Danasnji "feminizam"

[bunk]

Od citiranja Zizeka do postavki Drzave ala " nacizam na Vulkanu"
A sve to ma temi feminizam u raspravi o potencionalnim silovateljima u svijetu filma.
Klix,where amazing happens

[madner]

Nije bas tako, feminizam je dio modernog drustva, nema stranke koja tvrdi da zene ne bi trebale glasati. No ovaj novi pokret jeste postmoderan, govori o subjektivnom dojmu i kao i sve politike identiteta nepravdu vidi u statistici.
Manje zena dobija Nobela, dakle drustvo je patrijahalno, dakle moramo zakonski doci do istog broja. Apsolutno je nemoguce iste ubjediti da je to ok, jer polaze od svoje vizije drustva kao ispravne slike.

[The 51st State]

[The 51st State]

No glumice, cesljici, parfemi i to

[wewa]

Devojčice

ADRIANA ZAHARIJEVIĆ

18/01/2021

#metoo

Moja ćerka čita vest o hapšenju čuvenog pedagoga koju prati ispovest mlade glumice, i poluglasno pita: mama, kako je mogla da živi pošto ju je silovao njen učitelj? Isto se pitaju i mnogi dušebrižnici na javnim forumima, ali s drugačijim motivom. Oni bi da ospore njene reči, da dovedu u pitanje njen kredibilitet, da skrenu pažnju da u tim iskazima ima nečeg baš sumnjivog, da u njima njuše nekakvu zloupotrebu, razotkrivajući njene neiskrene namere. Kad se moćan muškarac proglasi za silovatelja, udruži se čitava bulumenta znalačkih dušebrižnika da prepozna klevetu, da prokaže laž, da ocrni žrtvu. Uvek. To je pravilo.

Moja ćerka, neku godinu mlađa od devojčice koja je sa 17 godina bila silovana, to pita jer iz neposrednog iskustva zna šta je škola, šta je nastavnik, pa i u ovom razorenom školskom sistemu, išibanom koronom, zna da se nastavniku veruje. Odrasli su to izgleda zaboravili. Mi s moralnim obzirima se vajkamo: imala je 17 godina, pa i nije baš bila dete, što je to dopustila, što ga nije prijavila? Mali ljudi sebi ta pitanja uglavnom ne postavljaju. Nastavnici su za njih uglavnom autoriteti. To znači da se njima veruje, da se od njih pomalo zazire, njihovi zahtevi nisu nešto što se nekoliko puta prelomi preko kolena pre nego što se posluša – čak i kada su ti zahtevi zastrašujući, takvi da se od njih zanemi. Taj odnos ponešto nalikuje onom s roditeljima. Mi u načelu ne pretpostavljamo da su roditelji seksualni zlostavljači, ali i to se dešava i ima svoje ime. Školska sredina je, naravno, drugačija, posebno kada je reč o privatnim školama u kojima važe posebna, „privatna“ (Mikina) pravila. Kada si dete, možeš svakako da se buniš protiv autoriteta, da pobegneš sa časa, da napišeš skaredni grafit, da zalepiš OHO lepak na stolicu na koju će nastavnik sesti. Najčešće, međutim, progutaš knedlu i poslušaš. Posebno kada si u elitnoj, najboljoj školi u koju te upišu tvoji roditelji, takođe puni poverenja, posebno kada su privatna pravila takva da se sa roditeljima posle prvog puta više ne komunicira. I to tako traje šest godina. Škola je druga porodica, tvoja prva zajednica, a nju vodi neko ko će te u jednom trenutku silovati. Šest godina je to bio tvoj nastavnik Mika i onda te je silovao. Zaista, posle takvog nečeg se teško može živeti.

Mnogo ih je među dušebrižnicima koji se čude jer bi oni to odmah prijavili, ma oni bi se bunili i fizički obračunavali. Mnogi se zgražavaju nad roditeljima i krivicu prebacuju na njih, jer kakvi to roditelji žive u našem gradu i kakve to devojčice odgajaju. Ako nije bila u stanju da se zaštiti sama i da traži zaštitu od onih koji su joj je morali pružiti, onda je to devojčica možda i zaslužila. Budući da su žene uvek suspektne, može biti i da je koketirala – sedamnaestogodišnjakinje nisu baš više ni deca, jel’ te – može biti da je izazivala nastavnika odećom ili nekim svojim postupcima. Dlanom o dlan, i presuda je donesena: „sama je kriva“. Pa čak i da nije, čak i da je eto stvarno bila silovana, što je toliko čekala?

