Quo Vadis, Aida?

[cyprus]

Zadnja scena je mislim upravo i to što film stavlja u kategoriju borbe za Oskara, jer kroz njega najviše do izražaja dolazi ta umjetnička nota i pitanje: šta je režiser htio reći? Dobar je naravno i ostatak filma, ali je ono crno-na-bijelo... Ova zadnja scena je ipak nešto što te natjera da se mnogo dublje zamisliš...

Bio sam skeptičan po pitanju Jasmile, ali mislim da je napravila dobar film, nesumnjivo bolji od njenih prethodnih... Ne mislim da nije moglo bolje i još efektivnije, ali da je film dobar - dobar je, tu nema spora...

[ExNihilo]

Ima tu još strašnih scena. Meni čak završnica nije najjača.

[haris0032]

Film je odlican. Vjerujem da nece biti osobe na svijetu koja nece otici na google i yt poslije filma i ukucati Srebrenica. Film ukazuje da se desilo nesto strasno i uzasno, a sta se dogodilo ljudi ce vidjeti izvorne snimke i zbog toga i nije bilo potrebe praviti takve scene i stavljati ih u film.

[Gerro]

Ima tu još strašnih scena. Meni čak završnica nije najjača.

Zavrsnica je najslabiji dio filma. Ostatak filma je mocan, atmosfera se odlicno pumpala.

[ExNihilo]

Ima tu još strašnih scena. Meni čak završnica nije najjača.

Zavrsnica je najslabiji dio filma. Ostatak filma je mocan, atmosfera se odlicno pumpala.

Završnica je brilijantna, to je jasno.

[Gerro]

Ima tu još strašnih scena. Meni čak završnica nije najjača.

Zavrsnica je najslabiji dio filma. Ostatak filma je mocan, atmosfera se odlicno pumpala.

Završnica je brilijantna, to je jasno.

Ne znam na sta mislis. Meni je odlicna ona scena kad sjedi za stolom sa zenom od Hadzihafizbegovica, ona njihova sutnja kad se samo gledaju. Jako mocna scena.

Ali ne svidja mi se sto je bas Hadzihafizbegovicev lik preuzeo njen stan, previse kliše.

[ExNihilo]

Susret na stepeništu je i meni bio Remake deja vu. Možda je moglo i bez toga.

[luckylaka]

Sve se nagonim da pogledam film al nemam m.da za to.

[Gerro]

Ne bi ga ti ni skont'o tako da nemoj bgt

[piupiu]

Ima tu još strašnih scena. Meni čak završnica nije najjača.

Zavrsnica je najslabiji dio filma. Ostatak filma je mocan, atmosfera se odlicno pumpala.

Sve isto mislimo.

[jasko_ba]

Film je top topova, sinoc odgledah napokon. Svaka cast Jasmila

[ExNihilo]

Ima tu još strašnih scena. Meni čak završnica nije najjača.

Zavrsnica je najslabiji dio filma. Ostatak filma je mocan, atmosfera se odlicno pumpala.

Sve isto mislimo.

Što je najslabija?

[johnnykola]

Nije, po meni, najslabija. Drukčija je. Epilog te izbaci iz tračnica. Ali, opet, i vrati te na iste. Desi se prekid pa se intenzitet opet nabildava. Zato nekom može biti slabija.

[_BataZiv_0809]

Meni je zavrsnica jos i potresnija.

[statixx]

Pa, u RS-u se negira postojanje jezika jednog od tri potpuno ravnopravna i konstitutivna naroda. A vodja (valjda) najjace stranke RS-a stalno ponavlja kako "nece unitarnu Bosnu i Hercegovinu", pa je, valjda zato, napravio unitarnu RS (u kojoj je, ocigledno, jedan od tri naroda mnogo konstitutivniji i ravnopravniji nego ostala dva).

I gdje bi, u kojoj bi se to kino sali prikazala Aida u RS-u?

Mozda u Bijeljini? U (postojecoj, na zalost, stvarnoj) Ulici srpske dobrovoljacke garde (u kojoj su pomenuti zlocinci sutali mrtve civile, nesrbe)?

