Danasnji "feminizam"

[Hakiz]

...uprljali su se od lošeg i balavog 'moraliziranja'.

[MarlboroGold]

Da mi sad malo o BLM...

[Škobo Habu]

I, veli, što se nije ranije oglasila... dijete!

https://direktno.rs/vesti/drustvo-i-eko ... vanje.html

https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... evu/403720

[piupiu]

I, veli, što se nije ranije oglasila... dijete!

https://direktno.rs/vesti/drustvo-i-eko ... vanje.html

https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... evu/403720

Auuu, zar i Miro Avram!

[piupiu]

On nije feminist i ne bori se za ženska prava, pa izašto bi je on štitio. Ali, zašto je ne zaštitiše one koje govore da se za žene bore?

Nećemo se tako izvlačiti.

Zato što je stati u odbranu nekoga (posebno slabijeg od sebe), ko je izložen nasilju i njegova ljudska i građanska dužnost. Šta je s vama dvojicom? Vi nemate obavezu da djelujete kao članovi društva??? Kakvo je to društvo u kojem napadaš drugoga što nije ustao protiv nasilja, dok sebe amnestiraš od odgovornosti? Kakva je to, uopšte, moralna pozicija? 'Buuuhuhuhu, mamaaa, strašne feministice mi idu na živce, nisu zaštitile tetu od čekićaaaaanja!' Zovite mame da vam obrišu noseve (da ne kažem guze), uprljali su se od lošeg i balavog 'moraliziranja'.

Od onda kada su se pocele valjati gluposti o temperaturi u kancelarijama, covjek sasim lijepo izlaze svu hipokriziju tkz feminisitica.

Šta je problem s temperaturama u kancelarijama? Da ih namiještaju muškarci, pa su obično nekoliko stepeni niže nego prosječna temperatura koja odgovara ženama? I da se žene teže prilagode hladnijoj temperaturi, nego muški toplijoj? Stari i naučno potvrdjeni podaci. Nisu ni oni Turci bili ludi, kad razdvojiše muškarce i žene u posebne halvate.

[piupiu]

Nadosla

Slabo se palim

djezba, piu!

Šuti, ne pitaj!

Evo poljubacaaaa, poljubacaaaa

...vama dvjema, i svima kojima je do ljubljenja...

[piupiu]

Da mi sad malo o BLM...

Ma dobra je ova tema, svega i svačega, može se fino popričati.

[Hakiz]

Slabo se palim

djezba, piu!

Šuti, ne pitaj!

Evo poljubacaaaa, poljubacaaaa

...vama dvjema, i svima kojima je do ljubljenja...

[piupiu]

Teško je o tome govoriti... to je baš bilo sistemsko silovanje. Ne možemo govoriti ni o nagonima niti mentalnim devijacijama kod pojedinaca. To je jednostavno bilo ponižavanje, dominacija, seksualno ropstvo i posjedovanje žena kroz prizmu genetskog otpada... jednostavno rečeno zlo.
Ježim se kad čujem od nekog da su silovatelji ludi... ne treba biti lud i nesvjestan da bi učinio takvo zlo drugoj osobi.

SIlovanje u ratu je metodologija racionalna tehnika.

Prvo vojnici koji siluju time sebi olakšavaju podnošenje rata.

Drugo uništavaš mentalno (a i fizičko ali ono je iza mentalnog) zdravlje preživjelih žena, dakle uništavaš strukturu tog druptv. Traumatizirana žena je traumatizirana porodica, a porodica kao osnovna ćelija društva...

Treće, pogotovo u patrijahalnim i konzervativnim sredinama, uništavaš međuljudske odnose, prvo odnos muškaraca prema ženama, drugo porodice koje su imale sreću da im niko nije silovan će one porodice koje imaju silovane članica (a i članove, i muškarce siluju) gledati kao prljave, nedostojne tog društva, a i kao nesposobne, nisu se uspjeli zaštititi. "Kakav si ti muškarac kada su ti se na ženi iživljavali neprijatelji? Ubij se mlakonjo, a i nju ubij jer je prljava." Djeca koju te silovane žene eventualno rode će biti uvijek meta i "crne ovce" tog društva a i porodica. Kao u posljednjoj rečenici gornjeg pasusa, "ubij i to dijete". Time ćeš oprati sramotu i sačuvati čast i sebe i porodice i društva. A to govori da što je neko društvo "moralnije" to je silovanje kao način borbe protiv tog društva efikasnije, nanosi veću psihološku i moralnu štetu.

