Milorad Dodik ALL ABOUT

[zavrzlama]

Velikosrpska taktika ide sistemom,napravis nicim izazvan 10 problema i godinama iste ne uklanjas,kad te zapad pritisne onda par problema odstranis( tabla ratnog zlocinca,tegletija)...primiris se par mjeseci i opet stvoris10 novih problema.. tako ukrug..

Brlog i normalna BIH nemogu zajedno egzistrirat,znajuci interes zapada brlog ce na kraju nestat....a nestat ce jer srbija nece moci trpiti zapadne pritiske,zbog hirova zadojenih cetnika u BIH.

[mO k3]

Jel ti to ziv bio mislis da sam ozbiljan?

A ovo sto mislis da se prepao...samo jedno drug-jedna ratna: kad vidis da ti sve krenulo od ruke, bolje se zamisli, mozda ulijeces u zasjedu.

Zašto svaki post uzimaš kao napad na tebe licno , ko je rekao uopste da si se prepao ? ...

Eki tebe opust se malo , Mile će da padne htjeli to neki ili ne

[Nikola Testa]

Srbi redovno kukaju kako međunarodna zajednica drži stranu Bošnjaka već tridesetak godina, bez obzira što tu ima djelimične istine, uvijek zaborave da je Srbija u XIX stoljeću postala nezavisna uz pomoć tadašnje "međunarodne zajednice". Trebalo im je samo osamdesetak godina od prvog srpskog ustanka pa do Berlinskog kongresa da dobiju nezavisnost uz svu pomoć "međunarodne zajednice. Drago mi je da su uspjeli, ali tolika količina licemjera je nevjerovatna.

[Hemel]

"Smatramo da ono što MMF nudi treba odbaciti i ne treba prihvatiti. MMF zloupotrebljava posljedice pandemije i pokušava nametnuti političke aranžmane", rekao je Dodik

tako to rade odgovorni politicari koji se ne zele previse zaduzivati.

[L u c i f e r]

Opet korijenje na velikosrbskom meniju.
Prijatno.

[General War]

Jel ti to ziv bio mislis da sam ozbiljan?

A ovo sto mislis da se prepao...samo jedno drug-jedna ratna: kad vidis da ti sve krenulo od ruke, bolje se zamisli, mozda ulijeces u zasjedu.

Zašto svaki post uzimaš kao napad na tebe licno , ko je rekao uopste da si se prepao ? ...

Eki tebe opust se malo , Mile će da padne htjeli to neki ili ne

Pa pocetak recenice...reko vidi ovog
Bosna nije zemlja za opustanje. ..uceram Miletu, bilo katastrofa i prije njega, bit ce i poslije...jer je Mile posljedica a ne uzrok....ne znam koga me je vise strah ovih sto ruse ili sto brane bosnu

[kokakolas]

Nego merel’ neko objasniti sta se ovo desava ljudi? Cetvorka dobi izbore, dodo popusio BL i BN, cirkus preCednika u UN-u, samaranje u kongresu, inzko u medijima, optuzeni cetnici u visegradu, dodo skida karadzicevu tablu na palama, sipa hapsi ratne zlocince sred BL, dodo na putu na crnu listu EU, cistka u VSTV, mmf pritisce sumsku da prenose nadleznosti na drzavu il’ nece bit’ hljeba...

U 25 godina se ovoliko pozitivnih stvari nije desilo k’o u zadnjih mjesec dana. Samo jos fali da Mostar zadise i da ide sve u tri lijepe!

[Nikola Testa]

Srbima je jako teško, govorim o običnom narodu, prihvatiti da postoje Bošnjaci kao zaseban identitet. Narativ koji se projektuje od same srpske političke elite pojednostavljuju historiju Bosna i Hercegovine. S jedne strane su Srbi koji su tu od samih početaka formiranja slavenskih država na Balkanu. S druge strane su svi ostali, kao odrođeni element, koji je, nije ni važno u kojem momentu, odbio biti dio srpske nacije/naroda i tu je korijen svih nesporazuma između Srba i Bošnjaka. Većina Srba ne može, kad govorimo o običnom svijetu, ili neće, kad govorimo o obrazovanom stanovništvu, prihvatiti/svariti da je etnička zajednica nešto što se oblikuje vremenom, što može postati i nestati, što može nastati iz nekog šireg okvira, ili upotpunosti nestati bez obzira na potencijal koji je imao određeni identitet, imao korijen u srednjem ili novom vijeku.

Jednom prilikom me blizak član porodice pitao, smatrajući zbog mog poziva da nešto znam o tome, pa dobro možeš li mi objasniti ko su ti Bošnjaci, da li su oni zaista bili narod, ili je to sve izmišljotina. Inače moje porijeklo djelimično, gledajući kulturološki jeste srpsko, pa se očekivalo da ću biti objektivan. Odrastao sam sa Srbima i uvijek sam bio bliži srpskoj strani porodice, ne zbog nacionalnog identiteta, već zbog samih okolnosti u kojima sam živio. Nakon mog šireg objašnjenja, a takvo pitanje nisam jednom dobio, sagovornik je često ostao u nevjerici da tu postoji neka dubina, neki smisao koji prevazilazi naše pojednostavljeno shvatanje prošlosti gdje su svi sa one druge strane izdajnici, izgubljeni ljudi i potpuni pobačaj historije.

S obzirom na to iskustvo, smatram da Bošnjaci ne mogu dobiti pravo na političko preživljavanje bez gole sile, jer bilo kakav razgovor ne može biti dovoljan da pobjediš mašineriju koja stoji iza srpskog narativa o narodima s kojima graniče ili se prožimaju na istom teritoriju. Srbi nisu u stanju da prevaziđu devetnestovjekovno shvatanje nacije, bilo kakvi razgovori, diskusije, zajednički život sa drugim narodima to neće promjeniti. Među Srbima je bilo vizionara koji su su težili tome, danas su dva metra pod zemljom, historijski potpuno odbačeni na stubu srama trenutne suštine srpske nacionalne ideje. Stabilnost ove države i regije ostvariće se u onom momentu kad Bošnjaci uspiju dobiti dovoljno moći da bilo kakav napad na Bosnu bude povratak u srednji vijek, kako Srba tako i Hrvata ili potpuni poraz Bošnjaka kao političkog faktora. Jedno ili drugo dovešće do mira.

Srpska političika elita je još u nevjerici da su ih Bošnjaci/Bosanci, a ne Hrvati, doveli do gubitka sna o Velikoj Srbiji. Bošnjaci su u želji da prežive kao narod, posljedično, u toj borbi, svjesno ili nesvjesno, omogućili nezavisnost Hrvatske, samostalnost Kosova i opstanak Crnogorske nacije. To im nikad neće biti oprošteno i zbog toga tolika mržnja prema bilo kakvoj bosanskoj ideji.

[Hemel]

Nego merel’ neko objasniti sta se ovo desava ljudi? Cetvorka dobi izbore, dodo popusio BL i BN, cirkus preCednika u UN-u, samaranje u kongresu, inzko u medijima, optuzeni cetnici u visegradu, dodo skida karadzicevu tablu na palama, sipa hapsi ratne zlocince sred BL, dodo na putu na crnu listu EU, cistka u VSTV, mmf pritisce sumsku da prenose nadleznosti na drzavu il’ nece bit’ hljeba...

