Pogledala sam What we do in the shadows (Taika Waititi, Jemaine Clement). Character-driven mocumentary o zgodama i nezgodama 4 mlađahna vampira negdje na Novom Zelandu danas, iz unutrašnje perspektive. U prvom planu je vamp suživot al' ima tu dosta suptilno provučenih tema, i nije humor (samo) humora radi, nego se njim istovremeno i propituje društvena stvarnost. Vampiri, vještice, vukodlaci, zombiji, ljudi, itd. svi žive tj. trude se živjeti u relativnom civilizacijskom skladu uprkos prirodnim nagonima al' nerijetko i posrnu. Film se ne odmiče od stereotipa (šišmiši, srebro, daylight, kolac, pun mjesec, kostimi, hipnoza, itd), više se poigrava njima i pretjeruje ili svjesno banalizira. Dirljiv momenat mi je ono sa Stuom (hjumn), kad mu pletu džemper a on ih uči o čarima tehnologije. Ili Viagov monolog o tome kako je teško biti vampir u današnjem svijetu. I Vladislav i Beast sa svojom višestoljetnom love-hate romansom.
Policija pod hipnozom, the usual. Stu na kraju ipak postane vukodlak, a Jackie vampir, ne znam kako shvatiti to. Ali ljudi su def. u manjini i oko malo čega se bune.
Uglavnom, otkačena boys-will-be-boys priča o suživotu i (ne-)toleranciji prema drugom i drugačijem i prijateljstvu i ljubavi i pokušajima da se tradicija interpretira u modernom svijetu i možda i kritika letargije. Zabavno skroz i multi-layered uglavnom.
Denzel je kuler, Cage ekscentrik, Hanks mi isto nije mrzak. O MMT ne znam ništa. :gugla:
Edit: gledam dalje sve što sam pominjala i stavila na listu pa pišem
edit 2: ispravka, izvinjavam se, gore sam umjesto tradicije trebala napisati shadow side (svake) tradicije ili tradicija odvedena u ekstrem
