Danasnji "feminizam"

[hadzinicasa]

Upravo. Samo egocentrici iz kulture ja pa ja i odsustva empatije i solidarnosti ne mogu ovo sagledati nivou koji prevazilazi njih same. Odnosno shvatiti da licna eventualna potreba ne moze i ne smije biti na ustrb prava i potrebe onog drugog. Kao i koncept plemenitosti odnosno davanja od sebe. Obzira i kako si dobro definisala „odgovornosti prema drugome“.

Pa ce tako ukrasti i oteti ako smatraju da njima treba (vise). Bez ikakvog obzira prema drugom. Pa ce svoje ja pretpostaviti tudjem. I sve tako. Navodila sam vec primjere kad smo govorili o solidarnosti i empatiji.

Ali to malo visi stepen razvoja svijesti koji nemaju bas svi. Odgovorni smo za sebe i svoje postupke, ali i za drustvo u kojem zivimo i sve one koji u njemu djeluju. A pogotovo za one ugrozene ili ostecene.

Odgovorni smo svojim djelovanjem u svojim profesijama za reputaciju koju iste imaju a kojom doprinosimo svojim inegritetom ponasanjem i etikom. Cinimo drustvo kao jedinke i privatno i profesionalno. I za to smo svake minute svakog dana odgovorni.

U kontekstu odgovornosti prema drugome, odnosno solidarnosti spram svijeta i sebe, što je ništa drugo do isusovački ideal od pamtivjeka, postavlja se pitanje odgovornosti samih roditelja koji su, konkretno slučaj Mike Antića, svojom voljom trasirali životni put svojoj djeci?

Pričamo o odgovornosti društva, a izuzimao same roditelje koji su sami svojim postupcima, koliko god da je to bilo nasvjesno i iz najbolje namjere, uništili živote svojoj djeci.

ovdje se uvijek postavlja relativizacija kao argument sto ne mislim da doprinosi konkretnoj temi. Jedno ne iskljucuje drugo. Niti je takmicenje. Svak ima svoj dio odgovornosti i niko time sto kaze da je svaki covjek drustveno odgovoran ne izuzima roditelje. Jednako kao sto kad pricamo o zlostavljanju zena niko time sto potvrdi da postoji zlostavljanje zena ne negira da postoji zlostavljanje muskaraca. Niti da je ono manje devastirajuce. I uopce mi nije jasno postavljanje ovakvih kvazi argumenta osim kao nacin skretanja teme i jeftinih pokusaja diskreditiranja evidetnih problema (i sagovornika nemustim upadicama i kvazi kovanicama koje fancy zvuce ali nemaju uporista u napisanom)

[wewa]

Upravo. Samo egocentrici iz kulture ja pa ja i odsustva empatije i solidarnosti ne mogu ovo sagledati nivou koji prevazilazi njih same. Odnosno shvatiti da licna eventualna potreba ne moze i ne smije biti na ustrb prava i potrebe onog drugog. Kao i koncept plemenitosti odnosno davanja od sebe. Obzira i kako si dobro definisala „odgovornosti prema drugome“.

Pa ce tako ukrasti i oteti ako smatraju da njima treba (vise). Bez ikakvog obzira prema drugom. Pa ce svoje ja pretpostaviti tudjem. I sve tako. Navodila sam vec primjere kad smo govorili o solidarnosti i empatiji.

Ali to malo visi stepen razvoja svijesti koji nemaju bas svi. Odgovorni smo za sebe i svoje postupke, ali i za drustvo u kojem zivimo i sve one koji u njemu djeluju. A pogotovo za one ugrozene ili ostecene.

Odgovorni smo svojim djelovanjem u svojim profesijama za reputaciju koju iste imaju a kojom doprinosimo svojim inegritetom ponasanjem i etikom. Cinimo drustvo kao jedinke i privatno i profesionalno. I za to smo svake minute svakog dana odgovorni.