U 25 godina se ovoliko pozitivnih stvari nije desilo k’o u zadnjih mjesec dana. Samo jos fali da Mostar zadise i da ide sve u tri lijepe!

Vepra iz Laktasa treba samo za damu i ispunjava sve zelje MZ.
Niko ni iz pozicije ni opozicije nije efikasniji od njega. U roku odmah rjesava sve probleme sto je prednost generalnih direktora.
Ja njega ne bi uklanjao sa politicke scene dok ne popravi sve ono sto je zabrljao zadnjih godina.

[Gusar-from-Riga]

Srbima je jako teško, govorim o običnom narodu, prihvatiti da postoje Bošnjaci kao zaseban identitet. Narativ koji se projektuje od same srpske političke elite pojednostavljuju historiju Bosna i Hercegovine. S jedne strane su Srbi koji su tu od samih početaka formiranja slavenskih država na Balkanu. S druge strane su svi ostali, kao odrođeni element, koji je, nije ni važno u kojem momentu, odbio biti dio srpske nacije/naroda i tu je korijen svih nesporazuma između Srba i Bošnjaka. Većina Srba ne može, kad govorimo o običnom svijetu, ili neće, kad govorimo o obrazovanom stanovništvu, prihvatiti/svariti da je etnička zajednica nešto što se oblikuje vremenom, što može postati i nestati, što može nastati iz nekog šireg okvira, ili upotpunosti nestati bez obzira na potencijal koji je imao određeni identitet, imao korijen u srednjem ili novom vijeku.

Jednom prilikom me blizak član porodice pitao, smatrajući zbog mog poziva da nešto znam o tome, pa dobro možeš li mi objasniti ko su ti Bošnjaci, da li su oni zaista bili narod, ili je to sve izmišljotina. Inače moje porijeklo djelimično, gledajući kulturološki jeste srpsko, pa se očekivalo da ću biti objektivan. Odrastao sam sa Srbima i uvijek sam bio bliži srpskoj strani porodice, ne zbog nacionalnog identiteta, već zbog samih okolnosti u kojima sam živio. Nakon mog šireg objašnjenja, a takvo pitanje nisam jednom dobio, sagovornik je često ostao u nevjerici da tu postoji neka dubina, neki smisao koji prevazilazi naše pojednostavljeno shvatanje prošlosti gdje su svi sa one druge strane izdajnici, izgubljeni ljudi i potpuni pobačaj historije.

S obzirom na to iskustvo, smatram da Bošnjaci ne mogu dobiti pravo na političko preživljavanje bez gole sile, jer bilo kakav razgovor ne može biti dovoljan da pobjediš mašineriju koja stoji iza srpskog narativa o narodima s kojima graniče ili se prožimaju na istom teritoriju. Srbi nisu u stanju da prevaziđu devetnestovjekovno shvatanje nacije, bilo kakvi razgovori, diskusije, zajednički život sa drugim narodima to neće promjeniti. Među Srbima je bilo vizionara koji su su težili tome, danas su dva metra pod zemljom, historijski potpuno odbačeni na stubu srama trenutne suštine srpske nacionalne ideje. Stabilnost ove države i regije ostvariće se u onom momentu kad Bošnjaci uspiju dobiti dovoljno moći da bilo kakav napad na Bosnu bude povratak u srednji vijek, kako Srba tako i Hrvata ili potpuni poraz Bošnjaka kao političkog faktora. Jedno ili drugo dovešće do mira.

Srpska političika elita je još u nevjerici da su ih Bošnjaci/Bosanci, a ne Hrvati, doveli do gubitka sna o Velikoj Srbiji. Bošnjaci su u želji da prežive kao narod, posljedično, u toj borbi, svjesno ili nesvjesno, omogućili nezavisnost Hrvatske, samostalnost Kosova i opstanak Crnogorske nacije. To im nikad neće biti oprošteno i zbog toga tolika mržnja prema bilo kakvoj bosanskoj ideji.

[General War]

Srbima je jako teško, govorim o običnom narodu, prihvatiti da postoje Bošnjaci kao zaseban identitet. Narativ koji se projektuje od same srpske političke elite pojednostavljuju historiju Bosna i Hercegovine. S jedne strane su Srbi koji su tu od samih početaka formiranja slavenskih država na Balkanu. S druge strane su svi ostali, kao odrođeni element, koji je, nije ni važno u kojem momentu, odbio biti dio srpske nacije/naroda i tu je korijen svih nesporazuma između Srba i Bošnjaka. Većina Srba ne može, kad govorimo o običnom svijetu, ili neće, kad govorimo o obrazovanom stanovništvu, prihvatiti/svariti da je etnička zajednica nešto što se oblikuje vremenom, što može postati i nestati, što može nastati iz nekog šireg okvira, ili upotpunosti nestati bez obzira na potencijal koji je imao određeni identitet, imao korijen u srednjem ili novom vijeku.

Jednom prilikom me blizak član porodice pitao, smatrajući zbog mog poziva da nešto znam o tome, pa dobro možeš li mi objasniti ko su ti Bošnjaci, da li su oni zaista bili narod, ili je to sve izmišljotina. Inače moje porijeklo djelimično, gledajući kulturološki jeste srpsko, pa se očekivalo da ću biti objektivan. Odrastao sam sa Srbima i uvijek sam bio bliži srpskoj strani porodice, ne zbog nacionalnog identiteta, već zbog samih okolnosti u kojima sam živio. Nakon mog šireg objašnjenja, a takvo pitanje nisam jednom dobio, sagovornik je često ostao u nevjerici da tu postoji neka dubina, neki smisao koji prevazilazi naše pojednostavljeno shvatanje prošlosti gdje su svi sa one druge strane izdajnici, izgubljeni ljudi i potpuni pobačaj historije.

S obzirom na to iskustvo, smatram da Bošnjaci ne mogu dobiti pravo na političko preživljavanje bez gole sile, jer bilo kakav razgovor ne može biti dovoljan da pobjediš mašineriju koja stoji iza srpskog narativa o narodima s kojima graniče ili se prožimaju na istom teritoriju. Srbi nisu u stanju da prevaziđu devetnestovjekovno shvatanje nacije, bilo kakvi razgovori, diskusije, zajednički život sa drugim narodima to neće promjeniti. Među Srbima je bilo vizionara koji su su težili tome, danas su dva metra pod zemljom, historijski potpuno odbačeni na stupu srama trenutne suštine srpske nacionalne ideje. Stabilnost ove države i regije ostvariće se u onom momentu kad Bošnjaci uspiju dobiti dovoljno moći da bilo kakav napad na Bosnu bude povratak u srednji vijek, kako Srba tako i Hrvata ili potpuni poraz Bošnjaka kao političkog faktora. Jedno ili drugo dovešće do mira.

Srpska političika elita je još u nevjerici da su ih Bošnjaci/Bosanci, a ne Hrvati, doveli do gubitka sna o Velikoj Srbiji. Bošnjaci su u želji da prežive kao narod, posljedično, u toj borbi, svjesno ili nesvjesno, omogućili nezavisnost Hrvatske, samostalnost Kosova i opstanak Crnogorske nacije. To im nikad neće biti oprošteno i zbog toga tolika mržnja prema bilo kakvoj bosanskoj ideji.