To je, u stvari, metodologija ratovanja, time društvo koje hoćeš da osvojiš uništavaš ako ga i nisi uspio osvojiti vojno. I čekaš drugu priliku.

Tako da sistamatsko silovanje u ratu nije nesvjesno barbarstvo nego veoma planirana, racionalna i osmišljena metodologija.

Ne znam da sam boldirano ikad čuo ili vidio tj. da su na silovane žene ostali nakon rata gledali kao da su prljave ili nedostojne tog društva ili da su muškarcu prebacivali kako je mogao dozvoliti da se neprijatelji iživljavaju na njegovoj ženi... ne sporim da toga ima, ali lično ne znam ni za jedan jedini slučaj.

Ni kod pojedinačnih slučajeva se ne radi o nesvjesnom barbarstvu... bar u većini slučajeva.

Marlboro, nažalost, velika je i tužna istina da su na silovane žene i zajednica, pa čak i njihove porodice vrlo često reagovali vrlo negativno. Ima raznih svjedočenja žena, po knjigama i studijama. Kad je bio onaj Pašovićev festival Politika i umjetnost, kako li se ono zvaše, ustala je jedna žena tokom tribine o ženama u javnom prostoru, koja radi kao socijalna radnica; i ispričala u 5 minuta takvih strahota na tu temu da je pola sale nekako instinktivno pognulo glave od sramote. Grozan primitivizam vlada u našoj kulturi, grozan. Što reče Ridjobradi na Twitteru (fali nam ovdje), u ovoj kulturi možeš biti lopov, zlostavljač, kreten, ološ... samo ne smiješ biti žrtva, jer tad će te šutati po zemlji ko stigne.

[The 51st State]

SIlovanje u ratu je metodologija racionalna tehnika.

Prvo vojnici koji siluju time sebi olakšavaju podnošenje rata.

Drugo uništavaš mentalno (a i fizičko ali ono je iza mentalnog) zdravlje preživjelih žena, dakle uništavaš strukturu tog druptv. Traumatizirana žena je traumatizirana porodica, a porodica kao osnovna ćelija društva...

Treće, pogotovo u patrijahalnim i konzervativnim sredinama, uništavaš međuljudske odnose, prvo odnos muškaraca prema ženama, drugo porodice koje su imale sreću da im niko nije silovan će one porodice koje imaju silovane članica (a i članove, i muškarce siluju) gledati kao prljave, nedostojne tog društva, a i kao nesposobne, nisu se uspjeli zaštititi. "Kakav si ti muškarac kada su ti se na ženi iživljavali neprijatelji? Ubij se mlakonjo, a i nju ubij jer je prljava." Djeca koju te silovane žene eventualno rode će biti uvijek meta i "crne ovce" tog društva a i porodica. Kao u posljednjoj rečenici gornjeg pasusa, "ubij i to dijete". Time ćeš oprati sramotu i sačuvati čast i sebe i porodice i društva. A to govori da što je neko društvo "moralnije" to je silovanje kao način borbe protiv tog društva efikasnije, nanosi veću psihološku i moralnu štetu.

To je, u stvari, metodologija ratovanja, time društvo koje hoćeš da osvojiš uništavaš ako ga i nisi uspio osvojiti vojno. I čekaš drugu priliku.

Tako da sistamatsko silovanje u ratu nije nesvjesno barbarstvo nego veoma planirana, racionalna i osmišljena metodologija.

Ne znam da sam boldirano ikad čuo ili vidio tj. da su na silovane žene ostali nakon rata gledali kao da su prljave ili nedostojne tog društva ili da su muškarcu prebacivali kako je mogao dozvoliti da se neprijatelji iživljavaju na njegovoj ženi... ne sporim da toga ima, ali lično ne znam ni za jedan jedini slučaj.

Ni kod pojedinačnih slučajeva se ne radi o nesvjesnom barbarstvu... bar u većini slučajeva.

Marlboro, nažalost, velika je i tužna istina da su na silovane žene i zajednica, pa čak i njihove porodice vrlo često reagovali vrlo negativno. Ima raznih svjedočenja žena, po knjigama i studijama. Kad je bio onaj Pašovićev festival Politika i umjetnost, kako li se ono zvaše, ustala je jedna žena tokom tribine o ženama u javnom prostoru, koja radi kao socijalna radnica; i ispričala u 5 minuta takvih strahota na tu temu da je pola sale nekako instinktivno pognulo glave od sramote. Grozan primitivizam vlada u našoj kulturi, grozan. Što reče Ridjobradi na Twitteru (fali nam ovdje), u ovoj kulturi možeš biti lopov, zlostavljač, kreten, ološ... samo ne smiješ biti žrtva, jer tad će te šutati po zemlji ko stigne.

tekovine socijalnog darvinizma, ne znam sto se bunis.

