Draško Stanivuković

[Bonaventura]

Bitno je radi mladjih narastaja ispravljat ih instant. A i sta je tacno bilo u bratuncu na kog se stalno pozivaju kad se spomene srebrenica? Zivo me interesuje njihova interpretacija?

Ne može se reći da srpski i srbijanski političari nisu osuduli zločin nad Bošnjacima u Srebrenici.Čak je i Šešelj govorio o Srebreničkom zločinu kao najvećoj mrlji u srpskoj istoriji.Pravna klalifiikacija je tu manje bitna jer između genocida i masovnijeg zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima ne postoji neka opšteprihvaćena razdijelnica.Uostlom i za ubistvo Avde Palića i jednog ili dvojice njegovih saradnika u Žepi,jedan visoki oficir VRS je osuđen za krivično djelo genocida pa Žepu niko ne spominje kao genocid.

[banjaluka078]

Banjaluka78 pretpostsvavljam ja sta je bilo ko i u svakoj drugoj opstini koju je cetnicka zgadija zauzela i ocistila od nesrba.
Tako sad spominju i bratunac kad se spomene srebrenica. A brstunac je bio srebrenica jos 92ge. Kakve su zlocine i gadosti tamo radili.a picopevac vec 2 put spomenu bratunac kao kontru prici o srebrenici.
Nema fine price nit napretka postavljenih na lazima

Neka od hrvatskih sela pored Kotor-Varoša su i dalje devastirana i napuštena.
https://www.nedjelja.ba/hr/ljudi-zivot- ... tima/16166

Bratunac i ostala mjesta u istočnoj Bosni u kojima su stradali srpski civili se uvijek spomenu kako bi predstavili "drugi tas na vagi", ne bi li se izjednačio zločin.

[General War]

Jedno si u pravu, ostaje zapisano na forumu. Dosta raje te proziva za te tvoje prosrpske, da ne kažem pročetničke
stavove, a to nije slučajno. Da sam na tvom mjestu zapitao bih se.

Ta raja je i zasrala ili brani sto su zasrali bez ikakvog argumenta, pa im sad svi krivi i naravno ceTnici...a u stvari obratna prica.

Nemoš ti biti u pravu a svi drugi u krivu. Raja te proziva sa razlogom. Zapitaj se, k vragu, zašto.

Koji drugi, nekoliko vas koji ste na "budjetima" druge zemlje pa nemorate se handrit sa Fadilom i Co...i fule famelije izetbegovic...i sto je najsmjesnije na drugim temama na istom forumu imate isti stav pa i gori kao i ja...ali na ovom nesto guras nacional patriotizam, ko da ce promjeniti sta. Ako kritiku smatras ceTnikovanjem, tu ti se nemoze pomoci, a meni ne pada na pamet da nekome zanosim muda u krivinu da bi se on bolje osjecao na forumu.

[sumirprimus]

Pricam o lazima koje se kao kontra koriste u vezi bratunca. Pa kao srebrenica je odgovor na bratunac. A on je vec 2put spomenuo.
Evo Bratunca i sta se stvarno desavalo kao i okolnih sela..
Bratunac. Da imaju imalo casti i obraza kako kaze hriscanskog morala Bratunac ne bi u usta smio uzet.
Bitno je. Kad se vec prica o buducnosti ekonomiji napretku.

Krvavi maj u Bratuncu ’92.
11.05.2014

Cvijeće s Ljubovijskog mosta za poginule Bošnjake u Bratuncu
22 godine nakon ubijanja Bošnjaka iz Bratunca svjedoci govore o tadašnjim strahotama, koje su doživjeli. Do sada je pronađeno i sahranjeno 267 ubijenih, a za tijelima još oko 300 žrtava se još uvijek traga.
Polovinom aprila '92. u Bratunac je došao Novosadski korpus JNA. Za njim su došle i druge oružane grupe iz Srbije. Krajem aprila počelo je razoružavanje muslimanskog stanovništva. “Svo legalno oružje morali smo predati policiji uz obećanje da će nas oni štititi, navodno da ne bi došlo do ekscesa”, priča Sakib Ahmetović, tadašnji radnik fabrike Kaolin, a danas predsjednik Udruženja logoraša Bošnjaka u Bratuncu: “Kada su nas razoružali sve je opkoljeno i počela je pucnjava. Ko god je pokušao pobjeći bio je ubijen. Kao stoku su nas tjerali na fudbalski stadion, koji je služio kao sabirni centar, odakle je vršeno odvajanje muškaraca za likvidaciju.”