-Kako moze im smetati kada su Bosnjaci (tada Muslimani) postojali kao zaseban identitet jos ustavom iz 1974 ?
-Srbi su narod a ne nacija...i nikad nisu imali etnicki cistu drzavu.
-Srbi su nadrkani na bosnjake samo zato jer su izabrali drugu stranu (koaliciju sa Hrvatima)sa kojima su htjeli da konacno se razracunaju, nema tu nikakvog nesporazuma...a onda su dosli na ideju da se razracunaju preko ledja bosnjaka odnosno Bosne sto je i sada aktuelno.
-Bosnjaci nisu u stanju da politicki prezivljavaju putem gore sile, jednostavno nema ih toliko, niti imaju saveznika.
-Ako pogledas sastav predsjednistva BiH i podjelu vlasti u BiH, zavisnost od volje srbije i srpskog naroda u BiH ( da ne pricam o Hrvatskoj sa druge strane )...a ni MZ nista bolja... vidjet ces da Bosnjaci imaju jako dug put da slome san o velikoj srbiji ako je to neki parametar...
-Bosnjacko rukovodstvo je dovelo Bosnjake u Bosni u situaciju u kojoj su bili Srbi u Jugoslaviji pred raspad....imaju nesto na papiru ali nista u stvarnosti, rascjepkani i politicki i teritorijalno.

[Nikola Testa]

Srbima je jako teško, govorim o običnom narodu, prihvatiti da postoje Bošnjaci kao zaseban identitet. Narativ koji se projektuje od same srpske političke elite pojednostavljuju historiju Bosna i Hercegovine. S jedne strane su Srbi koji su tu od samih početaka formiranja slavenskih država na Balkanu. S druge strane su svi ostali, kao odrođeni element, koji je, nije ni važno u kojem momentu, odbio biti dio srpske nacije/naroda i tu je korijen svih nesporazuma između Srba i Bošnjaka. Većina Srba ne može, kad govorimo o običnom svijetu, ili neće, kad govorimo o obrazovanom stanovništvu, prihvatiti/svariti da je etnička zajednica nešto što se oblikuje vremenom, što može postati i nestati, što može nastati iz nekog šireg okvira, ili upotpunosti nestati bez obzira na potencijal koji je imao određeni identitet, imao korijen u srednjem ili novom vijeku.

Jednom prilikom me blizak član porodice pitao, smatrajući zbog mog poziva da nešto znam o tome, pa dobro možeš li mi objasniti ko su ti Bošnjaci, da li su oni zaista bili narod, ili je to sve izmišljotina. Inače moje porijeklo djelimično, gledajući kulturološki jeste srpsko, pa se očekivalo da ću biti objektivan. Odrastao sam sa Srbima i uvijek sam bio bliži srpskoj strani porodice, ne zbog nacionalnog identiteta, već zbog samih okolnosti u kojima sam živio. Nakon mog šireg objašnjenja, a takvo pitanje nisam jednom dobio, sagovornik je često ostao u nevjerici da tu postoji neka dubina, neki smisao koji prevazilazi naše pojednostavljeno shvatanje prošlosti gdje su svi sa one druge strane izdajnici, izgubljeni ljudi i potpuni pobačaj historije.

S obzirom na to iskustvo, smatram da Bošnjaci ne mogu dobiti pravo na političko preživljavanje bez gole sile, jer bilo kakav razgovor ne može biti dovoljan da pobjediš mašineriju koja stoji iza srpskog narativa o narodima s kojima graniče ili se prožimaju na istom teritoriju. Srbi nisu u stanju da prevaziđu devetnestovjekovno shvatanje nacije, bilo kakvi razgovori, diskusije, zajednički život sa drugim narodima to neće promjeniti. Među Srbima je bilo vizionara koji su su težili tome, danas su dva metra pod zemljom, historijski potpuno odbačeni na stupu srama trenutne suštine srpske nacionalne ideje. Stabilnost ove države i regije ostvariće se u onom momentu kad Bošnjaci uspiju dobiti dovoljno moći da bilo kakav napad na Bosnu bude povratak u srednji vijek, kako Srba tako i Hrvata ili potpuni poraz Bošnjaka kao političkog faktora. Jedno ili drugo dovešće do mira.

Srpska političika elita je još u nevjerici da su ih Bošnjaci/Bosanci, a ne Hrvati, doveli do gubitka sna o Velikoj Srbiji. Bošnjaci su u želji da prežive kao narod, posljedično, u toj borbi, svjesno ili nesvjesno, omogućili nezavisnost Hrvatske, samostalnost Kosova i opstanak Crnogorske nacije. To im nikad neće biti oprošteno i zbog toga tolika mržnja prema bilo kakvoj bosanskoj ideji.

-Kako moze im smetati kada su Bosnjaci (tada Muslimani) postojali kao zaseban identitet jos ustavom iz 1974 ?

Muslimani sa veliko M su formirani uprkos srpskom nacionalizmu a ne voljom srpske nacionalističke elite, jer nije bila dovoljno jaka da to spriječi. To što je jedan narod dobio jedno takvo nakaradno ime je uspjeh srpske politike a ne njihova volja da se uopšte politički verifikuje još jedan narod u SFRJ. Naravno da je srpskim nacionalistima smetao čak i takav jedan truli kompromis.

-Srbi su narod a ne nacija...i nikad nisu imali etnicki cistu drzavu.

Srbi su nacija još od XIX vijeka, bez obzira koliko srpska država bila heterogena, jer širenje srpske države na teritorije na kojima Srbi nisu bili većina nije dokaz da Srbi nisu nacija već dokaz da su se Srbi nadali da će asimilacijom druge narode koje su stvili pod svoju političku kontrolu učiniti Srbima kroz par decenija.

-Srbi su nadrkani na bosnjake samo zato jer su izabrali drugu stranu (koaliciju sa Hrvatima)sa kojima su htjeli da konacno se razracunaju, nema tu nikakvog nesporazuma...a onda su dosli na ideju da se razracunaju preko ledja bosnjaka odnosno Bosne sto je i sada aktuelno.

Ako je tako zašto danas 25 godina nakon rata ne naprave dogovor s Bošnjacima i zauvijek slome hrvatski nacionalizam u Bosni i Hercegovini, a koliko vidim, s obzirom na savez hrvatsko - srpske politike zadnjih dvadesetak godina u Bosni i Hercegovini tvoj zaključak nema nikakvog uporišta u realnosti.

-Bosnjaci nisu u stanju da politicki prezivljavaju putem gore sile, jednostavno nema ih toliko, niti imaju saveznika.

Ja nisam rekao da trenutno imaju tu snagu, već da će opstati jedino ako budu dovoljno jaki da Srbi i Hrvati krv propišaju ako se upuste u uništenje bosanske države. Ni Srbi nisu imali šanse protiv Osmanskog carstva ali vidimo da su uspjeli, možda i Bošnjaci uspiju, vidjećemo.

-Ako pogledas sastav predsjednistva BiH i podjelu vlasti u BiH, zavisnost od volje srbije i srpskog naroda u BiH ( da ne pricam o Hrvatskoj sa druge strane )...a ni MZ nista bolja... vidjet ces da Bosnjaci imaju jako dug put da slome san o velikoj srbiji ako je to neki parametar...

Nikad ništa suprotno nisam ni napisao, ne živim u iluziji.

-Bosnjacko rukovodstvo je dovelo Bosnjake u Bosni u situaciju u kojoj su bili Srbi u Jugoslaviji pred raspad....imaju nesto na papiru ali nista u stvarnosti, rascjepkani i politicki i teritorijalno.