[Hakiz]

Nakon što su pismo prenijeli mnogi mediji, reagirala je i redateljica Jasmila Žbanić koja je preporučila svim žrtvama seksualnog napastovanja i uznemiravanja, da svoje nasilnike prijave pravnim putem.

"Danas su na grupi "Nisam tražila" objavljeni anonimni iskazi seksualnog uznemiravanja/zlostavljanja na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kolegice glumice i studentice, ako odlučite da se suprotstavite predatorima idite isključivo pravnim putem ka nadležnom tužilaštvu podnoseći kaznenu prijavu protiv počinitelja. Prije toga molim vas da se posavjetujete sa pravnicima", napisala je, između ostalog, Jasmila Žbanić.

Konačno glas razuma.

Ne da ispovijedi po portalima apriori nisu istinite, ali ako se uglavnom piše po portalima, a ne podnose prijave, to u jednom trenutku stavlja sumnju. Logično je pitanje zašto pišu po portalima a niko ne pokreće pravni postupak.

Piupiu reče da bi trebali pojedinci u društvu, ako ne i većina društva (nikada neće biti svi), biti empatični i moralni pa aktivno učestvovati u borbi protiv ovakvih zločina. OK.

Sa druge strane, realnost našeg društva je ta da kada štrajkuju radnici u realnom sektoru, budžetlije ispijaju kafe jer im je dobro i neće ne samo da rizikuju nego i da gube vrijeme na nešto šta se "njih ne tiče", a kada budžetlije zakukaju da im je loše, realni sektor kaže "niste ni vi nama pomogli, nećemo ni m vama".

Znači, ne nadaj se ničem dobrom, ni od boga ni od ljudi. Nije nčudo što je pjevač sa ovih prostora ispjevao te stihove.

Na to dodajamo "sadaka" mentalitet, čekanje da nam drugi riješe probleme jer je nas strah ili previše nam je naporno, ko će se zajebavati, hajmo na kafu.

I tako, saberemo nekoliko takvih karakteristika ljudi u našem društvu i sve bude jasno.

Tako svi gubimo, ali takvi smo. Možemo li se promijeniti? Ko zna, ja mislim da oni koji se mogu promijeniti to i rade, oni koji to već ne rade i ne mogu. Da li je to amnestija? Nije, samo je konstatacija.

[piupiu]

tekovine socijalnog darvinizma, ne znam sto se bunis.

Mah. Bunim se jer želim živjeti u civilizaciji (civilizacija = zatomljavanje nagonskog), ne u pećini.

"The inclination to aggression constitutes the greatest impediment to civilization."

— Čika Freud

[The 51st State]

tekovine socijalnog darvinizma, ne znam sto se bunis.

Mah. Bunim se jer želim živjeti u civilizaciji (civilizacija = zatomljavanje nagonskog), ne u pećini.

"The inclination to aggression constitutes the greatest impediment to civilization."

— Čika Freud

ok, daj objektivni okvir na koji se naslanjas u tom civiliziranju,

[piupiu]

Nakon što su pismo prenijeli mnogi mediji, reagirala je i redateljica Jasmila Žbanić koja je preporučila svim žrtvama seksualnog napastovanja i uznemiravanja, da svoje nasilnike prijave pravnim putem.

"Danas su na grupi "Nisam tražila" objavljeni anonimni iskazi seksualnog uznemiravanja/zlostavljanja na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kolegice glumice i studentice, ako odlučite da se suprotstavite predatorima idite isključivo pravnim putem ka nadležnom tužilaštvu podnoseći kaznenu prijavu protiv počinitelja. Prije toga molim vas da se posavjetujete sa pravnicima", napisala je, između ostalog, Jasmila Žbanić.

Konačno glas razuma.

Ne da ispovijedi po portalima apriori nisu istinite, ali ako se uglavnom piše po portalima, a ne podnose prijave, to u jednom trenutku stavlja sumnju. Logično je pitanje zašto pišu po portalima a niko ne pokreće pravni postupak.

Piupiu reče da bi trebali pojedinci u društvu, ako ne i većina društva (nikada neće biti svi), biti empatični i moralni pa aktivno učestvovati u borbi protiv ovakvih zločina. OK.