Čekala je jer je silovanje neizgovorivo. Jer u najvećem broju slučajeva ne budi gordost i junačenje, posebno ne kod devojčica koje u patrijarhalnim kulturama ne učimo da budu junakinje. Budi strah, gnušanje, samookrivljavanje i neobjašnjiv, neizreciv stid. Stid od sebe, od sveta koji joj je ogledalo, a često posebno od svojih roditelja – jer ih je „izneverila“, jer je na sramotu a ne na čast. To je deo odrastanja devojčica u patrijarhalnoj kulturi. Najzad, pošto u takvoj kulturi nikada nije kriv silovatelj nego žrtva, čekala je jer dugo nije verovala da će joj neko poverovati. Ženama se u patrijarhatu ne veruje. Dušebrižnički komentari to izravno pokazuju.

Međutim, ima u ovoj priči nečeg dobrog, a duboko verujem da je upravo to razgrmelo naše vajne branioce i braniteljke patrijarhata. Patrijarhat trpi po koju slobodnu ženu, ali strepi od grupe žena koje se zajedno oslobode. Ova devojčica je čekala – i dočekala – da joj se obrati neka druga devojčica, a njima se pridružilo njih još nekoliko. Sada kada ona ima glas progovorila je u ime svih njih. I kako ona može da živi? Može, hrabro i dignutog čela, kao žena na čast drugim ženama.

Peščanik.net, 18.01.2021.

[hadzinicasa]

Devojčice

ADRIANA ZAHARIJEVIĆ

18/01/2021

#metoo

Moja ćerka čita vest o hapšenju čuvenog pedagoga koju prati ispovest mlade glumice, i poluglasno pita: mama, kako je mogla da živi pošto ju je silovao njen učitelj? Isto se pitaju i mnogi dušebrižnici na javnim forumima, ali s drugačijim motivom. Oni bi da ospore njene reči, da dovedu u pitanje njen kredibilitet, da skrenu pažnju da u tim iskazima ima nečeg baš sumnjivog, da u njima njuše nekakvu zloupotrebu, razotkrivajući njene neiskrene namere. Kad se moćan muškarac proglasi za silovatelja, udruži se čitava bulumenta znalačkih dušebrižnika da prepozna klevetu, da prokaže laž, da ocrni žrtvu. Uvek. To je pravilo.

Moja ćerka, neku godinu mlađa od devojčice koja je sa 17 godina bila silovana, to pita jer iz neposrednog iskustva zna šta je škola, šta je nastavnik, pa i u ovom razorenom školskom sistemu, išibanom koronom, zna da se nastavniku veruje. Odrasli su to izgleda zaboravili. Mi s moralnim obzirima se vajkamo: imala je 17 godina, pa i nije baš bila dete, što je to dopustila, što ga nije prijavila? Mali ljudi sebi ta pitanja uglavnom ne postavljaju. Nastavnici su za njih uglavnom autoriteti. To znači da se njima veruje, da se od njih pomalo zazire, njihovi zahtevi nisu nešto što se nekoliko puta prelomi preko kolena pre nego što se posluša – čak i kada su ti zahtevi zastrašujući, takvi da se od njih zanemi. Taj odnos ponešto nalikuje onom s roditeljima. Mi u načelu ne pretpostavljamo da su roditelji seksualni zlostavljači, ali i to se dešava i ima svoje ime. Školska sredina je, naravno, drugačija, posebno kada je reč o privatnim školama u kojima važe posebna, „privatna“ (Mikina) pravila. Kada si dete, možeš svakako da se buniš protiv autoriteta, da pobegneš sa časa, da napišeš skaredni grafit, da zalepiš OHO lepak na stolicu na koju će nastavnik sesti. Najčešće, međutim, progutaš knedlu i poslušaš. Posebno kada si u elitnoj, najboljoj školi u koju te upišu tvoji roditelji, takođe puni poverenja, posebno kada su privatna pravila takva da se sa roditeljima posle prvog puta više ne komunicira. I to tako traje šest godina. Škola je druga porodica, tvoja prva zajednica, a nju vodi neko ko će te u jednom trenutku silovati. Šest godina je to bio tvoj nastavnik Mika i onda te je silovao. Zaista, posle takvog nečeg se teško može živeti.

