Izgubio emocije.

[Hakiz]

Kad sam izgubio svoje, skontao sam da mi se ne isplati vraćati se da vidim gdje su mi ispale.

Sada ozbiljno:

Možda je prolazna faza, ako nije, kod hećima. Ne samo za glavu, forumaš 155 dobro kaže za probavni sistem, doktori znaju reći da su crijeva "drugi mozak" kod ljudi.

[Last December]

Može bit psihosomatski a i ne mora. Obično se ljudi koje život dugo lomi predaju pa postanu tako anhedonični, jednostavno prihvate sve šta im život nanese. Ako se nisi predao i ako i dalje funkcionišeš bez obzira na taj manjak emocija, ja bih rekao da je donekle to i neko normalno duhovno sazrijevanje. Stariji čovjek bi trebao da prihvati sve đta mu život donese bez obzira da li je to pozitivno ili negativno, jednostavno prestaneš da reaguješ burno kako si reagovao nekad, nagledao si se svega i sve ti je postalo ko dobar dan. Što postaješ stariji svega ti je više dosta i jednostavno shvataš da je vrijeme da se ide dalje, proživio si svoje na ovom dunjaluku i vrijeme je da se ide dalje.

Sad problem je ako se tu javljaju suicidalne misli, jer život ne bi trebao tako da se završi. Mnoge ovakav manjak emocija navodi na to jer na neki način nestaje uživanje u životu, ti usponi i padovi na koje su navilikli i teže se privikavaju na tu neku ravnu liniju. Mislim da bi trebao razmisliti o tome kao nečem sasvim normalnom što dolazi s godinama. Problem je takođe kad te tvoji osuđuju jer si panj. Probaj se šaliti na svoj račun i primiti sve kao zajebanciju. S vremenom čovjek mora razviti taj cinizam da bi se odbranio a i da bi se malo razveselio uslijed tog pada emotivne amplitude.

[hatemondays]

Ljudi kako vi ali ja sam posto sto kazu ko panj.Ama bas nista me nemoze vise ni obradovat a ni rastuzit.Na poslu jedna zatrudnila svi skakucu drago im ja samo onako reda radi cestito.Pa da izvinite javili za tetku teze bolesna nekad bi se rasplako odma sad je reakcija u stilu sta ces takva sudbina.Cak mi je i najmladja cerka rekla halo slusas li ti mene polozila neki ispit ja ni habera tek kasnije ono ko o super ali i sam vidim da nit za cim patim nit se radujem.E sad dali ima to veze sa mojom proslocu jer sam se nagledo svasta od prokletog rata nasilja u porodici imo saobracajnu nesrecu bio ranjavan imo jednom nezgodu na jednoj kuci pao sa skele 2 srcana i neznam ni ja vise.Ko cito do kraja hvala mu ko nije razumio.Nekako sam sav u nekom sto bi rekli nebeskom svijetu.Tu sam a ko da nisam.

Moj dzonpi i mene je spucalo tako prije par godina, tzv. bolikurac dijagnoza. Nesto je ipak moralo pokrenuti taj problem, kod mene je smrt majke dovela u fazu jebe mi se za sve. Otiso kod hecima kaze on fin si zdrav, jos mozak sluzi moras naci nesto da te izbaci iz kolotecine, nesto novo i on predlozi da nabavim skevriju i nesh vjerovat pomoglo, te zivotinje su cudo. Vidim raja nabacuje i da nabacis svalerku kaze moj hecim sve sto je novo a ciniti zadovojstvo je OK samoi nemoj razhebati familiju. Inece hecimka kaze vas koji ste prosli kroz rat tek poslije 50-te pocinje pucati zato sto dolazite u fazu svodjenja racuna i nekima od nas zivot pocine gubiti smisao ono ko najebali smo,gdje su mi godine i usta prosle itd. Uglavnom meni je skevrija pomogla, nesto novo , vodaj ga u setnju na kraju moras, kupi vanago moras itd. Vjeruj mi pomoglo je a tebi nek je sa srecom i glavu gore jedan je votazi.

[Cherry-Cherry]

Potraži stručnu pomoć. Probaj kod drugog psihologa, psihijatra, psihoterapeuta...