Sa druge strane, realnost našeg društva je ta da kada štrajkuju radnici u realnom sektoru, budžetlije ispijaju kafe jer im je dobro i neće ne samo da rizikuju nego i da gube vrijeme na nešto šta se "njih ne tiče", a kada budžetlije zakukaju da im je loše, realni sektor kaže "niste ni vi nama pomogli, nećemo ni m vama".

Znači, ne nadaj se ničem dobrom, ni od boga ni od ljudi. Nije nčudo što je pjevač sa ovih prostora ispjevao te stihove.

Na to dodajamo "sadaka" mentalitet, čekanje da nam drugi riješe probleme jer je nas strah ili previše nam je naporno, ko će se zajebavati, hajmo na kafu.

I tako, saberemo nekoliko takvih karakteristika ljudi u našem društvu i sve bude jasno.

Tako svi gubimo, ali takvi smo. Možemo li se promijeniti? Ko zna, ja mislim da oni koji se mogu promijeniti to i rade, oni koji to već ne rade i ne mogu. Da li je to amnestija? Nije, samo je konstatacija.

Ma možemo se promijeniti. Nekada smo bili bolji, solidarniji, tako nas je odgajao socijalizam, čak i kad to nije radio sofisticirano, dobro, bez grešaka. Sad smo fakat u nekoj totalnoj darvinističkoj regresiji, što reče 51. država.

Ja redovno idem na sve proteste, ali sve, od boraca, voda, Pazarića, Lovrenovića... ako sam tu, idem. Solidarnost se stvarno mora aktivno njegovati, treba je živjeti. Ali sve to ne ide ako je ne prati ideologija, a buni se samo šačica, mala manjina... Mora postojati društveni dogovor, impuls solidarnosti... a on se gradi. Gradi ga ideologija. I tu se nalazi odgovor zašto je važan i ovaj feministički 'rad', koji si kritikovao.

[Hakiz]

Nakon što su pismo prenijeli mnogi mediji, reagirala je i redateljica Jasmila Žbanić koja je preporučila svim žrtvama seksualnog napastovanja i uznemiravanja, da svoje nasilnike prijave pravnim putem.

"Danas su na grupi "Nisam tražila" objavljeni anonimni iskazi seksualnog uznemiravanja/zlostavljanja na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kolegice glumice i studentice, ako odlučite da se suprotstavite predatorima idite isključivo pravnim putem ka nadležnom tužilaštvu podnoseći kaznenu prijavu protiv počinitelja. Prije toga molim vas da se posavjetujete sa pravnicima", napisala je, između ostalog, Jasmila Žbanić.

Konačno glas razuma.

Ne da ispovijedi po portalima apriori nisu istinite, ali ako se uglavnom piše po portalima, a ne podnose prijave, to u jednom trenutku stavlja sumnju. Logično je pitanje zašto pišu po portalima a niko ne pokreće pravni postupak.

Piupiu reče da bi trebali pojedinci u društvu, ako ne i većina društva (nikada neće biti svi), biti empatični i moralni pa aktivno učestvovati u borbi protiv ovakvih zločina. OK.

Sa druge strane, realnost našeg društva je ta da kada štrajkuju radnici u realnom sektoru, budžetlije ispijaju kafe jer im je dobro i neće ne samo da rizikuju nego i da gube vrijeme na nešto šta se "njih ne tiče", a kada budžetlije zakukaju da im je loše, realni sektor kaže "niste ni vi nama pomogli, nećemo ni m vama".

Znači, ne nadaj se ničem dobrom, ni od boga ni od ljudi. Nije nčudo što je pjevač sa ovih prostora ispjevao te stihove.

Na to dodajamo "sadaka" mentalitet, čekanje da nam drugi riješe probleme jer je nas strah ili previše nam je naporno, ko će se zajebavati, hajmo na kafu.

I tako, saberemo nekoliko takvih karakteristika ljudi u našem društvu i sve bude jasno.

Tako svi gubimo, ali takvi smo. Možemo li se promijeniti? Ko zna, ja mislim da oni koji se mogu promijeniti to i rade, oni koji to već ne rade i ne mogu. Da li je to amnestija? Nije, samo je konstatacija.

Ma možemo se promijeniti. Nekada smo bili bolji, solidarniji, tako nas je odgajao socijalizam, čak i kad to nije radio sofisticirano, dobro, bez grešaka. Sad smo fakat u nekoj totalnoj darvinističkoj regresiji, što reče 51. država.

