ExNihilo wrote: ↑28/01/2021 12:17
To što se Nietzsche družio s Wagnerom ne argumentuje tezu kako je bio prepoznat kao intelektualna sila od strane svojih savremenika, jer nisu društveni krugovi ti koji intelektualca čine intelektualcem. Uostalom, ako znamo da je Wagner bio teški antisemita, da li to znači kako je isto bio i Nietzsche, samo zato što su se družili? Naravno da ne, takvi zaključci su blesavi.
Nisko ti je pao kriterij za intelektualca. Od "korak ispred vremena" i "sila promjene" do "družio se s društvenom kremom".
Kao prvo, Wagner je spomenut u kontekstu što je jedan od najznačajniji kompozitora 19. stoljeća.
Kao drugo, osnivač je pomenutog festivala.
Kao treće, riječ je o nečemu reprezativnom kada je u pitanju umjetnost dog doba.
Kao četvrto, samo je elita - politička, umjetnička, intelektualna - mogla nazočiti takvom nečemu, za običan puk je to "špansko selo".
Bez obzira na sve, ti dalje držiš busiju i tvrdiš kako je nečiju "neafirmisanost" veoma lako detektovati.
Još nešto, rijetko ko u ono doba nije bio ANTI-SEMIT ne samo u vajmarskoj Njemačkoj, već i u velikom dijelu Evrope, kada je riječ o intelektualnoj kremi.
Wagner jeste njegovao anti-semitske stavove, i upravo je zbog tih stavova došlo do raskola između njega i Nietzschea.
Tvoj zaključak nema veze, zapravo, sa onim što se desilo.
Njihovo druženje i prijateljstvo traje sve do momenta kada Wagner postaje jedan od nasilaca pan-germanske ideje. Nietzsche u jednoj svojoj izjavi, u vezi svega toga, reče, parafraziram, kako se najviše grozi velikog njemačkog duha.
Tako da je tvoj kompletan zaključak
"korak ispred vremena" i "sila promjene" do "družio se s društvenom kremom" je potpuni fail. Čista površnost. Pobijaš sav svoj trud oko "neafirmiranosti". Korak ispred svog vremena jeste bio jer je prvi upozoravao da je kompletna pan-germanska ideja put u propast. Nije svastika, niti runa, niti arijanstvo, rođeno sa Hitlerom i NS-om, već sa pan-germanskim idejam i simbolima.
Da si bilo šta pročitao od Brke, da si makar nešto pročitao o njemu, ako već ne od njega, znao bi da je ovaj bio strogo protiv socijalizma. Recimo, u Antikristu kaže:
Nietzsche wrote:
Whom do I hate most among the rabble today? The socialist rabble.
Ili, ima ona njegova poznata, ne mogu sad naći citat, pa ću parafrazirati, gdje kaže kako je ideal socijalističkog društva za njega najniži oblik društvene stvarnosti.
Kako je moguće da socijaliste inspirira neko ko ih naziva ruljom, to je na tebi da objasniš.
Nije Nietzsche kriv što su ga anarhisti, fašisti, marksisti ili nacisti interpretirali onako kako su oni željeli.
Ne razumiješ Nietzschevu filozofiju, to je očito. Njegova filozofija je individualistička, nikako kolektivistička. On se, kako sam piše u "Zaratrustri" obraća pojedincu, ne kolektivu, ne plemenu, ne sljedbenicima. Čak ni ne želi sljedbenike.
Njegovo učenje ima više faza, u nekim se se pronašli marksisti, u nekim nacisti, zahvaljujući njegovoj sestri koja ga je plagirala, egzistencijalisti i ko više ne?
Jedino je stavka o lektiri ograničena na anglosaksonski svijet. Mada, Tolkien je lektira i drugdje, ali nije mi se dalo tražiti gdje.
Ovih 50 miliona prodanih primjeraka (prije filmova) nije prodano samo u anglosaksonskom svijetu, niti se naučne konferencije održavaju jedino tamo, niti su isključivo angosaksonski bendovi snimali pjesme i albume inspirirane Tolkienom. A pogotovo Nobelov komitet nije anglosaksonski.
Tako da ovo što si napisao mogu shvatiti jedino kao još jednog staw mana.
Hajde ti prvo izguglaj koliko je Aghata Christie prodala samo knjiga u Britaniji i Francuskoj, pa nije dobitnica Nobela.
I Henry Kissinger je dobitnik Nobela, pobogu. Tebi Nobel referenca za ravnotežu u kosmomsu? Koliko je tu samo promašaja...
U vrijeme kada Tolkien piše svoj ep, moderna je već passe, a Hemingvej kao izraziti predstavnik iste stoji na književnim bedemim starog svijeta. Tolkien je tu avangardan, Tolkien je taj koji raskida sa književnom tradicijom i širi ruke novim strujanjima, nakon čega smjelo stvara novi žanr. Zato Tolkien i jeste bio toliko prihvaćen od strane rockera, metalaca, hipika i drugih izričaja, zato i jeste bio poster boy kontrakulturnih pokreta koji raskidaju s tradicijom ili ih karakterzira buntovništvo.
U tom smislu, rijetki su autori 20. vijeka koji su inspirirali toliko svojih savremenika kao Tolkien, jer ovaj stoji na izvoru savremene fantastike, ne samo epske ili naučne, nego i magičnog realizma, kao izrazito postmodernog žanra, a kojem mu je Tolkien estetski otvorio vrata. Dakle, ako se veličina jednog intelektualca mjeri njegovim kulturnim impaktom, što je tvoja teza, onda je Tolkien izraziti intelektualac.
Tebi lično, naravno, Tolkien može biti nebitan. Ali ti nisi mjera svijeta. To što je nebitan tebi, ne znači kako jeste nebitan kao takav. Ali isto tako, ako je važan, ma kako njegovu važnost sagledali, kulturološki ili intelektualno, ne znači kako tebi lično mora biti važan. Bizarno mi je što ne vidiš te distinkcije.
Uostalom, to i jeste jedan od aršina intelektualca: razumjeti i ono s čime se ne slažemo, te vidjeti vrijednost gdje ova postoji čak i kada ne odgovara našim preferencijama.
Ovo što ti pišeš za Tolkina stoji kada je u pitanju žanr kojem pripada. Sa te strane on sigurno jeste intelektualac.
Kada je u pitanju humanizam i vjera u civilizacijske vrijednosti, on po tom pitanju nije ni na začelju kada su izraziti intelektualci u pitanju.
Već ti rekoh, između Tolkina i njegovi hobita, Uroborusa - crva sumnje, koji je ništa drugo do njegova mistifikacija mitoloških bića iz nordijske, astečkew majanske i inih civilizacija, kao i svega ostalog, stojim uz one tipa Picassa i njegove "Gernike", Andrea Marlouxa, Hemingweya, koji su tada raskidali veze sa fašizmom i nacizmom, dok je gore pomenuti bio na sasvim suprotnoj strani.