Srbi nikad nisu voljeli Jugoslaviju, niti se poistovjećivali s njom, u onoj mjeri koliko Bošnjaci sa Bosnom, niti su bili spremni da se do kraja za nju bore. Za razliku od njih Bošnjaci su nastali zbog Bosne, oblikovani su Bosnom i opstaće samo ako Bosna opstane, tako da porediti Bosnu i Jugoslaviju je smiješno. Jugoslavija je nastala voljom Srba, ali Srba bi bilo i bez Jugoslavije, dok su Bošnjaci nastali zbog Bosne a ne obrnuto, tako da se bošnjački doživljaj Bosne i srpski Jugoslavije ne može porediti.

[General War]

...

[General War]

Srbima je jako teško, govorim o običnom narodu, prihvatiti da postoje Bošnjaci kao zaseban identitet. Narativ koji se projektuje od same srpske političke elite pojednostavljuju historiju Bosna i Hercegovine. S jedne strane su Srbi koji su tu od samih početaka formiranja slavenskih država na Balkanu. S druge strane su svi ostali, kao odrođeni element, koji je, nije ni važno u kojem momentu, odbio biti dio srpske nacije/naroda i tu je korijen svih nesporazuma između Srba i Bošnjaka. Većina Srba ne može, kad govorimo o običnom svijetu, ili neće, kad govorimo o obrazovanom stanovništvu, prihvatiti/svariti da je etnička zajednica nešto što se oblikuje vremenom, što može postati i nestati, što može nastati iz nekog šireg okvira, ili upotpunosti nestati bez obzira na potencijal koji je imao određeni identitet, imao korijen u srednjem ili novom vijeku.

Jednom prilikom me blizak član porodice pitao, smatrajući zbog mog poziva da nešto znam o tome, pa dobro možeš li mi objasniti ko su ti Bošnjaci, da li su oni zaista bili narod, ili je to sve izmišljotina. Inače moje porijeklo djelimično, gledajući kulturološki jeste srpsko, pa se očekivalo da ću biti objektivan. Odrastao sam sa Srbima i uvijek sam bio bliži srpskoj strani porodice, ne zbog nacionalnog identiteta, već zbog samih okolnosti u kojima sam živio. Nakon mog šireg objašnjenja, a takvo pitanje nisam jednom dobio, sagovornik je često ostao u nevjerici da tu postoji neka dubina, neki smisao koji prevazilazi naše pojednostavljeno shvatanje prošlosti gdje su svi sa one druge strane izdajnici, izgubljeni ljudi i potpuni pobačaj historije.

S obzirom na to iskustvo, smatram da Bošnjaci ne mogu dobiti pravo na političko preživljavanje bez gole sile, jer bilo kakav razgovor ne može biti dovoljan da pobjediš mašineriju koja stoji iza srpskog narativa o narodima s kojima graniče ili se prožimaju na istom teritoriju. Srbi nisu u stanju da prevaziđu devetnestovjekovno shvatanje nacije, bilo kakvi razgovori, diskusije, zajednički život sa drugim narodima to neće promjeniti. Među Srbima je bilo vizionara koji su su težili tome, danas su dva metra pod zemljom, historijski potpuno odbačeni na stupu srama trenutne suštine srpske nacionalne ideje. Stabilnost ove države i regije ostvariće se u onom momentu kad Bošnjaci uspiju dobiti dovoljno moći da bilo kakav napad na Bosnu bude povratak u srednji vijek, kako Srba tako i Hrvata ili potpuni poraz Bošnjaka kao političkog faktora. Jedno ili drugo dovešće do mira.

Srpska političika elita je još u nevjerici da su ih Bošnjaci/Bosanci, a ne Hrvati, doveli do gubitka sna o Velikoj Srbiji. Bošnjaci su u želji da prežive kao narod, posljedično, u toj borbi, svjesno ili nesvjesno, omogućili nezavisnost Hrvatske, samostalnost Kosova i opstanak Crnogorske nacije. To im nikad neće biti oprošteno i zbog toga tolika mržnja prema bilo kakvoj bosanskoj ideji.

-Kako moze im smetati kada su Bosnjaci (tada Muslimani) postojali kao zaseban identitet jos ustavom iz 1974 ?

Muslimani sa veliko M su formirani uprkos srpskom nacionalizmu a ne voljom srpske nacionalističke elite, jer nije bila dovoljno jaka da to spriječi. To što je jedan narod dobio jedno takvo nakaradno ime je uspjeh srpske politike a ne njihova volja da se uopšte politički verifikuje još jedan narod u SFRJ. Naravno da je srpskim nacionalistima smetao čak i takav jedan truli kompromis.

-Srbi su narod a ne nacija...i nikad nisu imali etnicki cistu drzavu.

Srbi su nacija još od XIX vijeka, bez obzira koliko srpska država bila heterogena, jer širenje srpske države na teritorije na kojima Srbi nisu bili većina nije dokaz da Srbi nisu nacija već dokaz da su se Srbi nadali da će asimilacijom druge narode koje su stvili pod svoju političku kontrolu učiniti Srbima kroz par decenija.

-Srbi su nadrkani na bosnjake samo zato jer su izabrali drugu stranu (koaliciju sa Hrvatima)sa kojima su htjeli da konacno se razracunaju, nema tu nikakvog nesporazuma...a onda su dosli na ideju da se razracunaju preko ledja bosnjaka odnosno Bosne sto je i sada aktuelno.

Ako je tako zašto danas 25 godina nakon rata ne naprave dogovor s Bošnjacima i zauvijek slome hrvatski nacionalizam u Bosni i Hercegovini, a koliko vidim, s obzirom na savez hrvatsko - srpske politike zadnjih dvadesetak godina u Bosni i Hercegovini tvoj zaključak nema nikakvog uporišta u realnosti.

-Bosnjaci nisu u stanju da politicki prezivljavaju putem gore sile, jednostavno nema ih toliko, niti imaju saveznika.

Ja nisam rekao da trenutno imaju tu snagu, već da će opstati jedino ako budu dovoljno jaki da Srbi i Hrvati krv propišaju ako se upuste u uništenje bosanske države. Ni Srbi nisu imali šanse protiv Osmanskog carstva ali vidimo da su uspjeli, možda i Bošnjaci uspiju, vidjećemo.

-Ako pogledas sastav predsjednistva BiH i podjelu vlasti u BiH, zavisnost od volje srbije i srpskog naroda u BiH ( da ne pricam o Hrvatskoj sa druge strane )...a ni MZ nista bolja... vidjet ces da Bosnjaci imaju jako dug put da slome san o velikoj srbiji ako je to neki parametar...

Nikad ništa suprotno nisam ni napisao, ne živim u iluziji.

-Bosnjacko rukovodstvo je dovelo Bosnjake u Bosni u situaciju u kojoj su bili Srbi u Jugoslaviji pred raspad....imaju nesto na papiru ali nista u stvarnosti, rascjepkani i politicki i teritorijalno.