Zloglasni stadion u Bratuncu, gdje su počast žrtvama odali preživjeli i drugi građani Bratunca
Oko 3.000 Bošnjaka je držano na stadionu, gdje su bili prisiljeni da srpskim vojnicima daju svoje lične karte, novac i ostale predmete od vrijednosti. Muškarci, koji su bili odvojeni na stadionu odvedeni su u fiskulturnu salu osnovne škole „Vuk Karadžić“ i tamo zatvoreni. Ahmetović se sjeća da ih je u toj sali bilo, kako kaže, oko 700, te da se prvo veče ugušilo devet ljudi, „jer toliko smo bili natrpani da se nije moglo disati, jednostavno nije bilo vazduha. Ušao je jedan srpski vojnik i pucao u prozor, tako da smo dobili malo vazduha, da bi odmah za tim jedan momak, koji je bio dobar prijatelj sa njim, izveden i ubijen. Ubijanja su vršena u susjednoj zgradi. tzv. hangaru, koji je ranije služio kao radionica za praktičnu obuku učenika. Ko god je izašao da tovari mrtve, nije se više vratio.“

„Neko mora govoriti šta je bilo“

Na upit DW koliko je tu ukupno ubijeno ljudi, Ahmetović odgovara da je ubijeno oko 200. „Tek ako se otkriju sve masovne grobnice i pronađu sva tijela, znat će se koliko-toliko tačne razmjere zločina i broj ubijenih.”

Na naše pitanje šta mu se iz tog perioda najdublje urezalo u pamćenje Sakib Ahmetović kaže:


Sakib Ahmetović
“Uvijek ću pamtiti to da me je ovdje doveo jedan moj prijatelj, Srbin. Tu me ostavio i kao čuvao me. Dva puta sam ga susreo na hodniku prilikom odlaska u WC i pitao ga: 'Šta mi ovo uradi?' A on je rekao: 'Čuvaj se, ići ćete na razmjenu.' Kada smo pošli na razmjenu on je bio na izlazu, ustao je i pozdravio se sa mnom plačući. Krenuo sam naprijed i onda me nešto udarilo otpozadi, pa sam pao i glavom udario o stepenište na drugoj strani”, priča Ahmetović pokazujući ožiljak od tog udarca. “Okrenuo sam se, misleći da me je on udario, ali vidio sam da je to drugi vojnik koji je bio sa njim. On me šutirao, udarao pendrekom, zgrabivši me za kragnu vukao me prema ćošku zgrade, gdje su vršena ubijanja. Ni sam ne znam odakle sam našao snage da se otrgnem i uskočim na kamion, pored kojeg me vukao, a na kojem su bili već ljudi, koji će ići na razmjenu. Bio je mrak, kamion je bio pod ceradom. Ovaj je počeo vikati da me izbace ili će pobiti sve koji su na kamionu. Ja sam zalegao, a ovi na kamionu nisu ni vidjeli ko je uskočio. Vojnik je krenuo da zaustavi polazak na razmjenu i kazao ako ne izađem da će pobiti sve kad se vrati. Nisam bio svjestan koliko je to trajalo i već sam bio odlučio da se predam, kada sam začuo opet glas tog ubice, koji je vikao: 'Gdje je onaj?' Čuo sam kako neko kaže: 'Odveli su ga.' I više me nije tražio, tako sam otišao na razmjenu i ostao živ. Kada sam nakon rata prvi put došao u Bratunac saznao sam da sam proglašen mrtvim, a među mrtve me upisao taj moj prijatelj, jer je vjerovatno on bio zadužen da me likvidira, i tako je morao sebe da opravda. Susrećem se i danas sa tim čovjekom, bilo je i razgovora među nama, ali unazad tri godine od mog svjedočenja na sudu više ne kontaktiramo i nismo više prijatelji.”