Mnogo ih je među dušebrižnicima koji se čude jer bi oni to odmah prijavili, ma oni bi se bunili i fizički obračunavali. Mnogi se zgražavaju nad roditeljima i krivicu prebacuju na njih, jer kakvi to roditelji žive u našem gradu i kakve to devojčice odgajaju. Ako nije bila u stanju da se zaštiti sama i da traži zaštitu od onih koji su joj je morali pružiti, onda je to devojčica možda i zaslužila. Budući da su žene uvek suspektne, može biti i da je koketirala – sedamnaestogodišnjakinje nisu baš više ni deca, jel’ te – može biti da je izazivala nastavnika odećom ili nekim svojim postupcima. Dlanom o dlan, i presuda je donesena: „sama je kriva“. Pa čak i da nije, čak i da je eto stvarno bila silovana, što je toliko čekala?

Čekala je jer je silovanje neizgovorivo. Jer u najvećem broju slučajeva ne budi gordost i junačenje, posebno ne kod devojčica koje u patrijarhalnim kulturama ne učimo da budu junakinje. Budi strah, gnušanje, samookrivljavanje i neobjašnjiv, neizreciv stid. Stid od sebe, od sveta koji joj je ogledalo, a često posebno od svojih roditelja – jer ih je „izneverila“, jer je na sramotu a ne na čast. To je deo odrastanja devojčica u patrijarhalnoj kulturi. Najzad, pošto u takvoj kulturi nikada nije kriv silovatelj nego žrtva, čekala je jer dugo nije verovala da će joj neko poverovati. Ženama se u patrijarhatu ne veruje. Dušebrižnički komentari to izravno pokazuju.

Međutim, ima u ovoj priči nečeg dobrog, a duboko verujem da je upravo to razgrmelo naše vajne branioce i braniteljke patrijarhata. Patrijarhat trpi po koju slobodnu ženu, ali strepi od grupe žena koje se zajedno oslobode. Ova devojčica je čekala – i dočekala – da joj se obrati neka druga devojčica, a njima se pridružilo njih još nekoliko. Sada kada ona ima glas progovorila je u ime svih njih. I kako ona može da živi? Može, hrabro i dignutog čela, kao žena na čast drugim ženama.

Peščanik.net, 18.01.2021.

dzaba ti to postavljas darling. zabrinulo se vise ovo (musko) drustvo za pocinioca nego za zrtvu. da mu se jadnom ugled ne narusi, pa da ga se posteno gleda, pa prava ljudska i to. moramo biti fer prema njemu.

zelim im svima kceri <3

[wewa]

ne zelim im ja kceri, ma nikakvu djecu dok ne sazriju i ne razviju empatiju. dosta je ostecene djece na ovoj planeti, ne moraju se svi razmnozavati.

[hadzinicasa]

ne zelim im ja kceri, ma nikakvu djecu dok ne sazriju i ne razviju empatiju. dosta je ostecene djece na ovoj planeti, ne moraju se svi razmnozavati.

slazem se, ali ce se to razmnozavati jerbo loza i to. nece tebe ni mene pitati bas zato jer je ubijedjeno u superiornost svog stava + ne moze se to njima desiti + znaju oni bolje + nije to tako + nastavi niz.
e a kad se budu razmnozavali, ja im zelim kceri.

[wewa]

ne zelim im ja kceri, ma nikakvu djecu dok ne sazriju i ne razviju empatiju. dosta je ostecene djece na ovoj planeti, ne moraju se svi razmnozavati.

slazem se, ali ce se to razmnozavati jerbo loza i to. nece tebe ni mene pitati bas zato jer je ubijedjeno u superiornost svog stava + ne moze se to njima desiti + znaju oni bolje + nije to tako + nastavi niz.
e a kad se budu razmnozavali, ja im zelim zensku djecu.

meni ovih dana jednako na pameti djevojcica koja je s mojom najstarijom isla u razred u osnovnoj

dijete se slikalo za nekog djecaka, ovaj to proslijedio svima
osvanula na FB ta slika
mala se pocela rezati
niko od odraslih nije znao
a garantujem ti da bi prve rijeci bile osuda
ta djevojcica je rasla bez roditeljske paznje, brigu preuzela nana, dijete napusteno od svih

dzaba sto neko postane roditelj, ako nema u sebi kapacitet da dozvoli da ga to iskustvo obogati.
moze se biti roditelj na najrazlicitije nacine...