Srbi nikad nisu voljeli Jugoslaviju, niti se poistovjećivali s njom, u onoj mjeri koliko Bošnjaci sa Bosnom, niti su bili spremni da se do kraja za nju bore. Za razliku od njih Bošnjaci su nastali zbog Bosne, oblikovani su Bosnom i opstaće samo ako Bosna opstane, tako da porediti Bosnu i Jugoslaviju je smiješno. Jugoslavija je nastala voljom Srba, ali Srba bi bilo i bez Jugoslavije, dok su Bošnjaci nastali zbog Bosne a ne obrnuto, tako da se bošnjački doživljaj Bosne i srpski Jugoslavije ne može porediti.

Pa ti si napisao da je srpska elita u nevjerici da su bosnjaci sprijecili san o velikoj Srbiji...ja mislim da pljescu, jer imaju etnicki kompaktnu teritoriju plus kontrolu nad drugim dijelom BiH putem drzavnih organa.
Sto se tice dogovora, hrvati su se pokazali uvjek mudrijim i pragmaticnijim zato sam i rekao da su preko ledja Bosne namiruju umjesto da ratuju jedni prtiv drugih...Sto bi srbi sada isli zajedno sa bosnajcima kad imaju sve sto im treba i hrvati isto?
Ja razumijem da se Bosnajci poistovjecuju sa Bosnom, ali da li je Bosnjacima Bosna samo oko Sarajeva to je pitanje, jer kako vidim politicki nemaju neku strategiju sta dalje...sto je najopsanije bas za bosnjake.

[Hemel]

Srbima je jako teško, govorim o običnom narodu, prihvatiti da postoje Bošnjaci kao zaseban identitet. Narativ koji se projektuje od same srpske političke elite pojednostavljuju historiju Bosna i Hercegovine. S jedne strane su Srbi koji su tu od samih početaka formiranja slavenskih država na Balkanu. S druge strane su svi ostali, kao odrođeni element, koji je, nije ni važno u kojem momentu, odbio biti dio srpske nacije/naroda i tu je korijen svih nesporazuma između Srba i Bošnjaka. Većina Srba ne može, kad govorimo o običnom svijetu, ili neće, kad govorimo o obrazovanom stanovništvu, prihvatiti/svariti da je etnička zajednica nešto što se oblikuje vremenom, što može postati i nestati, što može nastati iz nekog šireg okvira, ili upotpunosti nestati bez obzira na potencijal koji je imao određeni identitet, imao korijen u srednjem ili novom vijeku.

Jednom prilikom me blizak član porodice pitao, smatrajući zbog mog poziva da nešto znam o tome, pa dobro možeš li mi objasniti ko su ti Bošnjaci, da li su oni zaista bili narod, ili je to sve izmišljotina. Inače moje porijeklo djelimično, gledajući kulturološki jeste srpsko, pa se očekivalo da ću biti objektivan. Odrastao sam sa Srbima i uvijek sam bio bliži srpskoj strani porodice, ne zbog nacionalnog identiteta, već zbog samih okolnosti u kojima sam živio. Nakon mog šireg objašnjenja, a takvo pitanje nisam jednom dobio, sagovornik je često ostao u nevjerici da tu postoji neka dubina, neki smisao koji prevazilazi naše pojednostavljeno shvatanje prošlosti gdje su svi sa one druge strane izdajnici, izgubljeni ljudi i potpuni pobačaj historije.

S obzirom na to iskustvo, smatram da Bošnjaci ne mogu dobiti pravo na političko preživljavanje bez gole sile, jer bilo kakav razgovor ne može biti dovoljan da pobjediš mašineriju koja stoji iza srpskog narativa o narodima s kojima graniče ili se prožimaju na istom teritoriju. Srbi nisu u stanju da prevaziđu devetnestovjekovno shvatanje nacije, bilo kakvi razgovori, diskusije, zajednički život sa drugim narodima to neće promjeniti. Među Srbima je bilo vizionara koji su su težili tome, danas su dva metra pod zemljom, historijski potpuno odbačeni na stubu srama trenutne suštine srpske nacionalne ideje. Stabilnost ove države i regije ostvariće se u onom momentu kad Bošnjaci uspiju dobiti dovoljno moći da bilo kakav napad na Bosnu bude povratak u srednji vijek, kako Srba tako i Hrvata ili potpuni poraz Bošnjaka kao političkog faktora. Jedno ili drugo dovešće do mira.

Srpska političika elita je još u nevjerici da su ih Bošnjaci/Bosanci, a ne Hrvati, doveli do gubitka sna o Velikoj Srbiji. Bošnjaci su u želji da prežive kao narod, posljedično, u toj borbi, svjesno ili nesvjesno, omogućili nezavisnost Hrvatske, samostalnost Kosova i opstanak Crnogorske nacije. To im nikad neće biti oprošteno i zbog toga tolika mržnja prema bilo kakvoj bosanskoj ideji.

Nasli ste se a ja se sav najezio od emocija.

[p206]

garant opstanka BiH je NATO i mislim da to uopšte nije daleko, mi smo sljedeći nakon Makedonije

to je nešto što će potpisati sam Vučić i pitati treba li još nešto uraditi, ne zato što smo mi neka sila nego što će zapadnjacima dodijati da gube energiju na Balkanu sa Srbima a oni moraju da se bave bitnijim stvarima kao što je Bjelorusija, Ukrajina, bliski Istok, Kina, Rusija...

[Nikola Testa]

Pa ti si napisao da je srpska elita u nevjerici da su bosnjaci sprijecili san o velikoj Srbiji...ja mislim da pljescu, jer imaju etnicki kompaktnu teritoriju plus kontrolu nad drugim dijelom BiH putem drzavnih organa.

Srbi nemaju onoliko koliku su željeli, jer da je srpska politička elita željela da Bosna i Hercegovina opstane u okviru koji ima danas, i da u tom okviru budu bitan faktor, nikad ne bi isplanirali genocid u Srebrenici, nikad se ne bi desio Prijedor, Višegrad, Vlasenica itd. Moraš shvatiti da su Srbi 100 godina ranije nego što su Bošnjaci uopšte formirani kao nacija, a ne nekakva vjerska skupina/narod bez političke svijesti bez glave i repa, imali državu, imali elitu, naučnu instituciju kao što je Srpska kraljevska akademija, ideologiju, diplomatiju, svijest, samostalnu crkvenu organizaciju itd itd. Srbi su pisali o bosanskoj historiji, oblikovali istu dok je većina Bošnjaka poistovjećivala svoj opstanak sa opstankom islamske vlasti na ovim prostorima. Još na sve to su Srbi bili većina na prostoru Bosne i Hercegovine. To ti je ko da se trkaš na sto metara, a protivnicima javili nakon pet sekundi da se uopšte trka održava. Na takkvu prednost srpska ambicija je bila puno veća, a i trenutno je, iz tog razloga nezadovoljstvo. Također sami opstanak Bosne, pa makar i u ovom formatu ih podsjeća na grijehe iz prošlosti. Nisam ja kriv što su Srbi imali katastrofalno političkom rukovodstvo, rekao bih manijake bez ikakve empatije.

Sto se tice dogovora, hrvati su se pokazali uvjek mudrijim i pragmaticnijim zato sam i rekao da su preko ledja Bosne namiruju umjesto da ratuju jedni prtiv drugih...Sto bi srbi sada isli zajedno sa bosnajcima kad imaju sve sto im treba?