U kontekstu odgovornosti prema drugome, odnosno solidarnosti spram svijeta i sebe, što je ništa drugo do isusovački ideal od pamtivjeka, postavlja se pitanje odgovornosti samih roditelja koji su, konkretno slučaj Mike Antića, svojom voljom trasirali životni put svojoj djeci?

Pričamo o odgovornosti društva, a izuzimao same roditelje koji su sami svojim postupcima, koliko god da je to bilo nasvjesno i iz najbolje namjere, uništili živote svojoj djeci.

meni se cini da se na ovoj temi dobar dio vas upire analizirati odgovornost svih osim samih zlostavljaca.
postavlja se kao zadato da zlostavljaci postoje, da se u drustvu nista ne moze promijeniti, pa je odgovornost za dobrobit potencijalnih zrtava na samim zrtvama ili eventualno roditeljima.

bas zato ne vidim napretka u ovom drustvu. dok ne shvatimo da propagiranjem 'tradicionalnih' patrijarhalnih, sovinistickih ideja itekako doprinosimo stvaranju atmosfere, ama cjelokupne kulture u kojoj je slabiji tek na korak od zlostavljanja, jer jaci ima pravo da tlaci, zrtve i vrste zlostavljanja samo cemo brojati usput trazeci sve moguce nacine da sa sebe skinemo svaki oblik odgovornosti, kad empatiju vec ne posjedujemo. a i za to je neko drugi kriv.

[Niemand]

"Na drugoj godini akademije ta profesorica zvala je mene i još nekoliko kolega da radimo predstavu koju će ona režirati. Ja sam imala 19 godina i trebala sam glumiti majku u 30-ima. Nekoliko se muškaraca, starijih i mlađih izmijenilo za ulogu mog supruga. Trebali smo raditi scenu seksa, koja izvorno i nije napisana baš kao scena seksa. Ja i kolega smo krenuli u improvizaciju da bi nas ona zaustavila i rekla kako ona ne voli kad se seks "fingira" na sceni. Ja sam na to odgovorila kako ni za koje novce ne bih pristala na to da "ne fingiram" seks na pozornici, na što mi je ona odgovorila da je iznenađena i da nije očekivala od mene da sam tako zatvorena. E onda je došla demonstrirati na meni, ja pritom stojim u njezinom privatnom negližeu koji služi kao kostim i ona doslovno svojim prstima dodiruje moj spolni organ preko gaćica. Ja sam bila paralizirana i samo sam pogledom signalizirala kolegama da mi nije ugodno", napisala je anonimna glumica.

...

Inače ta profesorica voli eksperimentirati sa raznim čudnim vježbama koje ne zna voditi, a predstavlja se kao feministkinja, štoviše vodila je i kolegij o feminizmu."

https://www.gloria.hr/gl/fokus/price/in ... a-15044352

Ako cemo se vec kolektivno izvinjavati, jel. Doduse, vjerovatno je samo prikrivena cuvarica patrijarhata.

[wewa]

https://rs.n1info.com/vesti/otac-ive-il ... a-svedoka/

Na pitanje kako je Iva prelomila da prijavi, advokat Ilinčić kaže – zato što je Milena (Radulović) insistirala na tome. „Nisu njih tri sedele skrštenih ruku, one su pre dve godine išle kod jednog mog advokata da ga pitaju da li postoji adekvatna pravna zaštita. Nažalost, dobile su jedan odgovor, da tako kažem – pogrešan, gde je advokat izneo da se tu ne može ništa, da je to zastarelo i one su bile razočarane. I to nije bio jedini advokat kome su se obratile“, naveo je Ilinčić.

[Škobo Habu]

meni se cini da se na ovoj temi dobar dio vas upire analizirati odgovornost svih osim samih zlostavljaca.
postavlja se kao zadato da zlostavljaci postoje, da se u drustvu nista ne moze promijeniti, pa je odgovornost za dobrobit potencijalnih zrtava na samim zrtvama ili eventualno roditeljima.