Ili, na (postojecem) Trgu Draze Mihajlovica (koji se "naslanja" na prethodno pomenutu ulicu)?

Dobro, onda u Trebinju, u Ulici Srdjana Aleksica? Sta? Nema ulice pod tim nazivom u Trebinju?

Ipak, mozda, da pogledamo skolske udzbenike u RS-u, koliko puta se na njihovim stranicama pominje genocid u Srebrenici?

Nijednom?

Pa, valjda se iz skola u RS-u uputi neka ekskurzija da posjeti memorijalni centar u Potocarima? Onako kako se u Titovoj Jugi posjecivao Jasenovac (pa je proradila selektivna amnezija, neki se nikako toga ne sjecaju, popularne su te amnezije danas). Nisu Potocari na kraj svijeta. Sta vise, u istom su Entitetu.

Sta? Nema ekskurzija?

Moglo bi se ovako dugo. O "humanosti", "toleranciji", "progresivnosti" RS-a.

Trebaju li mozda danas, ono malo Prijedorcana, nesrba, biti zadovoljni cinjenicom da bar ne moraju nositi oko ruke bijele trake i stavljati bijele plahte na ulazna vrata?

Jer, sta bi to oni?

Ne, nisam optimista.

Preciznije, sve (ili 99%, iskljucujem nekoliko novinara i drugih pojedinaca) sto se dogadja na 49% teritorije Bosne i Hercegovine je zataskavanje, negiranje, relativizacija, zaboravljanje zlocina i genocida, sto je opet, zlocin i genocid.

Nisam optimista nikako.

Kultura poricanja i negiranje genocida, kao posljednja faza, je bosanska realnost, narocito u Srebrenici. Zlocinac mirnodopskim metodama, ideoloskim obrascima, nastavlja gdje je stao. Medjutim ovo nije dokumentarac, Jasmila preskace pocetne faze genocida i odmah nas baca u fazu progona i istrebljenja. S obzirom na to, nema razloga ni da se posebno dotice posljednje faze iako se to moglo prikazati kroz par scena gdje ucenici osnovne skole velicaju cetnike u razredu ili kako sprski nastavnik predaje srpsku verziju historije bosnjackoj djeci. To bi također bila jaka poruka i gledalac bi bez sumnje znao da genocidna ideologija i dalje zivi u Srebrenici, ali to je vec klizav teren. Takav zavrsetak mnogi bi zloupotrijebili da pokazu kako je film sovinisticki i kako nastoji okarakterisati jedan citav narod genocidnim.

[Idemedosumom]

Ima tu još strašnih scena. Meni čak završnica nije najjača.

Koje su, po tebi, najjace 2-3 scene? Halali ako sam dosadan

[ExNihilo]

Ima tu još strašnih scena. Meni čak završnica nije najjača.

Koje su, po tebi, najjace 2-3 scene? Halali ako sam dosadan

Kadar igranja u kolu mi je vjerovatno najsnažnija scena naše kinematografije uopće. Ta scena je dokaz da film može reći sve bez riječi. Pogledao sam je 20-30 puta i ne mogu da se načudim kako u desetak sekundi dugog kadra može stati sve o nama.

Zatim, kad Aida na koljenima moli kurvu Evropu, a sin je diže na noge i pri tome kaže "ma nemoj ga više moliti", mada zna kako ide u smrt. I mislim kako moramo svi u sebi naći malo tog njegovog ponosa. Gledam u petak kod Senada onu gnjidu Sattlera, koji nas vjerovatno gleda kao divljake među kojima mora ispregovarati ma kakav Izborni zakon, sammo da bi pokupio svoje bonuse, a onda se brže-bolje vratio u Austriju, i ne vidim ništa drugo do brkatog Frankena pred kojim Aida kleči. A u tom klečanju, opet, vidim sve one mase koje kleče pred ambasadama, i kontam...gdje je malo Hamdije u nama.