Pa ti si rekao da su Srbi htjeli da konačno razračunaju s Hrvatima, te da su iz tog razloga kivni na Bošnjake. Koliko ja vidim Srbi Hrvatima onako folklorno zamjeraju Oluju, dok Bošnjacima ne samo opstanak države već i sam opstanak bošnjačkog naroda i bosanske ideje. Srbi su pragmatični, s obzirom da su se odrekli hrvatskih Srba odlučili su da se namire u Bosni.

[mishic]

Neko je već rekao – u Sarajevu će trebati podići spomenik Miloradu Dodiku!
A još prije dva-tri mjeseca ja sam na ovom portalu pisao da se nešto krupno „iza brda“ valja i da mnogo toga što nam se danas čini nemogućim će uskoro postati realnost. Činjenica „da je Dara prevršila mjeru“ odavno je i na domaćoj i na vanjsko-političkoj sceni postala uočljiva. Svi mogući ustupci, sva popuštanja, prelasci preko nedopustivog, i sl., nisu davali rezultata i to je pogrešno protumačeno.
To je Dodika osokolilo da uvijek ide dalje, traži još, umisli sebi da jedino on zna, može dokle hoće, da niko ni u BiH ni u svijetu ne može da mu stane na put, da je svaka njegova neprikosnovena, ukratko, umislio je da je svemoćan. I to nije ništa novo. Mnogi su diktatori u povijesti činili isto, jer kada nekog „ponese“ vlast, osladi mu se moć, a pri tome i basnoslovno profitira i uz to niti ima časti niti obraza, nema ni truna empatije, danas pljuje a sutra liže, slaže kada god zine, i da ne nabrajamo, onda je skoro pa normalno da „potpuno izgubi kompas.“
A Milorad ga je izgubio davno. Njega je ratno profiterstvo i šverc ponijelo na put bez povratka. On je dugo pljuvao po mnogo čemu što je većini Srba bilo „sveto“, šurovao sa onima koje većina Srba nije voljela, činio sve što časni i pošteni ljudi nebi ni po cijenu života, -samo sa jednim ciljem- da se uz već stečeno ratnoprofitersko bogatstvo domogne i vlasti. Vlast mu je, pored bolesne ambicije, trebala i za to da zaštiti i očuva to što je na kriminalan način stekao.
I krenulo ga je. Stranci su pogurali, on se okružio sebi sličnima, zaplivao i shvatio da to može njemu biti korisno. Iz te ljubavi prema koristi, prema imetku, skontao je da je preuzak krug ljudi uz njega i na njegovoj strani i da bi možda bilo još korisnije polizati ono što je do juče pljuvao, okrenuti čurak, malo se primaći narodu i udariti onu kajdu koju su koristili i oni prije njega. Teren je već bio pripremljen, ta, godinama se skoro do besvjesti ponavljalo mnogo toga što je trebalo postati sveto, neupitno, gotovo.
I on je progovorio ono što je već prevareni narod volio da čuje, zaboravili su ono o čemu je on do tada govorio i opet je pogodio. Svejedno koliko lagao, svejedno koliko krao i pljačkao, svejedno šta je ranije pričao, jedino je bilo bitno da njegova obečanja koliko toliko ublaže prethodne zablude i prevaru.
A onda je Dodik sebe poistovijetio i sa narodom i sa entitetom i sa svim mogućim interesima svakog Srbina na planeti te počeo da obećava, da traži, da prijeti, traži saveznika u toj „svetoj“ misiji, mijenja stavove, prijatelje, saveznike, pomagače, saradnike... Zapravo pokazao bezbroj lica iza onog jedinog pravog, a to je njegov interes. Shodno tome rastao je i imovinski saldo, a to je i bilo ono najvažnije.
Zapanjujuće odsustvo empatije prema bilo kome i bilo čemu, arogantno prekrajanje istine, kršenje svih mogućih normi, obzira i principa, neograničene količine laži, kontradiktorni stavovi izrečeni u samo dva minuta, totalna osionost, bahatost, uvrede, pa i psovke postale su ono s čim se potpuno poistovijetio. Sila kojom se služio postaje svakodnevnica a silom je iprijetio.
Frapantna stradanja koja su tome prethodila za njega su bila samo statistika kojom se služio da vrijeđa, izjednačava, omalovažava, ponižava i uvijek i u svemu mijenja uloge žrtve i dželata. Stao je iza agresije, zločina, zločinaca, genocida, zločinačke tvorevine i danonoćno krvicu adresirao na žrtvu.
Pravio je Milorad svakoga ludim, ignorisao sva upozorenja, kršio zakone, sve tumačio onako kako on to vidi, kako on kaže, i ništa, ama baš ništa, ni zakon, ni moral, ni obraz, ni rijeć, ničiju sem svoje nije priznavao.
Poletio visoko, odletio previsoko, zaboravio i zanemario sve „ispod“ sebe i na kraju, kao što to obično i biva, đavo došao po svoje. Nije Dodik još ni svjestan da će ga Srbi, da će ga oni kojima se on dodvoravao, ne zbog njih, nego zbog sebe i svog imetka, s draga srca strpati u ćuzu kada shvate koliko ih je opljačkao i šta je sve pokrao.
Kao što mu je bilo malo što su Bošnjaci nakon genocida, nakon jezivih pogroma, patnje, pljačke, silovanja, i svega drugog za što nisu bili ni krivi ni dužni, pristaju na Dejton, pružaju ruku pomirenja, kabule da entitet dobije ime RS, njemu bi bilo malo i da sam vlada Bosnom i Hercegovinom ako će u njoj živjeti oni koji ga podsječaju na nepravdu koja im je učinjena.
Spori genocid, spori zločine, spori nepravdu, spori pljačku, rušenja,razaranja, spori jezik, spori i ime Bošnjacima, jer on bi, kada već nisu potpuno istrijebljeni, da on kaže i ko su i šta su i kojim jezikom govore i povrh svega da to prevede na svoj jezik i kaže kako se to kaže na njegovom srpskom.
I sve to javno, u kameru ili u brk, što bi se reklo, da gore boli i više vrijeđa. I sve to onako osiono, umišljeno, prijeteći... Zaboravio da i oni koji mogu kako hoće neće moći dokle hoće.
Nije samo Dodik prevršio mjeru i dobro bi bilo da mnogi kako među onima koji ga slijede tako i oni koji ga podupiru shvate da ipak postoji i ona kap koja prelije čašu. Postoje Univerzalni i Vječni zakoni, postoje prava ali i Pravda, postoji sila i moć ali i nad silom sila i nad moći moć...
Oni koji se ogluše o tu Istinu vječiti su gubitnici. Osiromašeni narod RS zaslužuje da mu se vrati makar ono što je iznešeno iz zemlje. To što je u RS, što ima Dodik i još desetak mu pajdaša a što vrijedi koliko čitav penzionerski fond i svi borački dodaci i onako će poslije Milorada na ovaj ili onaj način, narod raznijeti. Pokradeno se uvijek izgubi a nepravda poravna.

[General War]

Pa ti si napisao da je srpska elita u nevjerici da su bosnjaci sprijecili san o velikoj Srbiji...ja mislim da pljescu, jer imaju etnicki kompaktnu teritoriju plus kontrolu nad drugim dijelom BiH putem drzavnih organa.

