Bogić Bogićević - Gradonačelnik Sarajeva

[Iker C]

Nek se Zahiragic zaceslja, ponese kilu kafe, bajaderu i pravac Bogic Bogocevic. Ako ga ko moze ubijediti to je on, jer Haris i Bogicevic su na istim moralnim i intelektualnim visinama.

Šta lupaš ti?

Haris je veliki bošnjak i politicar u rangu Bogića.

Bogic Bogicevic nije politicar, on je ljudeskara. A Zaha je spoj politicara, mahalca, Bosnjaka i velikog covjeka. Mislim da ce nadmasiti sve drzavnike koji su vladali BiH.

[klizim po parkingu]

Šta lupaš ti?

Haris je veliki bošnjak i politicar u rangu Bogića.

Bogic Bogicevic nije politicar, on je ljudeskara. A Zaha je spoj politicara, mahalca, Bosnjaka i velikog covjeka. Mislim da ce nadmasiti sve drzavnike koji su vladali BiH.

imas li preporuku koje zaha slatko da ponese komunisticku bajaderu il kapitalisticki merci

[YouAreMyDestiny]

Jbt se troleri

[Iker C]

@klizim po parkingu Bajaderu naravno , jos bih preporucio flasu nekog zestog pica ali Zaha ne pije, ne nosi alkohol nikome pa nece ni Bogicevicu.

[nivla]

Haris je veliki bošnjak i politicar u rangu Bogića.

Bogic Bogicevic nije politicar, on je ljudeskara. A Zaha je spoj politicara, mahalca, Bosnjaka i velikog covjeka. Mislim da ce nadmasiti sve drzavnike koji su vladali BiH.

imas li preporuku koje zaha slatko da ponese komunisticku bajaderu il kapitalisticki merci

[YouAreMyDestiny]

I neka se ne bruka sa sokom na mućenje.

[nivla]

I neka se ne bruka sa sokom na mućenje.

[Javier Pena]

[belfy]

Haris Zagiragic
- najbolji student PFSA
- visegodisnji presjednik studenata
- omogucio studentima dzumu
- najmladji clan predsjednistva SDA
- najbolji radnik u ZZO
-osvojio najveci broj pojedinackih glasova za Skuptinu KS od kandidata mladjih od 30 godina
-vrlo blizak saradnik uvazene profesorice Izetbegovic i osoba od povjerenja gospodina Izetbegovica
- omiljen medju mladima i velika uzdanica obicne raje u Sarajevu.
Mislim da sam dovoljno nabrojao.

vjerujem da znas da trolovanje, koliko god dobro bilo zavrsi banom... zasada imas i pravu mjeru u tome, ali ne daj da te povuce previse... ti si, zaista, dobar trol.

[RunnerX]

Kako svi fino i uredno glasaju kad im Kifla objasni dvije-tri, trebali su ga i u Mostaru malo više slušati.

[pici]

jaaaaoooo ev skake na N1... kaze da sam se ja ponovo kandidirao za gradonacelnika dobio bi dvije trecine glasova ... u kojoj je on dimenziji, pa asim da ti nije ko u kumu rijesio ruku, sunetio bi po mahalama... jaaaooooo

[MehmedPasaMoric]

Zamisli dodjes na temu o Bogicu Bogicevicu, drzavniku svjetske klase, i zagadis je raspravom o nekakvom Zahiragicu, bivsem maloljetnom delikventu ometenom u razvoju i Abdulahu Skaki kojem je jedini politicki uspjeh to sto mu je dedo bio regruter za Handzar diviziju smajlikojipovraca

[pici]

Haris Zagiragic
- najbolji student PFSA
- visegodisnji presjednik studenata
- omogucio studentima dzumu
- najmladji clan predsjednistva SDA
- najbolji radnik u ZZO
-osvojio najveci broj pojedinackih glasova za Skuptinu KS od kandidata mladjih od 30 godina
-vrlo blizak saradnik uvazene profesorice Izetbegovic i osoba od povjerenja gospodina Izetbegovica
- omiljen medju mladima i velika uzdanica obicne raje u Sarajevu.
Mislim da sam dovoljno nabrojao.

