Slučaj Miroslava Aleksića: Kad arkanovac dobije moć nad decom
Pa danas silni univerzitetski profesori i ugledni intelektualci javno pričaju kako mlade jednom treba poslati na Kosovo da ratom vrate svetu srpsku zemlju, ili propovedaju kako mladi treba da žrtvuju život za otadžbinu, a nipošto ne smeju uživati u životu; ili kako mnogi mladići treba da poginu da bismo ujedinili sve srpske zemlje; ili grme sa svojih predikaonica protiv emancipacije žena i rodne ravnopravnosti, i zalažu se za suzbijanje feminizma, jer su žene odavno ravnopravne, a sad hoće pogače preko hleba. I šta? Je l’ se neko buni?
...
U tekstovima koje je ispisivao pred rat, kao i na samom početku rata, Slobodan Blagojević je upravo u patrijarhalizmu video korene novog nasilja i klanja koje je bilo na pomolu. Kasnije je te eseje objedinio u knjizi “Tri čiste obične pameti”. Evo zašto je u patrijarhalizmu Blagojević video ključ naše propasti: “Proces raspadanja patrijarhalizma započeo je kod nas još u drugoj polovini prošloga stoljeća, ali je njegova degenerisana forma branjena i odbranjena svim našim dosadašnjim demagoškim politikama. Sve su te politike svoju suštinu nalazile u ‘konačnom’ ostvarenju davno zagubljene državnosti, a ‘vizija’ društvenog oblika te državnosti skončavala je u nekom narodno-zadružnom, plemenskom, srednjovjekovnom obliku života neraslojene narodne zajednice. Svi oblici društvenog života ovdje su završavali ili na ‘višepartijskom monizmu’ ili na ‘jednopartijskom pluralizmu’, što su samo politička maskiranja jednog nepomjerljivog patrijarhalnog autoritarizma”.
Na drugom mestu Blagojević piše: “Svakom se individualnom neposrednom suočenju sa svijetom, ideološki, društveno, politički, nameće samo jedna afekcija – afekcija negativne istorijske činjenice, koja izaziva, bolje reći, obnavlja u duši zlopamtilačku energiju, nepomično osjećanje nanesene uvrede, sve resurse mržnje. Svako ko se usudi da iz takvog duševnog stanja izađe nacionalni je izdajnik, jer je individualnim razvitkom negirao tu (pervertiranu) nacionalnu jednodušnost. Politička posljedica ovakvog držanja duše ‘na okupu’ je fundamentalni pogled na svijet, patrijarhalno stanje društva i čvrsta ruka vlasti, jedan neumoljivi autoritarizam”.
Nasilje kao srž patrijarhata
Patrijarhalno stanje društva u ekstremnim situacijama dovodi do rata, pogotovo ako se hrani velikosrpskim nacionalističkim snovima. U mirnodopskim uslovima, ista patrijarhalna svest stvara sistem dominacije i porobljavanja koji se može održati samo prisilnim sredstvima. Nasilje je utkano u samu srž patrijarhata, moć se ne može održati bez nasilja, nije to neko prirodno ili stanje ravnopravnosti, već dominacije jedne grupe nad drugom. U pitanju je nasilje nad svima nad kojima ga je moguće izvršiti: nasilje nad slabijima, nemoćnima, potrebitima, nad ženama, nad decom, nad siromašnima, nad manjinama.
Pojavni oblici su različiti, ali je suština ista, sačinjena od kulture nasilja i autoritarizma koji se brižljivo neguju i reprodukuju. Onaj ko je u poziciji moći one koji su u poziciji nemoći ne vidi kao druga ljudska bića, već kao svoje vlasništvo, prirodni resurs, sredstva s kojima može da čini šta mu se prohte. Temelji takvog društva su diskriminacija, nepoštovanje ljudske ličnosti, prezir prema drugom, nipodaštavanje čoveka, rušenje dostojanstva, satiranje i eksploatacija slabijih.
U patrijarhalnom društvu od malih nogu učiš da kad moraš – trpiš nasilje, a kad možeš – budeš nasilan prema nekom drugom. Poniznost prema onima gore i osionost prema onima dole – to je etički imperativ autoritarnog društva. Čemu inače hijerarhija moći? Ova matrica se reprodukuje u svim segmentima društva, ne nužno samo u onima u kojima vlada nacionalizam. Recimo da je kultura nasilja žilava biljka, prilagodljiva svakoj ideološkoj podlozi.
Čupanje te biljke-ljudožderke, i to s korenom, biće dug i nimalo lak posao, jer ima previše onih koji na njoj parazitiraju, a svi do poslednjeg su na mestima moći za koja će se držati, ako treba, i zubima. Ipak, devojke koje su tužile Aleksića napravile su hrabar i odlučan korak. Možda na kraju tog dugog puta i stignemo do društva u kojem će nasilje biti incident, a ne pravilo i svetinja.
https://www.tacno.net/beograd/slucaj-mi ... nad-decom/
ko sebi želi bolji život ili je otišao sa ovih prostora odavno ili se distancirao od svega