To nije naprosto tačno. Ja nigdje ne tvrdim da Antić nije činio ono što mu žrtve pripisuje, čak, naprotiv, od režisera Cecine i Arkanove svadbe, te, isto tako, čelnika SSJ koji je u svoju glumačku radionicu dolazio u vojnoj odori - uošte i ne sumnjam.

U tom kontekstu se sasvim legitimno zapitati: u čije su to ruke roditelji predavali vlastitu djecu?
Očigledno da je devedestih bilo časno da ti djecu odgajaju srpski nacionalisti.

bas zato ne vidim napretka u ovom drustvu. dok ne shvatimo da propagiranjem 'tradicionalnih' patrijarhalnih, sovinistickih ideja itekako doprinosimo stvaranju atmosfere, ama cjelokupne kulture u kojoj je slabiji tek na korak od zlostavljanja, jer jaci ima pravo da tlaci, zrtve i vrste zlostavljanja samo cemo brojati usput trazeci sve moguce nacine da sa sebe skinemo svaki oblik odgovornosti, kad empatiju vec ne posjedujemo. a i za to je neko drugi kriv.

Kakve ovo društvo ima veze sa slučajem Mike Aleksića? Ja sam se doticao konkretno tog slučaja.

Sadašnje srpsko društvo žanje što je posijano devedesetih.

Mi smo taj problem imali sa vjerskim fundamentalizmom, i uzroke tog fenomena ili probleme trebamo tražiti prvo među sobom.

[wewa]

meni se cini da se na ovoj temi dobar dio vas upire analizirati odgovornost svih osim samih zlostavljaca.
postavlja se kao zadato da zlostavljaci postoje, da se u drustvu nista ne moze promijeniti, pa je odgovornost za dobrobit potencijalnih zrtava na samim zrtvama ili eventualno roditeljima.

To nije naprosto tačno. Ja nigdje ne tvrdim da Antić nije činio ono što mu žrtve pripisuje, čak, naprotiv, od režisera Cecine i Arkanove svadbe, te, isto tako, čelnika SSJ koji je u svoju glumačku radionicu dolazio u vojnoj odori - uošte i ne sumnjam.

U tom kontekstu se sasvim legitimno zapitati: u čije su to ruke roditelji predavali vlastitu djecu?
Očigledno da je devedestih bilo časno da ti djecu odgajaju srpski nacionalisti.

bas zato ne vidim napretka u ovom drustvu. dok ne shvatimo da propagiranjem 'tradicionalnih' patrijarhalnih, sovinistickih ideja itekako doprinosimo stvaranju atmosfere, ama cjelokupne kulture u kojoj je slabiji tek na korak od zlostavljanja, jer jaci ima pravo da tlaci, zrtve i vrste zlostavljanja samo cemo brojati usput trazeci sve moguce nacine da sa sebe skinemo svaki oblik odgovornosti, kad empatiju vec ne posjedujemo. a i za to je neko drugi kriv.

Kakve ovo društvo ima veze sa slučajem Mike Aleksića? Ja sam se doticao konkretno tog slučaja.

Sadašnje srpsko društvo žanje što je posijano devedesetih.

Mi smo taj problem imali sa vjerskim fundamentalizmom, i uzroke tog fenomena ili probleme trebamo tražiti prvo među sobom.

ne tvrdis ti da on nije zlostavljac, ali se preko toga olako prelazi, a fokus se gotovo istovremeno prebacuje na trazenje sukrivice. to meni smeta.

u cije ruke su roditelji predavali djecu? u ruke dramskog ucitelja kojem su vjerovali, koji je u takvom drustvu bio istaknuti pojedinac. napisala sam vec, meni kao roditelju to prvo pravilo, da se roditelj pojavljuje samo jednom i vise nikada na mjestu gdje ti dijete provodi znacajan dio svog slobodnog vremena itekako predstavlja zvono za uzbunu. ali, to sam ja, ne zelim i ne mogu da svim roditeljima sudim na osnovu svojih roditeljskih principa... zelim vjerovati da su roditelji postupali u najboljoj namjeri, obicno ljudi tako i rade.