vjerujem da znas da trolovanje, koliko god dobro bilo zavrsi banom... zasada imas i pravu mjeru u tome, ali ne daj da te povuce previse... ti si, zaista, dobar trol.

rizo hamidovic je bio perfektan trolašH moga pa ga banovalo za veke vekova

[bubi_mama]

jaaaaoooo ev skake na N1... kaze da sam se ja ponovo kandidirao za gradonacelnika dobio bi dvije trecine glasova ... u kojoj je on dimenziji, pa asim da ti nije ko u kumu rijesio ruku, sunetio bi po mahalama... jaaaooooo

On zivi u nekom paralelnom univerzumu, gdje se utripovao da je Gospodar prstenova.

[Iker C]

Jedan SDA kmet

Nadam se da će Bogićević, za kojeg kažu da je dobar i zreo čovjek, biti realan i neustrašiv i da će preporučiti Skaku za gradonačelnika Sarajeva. Malo je nefer što Bogićević želi tu funkciju iako zna da nema kompetencija, ideja niti energije, pogotovo jer je Skaka dokazao da se može mnogo toga uraditi sa te pozicije. Ne znam zašto Bogić ne pohvali rad Abdulahov.

Samo je Skaka uspio pocijepati tolike projekte, koji kao da su iz New Yorka. Moderno, dobro, korisno, lijepo. Nije valjda da je problem kod Skake samo zato što je Bošnjak? Garantujem da jeste. Da im to nije problem, taj skup činilaca identiteta, onda bi vidjeli Žičaru, Olimpijski Muzej, Bistričku stanicu, korito Miljacke, zastavu s ljiljanima na Vijećnici i iznad Vječne vatre, pa onolike ramazanske topove, česme po Sarajevu, onakav Vidikovac, monografije, akademije. Svi ovi svjedoci su nevidljivi duši punoj mržnje. Ta neman u vama se čuje. Vrišti. Dakle, Skaku mrze zato što sadrži i reflektira identitet ovog naroda, a onda i što je višestruko uspješniji od onih koji moj narod ubjeđuju da je lopovski i ubog.

Te mantre, u čiju ispravnost moramo vjerovati kao da su iz Svete knjige, ta neka nedodirivost zbog jednog poteza od prije 30 godina, e to zaboravite. Mogu Aliju s Kovača psovati po medijima - a imao je oko pola miliona onakvih i nemjerljivo težih i sudbonosnijih odluka, ali ne smijemo reći da je Bogićević lošiji od Skake. Ozbiljni ste u uvjerenju da se bojimo toliko?

Kao što sam prije napisao, kada se kandiduje general Ajnadžić, onda nije bitna prošlost za funkciju u 2020. A onda Bogićeviću priznamo još stariji, kraći i na lakšem radnom mjestu stečeni staž kao ultimativni razlog da mu se da, ne Općina, već Grad. Da li je to iz 1991. povezivo i dokaz da bi mogao bolje raditi od Skake? Bogićević je slabiji, sporiji. I on to zna.

Ova prva dva pasusa cak ni ja ne bih mogao bolje napisati.

[belfy]

Haris Zagiragic
- najbolji student PFSA
- visegodisnji presjednik studenata
- omogucio studentima dzumu
- najmladji clan predsjednistva SDA
- najbolji radnik u ZZO
-osvojio najveci broj pojedinackih glasova za Skuptinu KS od kandidata mladjih od 30 godina
-vrlo blizak saradnik uvazene profesorice Izetbegovic i osoba od povjerenja gospodina Izetbegovica
- omiljen medju mladima i velika uzdanica obicne raje u Sarajevu.
Mislim da sam dovoljno nabrojao.

vjerujem da znas da trolovanje, koliko god dobro bilo zavrsi banom... zasada imas i pravu mjeru u tome, ali ne daj da te povuce previse... ti si, zaista, dobar trol.

rizo hamidovic je bio perfektan trolašH moga pa ga banovalo za veke vekova

ovo je prvi dobar trol koji je dobio pozitivnu ocjenu od mene. Rizo je bio nivo Farme. Iker je za njega Frojd, samo me strah da ne pregoni, jer mu, fakat, dobro ide. i to ne samo na ovoj temi. covjek ima lijep dijapazon trolovanja koji nije prizeman.