Ahmetović se još 2001. godine vratio i stalno živi u Bratuncu, jer, kako kaže, „neko mora da govori šta je bilo. Ne smije se zaboraviti i krivci moraju odgovarati. Od kako sam se vratio imam podebeo dosje u policijskoj stanici, ali ne mojom krivicom. Dva puta su pokušavali da me ubiju, pa nisu uspjeli. Poturali su mi minu da poginem, nisam poginuo. Ne da Bog, jer moram svjedočiti i istinu iznijeti na vidjelo.”

Ubijeni u zgradi škole koju su završili

U fiskulturnoj sali osnovne škole, koja se danas zove Branko Radičević, a u vrijeme zločina se zvala škola Vuk Karadžić, poštu ubijenima odaje i Tima Hasanović. Kroz suze ipak ima snage da nam kaže:


Tima Hasanović
“Prvi put sam prošle godine ušla u ovu salu. Vjerujte da sam jedva mogla da dišem. Ovdje su mi ubijena dva sina i muž. Jedan je imao 18 godina, drugi 20, a mužu je bilo 42 godine. Sve trojicu su ih zajedno odveli od kuće, koja je odavde udaljena jedva kilometar. Sa mog prozora vidim ovu salu, u kojoj su ubijeni. Moja su djeca u ovoj zgradi završila osnovnu školu, ja sam im ovdje deset godina dolazila na roditeljske sastanke. Gdje su sad njihovi nastavnici da meni i ostalim majkama pogledaju u oči, da ih pitam kako su dozvolili da se škola pretvori u klaonicu, da se u njoj nevina djeca i ljudi ubijaju? I opet naša djeca danas idu u ovu školu, i još im ne daju da uče na svom jeziku. Zar jedan jezik, bosanski jezik ne može biti zajednički Srbinu, Bošnjaku i Hrvatu, pa ovo je Bosna?!”

„Nadam se samo“, dodaje Tima Hasanović, „da će zaslužena pravda stići krivce, i ta me nada još jedino drži u životu.”

Logor za žene dosad nepoznanica

“Bratunac je mjesto masovnih grobnica”, ističe Hiba Ramić, povratnica u Bratunac. “Na području opštine Bratunac do sada je pronađeno 73 grobnice, što pojedinačne, što masovne, primarne i sekundarne grobnice, u kojima su pokopane žrtve sa područja Bratunca. Ubijeni tokom genocida u Srebrenici, ali i dovedeni i tu ubijeni sa područja Milića, Vlasenice, čak Višegrada i Foče. Tačan podatak ubijenih i ekshumiranih iz tih grobnica još uvijek nemamo”, Hiba Ramić.

Sakib Ahmetović iznosi i još jedan interesantan podatak, za koji se dosad u javnosti malo ili gotovo ništa nije znalo. To je postojanje ženskog logora u Bratuncu tokom rata. Kaže da su u tome logoru žene držane „mnogo duže nego u ovom logoru u fiskulturnoj sali. Žene, neke sa djecom, su bile zatvarane u zgradi koja, se nalazi u neposrednoj blizini policijske stanice. Te žene su nosile poruke u Srebrenicu između zaraćenih strana. Djeca bi ostajala u Bratuncu, a majka je nosila poruku u Srebrenicu, s tim što je znala, ako se ne vrati i ostane u Srebrenici, djeca će joj biti ubijena. Jedna djevojka, koja je tad bila djevojčica od pet, šest godina, sjeća se jedino kako su joj govorili: 'Ako ti se mama ne vrati tebe ćemo okrenuti na ražnju'.”

Na pitanje koliko je žena prošlo kroz taj logor i zašto se ranije o tome nije ništa znalo, Ahmetović kaže: “Mislim da je kroz taj logor prošlo desetak do 12 žena. Još ne znamo sve potpuno, jer one ne žele uopšte da govore, čak ni da svjedoče o tome. Toliko su zaplašene da i ne dolaze ovdje na obilježavanje. Poznajem jednu lično, molio sam je da svjedoči, ali mi je rekla da se plaši za dijete, čak mi je kazala i ime čovjeka koji joj je prijetio da ništa ne govori ili će joj dijete stradati.“