slucaj Mike Aleksica i reakcije na njega koje se cuju u javnom prostoru i na drustvenim mrezama izvrsna su ilustracija bas ovog drustva. pogledaj reakcije po komentarima na portalima, FB... osvrni se ovdje, na forumu, pa ces vidjeti koliko puno njih jedva doceka da uperi prstom u zrtvu. mi smo devedesetih prosli golgotu, ali svoje ranjive skupine ne tretiramo nista bolje nego komsije iz Srbije. nismo naucili nista, empatija probudjena u ratu ugusena je borbom za egzisteniju u poracu i izgleda da je u sjemenu zatrta.

[MarlboroGold]

Da li po tebi nikako ne treba tražiti sukrivicu? Eto ne mora ista biti u fokusu.

[bandit_mo]

Da li po tebi nikako ne treba tražiti sukrivicu? Eto ne mora ista biti u fokusu.

Kakva sukrivca? Roditelji koji su mislili da djeca uče glumu? Jedino su sukrivci ako su znali i svejedno djecu izložili zlostavljanju, no po dosadašnjim saznanjima, nisu znali...

[Hakiz]

meni se cini da se na ovoj temi dobar dio vas upire analizirati odgovornost svih osim samih zlostavljaca.
postavlja se kao zadato da zlostavljaci postoje, da se u drustvu nista ne moze promijeniti, pa je odgovornost za dobrobit potencijalnih zrtava na samim zrtvama ili eventualno roditeljima.

To nije naprosto tačno. Ja nigdje ne tvrdim da Antić nije činio ono što mu žrtve pripisuje, čak, naprotiv, od režisera Cecine i Arkanove svadbe, te, isto tako, čelnika SSJ koji je u svoju glumačku radionicu dolazio u vojnoj odori - uošte i ne sumnjam.

U tom kontekstu se sasvim legitimno zapitati: u čije su to ruke roditelji predavali vlastitu djecu?
Očigledno da je devedestih bilo časno da ti djecu odgajaju srpski nacionalisti.

bas zato ne vidim napretka u ovom drustvu. dok ne shvatimo da propagiranjem 'tradicionalnih' patrijarhalnih, sovinistickih ideja itekako doprinosimo stvaranju atmosfere, ama cjelokupne kulture u kojoj je slabiji tek na korak od zlostavljanja, jer jaci ima pravo da tlaci, zrtve i vrste zlostavljanja samo cemo brojati usput trazeci sve moguce nacine da sa sebe skinemo svaki oblik odgovornosti, kad empatiju vec ne posjedujemo. a i za to je neko drugi kriv.

Kakve ovo društvo ima veze sa slučajem Mike Aleksića? Ja sam se doticao konkretno tog slučaja.

Sadašnje srpsko društvo žanje što je posijano devedesetih.

Mi smo taj problem imali sa vjerskim fundamentalizmom, i uzroke tog fenomena ili probleme trebamo tražiti prvo među sobom.

ne tvrdis ti da on nije zlostavljac, ali se preko toga olako prelazi, a fokus se gotovo istovremeno prebacuje na trazenje sukrivice. to meni smeta.

u cije ruke su roditelji predavali djecu? u ruke dramskog ucitelja kojem su vjerovali, koji je u takvom drustvu bio istaknuti pojedinac. napisala sam vec, meni kao roditelju to prvo pravilo, da se roditelj pojavljuje samo jednom i vise nikada na mjestu gdje ti dijete provodi znacajan dio svog slobodnog vremena itekako predstavlja zvono za uzbunu. ali, to sam ja, ne zelim i ne mogu da svim roditeljima sudim na osnovu svojih roditeljskih principa... zelim vjerovati da su roditelji postupali u najboljoj namjeri, obicno ljudi tako i rade.

slucaj Mike Aleksica i reakcije na njega koje se cuju u javnom prostoru i na drustvenim mrezama izvrsna su ilustracija bas ovog drustva. pogledaj reakcije po komentarima na portalima, FB... osvrni se ovdje, na forumu, pa ces vidjeti koliko puno njih jedva doceka da uperi prstom u zrtvu. mi smo devedesetih prosli golgotu, ali svoje ranjive skupine ne tretiramo nista bolje nego komsije iz Srbije. nismo naucili nista, empatija probudjena u ratu ugusena je borbom za egzisteniju u poracu i izgleda da je u sjemenu zatrta.

