Jesam. Moj otac je od mene stariji samo 20 i mrvu, tako da to nije velika generacijska razlika. Ne znam koliko to ima veze s generacijama, vjerovatno ima. Rekla bih da najviše ime veze sa manirima koje poneseš od kuće ili iz nekog drugog formativnog okruženja, i željom da stvaraš toplu i lijepu atmosferu oko sebe, i ljude oko sebe raduješ malim stvarima.belfy wrote: ↑01/04/2021 21:11jesi nasla slicnog svome ocu, u svoje doba, sa istim manirima ili su se i pozeljni maniri mijenjali generacijama?piupiu wrote: ↑31/03/2021 23:57 To možeš prevesti i kao 'gdje su nestali maniri'...
Moj otac je uvijek kupovao cvijeće, ustajao svakoj ženi koja pridje stolu za kojim on sjedi u kafani, pridržavao kapute, uvijek imao besprijekorne manire. I nikada mu niko nije prao noge, niti je koga šamarao. Ne znam kako se i zašto uopšte povezuju te dvije stvari? Kao tradicionalni muškarac nosi cvijeće i dijeli šamare?
Generacijski to ima veze možda utoliko što su ljudi rodjeni od 50-ih naovamo kao djeca gledali stare filmove na TV-u, a tamo neki likovi u odijelima, s buketima cvijeća, šeširima, pridržavaju kapute i jedu svoje obroke u malim zalogaijma, viljuškom i nožem. Ima veze i to što su odrastali na književnosti i poeziji iz 19. vijeka; što su prije rata ljude u školi učili i insistirali na lijepom ponašanju; što je postojao taj kult nošenja cvijeća za 8. mart, koji je simbolično komunicirao seljaku sa brdovitog Balkana da se i na livadi može nabrati cvijeće kad 'drugaricu' hoćeš obradovati (nije to velika stvar, ali je kao praznik toliko forsiran i simboličan da je morao imati kakav-takav edukativni karakter).
Činjenica je da su se maniri promijenili, kroz vrijeme generalno nabolje, ali kod nas se kompletno društvo promijenilo nagore, ljudi su u svakodnevnom životu nepristojni, pišaju po parkovima, govore punih usta, pričaju preko drugih, deru se, nadrkani, ljuti, agresivni, nevjerovatna je rijetkost sresti pristojnog i ljubaznog čovjeka, nema ni kulture govora, ni kulture življenja, ni kulture ophodjenja, ne znam kako smo ovoliko podivljali za 25 godina. Fakat smo u nekakvom dobu odrona s Džala i ostalom 'braćom'. Da se vratim na temu - biti pristojan i ljubazan čovjek nije ni pičkasto, ni nemuški. Štaviše.
