Platforma Predsjednistva BIH iz 1992.

[OvaRupaNemaDnaaaaaaaaa...]

Dokument kojim su definisani ratni ciljevi Armije BIH. Dokument sa kojim je Predsjednistvo napravilo multietnicku Armiju BIH. Dokument u koji su mnogi Bosanci vjerovali, borili se za njegovo ostvarenje i dali svoje zivote.
Dokument koji je u redovima Armije BIH zadrzao dovoljan broj Srba i Hrvata.

Ja sam pokusao pronaci punu verziju na netu ali nisam uspio. Bilo bi odlicno ako neko posjeduje kompletan tekst, da ga postira na ovoj temi.

Sta mislite, dali je Predsjednistvo BIH implementiralo dokument koji su sami izglasali ili je dokument ostao mrtvo slovo na papiru.

[nineac]

Sta ti mislis jaro? Sta mislim da li je taj dokument mogao se implementirati pored Rasima Delica, Omera Behmena, Hasana i Halida Cengica, Sakiba Mahmuljina, Serifa Patkovica i ostalih "intelektualaca"
Onog trena kada su Sefer Halilovic, Jovan Divjak i Stjepan Siber uklonjeni sa polozaja sahranjen je i taj dokument, pa ga stoga nemozes naci online. Uzmi kvalitetnu lopatu pa prekopaj park kod predsjednista mozda su ga alija i ejup tamo zakopali!

[danas]

Sta ti mislis jaro? Sta mislim da li je taj dokument mogao se implementirati pored Rasima Delica, Omera Behmena, Hasana i Halida Cengica, Sakiba Mahmuljina, Serifa Patkovica i ostalih "intelektualaca"
Onog trena kada su Sefer Halilovic, Jovan Divjak i Stjepan Siber uklonjeni sa polozaja sahranjen je i taj dokument, pa ga stoga nemozes naci online. Uzmi kvalitetnu lopatu pa prekopaj park kod predsjednista mozda su ga alija i ejup tamo zakopali!

tako je to nekako moj nineac...

[Dobrusky]

Sta ti mislis jaro? Sta mislim da li je taj dokument mogao se implementirati pored Rasima Delica, Omera Behmena, Hasana i Halida Cengica, Sakiba Mahmuljina, Serifa Patkovica i ostalih "intelektualaca"
Onog trena kada su Sefer Halilovic, Jovan Divjak i Stjepan Siber uklonjeni sa polozaja sahranjen je i taj dokument, pa ga stoga nemozes naci online. Uzmi kvalitetnu lopatu pa prekopaj park kod predsjednista mozda su ga alija i ejup tamo zakopali!

Glas razuma, svaka cast.

Mrtvima se kult mora razbiti, a zivi bi trebali odgovarat. Ne u Hagu, nego pred sudovima BiH, pa makar se zvali Behmeni, Latici, Ganici ... prsavda nikad nece biti zadovoljena ukoliko razbijaci republike BiH ne budu adekvatno kaznjeni.

[Fair Life]

(...)Ja sam pokusao pronaci punu verziju na netu ali nisam uspio. Bilo bi odlicno ako neko posjeduje kompletan tekst, da ga postira na ovoj temi.
(...)

U knjizi "Bosna u raljama KOS-a" Muniba Alibabica - Munje i "Lukavoj strategiji" Sefera Halilovica ces pronaci dosta o Platformi...

[digger]

Nadjoh napis oko ovoga. Ne znam mu vrijednost, ali vi koji ste tada zivjeli u BiH ocijenicete bolje.

(Sa: http://www.--- NO LINKS ---/ostalo/hrvmusrat.html )