Ja redovno idem na sve proteste, ali sve, od boraca, voda, Pazarića, Lovrenovića... ako sam tu, idem. Solidarnost se stvarno mora aktivno njegovati, treba je živjeti. Ali sve to ne ide ako je ne prati ideologija, a buni se samo šačica, mala manjina... Mora postojati društveni dogovor, impuls solidarnosti... a on se gradi. Gradi ga ideologija. I tu se nalazi odgovor zašto je važan i ovaj feministički 'rad', koji si kritikovao.

Sve prihvatam šta si rekla osim "feministički rad".

Ono šta je pokrenulo našu malu svađu je to što sam ja "podebljao" ono šta je Šampion napisao, a to je da se taj rad svodi na pisanje po forumu i to je sve. Nema konkretne, "materijalne" reakcije u konkretnom slučaju od onih koji "najglasnije" pišu.

Ja ću da pišem, ali društvo treba "materijalizovati" moje pisanje, moje se završava na pisanju.

Još nisam siguran da li je Šampion provocirao samo, ili ga je konkretan slučaj toliko lično pogodio pa piše iz ogorčenosti. Ali, nije da je njegovo skroz pogrešno. Možda nije potpuna istina, ali nije ni potpuna laž.

A zašto sam ja to podebljao? E, to je drugo pitanje

[The 51st State]

corba je vruca i tesko ide na kasiku ali se zakuhala..., ne mogu da ne primjetim cinicno da ce lezati u zenskom zatvoru

[MarlboroGold]

SIlovanje u ratu je metodologija racionalna tehnika.

Prvo vojnici koji siluju time sebi olakšavaju podnošenje rata.

Drugo uništavaš mentalno (a i fizičko ali ono je iza mentalnog) zdravlje preživjelih žena, dakle uništavaš strukturu tog druptv. Traumatizirana žena je traumatizirana porodica, a porodica kao osnovna ćelija društva...

Treće, pogotovo u patrijahalnim i konzervativnim sredinama, uništavaš međuljudske odnose, prvo odnos muškaraca prema ženama, drugo porodice koje su imale sreću da im niko nije silovan će one porodice koje imaju silovane članica (a i članove, i muškarce siluju) gledati kao prljave, nedostojne tog društva, a i kao nesposobne, nisu se uspjeli zaštititi. "Kakav si ti muškarac kada su ti se na ženi iživljavali neprijatelji? Ubij se mlakonjo, a i nju ubij jer je prljava." Djeca koju te silovane žene eventualno rode će biti uvijek meta i "crne ovce" tog društva a i porodica. Kao u posljednjoj rečenici gornjeg pasusa, "ubij i to dijete". Time ćeš oprati sramotu i sačuvati čast i sebe i porodice i društva. A to govori da što je neko društvo "moralnije" to je silovanje kao način borbe protiv tog društva efikasnije, nanosi veću psihološku i moralnu štetu.

To je, u stvari, metodologija ratovanja, time društvo koje hoćeš da osvojiš uništavaš ako ga i nisi uspio osvojiti vojno. I čekaš drugu priliku.

Tako da sistamatsko silovanje u ratu nije nesvjesno barbarstvo nego veoma planirana, racionalna i osmišljena metodologija.

Ne znam da sam boldirano ikad čuo ili vidio tj. da su na silovane žene ostali nakon rata gledali kao da su prljave ili nedostojne tog društva ili da su muškarcu prebacivali kako je mogao dozvoliti da se neprijatelji iživljavaju na njegovoj ženi... ne sporim da toga ima, ali lično ne znam ni za jedan jedini slučaj.

Ni kod pojedinačnih slučajeva se ne radi o nesvjesnom barbarstvu... bar u većini slučajeva.

Marlboro, nažalost, velika je i tužna istina da su na silovane žene i zajednica, pa čak i njihove porodice vrlo često reagovali vrlo negativno. Ima raznih svjedočenja žena, po knjigama i studijama. Kad je bio onaj Pašovićev festival Politika i umjetnost, kako li se ono zvaše, ustala je jedna žena tokom tribine o ženama u javnom prostoru, koja radi kao socijalna radnica; i ispričala u 5 minuta takvih strahota na tu temu da je pola sale nekako instinktivno pognulo glave od sramote. Grozan primitivizam vlada u našoj kulturi, grozan. Što reče Ridjobradi na Twitteru (fali nam ovdje), u ovoj kulturi možeš biti lopov, zlostavljač, kreten, ološ... samo ne smiješ biti žrtva, jer tad će te šutati po zemlji ko stigne.