Koliko ja znam umjetničke akademije su na nivou fakulteta. A fakultete upisuju punoljetni ljudi, koji imaju 18 ili su vrlo blizu tih godina. Tako da ne uvlačimo pojam "djeca".

To ne umanjuje zločin koji se desio, ali žrtve su osobe koje naše društvo i naši zakoni smatraju odraslim.

Ako krenemo, da bismo dali dodatnu težinu zločinu, manipulisati osjećajima pa koristiti pojmove kao što su "djeca" za odrasle osobe, onda manipulišemo, time što manipulišemo osjećajima javnosti dajemo gorivo onima koji bi sa druge strane da dovedu u sumnju da se nešto desilo ili da je bilo na nivou zločina. Recimo stvaramo mogućnosta da neko kaže: Evo, govore djeca, a nisu djeca, ko zna šta još lažu.

Najbolji način da se sve takve stvari rješavaju je da im se pristupi racionalno.

Emocije naravno postoje u ovakvim slučajevima, to je neizbježno, ali ako one odnesu prevagu nad pravnim činjenicama, možda rezultat pravnog postupka i ne bude u korist žrtava, ili počinitelju da osnovu za uspješnu žalbu na presudu.

[S4mpion]

Zato što je stati u odbranu nekoga (posebno slabijeg od sebe), ko je izložen nasilju i njegova ljudska i građanska dužnost. Šta je s vama dvojicom? Vi nemate obavezu da djelujete kao članovi društva??? Kakvo je to društvo u kojem napadaš drugoga što nije ustao protiv nasilja, dok sebe amnestiraš od odgovornosti? Kakva je to, uopšte, moralna pozicija? 'Buuuhuhuhu, mamaaa, strašne feministice mi idu na živce, nisu zaštitile tetu od čekićaaaaanja!' Zovite mame da vam obrišu noseve (da ne kažem guze), uprljali su se od lošeg i balavog 'moraliziranja'.

Koji će nam onda klinac feminizam?

Samo se još više uvaljujete.

Pitanje stoji i dalje, bit modernog feminizma?

[S4mpion]

'citali' smo to sve, @Hakiz davno jos, daj sta svjezije.

Pa, ne možeš ni pitagorinu teoremu napraviti svježijom, možeš je samo ponoviti onome ko ju je zaboravio i naučiti one koji je još nisu naučili.

Žene davno sve rekle, sve se već zna, šta onda ovdje raspravljamo

pa kad nas ne shvatate ozbiljno. jos ne.

Ne može vas niko shvatati ozbiljno, pričate o ženskim pravima, a komšiji ste, svojom šutnjom, pomogli da ubije svoju suprugu.

[S4mpion]

wewa, hadzinicasa, piupiu,

Planirate li se izvinuti stradaloj ženi za koju niste učinili ništa?
Planirate li se izviniti ženi koju je vaš (ne)aktivizam ubio?

Ipak ste vi samoprozvani borci za prava žena, valjda ste se time prihvatili neke odgovornosti?
Ako vas je neko puškom natjer'o da se proglasite borcima za prava žena, slobodno recite.

Navedena situacija, za razliku od onih koje ste navele, zahtijeva izvinjenje.

Do sada apsolutno ništa, osim hipermoralisanja, pokazale niste.
Teoretski gledano, trebale biste ubit' argumentima svakog ko vam proturječi, da ste pravi borci i da se stvarno borite za promjene, ne bi vam falilo argumenata, ali ne možete dalje od hipermoralisanja kad ne radite ništa i ni za koga, feministička karijera vam je tabula rasa.

[Hakiz]

Ovo oko izvinjavanja.