Mladen Ancic:
Hrvatsko-muslimanski rat
 
Ovakvo nacelo ponasanja nije se, medutim, ogranicavalo samo na ljude koji su zauzimali nize polozaje u novoj strukturi vlasti. Najjasniji dokaz toga jest primjer sto ga nudi g. Sefer Halilovic, covjek koji je 1991/92. ustrojio prvu ilegalnu vojnu organizaciju muslimanskog politickog establishmenta ("patriotska liga"), a slijedom tih zasluga postao i prvim vojnim zapovjednikom " Armije R BiH", kada je ova sluzbeno postala vojnom snagom muslimanskih vlasti u Sarajevu. Sredinom 1993. g. Halilovic, koji je do toga vremena dobio vec i generalski cin, poceo se protiviti svome politickom vrhovnistvu i gubiti utjecaj koji je do tada imao. Problem na kojem se razisao s muslimanskim politickim establishmentom, odnosno s njegovim vodjom i tadasnjim "Predsjednikom Predsjednistva R BiH", g. Alijom Izetbegovicem, odnosi se na globalni ratni cilj - boriti se do konacnog ovladavanja cijelim teritorijem medjunarodno priznate BiH (sto je zastupao g. Halilovic), ili se zadovoljiti dijelom teritorija koji je moguce vojnicki osigurati u nekom kratkorocnom razdoblju (sto je zastupao g. Izetbegovic). Nedavno je g. Halilovic objavio knjigu sjecanja na svoje djelovanje i dozivljaje kao zapovjednika " Armije R BiH", pri cemu je sve izreceno nastojao potkrijepiti i odredenim brojem dokumenata, odnosno njihovih izvadaka, koje je dodao knjizi (Lukava strategija, Sarajevo 1997).

Medju objavljenim dokumentima ovdje valja posebice istaknuti dva: "Zadaci RVS?, koji po izricaju samoga autora, g. Halilovica, datira iz kraja 1991., i "Direktiva za odbranu suvereniteta", s nadnevkom 25. veljace 1992. (Lukava strategija, 165- 7; drugi je dokument objavljen i u faksimilu). U prvome od njih, koji je koncipiran kao preliminami elaborat organizacije jos nepostojece vojne strukture, predvideno je da se kao prvi korak ustrojavanja organizacije snimi postojece stanje, a u okviru toga valjalo je "Oznaciti na karti etnicku strukturu po selima, mjesnim zajednicama, gradskim i prigradskim naseljima (muslimanska i hrvatska sela - puni zeleni krug, a pored hrvatskih sela staviti slovo H, srpska sela ? plavi krug)". Krajem 1991., kada jos dakle nije bilo ni govora o mogucnosti rata u sluzbenim izjavama politickoga vodstva koje je priznavao i sam g. Halilovic, i nakon sto se vec po prvi puta susreo s g. Alijom Izetbegovicem (Lukava strategija, 54-5) koji je javno odbacivao bilo kakvu mogucnost ratnoga sukoba u BiH, g. Halilovic je pristupio pripremama za sukob kojije po njegovim saznanjima i projekcijama, utemeljenima ocito i na kontaku s g. Izetbegovicem, mogao imati samo i jedino znacajke nacionalnog sukoba. U toj prvoj fazi crta neprijateljstva bila je povucena izmedu Muslimana i Hrvata ("puni zeleni krug") na jednoj i Srba ("plavi krug") na drugoj strani. No, vec je i tada trebalo posebice naglasiti koja su to podrucja naseljavali Hrvati ("pored hrvatskih sela staviti slovo H"), a razlog otkriva drugi od spomenutih dokumenata - dva mjeseca mladi okvirni plan djelovanja vojne strukture ciji su se tadasnji vodje o tomu dogovarali dva dana u jednome zabitom bosanskom selu. U tome se dokumentu, naime, jasno formulira sto je uopce temeljni cilj stvaranja tada jos ilegalne vojne strukture koja ce ubrzo postati "Armija R BiH": "Osnovni zadatak snaga PL BiH je zastita muslimanskoga naroda, ocuvanje integriteta i cjelovitosti BiH'., a medju "ukupne neprijateljske snage" sada se jasno ubrajaju i "ekstremne snage HDZ-a (jacine jedna do dvije brigade)".

Kako bi slika stanja u BiH u prvoj godini rata postala cjelovitom u onome kontekstu kojim smo se ovdje bavili. valja svakako pridodati kako su politicki krugovi u Sarajevu unatoc potpunome raspadu sustava, nastojali stvoriti privid njegova funkcioniranja dok su istodobno odmah pristupili popunjavanju upraznjenih institucija iskljucivo Bosnjacima/muslimanima. Dakako, u zemlji s takvim iskustvom kakvo je naprijed ocrtano, popunjavati institucije sustava i organe drzavne uprave iskljucivo pripadnicima jedne zajednice znaci samo produbljivati vec postojece razlike i pothranjivati osjecaj medjusobnoga nepovjerenja.