Zato i napisah da ne osporavam da ima iako ja lično nisam čuo za tako nešto. To je strašno. Kad su takvim žrtvama trebali pružiti svu moguću podršku (i dan danas) oni su ih šutali i smatrali prljavim i slično.

[Škobo Habu]

Ma možemo se promijeniti. Nekada smo bili bolji, solidarniji, tako nas je odgajao socijalizam, čak i kad to nije radio sofisticirano, dobro, bez grešaka. Sad smo fakat u nekoj totalnoj darvinističkoj regresiji, što reče 51. država.

"Njima je držana ruka na klitorisu za vrijeme individualne nastave i tumačeno: 'iz p… se glumi, za to vas diram'. Šta smo mi, maloljetne, tad znale o glumi? Vjerovale smo svom profesoru. Polako smo se počele buniti, jedna drugoj povjeravati, ali smo uglavnom šutile.

https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... evu/403720

[MarlboroGold]

Da mi sad malo o BLM...

Ma dobra je ova tema, svega i svačega, može se fino popričati.

Da udrobimo malo i rijeke, mHe, Fadila i Leonarda itd

[hadzinicasa]

Nakon što su pismo prenijeli mnogi mediji, reagirala je i redateljica Jasmila Žbanić koja je preporučila svim žrtvama seksualnog napastovanja i uznemiravanja, da svoje nasilnike prijave pravnim putem.

"Danas su na grupi "Nisam tražila" objavljeni anonimni iskazi seksualnog uznemiravanja/zlostavljanja na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kolegice glumice i studentice, ako odlučite da se suprotstavite predatorima idite isključivo pravnim putem ka nadležnom tužilaštvu podnoseći kaznenu prijavu protiv počinitelja. Prije toga molim vas da se posavjetujete sa pravnicima", napisala je, između ostalog, Jasmila Žbanić.

Konačno glas razuma.

Ne da ispovijedi po portalima apriori nisu istinite, ali ako se uglavnom piše po portalima, a ne podnose prijave, to u jednom trenutku stavlja sumnju. Logično je pitanje zašto pišu po portalima a niko ne pokreće pravni postupak.

Piupiu reče da bi trebali pojedinci u društvu, ako ne i većina društva (nikada neće biti svi), biti empatični i moralni pa aktivno učestvovati u borbi protiv ovakvih zločina. OK.

Sa druge strane, realnost našeg društva je ta da kada štrajkuju radnici u realnom sektoru, budžetlije ispijaju kafe jer im je dobro i neće ne samo da rizikuju nego i da gube vrijeme na nešto šta se "njih ne tiče", a kada budžetlije zakukaju da im je loše, realni sektor kaže "niste ni vi nama pomogli, nećemo ni m vama".

Znači, ne nadaj se ničem dobrom, ni od boga ni od ljudi. Nije nčudo što je pjevač sa ovih prostora ispjevao te stihove.

Na to dodajamo "sadaka" mentalitet, čekanje da nam drugi riješe probleme jer je nas strah ili previše nam je naporno, ko će se zajebavati, hajmo na kafu.

I tako, saberemo nekoliko takvih karakteristika ljudi u našem društvu i sve bude jasno.

Tako svi gubimo, ali takvi smo. Možemo li se promijeniti? Ko zna, ja mislim da oni koji se mogu promijeniti to i rade, oni koji to već ne rade i ne mogu. Da li je to amnestija? Nije, samo je konstatacija.

Ma možemo se promijeniti. Nekada smo bili bolji, solidarniji, tako nas je odgajao socijalizam, čak i kad to nije radio sofisticirano, dobro, bez grešaka. Sad smo fakat u nekoj totalnoj darvinističkoj regresiji, što reče 51. država.

Ja redovno idem na sve proteste, ali sve, od boraca, voda, Pazarića, Lovrenovića... ako sam tu, idem. Solidarnost se stvarno mora aktivno njegovati, treba je živjeti. Ali sve to ne ide ako je ne prati ideologija, a buni se samo šačica, mala manjina... Mora postojati društveni dogovor, impuls solidarnosti... a on se gradi. Gradi ga ideologija. I tu se nalazi odgovor zašto je važan i ovaj feministički 'rad', koji si kritikovao.