Mi bismo, u stvari, trebali samo da se izvinjavamo u svakom trenutku.

Naime, sve zlo koje je učinjeno, učinio ga je neki čovjek.

Pa bi svi ljudi, kao pripadnici ljudske vrste, trebali izvinjavati se žrtvama zbog toga šta im je neki čovjek uradio.

A i žrtve bi se trebale izvinjavati međusobno, jer i one su pripadnici ljudske vrste.

Hajte da ne karikiramo.

[belfy]

Ne može vas niko shvatati ozbiljno, pričate o ženskim pravima, a komšiji ste, svojom šutnjom, pomogli da ubije svoju suprugu.

pa i ti si. osjecas se toliko odgovornim da prozivas druge?

[Hakiz]

Da zakuham:

Treba li postojati PONT (point of no return), dakle "tačka" u seksualnom ponašanju poslije koje se pravno smatra da žrtva nije žrtva. Koja kaže bukvalno "Ako si pristala dovde i u ovoj tački nisi rekla "ne", sada više nemaš status žrtve iako hoćeš da prekineš odnos, ne možeš optužiti nekoga za seksualno nasilje ako si prekid odnosa tražila nakon te tačke".

I ako bi mogla postojati, koja bi to "tačka" bila? Banalno, do penetracije, kada nakon penetracije, prije eventualne ejakulacije, ili se "žrtva" može dva dana poslije odnosa "sjetiti" da "nije trebala" pa optuži nekoga za seksualno nasilje? A dok je odnos trajao trajao je sa pristankom "žrtve".

Dakle, pretpostavlja se pristanak "žrtve" na bilo koji vid seksualnog odnosa (bio on verbalni, fizički bez penetracije ili "potpuni" svejedno) do prelaska te tačke (ili preciznije trenutak neposredno nakon te tačke).

[S4mpion]

Ne može vas niko shvatati ozbiljno, pričate o ženskim pravima, a komšiji ste, svojom šutnjom, pomogli da ubije svoju suprugu.

pa i ti si. osjecas se toliko odgovornim da prozivas druge?

Ja imam opravdanje, ja sam ženomrzac, ali šta da kažu feministice?

[ExNihilo]

Ili, šta ako je pristanak obostran, potpuno konsenzualan i više puta ponovljen, ali žrtva nakon nekog vremena postane ubijeđena kako je zapravo bila psihološki izmanipulirana na seksualni čin, te se počne osjećati oskrnavljena, jer da je bila svjesna manipulacije, ne bi pristala na isti.

Je li silovana u tom slučaju? Je li žrtva?

[belfy]

Ne može vas niko shvatati ozbiljno, pričate o ženskim pravima, a komšiji ste, svojom šutnjom, pomogli da ubije svoju suprugu.

pa i ti si. osjecas se toliko odgovornim da prozivas druge?

Ja imam opravdanje, ja sam ženomrzac, ali šta da kažu feministice?

a kao zenomrzac direktno podrzavas krsenje zakone do nivoa ubistva?

[Hakiz]

Ili, šta ako je pristanak obostran, potpuno konsenzualan i više puta ponovljen, ali žrtva nakon nekog vremena postane ubijeđena kako je zapravo bila psihološki izmanipulirana na seksualni čin, te se počne osjećati oskrnavljena, jer da je bila svjesna manipulacije, ne bi pristala na isti.

Je li silovana u tom slučaju? Je li žrtva?

E, da.

[Škobo Habu]

ne tvrdis ti da on nije zlostavljac, ali se preko toga olako prelazi, a fokus se gotovo istovremeno prebacuje na trazenje sukrivice. to meni smeta.

Onda ti smeta nešto što ne razumiješ potpuno.