[The 51st State]

ne zelim im ja kceri, ma nikakvu djecu dok ne sazriju i ne razviju empatiju. dosta je ostecene djece na ovoj planeti, ne moraju se svi razmnozavati.

slazem se, ali ce se to razmnozavati jerbo loza i to. nece tebe ni mene pitati bas zato jer je ubijedjeno u superiornost svog stava + ne moze se to njima desiti + znaju oni bolje + nije to tako + nastavi niz.
e a kad se budu razmnozavali, ja im zelim kceri.

https://www.basingstokegazette.co.uk/ne ... ref=twtrec

https://www.news.com.au/lifestyle/real- ... 94e2523a7e

no to vas nece sprijeciti da trucate i tako....

[Veigar]

Bloo reče da žrtva treba silovanje prijaviti kada je spremna i da je se ne smije kritikovati što nije prijavila odmah.

To može stajati, ali gubitak pravih, forenzičkih dokaza znači da svaki koji bude osuđen bude osuđen na osnovu toga što je imao lošije advokate od žrtve, žrtva je imala bolju priču, uvjerljivije svjedoke (a čin silovanja počesto nema direktne svjedoke) itd. Nema dokaza koji potvrđuju žrtvinu verziju, postoje samo indicije.

Ako je osuda na osnovu indicija društveno prihvatljiv pravni institut, nema problema. Sutra će biti osuda za neko ubistvo itd, pa bi to bilo interesantno.

Ono kad žene hoće da su jednake al da su pred sudovima ipak jendkije od muškaraca ili ona hoću jednokaprvanost al da nemoram rintat ko crnac u rudniku u obzir dolazi samo kancelarijski posao po mogućnosti kakvo šefovsko mjesto. Malo sutra.

[The 51st State]

jos malo feministickog empatizma za ove sto kunu po forumu.

http://redpillrights.com/feminist-wife- ... it-mother/

[The 51st State]

jos malo tekovina prosvjecenih feministica

https://redpillrights.com/feminist-chil ... 4-6-and-8/

[MarlboroGold]

Devojčice

ADRIANA ZAHARIJEVIĆ

18/01/2021

#metoo

Moja ćerka čita vest o hapšenju čuvenog pedagoga koju prati ispovest mlade glumice, i poluglasno pita: mama, kako je mogla da živi pošto ju je silovao njen učitelj? Isto se pitaju i mnogi dušebrižnici na javnim forumima, ali s drugačijim motivom. Oni bi da ospore njene reči, da dovedu u pitanje njen kredibilitet, da skrenu pažnju da u tim iskazima ima nečeg baš sumnjivog, da u njima njuše nekakvu zloupotrebu, razotkrivajući njene neiskrene namere. Kad se moćan muškarac proglasi za silovatelja, udruži se čitava bulumenta znalačkih dušebrižnika da prepozna klevetu, da prokaže laž, da ocrni žrtvu. Uvek. To je pravilo.

Moja ćerka, neku godinu mlađa od devojčice koja je sa 17 godina bila silovana, to pita jer iz neposrednog iskustva zna šta je škola, šta je nastavnik, pa i u ovom razorenom školskom sistemu, išibanom koronom, zna da se nastavniku veruje. Odrasli su to izgleda zaboravili. Mi s moralnim obzirima se vajkamo: imala je 17 godina, pa i nije baš bila dete, što je to dopustila, što ga nije prijavila? Mali ljudi sebi ta pitanja uglavnom ne postavljaju. Nastavnici su za njih uglavnom autoriteti. To znači da se njima veruje, da se od njih pomalo zazire, njihovi zahtevi nisu nešto što se nekoliko puta prelomi preko kolena pre nego što se posluša – čak i kada su ti zahtevi zastrašujući, takvi da se od njih zanemi. Taj odnos ponešto nalikuje onom s roditeljima. Mi u načelu ne pretpostavljamo da su roditelji seksualni zlostavljači, ali i to se dešava i ima svoje ime. Školska sredina je, naravno, drugačija, posebno kada je reč o privatnim školama u kojima važe posebna, „privatna“ (Mikina) pravila. Kada si dete, možeš svakako da se buniš protiv autoriteta, da pobegneš sa časa, da napišeš skaredni grafit, da zalepiš OHO lepak na stolicu na koju će nastavnik sesti. Najčešće, međutim, progutaš knedlu i poslušaš. Posebno kada si u elitnoj, najboljoj školi u koju te upišu tvoji roditelji, takođe puni poverenja, posebno kada su privatna pravila takva da se sa roditeljima posle prvog puta više ne komunicira. I to tako traje šest godina. Škola je druga porodica, tvoja prva zajednica, a nju vodi neko ko će te u jednom trenutku silovati. Šest godina je to bio tvoj nastavnik Mika i onda te je silovao. Zaista, posle takvog nečeg se teško može živeti.