pa problem je sto nema impulsa solidarnosti niti brige za opce dobro. nego samo ja i sta meni pase. i kad sjedim u tramvaju pa rasirim noge bez obzira na suputnike i kad hocu na klupu pa sjednem na naslon a noge stavim na sjedalo i kad se parkiram pa ostavim auto na sred puta i kad pojacam muziku bez obzira sto beba u susjednom stanu spava i kad bacam smece pa ga raspem i ne sortiram... nastavi niz... JER MI SE MOZE. nema generalno empatije ni solidarnosti ni uljudnosti ni osjecaja pripadanja necemu vecem od sebe samoga. samo ja pa ja.

i u tom fonu nema ni razumijevanja za druge, njihove situacije, potrebe, stanja i korekciju svog ponasanja i shvatanja u (i) odnosa prema tome.

sto je u prvu ruku tuzno i neljudski. ali takvo ponasanje je danas favorizirano i pohvalno.
nikad necu zaboraviti izasla ja jedno vece vani s nekim drustvom prije hejbet godina i nekakav bup na mene, pa se ja sklonim, pa drugi, pa se ja sklonim - veli meni tadasnji poznanik - sta se sklanjas? ako hoce da prodje nek te zaobidje. sjecam se kako mi je to sto mi je rekao u tom trenutku bilo ono koncept sokantan. mene ucilo vzda da pazim i imam obzira prema drugima.

ne bih da pisem ovdje sta sam ja i kako sam, ali mislim da sam svojim zivotom dosadasnjim ucinila zajednicu i svijet boljim, a nikako losijim, neke ljude sretnijim, neke promjene u drustvu i u institucijama pokrenula sam ili sam ucestvovala u pokretanju istih, nisam ukrala, ostetila, naudila kako pojedince tako i drustvo. nisam savrsena a i ne tezim da budem. ali se trudim u svemu najbolje i najpravicnije sto mogu. a mogu puno i ne mogu puno. kad bi svak tezio da svoj mikrokosmos oplemeni, koliko bi samo oplemenjenih mikrokosmosa onda imali, pa bi se mozda jednom u jedan makro i spojili za dobrrobit svih nas. (utopista sam tim se dicim )

[piupiu]

Ma možemo se promijeniti. Nekada smo bili bolji, solidarniji, tako nas je odgajao socijalizam, čak i kad to nije radio sofisticirano, dobro, bez grešaka. Sad smo fakat u nekoj totalnoj darvinističkoj regresiji, što reče 51. država.

"Njima je držana ruka na klitorisu za vrijeme individualne nastave i tumačeno: 'iz p… se glumi, za to vas diram'. Šta smo mi, maloljetne, tad znale o glumi? Vjerovale smo svom profesoru. Polako smo se počele buniti, jedna drugoj povjeravati, ali smo uglavnom šutile.

https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... evu/403720

Šta se čudiš? Društvena solidarnost je u osnovi socijalizma, ali nije mogla za 40 godina promijeniti tradicionalno društvo iz korijena - učilo nas je društvenoj solidarnosti, jer smo svakako kolektivistički narod. A naše tradicionalno društvo je nasilno, patrijahalno, svakojako (ima ono i svojih dobrih strana, doduše)... Običan primjer - kad bi moja mama išla u posjetu mami i tati, morala je kući biti do 9, a bila je već udata žena i uveliko imala mene. To je autoritarni tradicionalizam koji nema veze sa solidarnošću u društvu.

[The 51st State]

Ma možemo se promijeniti. Nekada smo bili bolji, solidarniji, tako nas je odgajao socijalizam, čak i kad to nije radio sofisticirano, dobro, bez grešaka. Sad smo fakat u nekoj totalnoj darvinističkoj regresiji, što reče 51. država.

"Njima je držana ruka na klitorisu za vrijeme individualne nastave i tumačeno: 'iz p… se glumi, za to vas diram'. Šta smo mi, maloljetne, tad znale o glumi? Vjerovale smo svom profesoru. Polako smo se počele buniti, jedna drugoj povjeravati, ali smo uglavnom šutile.

https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... evu/403720

Šta se čudiš? Društvena solidarnost je u osnovi socijalizma, ali nije mogla za 40 godina promijeniti tradicionalno društvo iz korijena - učilo nas je društvenoj solidarnosti, jer smo svakako kolektivistički narod. A naše tradicionalno društvo je nasilno, patrijahalno, svakojako (ima ono i svojih dobrih strana, doduše)... Običan primjer - kad bi moja mama išla u posjetu mami i tati, morala je kući biti do 9, a bila je već udata žena i uveliko imala mene. To je autoritarni tradicionalizam koji nema veze sa solidarnošću u društvu.

ne moze socijalizam nema supstance osim materijalne osnove, nehuman koncept dokazano, mora drugo nesto.

