje na Ravnoj Romaniji.
Halilović veli da su Rifetu Bilajcu dali zadatak da ode kod predsjednika Izetbegovića i upozna ga sa planom o zauzimanju skladišta municije u Faletićima. Bilajac se, kaže Halilović, vratio sa izvještajem da je predsjednik Izetbegović protiv akcije "jer će nam JNA srušiti Sarajevo".
Ovdje još treba reći da su vođeni pregovori sa generalom Đurđevcem oko naoružanja TO u Faletićima i da je 12. aprila postignut dogovor da narednog dana, rano ujutro, u Faletiće dođu Vehbija Karić, Fikret Muslimović, Hamid Bahto i Selim Hadžibajrić. Karić, Muslimović i Bahto su došli tog jutra i, kako kaže Vehbija Karić. shvatili da su u klopci. Umjesto Đurđevca, koji je trebalo da ih tu dočeka, dočekao ih je "veliki broj šljemova i uperenih cijevi" koji su bili raspoređeni iznad skladišta. Ali, pucali nisu. Tada se, prema Karićevim riječima, pojavio Sakib Puškar sa dvadesetak ljudi koji su imali namjeru da uđu u skladište. Vratili su ih da ne bi svi izginuli. Iste noći JNA je kamionima izvukla oružje i municiju TO grada Sarajeva.
Da li su akcije koje su planirali Patriotska liga i "Zelene beretke" imale šansi na uspjeh? Hasan Efendić misli daje to bila utopija i te akcije nisu imale šansi da uspiju. Jer, kaže, skladište su čuvale jake snage JNA, a na Bistriku je JNA imala dobro opremljene interventne jedinice koje bi za desetak minuta stigle na Faletiće. Osim toga, konfiguracija zemljišta je takva da je omogućavala JNA da bez mnogo muke brani jedini ulaz u skladište naoružanja.
I još treba reći da postoje pretpostavke po kojima bi, da je uzeto naoružanje iz Faletića, Sarajevo brzo bilo deblokirano. Neki, opet, misle daje bolje što se nije išlo u te akcije. Jer, ishod je bio neizvjestan, a JNA je to mogla da iskoristi kao povod i - okupira Sarajevo, koje se tada nije imalo čime braniti.
Sve su to heroji, samo smo napravili takav sistem vrijednosti nakon agresije da nema niko da im to kaze. Cak sta vise, tu i tamo se pljucne po njima. Onako po potrebi. kako kome odgovara u datom momentu.