Mnogo ih je među dušebrižnicima koji se čude jer bi oni to odmah prijavili, ma oni bi se bunili i fizički obračunavali. Mnogi se zgražavaju nad roditeljima i krivicu prebacuju na njih, jer kakvi to roditelji žive u našem gradu i kakve to devojčice odgajaju. Ako nije bila u stanju da se zaštiti sama i da traži zaštitu od onih koji su joj je morali pružiti, onda je to devojčica možda i zaslužila. Budući da su žene uvek suspektne, može biti i da je koketirala – sedamnaestogodišnjakinje nisu baš više ni deca, jel’ te – može biti da je izazivala nastavnika odećom ili nekim svojim postupcima. Dlanom o dlan, i presuda je donesena: „sama je kriva“. Pa čak i da nije, čak i da je eto stvarno bila silovana, što je toliko čekala?

Čekala je jer je silovanje neizgovorivo. Jer u najvećem broju slučajeva ne budi gordost i junačenje, posebno ne kod devojčica koje u patrijarhalnim kulturama ne učimo da budu junakinje. Budi strah, gnušanje, samookrivljavanje i neobjašnjiv, neizreciv stid. Stid od sebe, od sveta koji joj je ogledalo, a često posebno od svojih roditelja – jer ih je „izneverila“, jer je na sramotu a ne na čast. To je deo odrastanja devojčica u patrijarhalnoj kulturi. Najzad, pošto u takvoj kulturi nikada nije kriv silovatelj nego žrtva, čekala je jer dugo nije verovala da će joj neko poverovati. Ženama se u patrijarhatu ne veruje. Dušebrižnički komentari to izravno pokazuju.

Međutim, ima u ovoj priči nečeg dobrog, a duboko verujem da je upravo to razgrmelo naše vajne branioce i braniteljke patrijarhata. Patrijarhat trpi po koju slobodnu ženu, ali strepi od grupe žena koje se zajedno oslobode. Ova devojčica je čekala – i dočekala – da joj se obrati neka druga devojčica, a njima se pridružilo njih još nekoliko. Sada kada ona ima glas progovorila je u ime svih njih. I kako ona može da živi? Može, hrabro i dignutog čela, kao žena na čast drugim ženama.

Peščanik.net, 18.01.2021.

Malo rekla kazala, malo licemjerstva, malo megalomanije i moralne supremacije, malo hu ha strah ih je naše grupe žena itd... ali u suštini je tačno da se na ovom prostoru često okrivljuju žrtve nasilja i silovanja kako od strane trećih lica i javnosti toliko i najbližih. Djeca u većini slučajeva govore istinu. Žrtve su i dječaci. Mnoštvo pritužbi je i bilo na račun vjerskih dužnosnika za pedofiliju i slično uz iskaze djece koja su pretrpila traume i slično, ali isti su još uvijek aktivni. Naravno... vjerski autoritet, a ovdje možeš dirati sve samo ne vjeru, običaje i tradiciju.

Ono što ste hadžinica i ti dalje pisale je malo reći degutantno i s visine, tako da se neću ni osvrtati.

[madner]

Standard za svako krivicno djelo mora biti isti, ne ide da snizimo granicu jer je nekom ofirno.

Meni jos nije jasno kako je Weinstein osudjen, osim da je porota podlegla pritisku javnosti.

[wewa]

AKo cemo pricati o tretmanu seksualnog nasilja, odnosno silovanja pred sudovima u Bih, evo zgodne publikacije
https://atlantskainicijativa.org/wp-con ... acija2.pdf

Izvojila bih sljedece, zasad bez komentara:

Prilikom odmjeravanje kazne za krivična djela silovanja, krivično djelo bludne radnje, te u dva predmeta spolni odnos s djetetom, sudovi su
uzimali u obzir sljedeće olakšavajuće okolnosti:

• okolnosti koje se odnose na stepen krivnje
  okolnosti koje se odnose na pobude iz kojih je djelo učinjeno
  okolnosti koje se odnose na jačinu ugrožavanja ili povrede
  okolnosti pod kojima je djelo počinjeno
  okolnosti koje se odnose na raniji život učinioca
  okolnosti koje se odnose na lične prilike učinioca i njegovo ponašanje nakon
  počinjenog krivičnog djela te
  druge okolnosti koje se odnose na osobu učinioca