Ili onaj fiksirani kadar Aide same u stanu, na samom kraju, kada se prostorijom prolomi: Mama!. Fantomski glas poznat svakome ko je izgubio nekoga.

Aidin dijalog sa UN oficirom, dok mu laže da su sinovi na spisku za siguran prolaz, mada zna da nisu, mada zna i kako oficir zna da nisu, ali joj ne preostaje ništa nego da još pokuša slagati, prazna nada da će oficir ipak reći kako jesu na spisku, i da birokratija neće biti iznad života.

I niz drugih stinica i kadrova. Mitraljezi izbačeni kroz šupljine za projektore u kinu. Aidin krupni kadar dok zakrvavljenih očiju gleda s druge strane ograde kroz rešetke - simbol našeg zatočeništva historijom, prošlošću, i državom.

[Idemedosumom]

Kadar igranja u kolu mi je vjerovatno najsnažnija scena naše kinematografije uopće. Ta scena je dokaz da film može reći sve bez riječi. Pogledao sam je 20-30 puta i ne mogu da se načudim kako u desetak sekundi dugog kadra može stati sve o nama.

Zatim, kad Aida na koljenima moli kurvu Evropu, a sin je diže na noge i pri tome kaže "ma nemoj ga više moliti", mada zna kako ide u smrt. I mislim kako moramo svi u sebi naći malo tog njegovog ponosa. Gledam u petak kod Senada onu gnjidu Sattlera, koji nas vjerovatno gleda kao divljake među kojima mora ispregovarati ma kakav Izborni zakon, sammo da bi pokupio svoje bonuse, a onda se brže-bolje vratio u Austriju, i ne vidim ništa drugo do brkatog Frankena pred kojim Aida kleči. A u tom klečanju, opet, vidim sve one mase koje kleče pred ambasadama, i kontam...gdje je malo Hamdije u nama.

Ili onaj fiksirani kadar Aide same u stanu, na samom kraju, kada se prostorijom prolomi: Mama!. Fantomski glas poznat svakome ko je izgubio nekoga.

Aidin dijalog sa UN oficirom, dok mu laže da su sinovi na spisku za siguran prolaz, mada zna da nisu, mada zna i kako oficir zna da nisu, ali joj ne preostaje ništa nego da još pokuša slagati, prazna nada da će oficir ipak reći kako jesu na spisku, i da birokratija neće biti iznad života.

I niz drugih stinica i kadrova. Mitraljezi izbačeni kroz šupljine za projektore u kinu. Aidin krupni kadar dok zakrvavljenih očiju gleda s druge strane ograde kroz rešetke - simbol našeg zatočeništva historijom, prošlošću, i državom.

Hvala, podsjeti me

[johnnykola]

Da, kolo razara. Jak mi je i početak kad muški sjede u stanu. Isto kao neko snivanje hororistične realnosti. Detalj s osušenim cvijećem na pregovorima. Kad se Aida obraća narodu u tvornici, a multitaska s vojnikom debosom, ne bi li uvela porodicu. Prikaz holandskih vojnika k'o debosa. Zar fakat imaju onakve odore s mudantama? Kad joj onaj kaže na sastanku da će joj pomoći pa ništa. Oni muški pogledi kad se u snijegu i ledu vraća. Da, poziv Mama!

Ne dobije li Oscara ijope je svijet goli pakaš.

[jjww]

A, eto, kakav god film da je Jasmila napravila o Srebrenici, kakav god taj film zavrsetak, pocetak, sredinu imao, opet bi se (vecina) Srba nasla uvrijedjena. I niko Srbe (u velikoj vecini) ne moze napraviti genocidnima, koliko oni sami (a rade na tome).

Vec decenijama Srbi, u vecini, imaju problem (samo)identifikacije sa zlocincima. Koliko blesav, imbecilan neko moze biti da ga vrijedja kad se zlocinci, koji su slucajem rodjeni kao pripadnici istog etnosa kao on (ili ona), nazovu pravim imenom - zlocinci?

Ili, bolje receno, agresivno blesav i imbecilan, pa nakon toga i inatdzija koji je iracionalno, budalasto ponosan na to sto pripada istom narodu kao zlocinci.