Ako se cijelo vrijeme potencira odgovornost društva, u smislu zbog čega se šutilo o svemu sve ove godine, a postojale su indicije da Mika Aleksić nije uopšte pedagog za primjer, jer postoje i slučajevi da su određeni učenici napuštali njegovu akademiju, poglavito muški, zbog načina na koji su tretirani, onda je sasvim logično otvarati pitanje sukrivnje, jer je njegovo učenje, sama šira zajednica, i dalje smatrala opravdanim i pedagoškim.
Čak i eltističkim, pošto samo pohađanje škole nije bilo uopšte jeftino, niti je mogao svako upisati.

Već sam spomenuo da je jedna od glumica svu torturu opisivala kako čeličenje za surovi svijet glume, produkcije i reditelja.

Šta, zapravo, zna dijete o svijetu glume i produkcije bez uticaja stariji od sebe? Bez onoga na što ga stariji upute ili ne kažu da je ispravno ili ne?

U cijelom slučaju čujemo glasove onih koji su zlostavljani kao djeca, no nisu to djeca bez nadzora, iz kakavog sirotišta nad kojim su se iživljavali vaspitači, već djeca koje su čekali roditelji poslije škole, sa kojima su provodili cijelo vrijeme, te su sigurno primjećivali promjene raspoloženja kod svoje djece. U tom kontekstu, maloprije sam čitao post Dalije Hasanbegović koja piše recimo o tome da postoje jasne naznake kod onih koji su pretrpjeli ili trpe seksualno ili neko drugo nasilje, pogotovo kod žena, u ponašanju, u o djevanju, u samoj komunikaciji, te je svaki pojedinac na takve promjene ponašanja dužan reagovati - razgovarati, pružiti podršku na svaki način, kako bi se razbila hermetička ozlojađenost iste, prema tome nije mi jasno o kakvom se skretanju sa fokusa riječ, kad se od same okoline traži da reaguje na vrijeme u tom slučaju, da bude alarm za uzbunu ostalim?

u cije ruke su roditelji predavali djecu? u ruke dramskog ucitelja kojem su vjerovali, koji je u takvom drustvu bio istaknuti pojedinac. napisala sam vec, meni kao roditelju to prvo pravilo, da se roditelj pojavljuje samo jednom i vise nikada na mjestu gdje ti dijete provodi znacajan dio svog slobodnog vremena itekako predstavlja zvono za uzbunu. ali, to sam ja, ne zelim i ne mogu da svim roditeljima sudim na osnovu svojih roditeljskih principa... zelim vjerovati da su roditelji postupali u najboljoj namjeri, obicno ljudi tako i rade.

slucaj Mike Aleksica i reakcije na njega koje se cuju u javnom prostoru i na drustvenim mrezama izvrsna su ilustracija bas ovog drustva. pogledaj reakcije po komentarima na portalima, FB... osvrni se ovdje, na forumu, pa ces vidjeti koliko puno njih jedva doceka da uperi prstom u zrtvu. mi smo devedesetih prosli golgotu, ali svoje ranjive skupine ne tretiramo nista bolje nego komsije iz Srbije. nismo naucili nista, empatija probudjena u ratu ugusena je borbom za egzisteniju u poracu i izgleda da je u sjemenu zatrta.

Boldan. Roditelji u mnogo čemu znaju pogriješti, pa i po pitanju usmjerenja vlastite djece. Ponekad, jednostavno,očekuju previše od njih.
Zapravo, kroz njihov život oni žele da njihova djeca ne prave greške koje su pravili oni, pa ta ista djeca kasnije žive pod pritiskom očekivanja vlastitih roditelja. Nemaju ni potpunu slobodu, ni autonomiju.

Za rezultat imamo potpunu regresiju kod djece, koja upravo zbog nispunjenih želja i očekivanja prema roditeljima gube nit sa najbližim.
Pa svaki normalan roditelj se treba zapitati odakle to otuđenje?