- okolnosti koje se odnose na stepen krivnje – u dvije presude sud kao olakšavajuće okolnosti nalazi smanjenu i bitno smanjenu uračunljivost učinioca;
- okolnosti koje se odnose na pobude iz kojih je djelo učinjeno – ni u jednoj presudi sud nije našao, a time ni cijenio olakšavajuće okolnosti iz ove skupine;
- okolnosti koje se odnose na jačinu ugrožavanja ili povrede – u dvije presude sud cijeni kao olakšavajuću okolnost da je djelo ostalo u pokušaju;
- okolnosti pod kojima je djelo počinjeno – u jednoj presudi sud cijeni kao olakšavajuću okolnost da se radi o blažem obliku prisile, dalje u jednoj presudi sud cijeni kao olakšavajuću okolnost da je predmetno djelo evidentno počinjeno pod snažnim utjecajem starijih osoba, u tri presude također sud cijeni protek vremena od počinjenja djela kao olakšavajuću okolnost, dok isto tako u jednoj presudi kao olakšavajuću okolnost na strani optuženog sud cijeni i doprinos oštećene djelu (formulacija: „uzeta je u obzir i
činjenica što je u svom tom događaju određeni doprinos dala i sama oštećena svojim ponašanjem, naročito zbog činjenice što znajući da je s njim ranije ipak bila u emotivnoj, odnosno ljubavnoj vezi, te prepoznavši ga ... konkretne prilike pristala da se sa istim vozi, te je taj njen postupak optuženi pogrešno protumačio i kao njen pristanak na seksualni odnos sa istim“).

Dakle, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno sud uzima kao olakšavajuće u ukupno šest presuda;
- okolnosti koje se odnose na raniji život učinioca – u jednoj presudi je u vidu opće formulacije kao olakšavajuća okolnost uzet u obzir raniji život učinioca, dok je u ukupno devet presuda kao olakšavajuća okolnost uzeta u obzir ranija neosuđivanost;
- okolnosti koje se odnose na lične prilike učinioca i njegovo ponašanje nakon počinjenog krivičnog djela – predstavljaju najbrojniju skupinu olakšavajućih okolnosti koje su sudovi uzimali u obzir prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne koristeći se pritom vrlo širokim rasponom formulacija. Navodimo ih kako slijedi:

- lične i porodične prilike optuženog u vidu generalne formulacije, bez posebnog obrazlaganja, uzete u obzir u ukupno tri presude;
porodične prilike (različito formulirane: „odrastanje u vrlo nepovoljnom porodičnom okruženju“, „nema suprugu i djecu, živi s bratom u zajedničkom domaćinstvu“, da je „porodičan“, da je „obiteljski čovjek“, da je „i sam žrtva teško disfunkcionalne porodice“, „jedini hranitelj u porodici“), u ukupno devet presuda;
- roditeljstvo (formulacije: „otac jednog djeteta“, „otac malodobnog djeteta“, „radi se o ocu dvoje djece koje on izdržava i podiže“, „otac troje
djece“), olakšavajuća okolnost u ukupno osam presuda;
- dob optuženog (u vidu formulacija: „mlađa osoba“, „osoba mlađe životne dobi“, „sud je uzeo u obzir njegovu dob kako u vremenu počinjenja djela tako i u vremenu suđenja jer je u međuvremenu zasnovao obitelj“, „mlađa punoljetna osoba u dobi od nepunih 19 godina“), uzeta u obzir u ukupno devet presuda;

U jednom predmetu kao olakšavajuću okolnost sud nalazi kako „izvršenje krivičnog djela kod oštećene nije dovelo do teškog narušavanja kako psihičkog tako ni fizičkog zdravlja“. U još jednom predmetu kao olakšavajuću okolnost sud nalazi da „oštećenom nisu nanesene tjelesne ozljede“. Nije posve jasno u koju grupu olakšavajućih okolnosti ove svrstati i da li ih je uopće i moguće tretirati kao olakšavajuće.

[wewa]

Jos jedan biser s istog izvora:

Presuda br. 03 0 K 015313 16 K od 2. 9. 2016. godine – izvod iz obrazloženja

Optužba: Produženo krivično djelo silovanja iz člana 203. stav 2. u stjecaju sa krivičnim djelom ubistva (pokušaj) iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. KZ FBiH.