[bubi_mama]

Dakle, Skaku mrze zato što sadrži i reflektira identitet ovog naroda, a onda i što je višestruko uspješniji od onih koji moj narod ubjeđuju da je lopovski i ubog.
Jadna nam majka...

[made_in_sarajevo]

Sda klasika. Zakuhaj, razjebi onda glumi finocu, naravno da mi podrzavamo Bogica, pa to je nas kanditat ustvari, pa naravno

[Login7777]

"Bogi, ev' mi tebe izglasasmo danas, al ovaj put oprave, ocam. Haj' dođi" - Dino, Neka i Peđa

[klizim po parkingu]

"Bogi, ev' mi tebe izglasasmo danas, al ovaj put oprave, ocam. Haj' dođi" - Dino, Neka i Peđa

[Novak20]

Genijalan članak Franje Šarčevića.

http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/fr ... ijela-4786

Šminkanje mrtvog tijela

Ako će farsa koja je priređena radi opstrukcije izbora Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva pomoći da se jedno našminkano mrtvo tijelo koje služi još samo za pokazivanje komšijama i skupljanje lajkova konačno sahrani, onda je možda i dobro što je do nje došloIzvor fotografije: Prometej.ba
U nekim krajevima zabačenijih dijelova Indonezije, u distriktima Toraja Utara i Tana Toraja smještenim usred otoka Sulawesija, preminule osobe i njihova tijela ostaju dio porodice. Pokojniku, za kojeg se drži da i nije baš tako mrtav već da je na neki način i duhovno prisutan, tijelo se uz pomoć određene preparacije zaštiti od raspadanja, našminka ga se i on na taj način ostaje živjeti u kući još neko vrijeme. Prema tom pokojniku, za kojeg se kako rekosmo smatra da i nije baš skroz umro, ostatak obitelji se odnosi s velikim poštovanjem, spremaju mu se obroci, izlaze s njime vani, pokazuju ga susjedima, i to traje mjesecima, nekada čak i godinama, prije nego se konačno sahrani. Kako to otprilike izgleda, možete pogledati na fotografiji ispod, koju pozajmljujemo iz američkog izdanja časopisa National Geographic (četvrti broj 2016. godine), gdje smo i otkrili ovu priču.



I kada konačno dođe vrijeme ukopa, krene teški plač rodbine i rastanak od dragog člana, što se zatim poprati i jednom vrstom narodnog veselja. Kolju se bizoni, često i na stotine njih, a prikupljaju se po principu: daj nekome bizona kad mu se bude otac sahranjivao, pa će on dati tebi kad se tvoj otac bude sahranjivao; otprilike, rekli bismo, po principu po kojem funkcionira skupljanje „jabuke“ po svadbama u Bosni i Hercegovini.

No, ovo s bizonima nas odvraća od poente naše priče. Za tu poentu nam je bitnije ono što na fotografiji ispod radi lokalni mještanin Bartolomeus Bunga sa svojim sinom Jerryjem Putrom Bungom. Oni, ponosni na to kako njihova majka, odnosno baka Christina Banne, lijepo i šareno izgleda mrtva, drže je u rukama i poziraju pred fotografskim aparatima, s namjerom da Bunga mlađi na društvenim mrežama sakupi što više lajkova.