[Hakiz]

Neka...

[hatemondays]

Moro sam guglat skevriju

I sta rece mr. gulugulu, mora da je neki naucni izraz ala ofucanikus lutalikus na latinskom. Hajde dzonpi naciba osmjeh kazu da je zajebnancija najbolji lijek.

[hatemondays]

Znam ja sta je takvim ljek..... Poslat u afganistan ili bagdad na jedno 6 mjeseci u vojni konvoj..... Znam po sebi...citav zivot poslije rata sebi izgledam ko zadnja pizda

Pise covjek bio u ratu isto kao i ja pisaj afg and bagh( to je sve bilo u pelenama dok smo piskili krv po nasim gudurama), ko je prezivio Rajvosa u cijelom cugu moras placati cijenu kad se stvari vrate u normalu i jos godine uhvate i to je to.

[Piaty]

Prijatelju!

Ja sam se upravo registrovao samo da ti bih se tebi javio jer mislim ili se bar nadam da ce nesto vrijediti.

Stvar je u tome da, kada sam citao tvoj post, zabezeknuo sam se jer to sto si ti pisao mi je doslovno licilo na stanje mog rahmetli oca prije smrti. Ne bih da te prepadam ali moj otac je, u takvom stanju, izvrsio suicid.

Ja bih te molio da malo zastanes i da razmislis jos, pogotovo jer imas djecu. Trebam ti reci da sam i ja bio u depresiji nakon toga jer su mi se desile jos i dvije smrti i iz blize familije i to za relativno kratko vrijeme te jos jedno jako tesko iskustvo. Moja je sreca da sam imao neke ideale i vrijednote kojima se ljudi iz Bosne, u tridesetim godinama i kasnije, bas i ne vode. Kasnije sam se posvetio vjeri i to mi je pomoglo.

Sto se tice mog oca, on je isto prezivio rat, 4 godine linije-konstantno. Kasnije se u sve to razocarao a nije mu isla u prilog ni njegova pesimisticna priroda. Pored toga je imao i mozdani i srcan i anginu. Znajuci ga kao takvog, ja sam se maksimalno trudio oko njega ali je nazlost skonacalo tako.

Ja bih ti savjetovao da se posvetis duhovnosti (u mom slucaju, ja sam se posvetio islamu) i pored toga, nekoj fizickoj zanimaciji. Kod oca sam vidio da je poslije nekog odradjenog poslica ipak osjecao neko zadovoljstvo, pogotovo ako taj poslic nije bio dovrsen do kraja pa je smisljao planove kako ga dovrsiti za sutra ili za naredne dane.

Ja te molim da se javis na PM ako zelis, imam mnogo slobodnog vremena i mozemo se uvijek cuti.

Srdacno te pozdravljam, brate

[hamza_sa]

Znam ja sta je takvim ljek..... Poslat u afganistan ili bagdad na jedno 6 mjeseci u vojni konvoj..... Znam po sebi...citav zivot poslije rata sebi izgledam ko zadnja pizda

Imam osjecaj da ti nemas pojma sta je lijek u ovakvim situacijama. (bez ljutnje)

Kakav ba crni Afganistan ili Bagdad?!?!!? Ili bilo koji rat u smislu ocvrscavanja.

Danas kada uveliko grlim broj 50 u godinama, iza sebe imam toliko ratova da su me poslije svega u dva zvali psom rata, a u trecem domoljubom i patriotom.

Zajebanije su to stvari nego sto mozes i zamisliti, ako isto nisi dozivio i prozivio. I za sve koji citaju znajte da ratovi i zone ratovanja nisu lijek, nego oziljci koje niti ijedna medicina ne moze izbrisati. I sto je najgore traju i prate te citav zivot. Ma koliko on trajao.

Nikada i nikome ne bih pozelio da prozivi i dozivi na psihickom planu ono sto ja svakodnevno prezivljavam. I tako godinama.

Toliko o ratu i ratovima, kao i "lijekovima".



Druze DZONPI, glavu gore!! Nemoj sebi nikada dozvoliti da ti zivot bude kao u onoj pjesmi Bijelog dugmeta: "sto zima, a ni jedno ljeto!".