Nestale cijele familije, koje nema ko da prijavi

“Odmah po početku našeg povratka u Bratunac počeli smo i potragu za nestalima”, govori Refik Begić, bivši predsjednik Skupštine opštine Bratunac i jedan od preživjelih logoraša. “U evidencijama, koje često pominjemo, je 603 nestale osobe, od kojih je jedan manji dio pronađen, ali nažalost još uvijek tragamo za velikim brojem žrtava iz maja '92. godine. Svake godine se prisjećamo tog maja i strašne agresije koja nam se desila. O tome, nažalost, svjedoči veliki broj masovnih grobnica koje su otkrivene, a i one, koje nisu otkrivene. Mnogo ljudi je jednostavno bačeno u Drinu i njihova tijela su nalažena u Šapcu, Sremskoj Mitrovici, čak i u Beogradu. Zato svake godine i ruže bacamo u rijeku. Mi se nadamo i očekujemo da će pravda biti zadovoljena, i istrajavat ćemo na tome iz godine u godinu, i nikada nećemo odustati. Naravno, moramo gledati i u budućnost, a u budućnost ćemo gledati samo ukoliko bude pravde.”


Majke i supruge bošnjačkih žrtava su polaganjem cvijeća na stadionu u Bratuncu odali poštu ubijenima
Refik Begić nam potvrđuje informaciju o postojanju 73 grobnice, kao i o tome da se još uvijek ne zna tačan broj nastradalih sa ovog područja i dodaje: “Nažalost, tako je, ali ima dosta slučajeva da su cijele porodice nestale, ubijene tamo gdje su zatečene ili su zapaljene, izgorjele u kućama, a nema ko da ih prijavi. Nečiji nestanak ne može prijaviti komšija, već samo bliski srodnik, a svjedoci smo da se u tim dešavanjima velikom broju familija gubi svaki trag. Uprkos svemu, mislim da u BiH i u Bratuncu ima života. Prag tolerancije je znatno veći nego ranije, mislim da će biti i sve veće razumijevanje za sve ono što se desilo, da suočavanje sa prošlošću ide sporo, ali ipak ide. Duboko sam uvjeren da u srpskom narodu postoji ta klica, kako se ovih dana često govori, borbe protiv fašizma. Srpski korpus se mora suočiti sa tim da se 1992. jedan veliki dio tog naroda ponašao fašistički. Što se prije to desi i dođe do katarze, i put u budućnost i napredak nam može biti brži.“


Fiskulturna sala, koja je u ratu služila kao logor
Podsjećanje na ratne zločine u Bratuncu pod nazivom „Dani genocida nad Bošnjacima opštine Bratunac“, ove godine je počelo 3. maja. Uz obilježavanje Dana logoraša, upriličene su posjete masovnim grobnicama Glogova, Suha i Redžića, zatim obilazak fiskulturne sale osnovne škole Branko Radičević, u kojoj je bio logor 1992., te projekcija dokumentarnog filma “Imami šehidi”. Na graničnom prijelazu sa Srbijom sa Ljubovijskog mosta u Drinu su spuštene 603 ruže, koje simboliziraju Bošnjake, koji su kao civili ubijeni u Bratuncu.

U ponedjeljak 12. maja 2014. U Memorijalnom centru i šehidskom mezarju Veljaci bit će upriličena osma kolektivna dženaza i ukop šest identificiranih tijela ubijenih bošnjačkih civila. U Memorijalnom centru Veljaci do sada je ukopano 267 tijela identificiranih civila Bošnjaka, stradalih u Bratuncu 1992. godine. Još uvijek se traga za oko 300 tijela. Ne treba zaboraviti da je u srebreničkom genocidu 1995. godine više od dvije hiljade ubijenih također iz Bratunca, koji su se uslijed protjerivanja zadesili u Srebrenici.

Samo istina oslobadja!