Sjetio sam se ove tople ljudske priče iz Indonezije razmišljajući o temi koja se u danima kada se lome koplja oko izbora dogradonačelnice i gradonačelnika Sarajeva opet aktualizira na različite načine, a to je čuvena multietničnost glavnog grada Bosne i Hercegovine. Tog nesahranjenog mrtvaca se još jedanput – po svemu sudeći i to neuspješno – pokušalo našminkati i nakinđuriti izborom Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva. Nedostatak istinske multietničnosti ne ogleda se samo u činjenici da u ovom gradu prema popisu stanovništva 2013. godine živi manje od 9 % Hrvata i Srba ukupno, kad se saberu i jedni i drugi, a danas je taj broj vjerojatno i manji (osobno poznajem mnoge Srbe i Hrvate koji su, sve s obiteljima, odselili u posljednjih nekoliko godina). Ti brojevi jesu važni i govore nešto, ali nisu presudni. Ono što je važnije jest odnos koji se gaji prema onima koji tu još žive, pogotovo ako pomaljaju glavu, i vrlo visoko postavljena letvica koju moraju preskočiti ako žele biti prihvaćeni i nediskvalificirani u javnom prostoru, a koja je (letvica) toliko visoko postavljena da je samo najvještiji skakači mogu preskočiti s motkom.

Pisao sam puno o tome posljednjih godina, o lakoći kojom se diskvalificiraju, anatemiziraju, demoniziraju građani ovog grada ukoliko su se ikada na bilo koji način ogriješili o mitove i dogme većinskog nacionalnog narativa, o lakoći kojom su istaknuti intelektualci i kulturni radnici ovog grada dobivali etikete ustaša, četnika, uzp-ovaca i ostalih koještarija, a pristojni građanski radnici su ih u najmanju ruku smatrali sumnjivim, prikrivenim ovim ili onim – ah ta riječ prikriveni. I o svemu tome sam govorio ne iz bilo kakve zluradosti, niti multietničnost Sarajeva danas uspoređujem s ponašanjem Toranajaca sa Sulawesija iz bilo kakve zluradosti – ta radi se o gradu u kojem živim i gdje mi je izgrađen cijeli život – već iz želje da upozoravanjem na negativne prakse i tendencije pomognem da one barem jednim dijelom budu promijenjene.

Reći će čitalac na ovom mjestu, i bit će u pravu, da u ovom gradu ima još puno svijeta koji gaji istinski duh otvorenosti. Ali je problem što ti i takvi ljudi gube, da se povlače, da nisu u stanju neke važne stvari dosljedno izgurati do kraja. Sjetimo se slučaja čestite Sarajke Kristine Ljevak, koja je nakon imenovanja na poziciju vršiteljice dužnosti generalne direktorice TV Sarajevo bila izložena grozomornom javnom linču. Huškali su na nju pišući kako je s dvanaest godina života „otišla s majkom na agresorsku stranu“ i kako je osnovnu školu završila u Republici Srpskoj, konstruirale su se laži pomoću kojih se „dokazivalo“ da ona vrijeđa žrtve Srebrenice, i tako dalje i tome slično. A oni koji su trebali da je zaštite, nisu za to imali snage. Pritisak koji se stvarao putem medija, od SDA-ovog sedmičnika Stav do selefijskog portala Saff, uz učestvovanje mnogih političara i uz angažman stranačko-botovskih hordi po društvenim mrežama, bio je toliki da je Kristina ubrzo napustila poziciju. Bijes se nije stišao ni nakon što je Kristina rekla kako ona neme veze sa Srbima i Hrvatima nego da je po nacionalnosti Bosanka i Hercegovka.

Sjetimo se još aktualnog slučaja Sarajke Ivane Marić, koja je nakon informacije da bi mogla biti dogradonačelnica na prijedlog Naše stranke, bila izložena konstrukcijama, podmetanjima i objedama koje su po oprobanom receptu sarajevskih pogromaša trebalo da je prikažu kao ustašicu, uzp-ovku, agresorku i neprijateljicu Bošnjaka. Ta hajka, evidentno je i formalno je dokazivo, nije bila motivirana njezinom navodnom nekompetentnošću za tu poziciju i nestručnošću za posao kojim se bavi, nego otvorenom i neskrivenom nacionalnom mržnjom. I opet, ni njoj nije pomoglo to što se javno gotovo pa izvinjavala što ima veze s Hrvatima, nazivajući svoje katoličke pretke Bošnjacima. Naša stranka i njezini partneri, čast izuzecima, nisu stali u njezinu zaštitu te su je se elegantno riješili birajući kroz demokratsku proceduru novu kandidatkinju za tu poziciju, dotad nepoznatu osobu, kojoj, evo dosad, kerberi s kapija Nacije još nisu pronašli nijedan detalj iz života na osnovu kojeg bi mogli iskonstruirati priču o neprijatelju koji se uspješno skrivao. Dakle, ukratko, još jedanput su se pristojni čuvari tolerantne otvorenosti povukli i prepustili pobjedu demonizatorima iz najcrnjeg nacionalističkog mraka.

