Brzinski da preletim samo, puteve Tito u BiH nije zatekao i istina izgradio ih je, ali dobrim dijelom na trasi uskotračnih željeznica koje su napravili Austrijanci. Iste željeznice su unaprijeđene, elektrificirane i prošireni su kolosijeci, dodatno su izgrađene još neke, ali isto tako, bilo je unaprijeđivanja i nakon rata, iako se željeznice manje koriste, pogotovo u RS-u, urađeni su remonti sa betonskim pragovima, nabavljeni novi vozovi, rađena je elektrifikacija.geralt wrote: ↑14/01/2021 15:58 Ja u Sarajevu 2015. nisam imao vode iskljucivo zahvaljujuci SDA, a u opstini Centar Sarajevo i danas postoje naselja bez asfalta. Za poslijeratnu rekonstrukciju su stranci donirali milijarde, i opet imamo rusevine usred svih velikih gradova, a od tih milijardi je jedno pola pokradeno.
Struju koja mi napaja kompjuter s kojeg ovo pisem dobivam iz Titinih elektrana, gdje god krenem osim Zenice vozim se po Titinim magistralama, ili eventualno Titinom zeljeznicom. Ako negdje krenem avionom, poletjecu sa Titinog aerodroma. Projekat kao sto je bila HE Jablanica je danas nezamisliv.
Aerodrom Sarajevo je postojao prije Tita, modernizovan je za vrijeme SFRJ, ali i u potpunosti uništen u ratu, pa napravljen ponovo nakon rata, pa proširen itd... Aerodromi Banja Luka i Mostar su produkt SFRJ, kao i Tuzla, ali kao vojni aerodrom, svoju transformaciju u civilni aerodrom je doživio tek nakon rata.
Trenutno je u izgradnji HE Dabar na Trebišnjici snage 156 MW, dok je HE Jablanica imala kapacitet od 150 MW, te je 2008. godine urađena revitalizacija opreme čime je snaga ove hidroelektrane povećana na 180 MW, a njen radni vijek je produžen.
Dosta ljudi na ovom forumu ne razumije, jer su to većinom gradska djeca, haustorčad pa ne mogu da shvate kako je život u toj zemlji tekao izvan blještavila velikih gradova i regionalnih centara.
Ako pogledamo, gdje pobjeđuju ljevičarske, a gdje desničarske stranke, lahko možemo zaključiti da trenutni politički establišment je ustoličila raja iz ruralnih sredina, a raja iz gradskih je ipak za neke progresivnije opcije.
A kako je npr. jedna SDA došla na vlast, pa upravo uspostavljanjem feudalnih sistema, gdje se glasačima sa sela daje debela prednost.
Mahom zapostavljene ruralne sredine u SFRJ, su najčešće posredovanjem lokalnih feudalaca uspjevali da dobiju asfalt, vodovod, rasvjetu, kanalizaciju, komunalne usluge, a poneki i struju i telefonsku liniju, nešto što su gradske sredine odavno imale.
Svaka sredina je dobila neko lokalno građevinsko preduzeće koje je ovo radove moglo izvesti, a najčešće su bili povezivani sa lokalnim vlastodršcima i upravo na ovaj način su se kupili glasovi, pa je stereotip današnje kupovine glasova upravo asfaltiranje i izgradnja drugih komunalija.
Skupina ljudi koja je bila poprilično zapostavljena, a koja je i činila neku većinu, dobila je priliku da zakorači u 21. stoljeće, a taj su ceh plaćali podrškom lokalnom vlastodršcu i na taj način od demokratije ne bi dobili ništa, ali bi izvukli nešto za sebe.
Živ dokaz da kada se ova skupina ljudi namiri, da će sa scene nestati i taj feudalni poredak jeste Kanton Sarajevo, gdje je vlast polahko cementiraju progresivne opcije.
Najbolji primjer i živ dokaz moje teorije je općina Novi Grad, gdje su prigradska naselja ustoličila svog princa Semira Efendića, čovjeka koji im je toliko toga napravio, a realno nije kalibar da vodi takvu općinu jer svojim retrogradnim idejama ruši koncept razvoja cijelog grada.
Na zadnjim izborima, mrva je falila da napokon posrne, ali njegovim glasačima je očigledno još toga potrebno, da bi i on mogao napokon sići sa pozicije, kao i općinska većina u Novom Gradu.







