Ne kontam, je li ti to ozbiljno govoriš kako je nebitno da žrtva dođe do spoznaje da je seksualno zlostavljana? Pa ko će onda doćiExNihilo wrote: ↑20/01/2021 08:44Ako znamo da zlostavljanje ne ovisi od toga da li je žrtva učinila nešto po pitanju zlostavljanja, odnosno da li uopće razumije da je bila zlostavljana, a toliko valjda znamo, onda je jasno i da nisam elaborirao ta pitanja jer su apsolutno nevažna. No, čini se da kada je muškarac taj koji je zlostavljan tebi najednom postaje mnogo bitno da li je bilo namjere, da li je žrtva nešto učinila, te da li smatra kako je zlostavljana. Sve one stvari za koje oštro tvrdiš da nisu bitne kada se rod zamijeni.dale cooper wrote: ↑20/01/2021 01:42Ne mora...to je tačno. Svi ovi primjeri koje si gore naveo se mogu podvesti pod seksualno zlostavljenje. Ali ima nešto, čini mi se namjernoExNihilo wrote: ↑20/01/2021 00:55
Ne mora ti cilj biti seksualno zlostavljanje da bi seksualno zlostavljao. Namjera može biti olakšavajuća okolnost, ali ne negira čin. Ako ubijem čovjeka nehotice, još uvijek ću odgovarati. Ako pošaljem djevojci dickpic zato što mislim da bi ona željela vidjeti moj ponos, to je još uvijek seksualno zlostavljanje, mada nemam namjeru da je zlostavljam. Ako šefici komuniciram seksualne insinuacije u nadi da ću dobiti unapređenje, pa je malo zagrlim, pa je ponjuškam i pohvalim miris, iako je moja jedina namjera korist, siguran sam da bi rekao kako je to još uvijek zlostavljanje. Čemu onda različit standard u slučaju mog primjera?
To što neko ima poziciju moći ne znači kako je zaštićen od zlostavljanja, pa ne znam zašto uporno ponavljaš to kao argument. Da je formalna moć zaštita od zlostavljanja, onda zlostavljanja u razvijenim društvima ne bi ni bilo, jer bi svaka žrtva mogla tražiti zaštitu države s obzirom da ova garantuje prava i ima najveću društvenu moć. No, kako su na snazi i drugi faktori, poput psiholoških, ljudi su nerijetko zlostavljani (ne samo seksualno) baš zato što su na poziciji moći. A ovi na poziciji moći, opet, često o tome ćute da ne srozaju vlastiti autoritet.
Na kraju, ponavljam, nije važno šta je namjera onih koji zlostavljaju, niti zašto ćute oni koji su zlostavljani, zlostavljanje je i dalje zlostavljanje.
Kao što ljudi zlostavljaju iz raznih razloga, a ne samo razloga patrijarhata, oni i ćute iz raznih razloga. Nije sve u stigmi okruženja i patrijarhatu, ljudi ćute jer potisnu traumu, ćute da ne izgube posao, ćute da ne erodiraju vlastiti autoritet, da ne poljuljaju brak, i tako dalje. Iza svakog od tih razloga stoje društveni normativi, tako da ne razumijem zašto si pod tom frazom isključivo prepoznao patrijarhat.
neodređeno u tvom opisanom slučaju. Pitao sam te, ali nisi htio elaborirati, kakve je tačno prirode bilo seksualno provokativno ponašanje te studentice prema profesoru i kakva je, što je još važnije, bila njegova reakcija na to? Da li on smatra da je zlostavljan i da li je učinio
nešto po tom pitanju?
Tačno je i to da neko ko je u poziciji moći nije nužno zaštićen od zlostavljanja. Ali je mnogo manje vjerovatno.
Konkretno, iza društevenih normativa povezanih sa seksualnim zlostavljanjem i ponašanjem žrtava stoje obrasci duboko ukorijenjeni
u patrijarhatu.
Stoga, ako bi bio ljubazan da pojasniš, zašta ta pitanja nisu važna u slučaju Weinsteina ili srpskih glumica, ali jesu u slučaju kojeg pominjem?
do te spoznaje umjesto žrtve? Ti, ja, neko treći? Kako to funkcioniše?