Srbi nemaju onoliko koliku su željeli, jer da je srpska politička elita željela da Bosna i Hercegovina opstane u okviru koji ima danas, i da u tom okviru budu bitan faktor, nikad ne bi isplanirali genocid u Srebrenici, nikad se ne bi desio Prijedor, Višegrad, Vlasenica itd. Moraš shvatiti da su Srbi 100 godina ranije nego što su Bošnjaci uopšte formirani kao nacija, a ne nekakva vjerska skupina/narod bez političke svijesti bez glave i repa, imali državu, imali elitu, naučnu instituciju kao što je Srpska kraljevska akademija, ideologiju, diplomatiju, svijest, samostalnu crkvenu organizaciju itd itd. Srbi su pisali o bosanskoj historiji, oblikovali istu dok je većina Bošnjaka poistovjećivala svoj opstanak sa opstankom islamske vlasti na ovim prostorima. Još na sve to su Srbi bili većina na prostoru Bosne i Hercegovine. To ti je ko da se trkaš na sto metara, a protivnicima javili nakon pet sekundi da se uopšte trka održava. Na takkvu prednost srpska ambicija je bila puno veća, a i trenutno je, iz tog razloga nezadovoljstvo. Također sami opstanak Bosne, pa makar i u ovom formatu ih podsjeća na grijehe iz prošlosti. Nisam ja kriv što su Srbi imali katastrofalno političkom rukovodstvo, rekao bih manijake bez ikakve empatije.

Sto se tice dogovora, hrvati su se pokazali uvjek mudrijim i pragmaticnijim zato sam i rekao da su preko ledja Bosne namiruju umjesto da ratuju jedni prtiv drugih...Sto bi srbi sada isli zajedno sa bosnajcima kad imaju sve sto im treba?

Pa ti si rekao da su Srbi htjeli da konačno razračunaju s Hrvatima, te da su iz tog razloga kivni na Bošnjake. Koliko ja vidim Srbi Hrvatima onako folklorno zamjeraju Oluju, dok Bošnjacima ne samo opstanak države već i sam opstanak bošnjačkog naroda i bosanske ideje. Srbi su pragmatični, s obzirom da su se odrekli hrvatskih Srba odlučili su da se namire u Bosni.

PA jesu 92 a ne 2019. NAravno Srbi kao nesto se hvataju za operaciju Oluja a Hrvati placu za posavinu...pa valjda je to svima jasno pobogu.
Nema niko koliko je zelio "teritorijalno"...ali ako pogledamo druge pokazatelje... imaju vecinu stanovnistva kompaktno isto kao i Hrvati, i svi naslonjeni na nacionalne granice...sad je stvar vremena kao to u katastar prepisati jer trideset godina skoro Bosnjaci nisu nasli nista smisljeno da traze i da guraju. Slusaj, sa jednim pametnim covjekom na celu moze se cuda napraviti...amerika nije ni trista godina namirila pa od vukojebine napravila naciju od ljudi iz cijelog svijeta...ali ako imas plan, ako nemas, ond trazis pravdu poput genocida u srebrenici kao da znas sta bi sa priznanjem od srba i da sutra ga priznaju...nista se nebi desilo...poput onog vica o jehovinom svjedoku kad ga je tip pustio da mu prica, a on ne zna sta ce jer nikad dotle nije ni dosao, jer je naucio da mu odma zalupe vrata.

[Gusar-from-Riga]

Srbima je jako teško, govorim o običnom narodu, prihvatiti da postoje Bošnjaci kao zaseban identitet. Narativ koji se projektuje od same srpske političke elite pojednostavljuju historiju Bosna i Hercegovine. S jedne strane su Srbi koji su tu od samih početaka formiranja slavenskih država na Balkanu. S druge strane su svi ostali, kao odrođeni element, koji je, nije ni važno u kojem momentu, odbio biti dio srpske nacije/naroda i tu je korijen svih nesporazuma između Srba i Bošnjaka. Većina Srba ne može, kad govorimo o običnom svijetu, ili neće, kad govorimo o obrazovanom stanovništvu, prihvatiti/svariti da je etnička zajednica nešto što se oblikuje vremenom, što može postati i nestati, što može nastati iz nekog šireg okvira, ili upotpunosti nestati bez obzira na potencijal koji je imao određeni identitet, imao korijen u srednjem ili novom vijeku.

Jednom prilikom me blizak član porodice pitao, smatrajući zbog mog poziva da nešto znam o tome, pa dobro možeš li mi objasniti ko su ti Bošnjaci, da li su oni zaista bili narod, ili je to sve izmišljotina. Inače moje porijeklo djelimično, gledajući kulturološki jeste srpsko, pa se očekivalo da ću biti objektivan. Odrastao sam sa Srbima i uvijek sam bio bliži srpskoj strani porodice, ne zbog nacionalnog identiteta, već zbog samih okolnosti u kojima sam živio. Nakon mog šireg objašnjenja, a takvo pitanje nisam jednom dobio, sagovornik je često ostao u nevjerici da tu postoji neka dubina, neki smisao koji prevazilazi naše pojednostavljeno shvatanje prošlosti gdje su svi sa one druge strane izdajnici, izgubljeni ljudi i potpuni pobačaj historije.

S obzirom na to iskustvo, smatram da Bošnjaci ne mogu dobiti pravo na političko preživljavanje bez gole sile, jer bilo kakav razgovor ne može biti dovoljan da pobjediš mašineriju koja stoji iza srpskog narativa o narodima s kojima graniče ili se prožimaju na istom teritoriju. Srbi nisu u stanju da prevaziđu devetnestovjekovno shvatanje nacije, bilo kakvi razgovori, diskusije, zajednički život sa drugim narodima to neće promjeniti. Među Srbima je bilo vizionara koji su su težili tome, danas su dva metra pod zemljom, historijski potpuno odbačeni na stubu srama trenutne suštine srpske nacionalne ideje. Stabilnost ove države i regije ostvariće se u onom momentu kad Bošnjaci uspiju dobiti dovoljno moći da bilo kakav napad na Bosnu bude povratak u srednji vijek, kako Srba tako i Hrvata ili potpuni poraz Bošnjaka kao političkog faktora. Jedno ili drugo dovešće do mira.

Srpska političika elita je još u nevjerici da su ih Bošnjaci/Bosanci, a ne Hrvati, doveli do gubitka sna o Velikoj Srbiji. Bošnjaci su u želji da prežive kao narod, posljedično, u toj borbi, svjesno ili nesvjesno, omogućili nezavisnost Hrvatske, samostalnost Kosova i opstanak Crnogorske nacije. To im nikad neće biti oprošteno i zbog toga tolika mržnja prema bilo kakvoj bosanskoj ideji.

Nasli ste se a ja se sav najezio od emocija.

Ovo ti je, sto bi rekli sahih Bosnjacki narod zaboravlja cinjenice neke stvari im treba uporno ponavljati da se malo dozove.

[mayab]

Dragan Bursać
Jedna poruka za Dodika, čisto da ga podsjetim ko je:
Moja baba Stana iz Gornjeg Ribnika stalno govorila, evo nam Srbijanaca,
kad joj stigne rodbina iz Grocke.
Rodbina iz Grocke stalno govorila, evo nam Bosanaca, kad im stigne baba Stana sa sitnom djecom iz Ribnika Gornjeg.
Šta nije jasno Milorade???