Ova dva primjera koja sam naveo samo su ilustracija šablona kojim se takve stvari rade; primjera, pogotovo onih koji nisu dobili ovoliki prostor u javnosti, je napretek. To je nešto što su mnogi ljudi u ovom gradu već shvatili ili što počinju polako shvaćati. Drago mi je da o tome otvoreno govori i Senad Pećanin, koji je u televizijskom nastupu ovih dana rekao da Sarajevo treba odlučiti šta želi biti, pitajući se: „Da li Sarajevo želi sličiti na Banja Luku, Zapadni Mostar ili Međugorje, u kome svako onaj ko ima politički, javni i personalni integritet, ako nije Bošnjak, je apsolutno apriorno sumnjiv? Ispada da je svakom Bošnjaku dovoljno to što je Bošnjak da je kompetentan, ovlašten, legitiman da propituje, optužuje i blati one ljude, Srbe, Hrvate ili pripadnike ostalih nacija među građanima Sarajeva, da propituje njihovu podobnost, patriotizam, kompetenciju...“

Ako će farsa koja je priređena radi opstrukcije izbora Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva pomoći da se jedno našminkano mrtvo tijelo koje služi još samo za pokazivanje komšijama i skupljanje lajkova konačno sahrani, onda je možda i dobro što je do nje došlo. Pa da bez trupla na balkonu vidimo kamo sve vodi i šta zajednica u kojoj živimo želi od nas, a još više od sebe.

Autor: Franjo Šarčević, Prometej.ba

Sarajevo, 25. 3. 2021

[Manual]

Genijalan članak Franje Šarčevića.

http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/fr ... ijela-4786

Šminkanje mrtvog tijela

Ako će farsa koja je priređena radi opstrukcije izbora Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva pomoći da se jedno našminkano mrtvo tijelo koje služi još samo za pokazivanje komšijama i skupljanje lajkova konačno sahrani, onda je možda i dobro što je do nje došloIzvor fotografije: Prometej.ba
U nekim krajevima zabačenijih dijelova Indonezije, u distriktima Toraja Utara i Tana Toraja smještenim usred otoka Sulawesija, preminule osobe i njihova tijela ostaju dio porodice. Pokojniku, za kojeg se drži da i nije baš tako mrtav već da je na neki način i duhovno prisutan, tijelo se uz pomoć određene preparacije zaštiti od raspadanja, našminka ga se i on na taj način ostaje živjeti u kući još neko vrijeme. Prema tom pokojniku, za kojeg se kako rekosmo smatra da i nije baš skroz umro, ostatak obitelji se odnosi s velikim poštovanjem, spremaju mu se obroci, izlaze s njime vani, pokazuju ga susjedima, i to traje mjesecima, nekada čak i godinama, prije nego se konačno sahrani. Kako to otprilike izgleda, možete pogledati na fotografiji ispod, koju pozajmljujemo iz američkog izdanja časopisa National Geographic (četvrti broj 2016. godine), gdje smo i otkrili ovu priču.



I kada konačno dođe vrijeme ukopa, krene teški plač rodbine i rastanak od dragog člana, što se zatim poprati i jednom vrstom narodnog veselja. Kolju se bizoni, često i na stotine njih, a prikupljaju se po principu: daj nekome bizona kad mu se bude otac sahranjivao, pa će on dati tebi kad se tvoj otac bude sahranjivao; otprilike, rekli bismo, po principu po kojem funkcionira skupljanje „jabuke“ po svadbama u Bosni i Hercegovini.

