Stari Grad u periodu 1992.-1995.

[dasistwalter]

Jel znate vi i da li je uopšte istina da je 1992 čini mi se ili 1993 u ispomoć jednoj od akcija druge bbr trebao doći tenk koji se navodno zaglavio na sedreniku jer je provalio neki most...To sam negdje pročitao mada mi ne zvuči najrealnije

[PM72]

Istina...tenkT55 na labudici (kamion za prevoz tenkova) zapeo je na sedreničkoj krivini i svalio se pored ceste.Trebao je davati podršku napadu na Špicastu stijenu.

[Nekako s proljeća]

Mislim da sam naveo pojam raketa, provjeri ti to da ti se ne dešava više. A atentat ili šta drugo, tragedija jeste za nekoliko ubijenih i ranjenih, i to sam dva puta naglasio. Haj' ti ganjaj sef i nestale novce.

Vidjet ću jedan drugi izvor, sada kada znam tačan datum ''atentata'', da ubijene i ranjene malo upoznamo i eventualno kroz njih steknemo neko novo ili potvrdimo ova sadašnja saznanja. Po meni, Reis Selimoski jeste bio meta, a ubijeni i ranjeni su se samo zadesili u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, iako mislim da su tu stanovali tj živjeli.

Kad je rat - nema atentata.Neprijatelj te gađa svim sredstvima.Ti si inače sklon zavjerama pa me ne bi čudilo da si optužio "našu" stranu.
I da...volio bih da se dozna ko je iskoristio tragediju pa omastio brkove...

Hajd' ne laži, ne minimiziraj ubijene žrtve i ranjene stanovnike Sarajeva ako ništa zbog djece među njima, ne ubacuj mi u tekst ono što nisam naveo i nemoj se baviti etiketiranjem sagovornika. Ganjaj te nestale novce iz priče ''nekom rat a nekom brat'' , to i jeste bio posao civilne a ne vojne policije. Mlađeni su po svemu sudeći se ispalili 6 juna 1992. Taj dan je jedinica iz Starog grada bila angažovana na tom području, izgleda da sam svjedok tome.

[PM72]

Kao prvo,mogao bi se koristiti malo korektnijim riječnikom jer ja nigdje nisam minimizirao žrtve...a pisao si i ranije o spletkama...nemoj me tegliti za jezik...nekorektan si

[dječak sa šibicama]

Daj jos neki citat sa bliskog istoka na temi Stari grad Sarajevo.

[PM72]

E moj djecace...tako ti je to kad pod stare dane dođeš ”tobe” pa skratiš pantole...

[Nekako s proljeća]

Opet se baviš insinuacijama, dok ti rame podmeće pobjeguljica sa memli strane.
Bijela dzamija ljeta gospodnjeg 1992. , tako ju je opisao Kovačević -Strašni.

[Nekako s proljeća]

Haj' da malo promijenimo narativ..



Mocna fotografija, jest da je na granici S.G. ali vrijedi.

Krajem avgusta 1992.

[Valter Gustav]

Znam da je malo off topic,ali bi volio saznati malo vise detalja o tome kako je ovaj omastio brkove.

[PM72]

NSP je moj komšija iz C faze i ratni saborac...ja ga poštujem i cijenim.I nikad mu neću reći da laže i da je ovakav ili onakav.Podršku mu daje ona ”prigradska” beretka koja mora upotrijebiti google da skonta gdje je tramvajska na Skenderiji...ali dobri su...

[PM72]

Znam da je malo off topic,ali bi volio saznati malo vise detalja o tome kako je ovaj omastio brkove.

Obijena kasa rijaseta i nestala ogromna cifra...e nisu Ćelini ili Jukini znali gdje je kasa u rijasetu ...

[Nekako s proljeća]

[PM72]

Je li ovo onaj što dobi Zlatni ljiljan a roknula ga švalerka pa ga ukopali u harem Alipašine džamije ?
Mislim...o mrtvima sve najbolje ali ne mogu na rende kora...