Činjenični opis: Dana 25.02.2016. godine istu počeo tući bokserima po čitavom tijelu i otvorenim šakama po licu i nogama, zatim je nastavio
šutirati po tijelu, zatim je istu počeo hvatati za kosu, vukući je tako podigao sa poda i dok je ova krvarila na nos, plakala i molila da je ne tuče ... naredio joj da skine odjeću sa sebe ... izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju ... a cijelo vrijeme istoj prijetio da će je ubiti ...
Dana 08.03.2016. godine u kasnim noćnim satima ... više puta ju bacio sa kreveta na patos, uslijed čega je ova gubila svijest ... zatim donio nož i krenuo prema njoj ... i kad je pokušala ustati, ovaj ju je ponovno udario bokserom u potiljačni dio glave, u kom je trenutku ista osjetila paralizu tijela i izgubila ravnotežu ... a zatim uzeo viljušku i ubadao je po nogama, a potom pokušao ubosti i u lice ... natjerao je da se skine, a potom je, iako je bio svjestan i znao da je ovoj slomljen otpor ... zahtijevao da ga ... zadovoljava, što je ona na ponovljeni zahtjev i morala učiniti, a zatim je nad istom izvršio spolni odnošaj ... za koje je vrijeme prijetio da će je ubiti ...
Dana 15.03.2016. godine oko 22,30 sati ... nakon što je otvorenom šakom udario u lice, a zatim i bokserom u glavu i leđa ... nakon što je u više navrata zaprijetio da će je ubiti, uzeo željezni lanac za psa kojim je zamahnuo u pravcu njene glave, pa kada je ista udarac blokirala svojom rukom, nanio joj je udarac u predjelu butina, te joj lanac omotao oko vrata i povlačio isti stežući ga, uslijed čega je došlo do prijeloma 13-tog nastavka v-tog vratnog kralješka, od kojeg je stezanja i preloma oštećena gubila dah i počela se gušiti…

Odmjeravanje kazne: Prilikom odmjeravanja kazne optuženom za učinjena krivična djela sud je cijenio kao olakšavajuće po optuženog činjenice da
je priznao učinjenje krivičnih djela i izrazio kajanje, te njegove porodične prilike, koje se odnose na njegovo odrastanje u vrlo nepovoljnom obiteljskom okruženju, jer mu je otac bio na izdržavanju dugogodišnje zatvorske kazne, a majka mu je duševni bolesnik, kao i njegovu mladost, te činjenicu da je otac mldb. djeteta, a od otežavajućih okolnosti njegovu raniju osuđivanost, ali je sud također cijenio da se ranije osude odnose na krivična djela protiv imovine.

Izrečena kazna: Jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i osam mjeseci zatvora.

[Bloo]

Kako se silovanje tretira kod nas, čak i ako korišteno kao jedno od instrumenata agresije...
Dobro da je iko o osuđen s obzirom da se desilo sa većom vremenskom distancom, nisu se mogli uzeti forenzički dokazi i tako...samo riječ silovane žene...?

https://www.slobodnaevropa.org/a/cigelj ... 13500.html

Zakoni o civilnim žrtvama rata razlikuju se u Federaciji BiH, Republici Srpskoj (RS) i Distriktu Brčko. Tek nešto više od 800 žrtava seksualnog nasilja osiguralo je status civilnih žrtava, najviše u Federaciji, dok Republika Srpska ne priznaje silovanje kao ratni zločin.

Ujedinjene nacije procjenjuju da je najmanje 20.000 žena bilo izloženo seksualnom nasilju tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mnoge od njih nikad nisu dobile potrebnu medicinsku, psihološku i financijsku podršku.

Komitet protiv torture Ujedinjenih nacija (UN) 29. augusta 2019. godine donio je odluku prema kojoj Bosna i Hercegovina treba da plati naknadu i da osigura javno izvinjenje žrtvama ratnog seksualnog nasilja. Odluka, kojom se odlučivalo o predstavnici žrtve ratnog seksualnog nasilja, donesena je prvi put protiv Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina više od godinu dana nije isplatila odštetu niti se izvinila žrtvama seksualnog nasilja.

Haški tribunal označio je seksualno zlostavljanje kao ratni zločin prvi put na suđenju Dušku Tadiću, za zločine na području Prijedora. Pred ovim sudom je za zločine seksualnog nasilja osuđeno više od 30 ratnih zločinaca.

Na sudovima u BiH, od 2004. godine, za iste slučajeve osuđeno je više od 130 izvršitelja zločina, a u postupku je još oko 200 slučajeva koji se odnose na seksualno nasilje. Gotovo dvije trećine osuđenih dobilo je tri do pet godina zatvora, pokazuju podaci nevladinih organizacija.

