Zanimljivo je kako NS politički uticaj raste da se u javnosti pokazuje sve više anomalije unutar stranke.
Ne postoji jasan politički koncept, već gomila pojedinaca koja, opsjednuta samom idejom da ako posjeduju vlastiti stav ili mišljenje, neovisno od stavova same stranke, smatraju kako je to vrhunac modernih politički praksi. Dosta zbunjujući princip kada je stranačka politika u pitanju. Možda su Forto, Čudićka, Kojović, Čavar, Baralija ili Zulfikarpašićka navikli na takav unutrašnji razvoj i koncept, no ono, što kao rajnji rezultat dobire do uha i mozga birača, samo je čista konfuzija.
Čitajući intervjuu sa Amrom Zulfikarpašić, stekao sam dojam da ni ona sama nije bila dio odluke o Marićki, ali je, i pored toga što sama tvrdi kako je predložena od strane uskog stranačkog rukovodstva, najbolje moguće riješenje? Ono što je još paradoksalnije - ne zna ni čiji je prijedlog bila?
Ne poznaje je lično, ali misli da je idealna? Pobogu, na osnovu čega?
S obzirom na to da Marić nije uopće članica Naše stranke, zna li se čiji je ona izbor za dogradonačelnicu bila?
Kao što biva sa svim bitnim informacijama ja ne znam tačno čiji je ona prijedlog i ko je ostale kandidate prezentirao. Tome nisam blizu jer bitne informacije ostaju u uskom krugu vrha Naše stranke. No, sigurno je da je predložio neko ko je smatrao da funkcija dogradonačelnika Sarajeva ne mora biti fikus u gradskoj upravi, da je dogradonačelnici ne moraju vršiti na način na koji su to činili Skakini dogradonačelnici Milan Trivić i Ivica Šarić, čije mandate pamtimo jedino po podnijetim zahtjevima za otpremnine nakon okočanja funkcija. Ivana Marić jeste idealna kandidatkinja koja se ne bi zadovoljila samo protokolarnom funkcijom, već bi je iskoristila i za dokazivanje mnogih indicija o golemom kriminalu još nekoliko dana aktuelne gradske administracije na čelu sa gradonačelnikom Skakom. Ivanu Marić ne znam lično, ali bih bila ponosna da sam je ja predložila. No, unatoč tome, osjećam veliki stid zbog načina na koji se vrh Naše stranke distancirao od vlastitog prijedloga, kukavički okrećući glavu od javne golgote kroz koju je prošla Ivana Marić zbog kandidature, koju nije sama tražila, već se radilo o izboru Naše stranke.
Dalje, za Anju Margetić, kandidata NS-a, kaže sljedeće:
Kada je u pitanju Anja Margetić, koju je jučer Kantonalni odbor Naše stranke izabrao za ovu poziciju, kazali ste da je već obavljala mandate tokom vlasti nacionalnih stranaka. Da li će ova odluka biti skakanje u vlastiti trbuh, s obzirom na orijentiranost Naše stranke? Je li Anja zaista izbor Kojovića, kako se piše u medijima?
Već sam vam rekla da ne znam čiji je to prijedlog. Ali, poznavajući metode kojima se služi vrh stranke, nemam nikakve sumnje da je čitava bruka Naše stranke povodom kandidature Ivane Marić njihova režija. Ono zbog čega sam tužna jeste uvjerenje koje dijelim sa mnogim dokazanim članovima, simpatizerima i glasačina Naše stranke da je ovim vrh Naše stranke prostiturao ideju, vrijednosti i principe djelovanja u koje mnogi još uvijek vjeruju.
Koji paradoks? Znači, jedini grijeh Margetićke jeste što je bila na funkciji u vrijeme vlasti nacionalih stranaka, i kao takva je potrošena za kandidata zamjenika gradonačelnika Sarajeva - po, priznaćete, veoma mizernom rezonu profesorice Zulfikarpašić!?
U suštine, veća je krivica Margetićke zbog toga što je obnašala funkcije u vrijeme vladavine SDA, pored svih navedenih refernci, nego li Marićkin intelektualni proliv po društvenim mrežama?
Ako čitaju ovi iz NS ovu temu, a sigurno da imaju botove zadužene za to, onda bi bilo dobro da razmisle malo o tome da li smatraju vlastite birače ovcama ili savjesne pojedince ravne sebi, jer ovakvi istupi samo prikazuju nivo političke odgovornosti koju demonstrira NS, a ona je ispod svakog respekta prema vlastitim biračima.
Gospodo, ne mislimo mi Nomadima, niti Prometejima, već vlastitom glavom.