Vjeruj mi da ti zelim svako dobro, iako te ne znam licno.

A, ako zelis da znas u kakvo te sranje moze dovesti to ako ne dignes glavu, javi se na PP. Vrlo rado cu ti opisati pakao kroz koji sam i jos uvijek prolazim.

Budi mi dobro!!

Kao i svi vi koji citate. Zelim vam sve najbolje u zivotu.

[hatemondays]

Znam ja sta je takvim ljek..... Poslat u afganistan ili bagdad na jedno 6 mjeseci u vojni konvoj..... Znam po sebi...citav zivot poslije rata sebi izgledam ko zadnja pizda

Imam osjecaj da ti nemas pojma sta je lijek u ovakvim situacijama. (bez ljutnje)

Kakav ba crni Afganistan ili Bagdad?!?!!? Ili bilo koji rat u smislu ocvrscavanja.

Danas kada uveliko grlim broj 50 u godinama, iza sebe imam toliko ratova da su me poslije svega u dva zvali psom rata, a u trecem domoljubom i patriotom.

Zajebanije su to stvari nego sto mozes i zamisliti, ako isto nisi dozivio i prozivio. I za sve koji citaju znajte da ratovi i zone ratovanja nisu lijek, nego oziljci koje niti ijedna medicina ne moze izbrisati. I sto je najgore traju i prate te citav zivot. Ma koliko on trajao.

Nikada i nikome ne bih pozelio da prozivi i dozivi na psihickom planu ono sto ja svakodnevno prezivljavam. I tako godinama.

Toliko o ratu i ratovima, kao i "lijekovima".



Druze DZONPI, glavu gore!! Nemoj sebi nikada dozvoliti da ti zivot bude kao u onoj pjesmi Bijelog dugmeta: "sto zima, a ni jedno ljeto!".

Vjeruj mi da ti zelim svako dobro, iako te ne znam licno.

A, ako zelis da znas u kakvo te sranje moze dovesti to ako ne dignes glavu, javi se na PP. Vrlo rado cu ti opisati pakao kroz koji sam i jos uvijek prolazim.

Budi mi dobro!!

Kao i svi vi koji citate. Zelim vam sve najbolje u zivotu.

Tako brate pomozimo dzonpiju ako mozemo, svi mi imamo svojih crnih minuta i valja durati druge nema, nema apatije male stvari cine covjeka sretnim a adrenalin vadi kad je guravo nece moci adrenalin da te vadi na duze staze kad tad na bubrege izadje.I sta fali forumu hebiga ako se moze pomoci -DZONPI nisi sam spucaj PM ako zatreba.

[DZONPI]

Vjerovali ili ne samim ovim citanjem mog posta a i komentarima ste mi pomogli u smislu emocija jer me je bas iznenadilo da dobijem podrsku od ljudi koje nikad sreo nisam ali izgleda razumiju o cemu se radi.Veliko hvala i trudicu se da vas ne izradim i da je ovo samo prolazna faza.Ako nista veliki ste ljudi a to se u zivotu kad tad nagradi.

[muha_sa]

Vjerovali ili ne samim ovim citanjem mog posta a i komentarima ste mi pomogli u smislu emocija jer me je bas iznenadilo da dobijem podrsku od ljudi koje nikad sreo nisam ali izgleda razumiju o cemu se radi.Veliko hvala i trudicu se da vas ne izradim i da je ovo samo prolazna faza.Ako nista veliki ste ljudi a to se u zivotu kad tad nagradi.

Imaš i od mene podršku

[hamza_sa]

Ne ljutim se uopste al forum nije lijek.... Adrenalin je jebena droga i da tebe nije opuco u enormnim kolicinama ne bi osto ziv nakon sto si bio izresetan 100%

To je ono o cemu ja pricam a mene nisi razumio.... Iako mozda moj post nije imao smisla imao je sigurno odredjene logike....

Mozda bi mu ti kao takav i on tebi onakav jedsn drugom olaksali stosta da se nadjete na kafi.... Pa mu ispricaj za snajperanje koje si prezivio.... Fsla bogu....

Sve OK!