[Škobo Habu]

Bez sarajevskih medija i slucaja David malo ko bi za njega znao,beogradskim medijima nije bio interesantan, ali sada kad je postao neko ,svi se za njega otimaju .To je njegova kako kaze majka srbija a BiH je samo Bosna i Hercegovina.Da ima pameti koliko je nema trebao bi da shvati da su srbi iz BiH srbima iz Srbije sluze samo podkusurivanje.Kaze da je ponosan sto je srbija investirala u shumadiju 60 miliona eura i da je on veoma zahvalan na tome i opet dokazuje da je glup i nista ne shvata kao ni vecina srba u ,jer da nisu znali bi da srbija pljacka i srpsku i kao cijelu BiH na milijarde za jednostrano koristenje Hidrocentrala na Drini kao da vec 30 godina ne placa koristenje poplavljenih zemalja u toku drine, ali daj ti to nekome dokazi kad je zadojen

Realno gledajući - više su Stanivukovićevoj izbornoj pobjedi posvetili pažnje zagrebački i sarajevski mediji nego li srbijanski.

To je za vučićeve medije sporedna stvar, jer i nije nešto što odgovara Vučićevoj političkoj agendi.

No, ono što je evidentno - sarajevski mediji su mnogima pomogli da ih lansiraju u medijsko nebo i skrenu pažnju na njih. Kako iz RS, tako i iz Hercegovine. Ali, opet, ako ćemo iskreno nije Stanivuković Sarajevo nikada nazvao Teherenom, kao što je to radio Dodik, koji je i sam bio miljenik sarajevskih medija, niti su Bošnjake nazivali pogrdnim imenima, kao, recimo, Komšićeva kadrovska riješenja u diplomatiji.

[Zeleni most]

... nije isto.

[breuer]

Drasko kaze da je ime dobio po ujaku koji je poginuo u ratu (Vecicima). Ujak mu se zvao Dragisa. Drasko i Dragisa nije isto.

rekao je da je imao dva imena...Draško Dragiša valjda...možda kao Fuad Deed

[banjaluka078]

Drasko kaze da je ime dobio po ujaku koji je poginuo u ratu (Vecicima). Ujak mu se zvao Dragisa. Drasko i Dragisa nije isto.

Dragišama je Draško najčešći nadimak. Mani je nadijevanje imena po umrlim članovim aporodice najmorbidnija stvar.

[dustaban]

Drasko kaze da je ime dobio po ujaku koji je poginuo u ratu (Vecicima). Ujak mu se zvao Dragisa. Drasko i Dragisa nije isto.

STVARNO STE PRETJERALI!

I procitajte molim vas sta o svemu kaze NAJRAZUMNIJI Srbin u Banjaluci (uz sve to i nama drag i prihvatljiv!)

http://www.frontal.ba/blogovi/blog/6164 ... lJAygif5k8

[breuer]

zašto pretjerali?

[Škobo Habu]

Zna l' se kako su ovi specijalci poginuli? Napad ili zasjeda?

[banjaluka078]

Pricam o lazima koje se kao kontra koriste u vezi bratunca. Pa kao srebrenica je odgovor na bratunac. A on je vec 2put spomenuo.
Evo Bratunca i sta se stvarno desavalo kao i okolnih sela..

Ne umanjujući ni sekundu bol za bilo kojom nevinom žrtvom na srpskoj strani, cifre i istina se fabrikuju po potrebi...

https://www.frontal.ba/blogovi/blog/603 ... srebrenice

[sumirprimus]

Pricam o lazima koje se kao kontra koriste u vezi bratunca. Pa kao srebrenica je odgovor na bratunac. A on je vec 2put spomenuo.
Evo Bratunca i sta se stvarno desavalo kao i okolnih sela..

Ne umanjujući ni sekundu bol za bilo kojom nevinom žrtvom na srpskoj strani, cifre i istina se fabrikuju po potrebi...

https://www.frontal.ba/blogovi/blog/603 ... srebrenice

Znqmo mi to sve. Al et zgodno im zvuci.

[p206]

Ne znam za vas, ali jedna bitna stvar koja treba Bosni, a tiče se boljeg života ljudi, je manje avanturizma laktaškog goveda. Dovoljno je pogledati samo jednu njegovu izjavu i niko normalan ne bi uložio marku ovdje. Ako Draško može da se odmakne od toga i da ne radi na tome, što često govore i njegovi iz stranke, za mene dovoljno za početak.
Za ostalo ima vremena, ali mislim da je ovo sad prioritet. Ljudi odlaze u ebenu Sloveniju da voze kamione, ko da smo ebena zaostala Moldavija. A tome je kriv bar 50% Dodik svojim ponasanjem bez da je išta politički uradio. Nama je sreća što smo geografski u Evropi, pa se taj kapital prelije ovamo sistemom spojenih posuda, inače bi bili svi bijeda neviđena.