Ogromnu ulogu u totalnom posrnucu bilo koje vrste normalnog, karakternog, ljudskog, moralnog odnosa prema zlocinima i zrtvama u Srbiji imali su, a imaju i dalje mediji, koji su od "Osme sednice", tadasnje Politike i RTS-a, dozivjeli male ili nikakve promjene.

U Srbiji, onog momenta, kad postane jasno da svako ko iznosi javnu rijec, snosi punu odgovornost, desice se pocetak oporavka, Samo pocetak dugog procesa.

Jasmilin film, koliko god kvalitetan bio (a jeste izvanredan), tesko da moze popraviti sredinu koja je konfliktna, otrovna, bolesna. Na portalima u Srbiji (vecini) je vidljiv stav prema Aidi, reakcije na film pokazuju da za mnoge film, u stvari predstavlja razlog za dalje, naredne nacionalisticke obracune.

[jjww]

Aida, sama u stanu, bez sinova i muza.

Pogledom prelazi preko stana. Njene porodice nema. Njen cijeli svijet je nestao.

Cijeli film je od pocetka do kraja prepun teskih scena, nemogucih odluka, borbe protiv rata, ludila, zla. U filmu je bezizlazna situacija prikazana kao finalni produkt poraza civilizacije. Jer, sve vrijednosti civilizacije su tako prazne, besmislene, ako se zlu dozvoli da pobjedjuje, da se razmase.

[johnnykola]

Upravo.

[ma_zdra'o]

Upravo sam pregledala nas i danski film koji je u uzoj konkurenciji. Objektivno gledano bice iznenadjenje ako Danci uzmu. Film cak nije ni zabavan ni na trenutak, barem tome sam se nadala... dok Aida drzi paznju konstantno iako znamo svi kako ce radnja ici, pa cak i sta ce glumci izgovoriti. Dopada mi se sto nema eksplicitnih scena nasilja, krvi i ubijanja, sve se nagovjestava...jasno nam je da se desilo iako ne vidimo to na filmu.
Mladicev tekst je apsolutno isti kao originalni uz izuzimanje " osvete Turcima za bunu protiv dahija" sto mislim da je namjerno izostavljeno da se ne bi zbunjivali gledaoci van ex Yu prostora.
Ne znam zasto je ljudima razocarenje posljednja scena.
U biti to je nasa realnost. Zivimo s izvrsiteljima, njihovom djecom, prijateljima, rodbinom i cekamo nece li mozda neka nova generacija da se suoci sa prosloscu, osudi ratne zlocine i krene naprijed. I uprkos tome svemu ne gubimo nadu, ona tinja kao sto tinja i kod Aide koja simbolizira majke i gradjane Srebrenice koje se vracaju tamo i pokusavaju zivjeti i dati svoj doprinos u stvaranju bolje buducnosti.
Mislim da je Jasmila uspjela da prikaze istinu, uzas i besmisao nasih zivota a da pritom ne predje u patetiku niti jednom.
Zanimljivo da Aida kroz cijeli film place samo kada vidi ekshumirane kosti svoje porodice. Njene oci i govor tijela kroz cijeli film govore mnogo vise od ocekivanih suza.
Od mene 5 zvjezdica

[drag_gost]

Jasmila, brz oporavak!

[piupiu]

Aida, sama u stanu, bez sinova i muza.

Pogledom prelazi preko stana. Njene porodice nema. Njen cijeli svijet je nestao.

Cijeli film je od pocetka do kraja prepun teskih scena, nemogucih odluka, borbe protiv rata, ludila, zla. U filmu je bezizlazna situacija prikazana kao finalni produkt poraza civilizacije. Jer, sve vrijednosti civilizacije su tako prazne, besmislene, ako se zlu dozvoli da pobjedjuje, da se razmase.

Da. Ovaj film zapravo treba prikazivati tamo odakle su nam poručivali: "Don't dream dreams!". Voljela bih da je ta scena našla svoje mjesto u filmu.