Ovako predoceni trendovi razvoja situacije u BiH nakon travnja 1990. stvarni su kontekst u koji valja smjestati sve cesce i brojnije konfrontacije izmedu Bosnjaka/muslimana i Hrvata tijekom druge polovice 1992. i u prvim mjesecima 1993. Zacijelo je i na bosnjacko/muslimanskoj strani cijeli niz poteza hrvatskoga politickog vodstva tumacen na nacin koji je produbljivao nepovjerenje i suprotnosti, no za cjelovito sagledavanje nacina i okolnosti u kojima je nakon godinu dana zajednickoga ratovanja protivu srpskih snaga izbio i otvoreni bosnjacko-hrvatski rat valja dometnuti nekoliko vaznih opcih objasnjenja.

Nakon iskustva jednogodisnjega rata u Hrvatskoj i nacina na koji je u njemu intervenirala medjunarodna zajednica (dolazak UNPROFOR-a i njegovo razmjestanje izmedu sukobljenih strana), odnosno nakon prvih faza mirovnih pregovora sto su o BiH vodjeni pod medjunarodnim patronatom, postalo je posve izvjesno kako se u krugovima medjunarodnih posrednika uvazava "stvoreno stanje na terenu". Sukladno tomu bio je formuliran prvi mirovni plan za BiH, onaj "Vance-Owenov", koji je te "stvorene realnosti? uvazavao priznajuci pravo na konstitutivnost tri narodne zajednice i unutar toga pravo tih zajednica na vlastiti teritorij, uz punu zastitu manjinskih prava. U takvoj su situaciji ovdasnji Hrvati  bili posve zadovoljni svojom situacijom u proljece 1993. i nisu imali nikakva razloga za otvaranje sukoba s Bosnjacima. Ovi su, nasuprot tomu, bili krajnje nezadovoljni svojim polozajem i situacijom nakon godinu dana ratovanja. Bosnjacko je pucanstvo bilo prisiljeno napustiti teritorij koji su osvojili Srbi, a pri tadasnjemu odnosu realnih snaga nije bilo nikakvih izgleda da se teritorij pod nadzorom sarajevskih, bosnjacko-muslimanskih vlasti prosiri vracanjem tamo odakle su ih srpske snage protjerale. Istodobno, Bosnjaci/muslimani vec su u medjunarodnoj zajednici stekli status najvece zrtve rata, cime se otvorio odredjeni politicki manevarski prostor. Kako se taj manevarski prostor naprosto nije mogao koristiti za ofenzivne operacije protivu Srba zbog ociglednih izgleda za neuspjeh takvih planova, to je jedini pravac na kojem se moglo racunati na eventualni uspjeh ofenzivnih vojnih operacija i ujedno medjunarodnu politicku podrsku takvim uspjesima bio onaj prema Hrvatima. Svaka dalja rasclamba sukoba u kasno proljece 1993. koja ne uvazava ove notorne cinjenice moze se slobodno okarakterizirati kao svjesna manipulacija stvarnoscu.

Sve dosad izreceno vodi k jasnome i nedvojbenom zakljucku - rat kakav je bio onaj sto se u drugoj polovici 1993. vodio u BiH bio je posve prirodan i gotovo neizbjezan rezultat povijesnoga gibanja. Politicke elite koje su u tom trenutku vodile "strane u sukobu" bile su naprosto nosene bujicom nekontroliranog gibanja, u kojem su sve stare i latentne drustvene napetosti i sukobi izbili na povrsinu u svome najgrubljem obliku.

Dakako, odgovornost za pokretanje cijeloga ovog mucnog lanca zbivanja nije podjednako rasporedena. Nedvojbeno najveca odgovornost pada na leda srpskih politickih vodja, koji su, temeljem svijesti o pocetnoj vojnoj nadmoci naprosto otvorili "Pandorinu kutiju" zla, racunajuci kako ce njihova nadmoc rezultirati brzim uspjehom. Politicka, pak, vodstva Bosnjaka-muslimana i Hrvata, pod pretpostavkom da su doista i zeljela sprijeciti provalu istoga takvog zla u svojim zajednicama, naprosto nisu na raspolaganju imala dostatnih mehanizama i poluga moci kojima bi to ostvarili. Siroki slojevi pucanstva, u kojemu je posljednjih 70 godina zivota u Jugoslaviji stvorilo prijemcivost za kulturu politickoga nasilja, s oruzjem u rukama pohitalo je ostvariti odavno postavljene ciljeve "svim sredstvima".