[hipija]

Ja ne znam odakle toliko čuđenje i ibret što Draško, Dodik i ostala politička krema iz političkog vrha RS ne može da prevale preko usta da je u Srebrenici bio genocid. To je jednostavno narativ koji je zastupljen kod cjelokupne srpske populacije u RS sa izuzetkom Srđana Puhala i Dragana Bursaća. Pa ako ste barem jednom pogledali onaj cirkus od Narodne skupštine RS vidjeli biste da se politički poeni u skupštinskim raspravama dobijaju na osnovu toga koliko je ko učinio na političkim destrukcijama koje onemogućavaju jačanje i normalno funkcionisanje BiH.

I sad očekivati da se iz takvih retrogradnih politika otrgne neko ko će u doći Sarajevu kod Senada i reći da je u Srebrenici bio genocid je čista utopija i istovremeno političko samoubistvo. Da je to uradio Draško., bolje bi mu bilo da ostane na Baščaršiji umjesto da se vraća u Banja Luku.
Stavovi oko Srebrenice i Haškog suda su jednaki i kod pozicije i opozicije u RS. Mogu to biti lični ili politički stavovi ali uvijek su isti. Šta mislite da Bošnjaku i ministru u Vladi RS postave pitanje o Srebrenici Alenu Šeranicu, kakav bi bio njegov odgovor?

[Škobo Habu]

Ali džaba sve, mediji iz Federacije BiH, ali i neki iz regiona su nakon njegovog trijumfa u Banjaluci, akcenat stavili na njegovo „četništvo“.

Zašto?

Pa valjda zato što mu nemaju za sada ništa drugo zamjeriti.

Postavlja se opravdano pitanje zašto mediji u Sarajevu nisu pitali Mirka Šarovića, koji je 2019. godine proglašen za najministra i ličnost godine, šta misli o genocidu u Srebrenici i Radovanu Karadžiću. Realno, tih 90-ih godina on je bio prilično visoko kotiran u SDS-u i ova pitanja bi su mnogo primjerenija njemu nego Stanuvukoviću.

Ne sjećam se ni da su pitali ni Crnatka kada je bio ministar inostranih poslova, baš kao ni Tegeltiju, Majkićku, Radmanovića, Borenovića ili sve te guzonje iz Republike Srpske kojima Bosna i Hercegovina obezbjeđuje plate.

Ne sjećam se da su to ikada pitali ni Igora Radojičića.

Puhalo u svojoj kontra-argumentaciji postaje smiješan - da ne kažem apsurdan.

Političari poput Šarovića su osobe koje su imale određene političke uloge u vrijeme rata, pa je glupo očekivati da, kao prvi saradnici Radovana Karadžića, govore nešto loše protiv njega. Šarović je bio i na crnoj listi USA zbog sumnje da je jedan od Radovanovih jataka.
Na koncu, ništa nije dokazano po tom pitanju.

Stavljati u isti kontekst takve političare, sa ratnim biografijama, i jednog Stanivukovića koji se rata i ne sjeća, moram priznati, glupo je.
Glupo iz jednog razloga - jer je Stanivuković u mnogo čemu radikalniji od Šarovića.

[Q_Line]

Zašto Beograd može, a Banjaluka ne smije? Odgovor je jednostavan... Draško je to sinoć indirektno objasnio!

https://www.vijesti.plus/vijesti/bih/51 ... oju-paradu

[LBVIEW]

Naivan je svako ko ocekuje od nekog njihovog ko obnaša bilo kakvu funkciju da ko nešto javno prizna

Na katarzu cemo se nacekat a možda je nikad docekat necemo.

Bitno je da ne smijemo zaboravit šta su nam komšije i susjedi uradili--al znajuci nas vec smo zaboravili

Pa vidis po reakcijama pojedinh forumasa gdje smo- svakog ko se usudi stvari nazvati pravim imenom, optuzuju za nacionalizam.
Sto se Draska tice, unjkavi seljacic, i cetnicic.

[Zeleni most]

st ..