Komentare po društvenim mrežama ne čitam, niti me interesuju. Nisu uopšte relevantni o onome o čemu se ovdje govori.
Empatija o kojoj ti govoriš, i koja je bila specifična za ratne uslove, upravo je i ugašena zbog činjenice da su se ljudi fokusirali na vlastite živote, i u velikoj mjeri odlučili da zaborave šta su bili u ratu. Niko sebe ne želi da doživljava kao humanitarni slučaj, već - naprotiv - da vrati svoj život na kolosjek od prije. U ratu smo bili prinuđeni jedne druge pomagati, jer smo jedino tako mogli opstati, a zajedništvo je davalo snagu, onoga momenta kada više nismo morali ovisti o volji svog prvog rođaka, komšije ili pukog poznanika - taj svijet se raspršio u post-daytonskog stvarnosti.

Većina ljudi je sebična, bez obzira što ti o tome mislila. Jer da nije, ne bi olako zaboravljali sve ono što su bili u ratu. Neki se toga danas i stide.

[piupiu]

Ovo oko izvinjavanja.

Mi bismo, u stvari, trebali samo da se izvinjavamo u svakom trenutku.

Naime, sve zlo koje je učinjeno, učinio ga je neki čovjek.

Pa bi svi ljudi, kao pripadnici ljudske vrste, trebali izvinjavati se žrtvama zbog toga šta im je neki čovjek uradio.

A i žrtve bi se trebale izvinjavati međusobno, jer i one su pripadnici ljudske vrste.

Hajte da ne karikiramo.

A što ste se vi dohvatili tog izvinjavanja, kao da je to najstrašnija stvar koja se nekom čovjeku može desiti i najstrašnija stvar koju neko od vas može tražiti? Šta je to tako strašno u jednoj jebenoj rečenici, da se ovdje oko toga vodi rasprava od 10 strana, a koja nekom drugome toliko može značiti, pribiližiti vas, zaustaviti konflikt? Kako vi opstajete u brakovima, prijateljstvima, odnosima s drugim ljudima? Raspravljajući po 10 dana oko toga ko se kome treba izviniti?

[piupiu]

Ili, šta ako je pristanak obostran, potpuno konsenzualan i više puta ponovljen, ali žrtva nakon nekog vremena postane ubijeđena kako je zapravo bila psihološki izmanipulirana na seksualni čin, te se počne osjećati oskrnavljena, jer da je bila svjesna manipulacije, ne bi pristala na isti.

Je li silovana u tom slučaju? Je li žrtva?

E, da.

26 žrtava u ovom slučaju. Djevojčica koje su roditelji upisali na glumu.

[S4mpion]

pa i ti si. osjecas se toliko odgovornim da prozivas druge?

Ja imam opravdanje, ja sam ženomrzac, ali šta da kažu feministice?

a kao zenomrzac direktno podrzavas krsenje zakone do nivoa ubistva?

Ne.

[ExNihilo]

Ili, šta ako je pristanak obostran, potpuno konsenzualan i više puta ponovljen, ali žrtva nakon nekog vremena postane ubijeđena kako je zapravo bila psihološki izmanipulirana na seksualni čin, te se počne osjećati oskrnavljena, jer da je bila svjesna manipulacije, ne bi pristala na isti.

Je li silovana u tom slučaju? Je li žrtva?

E, da.

26 žrtava u ovom slučaju. Djevojčica koje su roditelji upisali na glumu.

Opet sportsko padobranstvo.

[MarlboroGold]

Ili, šta ako je pristanak obostran, potpuno konsenzualan i više puta ponovljen, ali žrtva nakon nekog vremena postane ubijeđena kako je zapravo bila psihološki izmanipulirana na seksualni čin, te se počne osjećati oskrnavljena, jer da je bila svjesna manipulacije, ne bi pristala na isti.

Je li silovana u tom slučaju? Je li žrtva?

Mislim da se tu psihološka manipulacija ne broji pogotovo ako osoba nakon nekog vremena pomisli da je ista postojala... ako govorimo o dvoje odraslih ljudi. Već kad su mlađi ljudi u pitanju to može poprimiti skroz drugu dimenziju - recimo tinejdžeri.
Ako je jasno bio konsenzualan, a osoba nije bila pod jakim dejstvom droga i alkohola da se pod "da" može staviti znak upitnika onda je, bar po meni, čista situacija.