No, ovo s bizonima nas odvraća od poente naše priče. Za tu poentu nam je bitnije ono što na fotografiji ispod radi lokalni mještanin Bartolomeus Bunga sa svojim sinom Jerryjem Putrom Bungom. Oni, ponosni na to kako njihova majka, odnosno baka Christina Banne, lijepo i šareno izgleda mrtva, drže je u rukama i poziraju pred fotografskim aparatima, s namjerom da Bunga mlađi na društvenim mrežama sakupi što više lajkova.

Sjetio sam se ove tople ljudske priče iz Indonezije razmišljajući o temi koja se u danima kada se lome koplja oko izbora dogradonačelnice i gradonačelnika Sarajeva opet aktualizira na različite načine, a to je čuvena multietničnost glavnog grada Bosne i Hercegovine. Tog nesahranjenog mrtvaca se još jedanput – po svemu sudeći i to neuspješno – pokušalo našminkati i nakinđuriti izborom Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva. Nedostatak istinske multietničnosti ne ogleda se samo u činjenici da u ovom gradu prema popisu stanovništva 2013. godine živi manje od 9 % Hrvata i Srba ukupno, kad se saberu i jedni i drugi, a danas je taj broj vjerojatno i manji (osobno poznajem mnoge Srbe i Hrvate koji su, sve s obiteljima, odselili u posljednjih nekoliko godina). Ti brojevi jesu važni i govore nešto, ali nisu presudni. Ono što je važnije jest odnos koji se gaji prema onima koji tu još žive, pogotovo ako pomaljaju glavu, i vrlo visoko postavljena letvica koju moraju preskočiti ako žele biti prihvaćeni i nediskvalificirani u javnom prostoru, a koja je (letvica) toliko visoko postavljena da je samo najvještiji skakači mogu preskočiti s motkom.

Pisao sam puno o tome posljednjih godina, o lakoći kojom se diskvalificiraju, anatemiziraju, demoniziraju građani ovog grada ukoliko su se ikada na bilo koji način ogriješili o mitove i dogme većinskog nacionalnog narativa, o lakoći kojom su istaknuti intelektualci i kulturni radnici ovog grada dobivali etikete ustaša, četnika, uzp-ovaca i ostalih koještarija, a pristojni građanski radnici su ih u najmanju ruku smatrali sumnjivim, prikrivenim ovim ili onim – ah ta riječ prikriveni. I o svemu tome sam govorio ne iz bilo kakve zluradosti, niti multietničnost Sarajeva danas uspoređujem s ponašanjem Toranajaca sa Sulawesija iz bilo kakve zluradosti – ta radi se o gradu u kojem živim i gdje mi je izgrađen cijeli život – već iz želje da upozoravanjem na negativne prakse i tendencije pomognem da one barem jednim dijelom budu promijenjene.

Reći će čitalac na ovom mjestu, i bit će u pravu, da u ovom gradu ima još puno svijeta koji gaji istinski duh otvorenosti. Ali je problem što ti i takvi ljudi gube, da se povlače, da nisu u stanju neke važne stvari dosljedno izgurati do kraja. Sjetimo se slučaja čestite Sarajke Kristine Ljevak, koja je nakon imenovanja na poziciju vršiteljice dužnosti generalne direktorice TV Sarajevo bila izložena grozomornom javnom linču. Huškali su na nju pišući kako je s dvanaest godina života „otišla s majkom na agresorsku stranu“ i kako je osnovnu školu završila u Republici Srpskoj, konstruirale su se laži pomoću kojih se „dokazivalo“ da ona vrijeđa žrtve Srebrenice, i tako dalje i tome slično. A oni koji su trebali da je zaštite, nisu za to imali snage. Pritisak koji se stvarao putem medija, od SDA-ovog sedmičnika Stav do selefijskog portala Saff, uz učestvovanje mnogih političara i uz angažman stranačko-botovskih hordi po društvenim mrežama, bio je toliki da je Kristina ubrzo napustila poziciju. Bijes se nije stišao ni nakon što je Kristina rekla kako ona neme veze sa Srbima i Hrvatima nego da je po nacionalnosti Bosanka i Hercegovka.