[Bloo]

U jednom predmetu kao olakšavajuću okolnost sud nalazi kako „izvršenje krivičnog djela kod oštećene nije dovelo do teškog narušavanja kako psihičkog tako ni fizičkog zdravlja“

Nije puno silovana, samo malo?
Stavio samo glavić?
Nije se puno otimala, pa nije bilo ozljeda vaginalnih/analnih, a ni vanjskih?
Već ranije silovana, pa oguglala?

WTF?

[wewa]

U jednom predmetu kao olakšavajuću okolnost sud nalazi kako „izvršenje krivičnog djela kod oštećene nije dovelo do teškog narušavanja kako psihičkog tako ni fizičkog zdravlja“

Nije puno silovana, samo malo?
Stavio samo glavić?
Nije se puno otimala, pa nije bilo ozljeda vaginalnih/analnih, a ni vanjskih?
Već ranije silovana, pa oguglala?

WTF?

odavno nisam osjecala ovakvu mucninu...
ne mogu da ne citam, a vristi mi se na sav glas!

[bandit_mo]

S obzirom da se i dalje mora silovateljima objašnjavati da to što se navlažila ne znači da se napalila i da joj silovanje odgovara, navođenje ostalih olakšavajućih okolnosti nas ne treba previše iznenađivati

[wewa]

olaskavajuca okolnost je to da s poznanikom sjednes u auto. jer svi znaju da je voznja s nekim zapravo predigra.

[Hakiz]

Kako se silovanje tretira kod nas, čak i ako korišteno kao jedno od instrumenata agresije...
Dobro da je iko o osuđen s obzirom da se desilo sa većom vremenskom distancom, nisu se mogli uzeti forenzički dokazi i tako...samo riječ silovane žene...?

Osudićemo nekoga na osnovu izjave dvije osobe ovjerene kod notara. Ne trebaju dokazi da te osobe ne lažu.

Da ne ironiemo, i ti znaš šta sam ja htio reći i ja znam ta si ti htjela reći. Ako ima dovoljno okolnosti koje pokazuju da žrtva i eventualni svjedoci govore istinu može se smatrati da je djelo učinjeno i tako se i radi kada su u pitanju djela za koja nema direktnih dokaza.

Silovanja su posebno teško dokaziva jer često nema ni svjedoka ni dokaza, samo su indicije, pa je razumljiv nagon da se takva djela kažnjavaju sa "manje čvrstim" dokazima od onih koja se traže za druga djela. Jer, moraju se kazniti, naravno.

Sa druge strane, dokumentovano je dovoljno situacija u kojima su ljudi oslobođeni poslije 20, 30 godina nakon što su osuđeni na osnovu posrednih dokaza, indicija i izjava svjedoka jer se na neki način, DNA analizom itd, dokazalo da zaista nisu krivi, dakle dovoljno je takvih situacija koje daju legitimnu sumnju na oslanjanje na izjave i indicije kao osnov za osudu.

Opet kažem, ako kao društvo pristanemo na takav pristup, neka bude. Ali neka se ne onda buni neko sutra zato što se jednog dana izderao na šefa jer mu je šef dao otkaz, šef nađen za dva dana mrtav, pa taj koji se izderao završi na robiji zbog ubistva. Nema direktnih dokaza, ali dobio otkaz, vikao što pokazuje da je nasilan, šef mrtav. Dovoljno za osudu. Možda ta osuđena osoba bude baš žena koja se zalaže da se sliovanja mogu osuditi bez forenzičkih dokaza, na osnovu indicija i izjava...

[Hakiz]

U jednom predmetu kao olakšavajuću okolnost sud nalazi kako „izvršenje krivičnog djela kod oštećene nije dovelo do teškog narušavanja kako psihičkog tako ni fizičkog zdravlja“

Nije puno silovana, samo malo?
Stavio samo glavić?
Nije se puno otimala, pa nije bilo ozljeda vaginalnih/analnih, a ni vanjskih?
Već ranije silovana, pa oguglala?

WTF?

odavno nisam osjecala ovakvu mucninu...
ne mogu da ne citam, a vristi mi se na sav glas!

Da, šta se sve uzme kao olakšavajuća okolnost je svojevrstan zločin.

[madner]

Mislite da to ne treba nikad biti olaksavajuca okolnost ili samo u ovim slucajevima?