[sumirprimus]

ptsp, depresija, svojstvena velikom dijelu populacije sto je i razumljivo s obzirom na obzir i devedesete.

[basicm]

Nisam strucnjak, ali mogu pogledati

Osjecaj da si ispunio vecinu zivotnih zadataka, usput blokirao emocionalno sve sto bi moglo poremetiti stabilnost i integritet, vremenom napravilo blokadu i potislo empatiju.
Treba je aktivirati nekako, nekom interakcijom. Ljubimac, hobi tipa neki rucni radovi, popravke, revizija i posjeta nekim ljudima koji imaju pozitivan rejting kod nas...posebno bih naglasio - unuci, mala djeca cine cuda.
Uglavnom sretno, pronadji nesto sto bi bilo po cejfu, aktiviraj empatiju ili pojacaj tu koju imas negdje skrivenu. Spusti gard, namjerno idi u neku situaciju u kojoj si "slab".

[CaneBos]

Znam ja sta je takvim ljek..... Poslat u afganistan ili bagdad na jedno 6 mjeseci u vojni konvoj..... Znam po sebi...citav zivot poslije rata sebi izgledam ko zadnja pizda

Moram se nasmijati na ovo, ali bas je tako.
Generalno je to postratni psiholoski fenomen. Ponekad mi se cini da smo zamrznuti u vremenu, klizemo po ledu unutar kaveza proslosti, zavaravamo se da nesto ide, a ustvari stagniramo. Ne pomaze ni postratno ekonomsko,politicko, socijalno propadanje, osjecaj nesigurnosti, bezizlaza,moralne krize, itd,itd.
Ta vrsta apatije i emocionalne distance koju covjek osjeca je po meni odbrambeni mehanizam. Otupis. Jer te mnogo toga pretralo, sagoris i da sacuvas onaj posljedni dio zdravog razuma u sebi, instinktivno se uvuces sam u sebe da te nijedan vanjski podsticaj ne poljulja. To je to poravnanje ili razdvajanje samog sebe. Nije zdravo, ali sta ciniti..kad si dosao do linije kad vise ne moze stati u tebe.

[Edvin21]

Zvuci ko depresija, odi doktoru

[Piaty]

Drago mi je da ti bolje, Dzoni.

Hamza - poruke prema tebi jednostavno ne prolaze, ostanu u outbox-u. Valjda ce se to otkloniti poslije nekog vremena, samo od sebe.

[hatemondays]

Vjerovali ili ne samim ovim citanjem mog posta a i komentarima ste mi pomogli u smislu emocija jer me je bas iznenadilo da dobijem podrsku od ljudi koje nikad sreo nisam ali izgleda razumiju o cemu se radi.Veliko hvala i trudicu se da vas ne izradim i da je ovo samo prolazna faza.Ako nista veliki ste ljudi a to se u zivotu kad tad nagradi.

Vidi stari treba imati muda pa napisati i ispricati da imas problem, mnogi to kriju u sebi i onda dodje do belaja, nisi sam kao sto vidis valja nam se boriti a najvaznija stvar koju imas u zivotu je porodica i nek ti oni budu vodilja za bolje sutra. Sretno i pozdrav....

[toska]

...
Ta vrsta apatije i emocionalne distance koju covjek osjeca je po meni odbrambeni mehanizam. Otupis. Jer te mnogo toga pretralo, sagoris i da sacuvas onaj posljedni dio zdravog razuma u sebi, instinktivno se uvuces sam u sebe da te nijedan vanjski podsticaj ne poljulja. To je to poravnanje ili razdvajanje samog sebe. Nije zdravo, ali sta ciniti..kad si dosao do linije kad vise ne moze stati u tebe.

tačno da se radi o odbrabenom mehanizamu, isključivanje iz svega čuva preostalu snagu i zdrav razum.
faktički ponavljam tvoje riječi, ali ja sam ih čuo od ljudi iz struke.
čak znaju reći da "isključivanje" čuva od težih mentalnih poremećaja.

kako god, ako postane previše bolno i dugotrajno, dr. i neka hemija bi trebali biti obavezni, zašto trpiti ako ima lijeka ?