[tempuser]

Jest, ukantala ga u Holiday In-u, vako nešto...
Sad ćete peglači istorije optužiti za trolanje i politiziranje, a tako su se potrudili na postave članak u kojem je sve idealno!

[Nekako s proljeća]

Mislim da je članak datiran precizno, vatrogasci jesu naši heroji, bar za one kojim su ugasili požar u domu i sl. Navedeno je nekoliko imena kolega bez kojih su ostali, i tako...vidim da je bio angažovan na gašenju požara Gradske Vijećnice , zapalili memoriju jednog grada i šire ...knjige bile vojna meta...barbari. Pih.

[Pitar sa Kariba]

Krajem avgusta 1992.

Joj Rade kraljice ocm.

[dječak sa šibicama]

Kase su odradjivali ljudi koji su znali gdje su, sta su, kakve su.

Znam osobu, sama se hvalila, koja je pokusala odraditi kasu Magrosa na Marin Dvoru. Rizikujes glavu, dodjes do kase, otvoris je a unutra sve ugljenisano usljed pozara.

Slicno su pokusali neki uposlenici Oslobodjenja iz par ooura, mada su oni navodno vise pikirali radne knjizice. Naravno, uglavnom nisu mogli ni doci do kasa koje su bile zatrpane u rusevinama.
Inace, interesantno, zgradu Oslobodjenja su direktno srokali bivsi uposlenici koji su se ukazali na liniji Stupsko brdo. Cak su se dovikivali sa dojucerasnjim kolegama.

[tempuser]

Slicno su pokusali neki uposlenici Oslobodjenja iz par ooura, mada su oni navodno vise pikirali radne knjizice. Naravno, uglavnom nisu mogli ni doci do kasa koje su bile zatrpane u rusevinama.

Ovo nije tačno. Prije svega Oslobođenje nije imao više OOUR-e nego su sve to postale odvojene firme, Oslobođenje, Oko, Dječija štampa, Privedna štampa, OSSA-a, Opresa, V. Novine itd i svi su mahom bili smješteni u niskom dijelu. Neboderi su bili izdati, Šipad, neka banka itd.
Drugo u objektu je uvijek bila dežurna ekipa novinara, štampara i što je najvažnije policije koja je držala stražu prema Neđarićima tako da nije bilo vršljanja po objektima, tj mogao si dobiti metak u čelo. U tom objektu je najvrijednije bilo Opresino puncato skladište cigareta, sarajevski marlborom (na markici pisalo Export Slovenia), Yorka, plavog Ronhila, Ronhila 21 i Walter Wolfa. Toliko je toga bilo da su pomalo prodavali svojim radnicima skoro dvije godine.

[jefff]

Hajd kad ste navalili...

[Nekako s proljeća]