[Sanjarko]

Dragan Bursać
Jedna poruka za Dodika, čisto da ga podsjetim ko je:
Moja baba Stana iz Gornjeg Ribnika stalno govorila, evo nam Srbijanaca,
kad joj stigne rodbina iz Grocke.
Rodbina iz Grocke stalno govorila, evo nam Bosanaca, kad im stigne baba Stana sa sitnom djecom iz Ribnika Gornjeg.
Šta nije jasno Milorade???

Ima i ona pjesma ja Vlainja a ti Srbijanac. Tako nekako ide.

[Hemel]

Nasli ste se a ja se sav najezio od emocija.

Ovo ti je, sto bi rekli sahih Bosnjacki/hrvatski/srpski narod zaboravlja cinjenice neke stvari im treba uporno ponavljati da se malo dozove.

Haj nas ti prosvijetli.

[mO k3]

Srbima je jako teško, govorim o običnom narodu, prihvatiti da postoje Bošnjaci kao zaseban identitet. Narativ koji se projektuje od same srpske političke elite pojednostavljuju historiju Bosna i Hercegovine. S jedne strane su Srbi koji su tu od samih početaka formiranja slavenskih država na Balkanu. S druge strane su svi ostali, kao odrođeni element, koji je, nije ni važno u kojem momentu, odbio biti dio srpske nacije/naroda i tu je korijen svih nesporazuma između Srba i Bošnjaka. Većina Srba ne može, kad govorimo o običnom svijetu, ili neće, kad govorimo o obrazovanom stanovništvu, prihvatiti/svariti da je etnička zajednica nešto što se oblikuje vremenom, što može postati i nestati, što može nastati iz nekog šireg okvira, ili upotpunosti nestati bez obzira na potencijal koji je imao određeni identitet, imao korijen u srednjem ili novom vijeku.

Jednom prilikom me blizak član porodice pitao, smatrajući zbog mog poziva da nešto znam o tome, pa dobro možeš li mi objasniti ko su ti Bošnjaci, da li su oni zaista bili narod, ili je to sve izmišljotina. Inače moje porijeklo djelimično, gledajući kulturološki jeste srpsko, pa se očekivalo da ću biti objektivan. Odrastao sam sa Srbima i uvijek sam bio bliži srpskoj strani porodice, ne zbog nacionalnog identiteta, već zbog samih okolnosti u kojima sam živio. Nakon mog šireg objašnjenja, a takvo pitanje nisam jednom dobio, sagovornik je često ostao u nevjerici da tu postoji neka dubina, neki smisao koji prevazilazi naše pojednostavljeno shvatanje prošlosti gdje su svi sa one druge strane izdajnici, izgubljeni ljudi i potpuni pobačaj historije.

S obzirom na to iskustvo, smatram da Bošnjaci ne mogu dobiti pravo na političko preživljavanje bez gole sile, jer bilo kakav razgovor ne može biti dovoljan da pobjediš mašineriju koja stoji iza srpskog narativa o narodima s kojima graniče ili se prožimaju na istom teritoriju. Srbi nisu u stanju da prevaziđu devetnestovjekovno shvatanje nacije, bilo kakvi razgovori, diskusije, zajednički život sa drugim narodima to neće promjeniti. Među Srbima je bilo vizionara koji su su težili tome, danas su dva metra pod zemljom, historijski potpuno odbačeni na stubu srama trenutne suštine srpske nacionalne ideje. Stabilnost ove države i regije ostvariće se u onom momentu kad Bošnjaci uspiju dobiti dovoljno moći da bilo kakav napad na Bosnu bude povratak u srednji vijek, kako Srba tako i Hrvata ili potpuni poraz Bošnjaka kao političkog faktora. Jedno ili drugo dovešće do mira.

Srpska političika elita je još u nevjerici da su ih Bošnjaci/Bosanci, a ne Hrvati, doveli do gubitka sna o Velikoj Srbiji. Bošnjaci su u želji da prežive kao narod, posljedično, u toj borbi, svjesno ili nesvjesno, omogućili nezavisnost Hrvatske, samostalnost Kosova i opstanak Crnogorske nacije. To im nikad neće biti oprošteno i zbog toga tolika mržnja prema bilo kakvoj bosanskoj ideji.

Woow l

[LBVIEW]

Srbima je jako teško, govorim o običnom narodu, prihvatiti da postoje Bošnjaci kao zaseban identitet. Narativ koji se projektuje od same srpske političke elite pojednostavljuju historiju Bosna i Hercegovine. S jedne strane su Srbi koji su tu od samih početaka formiranja slavenskih država na Balkanu. S druge strane su svi ostali, kao odrođeni element, koji je, nije ni važno u kojem momentu, odbio biti dio srpske nacije/naroda i tu je korijen svih nesporazuma između Srba i Bošnjaka. Većina Srba ne može, kad govorimo o običnom svijetu, ili neće, kad govorimo o obrazovanom stanovništvu, prihvatiti/svariti da je etnička zajednica nešto što se oblikuje vremenom, što može postati i nestati, što može nastati iz nekog šireg okvira, ili upotpunosti nestati bez obzira na potencijal koji je imao određeni identitet, imao korijen u srednjem ili novom vijeku.

Jednom prilikom me blizak član porodice pitao, smatrajući zbog mog poziva da nešto znam o tome, pa dobro možeš li mi objasniti ko su ti Bošnjaci, da li su oni zaista bili narod, ili je to sve izmišljotina. Inače moje porijeklo djelimično, gledajući kulturološki jeste srpsko, pa se očekivalo da ću biti objektivan. Odrastao sam sa Srbima i uvijek sam bio bliži srpskoj strani porodice, ne zbog nacionalnog identiteta, već zbog samih okolnosti u kojima sam živio. Nakon mog šireg objašnjenja, a takvo pitanje nisam jednom dobio, sagovornik je često ostao u nevjerici da tu postoji neka dubina, neki smisao koji prevazilazi naše pojednostavljeno shvatanje prošlosti gdje su svi sa one druge strane izdajnici, izgubljeni ljudi i potpuni pobačaj historije.

S obzirom na to iskustvo, smatram da Bošnjaci ne mogu dobiti pravo na političko preživljavanje bez gole sile, jer bilo kakav razgovor ne može biti dovoljan da pobjediš mašineriju koja stoji iza srpskog narativa o narodima s kojima graniče ili se prožimaju na istom teritoriju. Srbi nisu u stanju da prevaziđu devetnestovjekovno shvatanje nacije, bilo kakvi razgovori, diskusije, zajednički život sa drugim narodima to neće promjeniti. Među Srbima je bilo vizionara koji su su težili tome, danas su dva metra pod zemljom, historijski potpuno odbačeni na stubu srama trenutne suštine srpske nacionalne ideje. Stabilnost ove države i regije ostvariće se u onom momentu kad Bošnjaci uspiju dobiti dovoljno moći da bilo kakav napad na Bosnu bude povratak u srednji vijek, kako Srba tako i Hrvata ili potpuni poraz Bošnjaka kao političkog faktora. Jedno ili drugo dovešće do mira.

Srpska političika elita je još u nevjerici da su ih Bošnjaci/Bosanci, a ne Hrvati, doveli do gubitka sna o Velikoj Srbiji. Bošnjaci su u želji da prežive kao narod, posljedično, u toj borbi, svjesno ili nesvjesno, omogućili nezavisnost Hrvatske, samostalnost Kosova i opstanak Crnogorske nacije. To im nikad neće biti oprošteno i zbog toga tolika mržnja prema bilo kakvoj bosanskoj ideji.