[LBVIEW]

Ma lik ubleha hajd sve al kad prica o gubitku strica cojk bi reko da nije iz banjaaluke pa ne zna sta se desavalo njegovim sugradjanima.
A ovo pogino u vojsci na liniji, pa ima li familije kod nas da nije isto prezivila pa se ne koristi ovako...

Stric potorio oslobadjajuci vekovna serpska ognjista kod Bihaca ili Gradacca?

[sumirprimus]

Ma lik ubleha hajd sve al kad prica o gubitku strica cojk bi reko da nije iz banjaaluke pa ne zna sta se desavalo njegovim sugradjanima.
A ovo pogino u vojsci na liniji, pa ima li familije kod nas da nije isto prezivila pa se ne koristi ovako...

Stric potorio oslobadjajuci vekovna serpska ognjista kod Bihaca ili Gradacca?

Prati fabulu pogino kod kotor vqrosi u borbenim dejstvima.

[spreca]

Bez sarajevskih medija i slucaja David malo ko bi za njega znao,beogradskim medijima nije bio interesantan, ali sada kad je postao neko ,svi se za njega otimaju .To je njegova kako kaze majka srbija a BiH je samo Bosna i Hercegovina.Da ima pameti koliko je nema trebao bi da shvati da su srbi iz BiH srbima iz Srbije sluze samo podkusurivanje.Kaze da je ponosan sto je srbija investirala u shumadiju 60 miliona eura i da je on veoma zahvalan na tome i opet dokazuje da je glup i nista ne shvata kao ni vecina srba u ,jer da nisu znali bi da srbija pljacka i srpsku i kao cijelu BiH na milijarde za jednostrano koristenje Hidrocentrala na Drini kao da vec 30 godina ne placa koristenje poplavljenih zemalja u toku drine, ali daj ti to nekome dokazi kad je zadojen

Ovo bi Senad, Emela, Zukić..... trebali da više eksploatišu. Neka se ta priča vrti.

Ono što sam naučio odlazeći u Srbiju njima još dugo Srbin i Srbijanac neće biti isto. Njima je Draško simpatični Bosanac koji može valjati za njihove interese.

[LBVIEW]

Bitno je radi mladjih narastaja ispravljat ih instant. A i sta je tacno bilo u bratuncu na kog se stalno pozivaju kad se spomene srebrenica? Zivo me interesuje njihova interpretacija?

U Bratuncu su napravili isto sto u Srebrenici, i to na pocetku rata.
Inace, spomen poginulim koji se svake godine odrzava na vojnickom groblju u Bratuncu, svjedoci o tome koliko je istinita prica o 3500 srpskih civila koje je pobio Oric.

[LBVIEW]

Drasko kaze da je ime dobio po ujaku koji je poginuo u ratu (Vecicima). Ujak mu se zvao Dragisa. Drasko i Dragisa nije isto.

STVARNO STE PRETJERALI!

I procitajte molim vas sta o svemu kaze NAJRAZUMNIJI Srbin u Banjaluci (uz sve to i nama drag i prihvatljiv!)

http://www.frontal.ba/blogovi/blog/6164 ... lJAygif5k8

Sta smo pretjerali, koga su to 'rabri srpski policajci isli oslobodjati u Vecice, mozda stanovnike istog od sopstvenih zivota? Je li ovaj Drasko, ili bilo koji politicar tamo uradio ista kako bi se otkrilo ko pobi preko.dvije stotine dusa u Vecicima?
Zahebite vise tu hinjenu politicku korektnost i obzir.

[LBVIEW]

Ma lik ubleha hajd sve al kad prica o gubitku strica cojk bi reko da nije iz banjaaluke pa ne zna sta se desavalo njegovim sugradjanima.
A ovo pogino u vojsci na liniji, pa ima li familije kod nas da nije isto prezivila pa se ne koristi ovako...

Stric potorio oslobadjajuci vekovna serpska ognjista kod Bihaca ili Gradacca?

Prati fabulu pogino kod kotor vqrosi u borbenim dejstvima.

Post napisan prije nego sto je obznajeno gdje je poginuo.
Kako bilo, ostaje cinjenica kako je to ucinio "oslobadjajuci" bosnjacko selo.