''Otišao sam dole zajedno sa komandirom i kada smo stigli oko srednjeg od ovih rovova zatekli smo grupisane ljude iz ostalih rovova ali i petnaestak ljudi u crnim uniformama i svi oni su sjedili tu i razgovarali.
Ovi u crnim uniformama bili su niko drugi nago mještani iz "donje mahale“.
Oni su odlično znali kako je organizovana naša jedinica, bili su komšije, znali su ko je naš komandir i ipak nikada se nisu pokušali angažovati tu već su to uspješno izbjegavali kako sam već i rekao.
Već iz situacije koju smo zatekli a sa iskustvom od prije par dana oko dešavanja kod hotela Central moglo se naslutiti o čemu se radi.
Komandir je zagrmio: "Šta ćete vi ovdje?“ obraćajući se komšijama u crnim uniformama.
Jedan od njih, B.N.-P koji je bio "glavni“ među njima, onako pognute glave rekao je: “Mi smo sad kod Juke i imamo naređenje da pokrijemo ovu liniju“.
Oni nisu imali nikakvog oružja, valjda su trebali po "naređenju“ samo doći tu i "zadužiti“ naše, ne znam šta su očekivali...
Onda je komandir zagalamio "J... ti Juka mater, marš odavde dok ti nisam puc'o u nogu“.
Svi su pognute glave ustali a komandir je nastavio obraćajući se našim ljudima: “Šta me zovete radi njih, trebali ste ih upucati ,j..... vas oni, drugi put to uradite, ima da čuvate ove položaje i spolja i iznutra“.
Ja sam šutio, komandir je bio ozbiljno ljut i tu nije bilo preporučljivo ništa dodati...
Znali su i ovi "Jukini“ da nije baš pametno ulaziti u bilo kakvu raspravu pa su bez riječi otišli.
Dok smo se vraćali prema štabu komandir je psovao i Juku i još svašta nešta i rekao da će još tokom dana vidjeti „šta taj majmun hoće“.
Popili smo kahvu u štabu i on je otišao.
Dugo ga nije bilo tog dana, nije bilo ni X-a da navrati a on možda nije ni htio jer smo se ja i on nešto malo posvađali u međuvremenu i meni je to teško padalo iako nije bilo ništa ozbiljno.
Tek negdje poslije podne možda oko 14-15 sati komandir je skoro utrčao u štab i rekao "Spremaj se, daj što više ljudi, koliko može stati u kombi i izaberi najbolje“.
Za par minuta nas 10-tak brzo se vozilo prema Ciglanama, dok je komandir objašnjavao:
"Juka daje izjave da brani grad od Ilidže do Kozje ćuprije i da će svi pod njegovu komandu milom ili silom“.
Nastavio je: “Sad idemo da riješimo to pitanje, zakazan je sastanak u vezi toga a vi budite spremni na sve i shvatite ovo ozbiljno jer najvjerovatnije da će se ovo tamo rješavati oružjem“ i dodao je “nismo sami, veliki broj ljudi je protiv toga“.
Stigli smo na Ciglane gdje smo na parkingu zatekli veliki broj vozila i ljudi.''
Izvor i više:http://zbsg.blogger.ba/arhiva/2009/02/11/2053605

[jefff]

Dan Šehida 10. Februar 1997.

[Nekako s proljeća]

Princeza Dajana po dolasku mira i slobode, inače je pomagala neki projekat djeci invalidima od mina ili ratnih strahota, tako nekako.


Dan branilaca Grada bi bila ispravnija formulacija datuma za obilježavanje, tako bar arhiv potvrđuje sa taze humke mezarja, vjerovatno onog na Kovačima.


P.S.
Daj ne bilo ti mrsko priloži onu britansku ''slagalicu'' sa motivom mezarja Kovači.

[jefff]

Slagalica jos stoji na ovoj temi. Najbolja je opcija da poginule borce nazivamo razlicito. Sluzbeno je priznat termin - Šehid, ali zbog vjerske, kulturoloske i ideoloske sarolikosti treba ostaviti da svako odluci kakav termin da upotrijebi.

Mezarje Kovači. Januar 1995. Tom Stoddart



Septembar 1992.





Jedna od prvih dzenaza. 17. April 1992.



Kao sto se vidi, sa svjezim humkama mjesto izgleda zlokobno i tuzno, zla kob se osjeti na prvi pogled i cak ono drvece iako osuncano isijava nekom tegobom, tugom i nelagodom. Na ovim donjim slikama vidimo nesto sasvim drugo. Iako je tu mezarje mjesto izgleda dostojanstveno, puno svjetlosti Šehida i zaista je posebno.

[aldinjo]

Dan Šehida 10. Februar 1997.

Islamska zajednica BIH je ovaj dan odredila kao "Dan šehida".

[Nekako s proljeća]

Sarajevo, 14/15 Maj 1992.



Reis Jakub ef. Selimoski je prvi upotrijebio pojam šehid , pojasnio u nekom dokumentu ko se može i treba smatrati šehidom, kako se ukopavaju šehidi i sl. Mislim da je to bilo prilikom jedne od prvih april-maj dzenaza za više ubijenih branilaca grada Sarajeva.