Sjetimo se još aktualnog slučaja Sarajke Ivane Marić, koja je nakon informacije da bi mogla biti dogradonačelnica na prijedlog Naše stranke, bila izložena konstrukcijama, podmetanjima i objedama koje su po oprobanom receptu sarajevskih pogromaša trebalo da je prikažu kao ustašicu, uzp-ovku, agresorku i neprijateljicu Bošnjaka. Ta hajka, evidentno je i formalno je dokazivo, nije bila motivirana njezinom navodnom nekompetentnošću za tu poziciju i nestručnošću za posao kojim se bavi, nego otvorenom i neskrivenom nacionalnom mržnjom. I opet, ni njoj nije pomoglo to što se javno gotovo pa izvinjavala što ima veze s Hrvatima, nazivajući svoje katoličke pretke Bošnjacima. Naša stranka i njezini partneri, čast izuzecima, nisu stali u njezinu zaštitu te su je se elegantno riješili birajući kroz demokratsku proceduru novu kandidatkinju za tu poziciju, dotad nepoznatu osobu, kojoj, evo dosad, kerberi s kapija Nacije još nisu pronašli nijedan detalj iz života na osnovu kojeg bi mogli iskonstruirati priču o neprijatelju koji se uspješno skrivao. Dakle, ukratko, još jedanput su se pristojni čuvari tolerantne otvorenosti povukli i prepustili pobjedu demonizatorima iz najcrnjeg nacionalističkog mraka.

Ova dva primjera koja sam naveo samo su ilustracija šablona kojim se takve stvari rade; primjera, pogotovo onih koji nisu dobili ovoliki prostor u javnosti, je napretek. To je nešto što su mnogi ljudi u ovom gradu već shvatili ili što počinju polako shvaćati. Drago mi je da o tome otvoreno govori i Senad Pećanin, koji je u televizijskom nastupu ovih dana rekao da Sarajevo treba odlučiti šta želi biti, pitajući se: „Da li Sarajevo želi sličiti na Banja Luku, Zapadni Mostar ili Međugorje, u kome svako onaj ko ima politički, javni i personalni integritet, ako nije Bošnjak, je apsolutno apriorno sumnjiv? Ispada da je svakom Bošnjaku dovoljno to što je Bošnjak da je kompetentan, ovlašten, legitiman da propituje, optužuje i blati one ljude, Srbe, Hrvate ili pripadnike ostalih nacija među građanima Sarajeva, da propituje njihovu podobnost, patriotizam, kompetenciju...“

Ako će farsa koja je priređena radi opstrukcije izbora Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva pomoći da se jedno našminkano mrtvo tijelo koje služi još samo za pokazivanje komšijama i skupljanje lajkova konačno sahrani, onda je možda i dobro što je do nje došlo. Pa da bez trupla na balkonu vidimo kamo sve vodi i šta zajednica u kojoj živimo želi od nas, a još više od sebe.

Autor: Franjo Šarčević, Prometej.ba

Sarajevo, 25. 3. 2021

Njesra standardno, samo da je u kontru.
Sta je ovde Genijalno?

[drndalo]

Ko je uopste Sranjo Farcevic?

Sta ga kvalifikuje da pise o Sarajevu? Jel bio >1 ovdje?

Razna smo mi govna, ali gora od nas ne treba da nas pokusavaju svesti na svoj nivo...

[JThomas]

slučajno ili namjerno, tu se malo zanemaruje koliko je ovdje puno inžinjeringa, i legalnog i ilegalnog, a koliko malo volje glasača. kako god to upakovali - "pogromaši" su sda, i oni koje oni kontrolišu. a kad se ti koji "nisu za njih", ali ih ustvari oni kontrolišu javno otkriju kao takvi - redovno izgube pola do dvije trećine glasačkog tijela. zato se stalno i mijenjaju. od onih koji izađu, da sad ne šiljimo šta bi bilo kad bi svi izašli, njihova podrška je između 25 i 30% i velikim dijelom je kupljena. ne možeš ti kad ovako pričaš računati u njihovu podršku ono što se povuče kad se vidi da je riječ o prevari. to je naivnost, nesvijest - i kriminal, ali podrška nije.

[Arachnoidea]

HDZ glasilo