[jefff]

Nidje platforme

[doremifa]

Koje Predsjedništvo i ko ga je birao? Sasvim je jasno da su poluge moći bile u rukama par ljudi od kojih je samo jedan bio član (ratnog) Predsjedništva.

[putokaz1]

Kako s ezvaše onaj Zamjenski član Predsjedništva RBIH koji onomad ko fol na pregovore pobježe u Beograd

[MuaDib]

P l a t f o r m a za djelovanje Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima

Rat koji je izvršenom agresijom nametnut Bosni i Hercegovini, uzrokovao je nevidjeno stradanje stanovništva i uništavanje materijalnih dobara.
Za traženje rješenja ratne drame Predsjedništvo je usvojilo Platformi kao najširi politički okvir za okupljanje svih patriotskih snaga.

1. Kakva Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država gradjana konstitutivnih i ravnopravnih naroda, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda koji u njoj žive. Republika se konstituiše na principima parlamentarne gradjanske demokratije, što podrazumjeva prije svega tržišnu ekonomiju, stranački pluralizam i ljudska prava i slobode.
Unutrašnje ustrojstvo BiH, kao multinacionalne i multireligiozne zajednice, zasniva se na regionalnoj i lokalnoj samoupravi koja uvažava ekonomske, kulturne, istorijske i etničke kriterije. Lokalna i regionalna samouprava ne može biti u suprotnosti sa principima teritorijalnog integriteta i jedinstvenog funkcionisanja vlasti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

2. Odnosi i institucije koje garantuju nacionalnu ravnopravnost

Tri konstitutivna naroda, Muslimani, Srbi i Hrvati u BiH imaju svoje nacionalne interese, ali i interese koji proističu iz tradicije viševjekovnog zajedničkog življenja. Politički život u BiH zasniva, se na ravnopravnosti Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti u upravljanju državnim poslovima.
Suverenitet države ostvaruje se na cijeloj teritoriji koju odredjuju jedinstvene granice priznate od medjunarodne zajednice.
Državna, zakonodavna i sudska vlast se ostvaruje na nivou Republike.
Zakonodavno tijelo je Skupština Republike Bosne i Hercegovine koja ima dva vijeća : Vijeće gradjana i Vijeće naroda.
Vijeće naroda čine predstavnici tri konstitutivna naroda BiH.
Zastupljenost naroda u Vijeću je paritetna, a odluke se donose koncenzusom.
U nadležnosti Vijeća nalaze se pitanja koja se neposredno tiču ravnopravnosti konstitutivnih naroda.
Predsjedništvo RBiH ima paritetan sastav i takodjer odlučuje koncenzusom.
Osiguraće se da u Predsjedništvu budu zastupljeni i gradjani koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda BIH.
Ustavom će se utvrditi koji republički organi i institucije se formiraju na principu paritetne zastupljenosti tri konstitutivna naroda
Princip koncenzusa ne može se koristiti za blokadu rada u Vijeću naroda i Predsjedništvu, što će se bliže utvrditi poslovnicima rada ovih organa.

3. Za kakve medjudrzavne odnose je zainteresovana BiH

BiH je po nacionalnom sastavu, geografskom položaju, istorijskim vezama, prirodnim potencijalima i strukturi privrede zainteresovana za povezivanje sa svim susjednim državama kao i drugim državama na bazi uzajamnog poštovanja i ravnopravnosti.
Država Bosna i Hercegovina ina poseban interes da postane ravnopravna članica Evropske zajednice.
U uspostavljanju medjudržavnih odnosa polazi se od interesa svih gradjana i konstitutivnih naroda BiH.
O karakteru medjudržavnih odnosa odlučuje Skupština i gradjani BiH.
Dok traje rat Bosna i Hercegovina ne može ulaziti u međudržavne saveze koji mjenjaju njen ustavni karakter za što je uslov odgovarajuća demokratska procedura, koja podrazumjeva odlučivanje u parlamentu, odnosno Vijeću naroda, ili, zavisno od važnosti odluke, neposredno putem
referenduma.

4. Odnos prema prekidu rata i uspostavljanju mira u BiH

Svaki rat se u istoriji završi mirom. Što prije mir zamijeni rat, manje će biti razaranja i ljudskih žrtava.
Stoga je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine za pregovore koji vode miru.