[Škobo Habu]

Šta se čudiš? Društvena solidarnost je u osnovi socijalizma, ali nije mogla za 40 godina promijeniti tradicionalno društvo iz korijena - učilo nas je društvenoj solidarnosti, jer smo svakako kolektivistički narod. A naše tradicionalno društvo je nasilno, patrijahalno, svakojako (ima ono i svojih dobrih strana, doduše)... Običan primjer - kad bi moja mama išla u posjetu mami i tati, morala je kući biti do 9, a bila je već udata žena i uveliko imala mene. To je autoritarni tradicionalizam koji nema veze sa solidarnošću u društvu.

Društvana solidarnost, teoretski da, jeste osnova socijalizma, ali upravo iz ovakvih primjera, koji datiraju od prije 30-40 godina, možemo izvesti određene zaključke o samom sustavu.

Riječ je o položaju žene, o mačoizmu koji je provladavao u to doba kada se "na klupi moglo spavati", o pedagozima koji su mlade glumice podučavali o tome kako se...ne vuci me za jezik.

Onog ko plače za pedagoškim metodama iz socijalizma treba teleportirati odmah u to doba, čim se steknu uvjeti na primjeni teleportacijske tehnologije.

[hadzinicasa]

Ma možemo se promijeniti. Nekada smo bili bolji, solidarniji, tako nas je odgajao socijalizam, čak i kad to nije radio sofisticirano, dobro, bez grešaka. Sad smo fakat u nekoj totalnoj darvinističkoj regresiji, što reče 51. država.

"Njima je držana ruka na klitorisu za vrijeme individualne nastave i tumačeno: 'iz p… se glumi, za to vas diram'. Šta smo mi, maloljetne, tad znale o glumi? Vjerovale smo svom profesoru. Polako smo se počele buniti, jedna drugoj povjeravati, ali smo uglavnom šutile.

https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... evu/403720

Šta se čudiš? Društvena solidarnost je u osnovi socijalizma, ali nije mogla za 40 godina promijeniti tradicionalno društvo iz korijena - učilo nas je društvenoj solidarnosti, jer smo svakako kolektivistički narod. A naše tradicionalno društvo je nasilno, patrijahalno, svakojako (ima ono i svojih dobrih strana, doduše)... Običan primjer - kad bi moja mama išla u posjetu mami i tati, morala je kući biti do 9, a bila je već udata žena i uveliko imala mene. To je autoritarni tradicionalizam koji nema veze sa solidarnošću u društvu.

Sad me podsjeti - moj tata otisao u Svedsku na specijalizaciju, mama otisla da ga posjeti, njeni poslali sestru (s muzem) s porukom da se ne vraca ako se ne uda. zena fakultet imala zavrsen.

[piupiu]

Šta se čudiš? Društvena solidarnost je u osnovi socijalizma, ali nije mogla za 40 godina promijeniti tradicionalno društvo iz korijena - učilo nas je društvenoj solidarnosti, jer smo svakako kolektivistički narod. A naše tradicionalno društvo je nasilno, patrijahalno, svakojako (ima ono i svojih dobrih strana, doduše)... Običan primjer - kad bi moja mama išla u posjetu mami i tati, morala je kući biti do 9, a bila je već udata žena i uveliko imala mene. To je autoritarni tradicionalizam koji nema veze sa solidarnošću u društvu.

Društvana solidarnost, teoretski da, jeste osnova socijalizma, ali upravo iz ovakvih primjera, koji datiraju od prije 30-40 godina, možemo izvesti određene zaključke o samom sustavu.

Riječ je o položaju žene, o mačoizmu koji je provladavao u to doba kada se "na klupi moglo spavati", o pedagozima koji su mlade glumice podučavali o tome kako se...ne vuci me za jezik.

Onog ko plače za pedagoškim metodama iz socijalizma treba teleportirati odmah u to doba, čim se steknu uvjeti na primjeni teleportacijske tehnologije.

Ne za pedagoškim metodama, nego za sadržajem. Pedagoške metode jedne kmetske zemlje koja je netom iskočila iz predmodernog društva, iz feudalizma i 5 uzastopnih ratova u 'socijalističku utopiju', ko pajac iz kutije... mislim, ono. Čitam o ovom Antiću danas i gledam kakve su komentare davale majke svojoj djeci o njegovim 'metodama', a kakvi se sada pišu ispod ovih članaka... dalje ne moramo pričati o pedagoškim metodama. Sve tu piše. Kult balkanskog Boga(oca)-i-batine.