Pregovori o miru mogući su uz poštivanje sljedećih uvjeta, odnosno principa:
a) Prekid ratnih dejstava
b) Uspostavljanje političkog stanja prije početka agresije
c) Priznavanje legalne vlasti države BiH i njenih institucija na cijeloj teritoriji, i
d) Naknadu ratne štete i kažnjavanje krivaca za ratne zločince u saglasnosti sa medjunarodnim propisima.
U traganju za mirom BiH će tražiti i prihvatiti inicijativu i pomoć medjunarodne zajednice i njenih institucija.
BiH neće prihvatiti pregovore koji za osnovu imaju stvaranje etnički čistih teritorija ili regionalnu podjelu BiK na isključivo etničkoj osnovi.
BiH takodjer neće nikada prihvatili bilo kakve teritorijalne i demografske promjene i prednosti izdejstvovane ratom i nasiljem.

5. Politička osnova opštenarodnog odbrambenog-rata

Pravo na život, mir i slobodu čini temelj ljudskih prava u civilizovanom svijetu. Otpor agresoru organizovaće se i voditi kao opštenarodna odbrambena borba svih gradjana i svih naroda za oslobodjenje BiH.

U zajedničkom višenacionalnom frontu učestvuju patriotske snage koje su za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, za zajednički život i nacionalnu ravnopravnost Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda i narodnosti (manjina ).
Oružane snage BiH će u svoje redove uključiti pripadnike svih naroda koji žive u BiH.
Višenacionalni sastav jedinica i štabova može sa više uspjeha voditi borbu za oslobodjenje BiH od agresora. Stoga će se omogućiti lokalnim i opštinskim oružanim formacijama da pristupe zajedničkoj borbi pod uslovom da priznaju suverenitet i integritet BiH i njenu legalnu vlast.

6. Apel svim patriotskim snagama

Ova platforma je poziv svim gradjanima i svim narodima u Bosni i Hercegovini da se aktivno uključe u patriotski front borbe za suzbijanje agresije i uspostavljanje mira i slobode, reda i zakonitosti na cijeloj državnoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Pozivamo i sve one koji se nalaze na drugoj strani, a nisu ruke okaljali krvlju nevinih ljudi, da se priključe legalnim oružanim snagama Bosne i Hercegovine u borbi za slobodu, a protiv agresije.

Predsjedništvo će donijeti zakon o amnestiji i sprečavati moguće pojave revanšizma.

Doneseno u Sarajevu, 26. Juna 1992. godine4

Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine

∗ IZVOR: Stjepan Šiber: Prevare, zablude, istina. Ratni dnevnik 1992.. Sarajevo: Rabic, 2000., str. 280-283.

[jefff]

Hvala

[jefff]

Kako s ezvaše onaj Zamjenski član Predsjedništva RBIH koji onomad ko fol na pregovore pobježe u Beograd

Kecmanovic

[MuaDib]

Nenad Kecmanović u svojim memoarima parafraziram da je razlog njegovog napuštanja Predsjedništva rasprava s Alijom Izetbegovićem gdje ga je otvoreno kritikovao da se on ponaša kao predsjednik Muslimana, a ne republike, na što mu je Alija odgovorio da je on izabran da prvo predstavlja muslimanski narod pa državu. Nakon toga mu je rekao da on nema onda šta da traži u takvom predsjedništvu.

Iako se čovjek ne može složiti sa većinom njegovih stavova danas, dublja analiza pokazuje da su oni zapravo proizašli iz činjenice da je Platforma Predsjedništva samo poslužila kao celofan i da za SDA nikad nije bio ni cilj ni namjera. Iz čega on tumači i dokazuje da je SDA pod krinkom grđanske republike, htjela ostvariti unitarizaciju i supremaciju u BiH, čime je legitimnim učinila želju Srba i Hrvata da formiraju svoje političke i teitorijalne jedinice.

Nažalost događaji u drugoj polovini 1993. godine se pokazali da je Platforma od restituisanog "bošnjačkog faktora potisnuta u stranu, kao cilj koji je nemoguć, da Bošnjake vodi u nestanak i da oni nemaju ni vojni ni demografski kapacitet da istraju u borbi za državu koju su građani odabrali na referendumu 1992. godine i da glavni cilj mora da bude borba za održiv bošnjački životni prostor.

[jefff]

Svako slovo iz platforme paralo je dusu Paljanima