Stup II / Stup I - ratna 1992 do 1996

[PM72]

Kao prvo,itekako su napadali tenkovima,na svakom mjestu i u svakoj prilici.Koristili su tenkove T55,oklopne transportere i prage.Tenkove M84 nisu imali oko Sarajeva jer ih nisu ni trebali kad druga strana nema ni oklopnog stojadina.U Sarajevu su vođene ulične borbe ,bilo je dosta unistenih srpskih tenkova ,od T34 do T55 i to je bila manja šteta nego dopremiti M84 iz krajiskih korpusa gdje su isti bili smjesteni.A da su im zatrebali dopremili bi ih za 2 dana.Oko Sarajeva je bilo oko 70 tenkova T34 ,T72 i T 55.T55 je bio glavni tenk.
Koristenje aviona nije bilo moguce jer su linije bile blizu a to nije bila partizanska avijacija da izbacuje bombe tik iznad švaba.Srbi u BiH imali su avione MIG 21,orlove,galebove i sokolove i oni nisu predviđeni za bombardovanje linija gdje je razmak između rovova 50 metara.Ti avioni mogli su bombardovati ali ako nadlijece iznad Sarajeva da bi gađao recimo liniju na Stupu bombu mora ispustiti iznad Igmana ...

[-Superhik-]

Znam da su napadali tenkovima,i da je jedva Stup jedva odbranjen dok nisu dosle crvene strijele.Imali smo PVO polozaj sa Strijelama -2m na Brijescu kazu da su sa tog mjesta gadjali Stup.U to vrijeme nije bilo Strijela -2m u gradu.Imali su i oni Migove-29 koji su kao M-16.Kada bombarduju sa napalmom napalm unistava kisik i stvara ugen monoksid tako da ne mozes disati.Ako si u sklonistu skloniste ti nece pomoci.Sreca pa je bila no fly zone inace bi naj...i da su bombardovali polozaje oko Sarajeva.

[jefff]

Cuo sam i ja za strele da su zaustavile prodor tenkova. Ne mogu da se vremenski orjentisem da li je to bilo u augustu ili septembru 1992.
Iz Dogloda i Bara se cula pjesadijska paljba cak do Han Ploce na teritoriji Kiseljaka kao i na slobodnoj teritoriji Hadzica. Paljba je bila velikog inteziteta i bila je izrazenija nego artiljerijska vatra što obicno nije bio slucaj. Borbe su znaci bile iz neposredne blizine.
Ocajnicki se pokusalo doci do nformacija pa se preko agresorske TV moglo saznati ponesto uz neizbjeznog Ristu Đogu koji se hvalio da ce ako stvari budu ovako dobro isle po njih on sutra praviti dnevnik u Sivom Domu. Sutra dan su oborili nos i cak se i na spikerici moglo vidjeti da su jako tuzni i nastojali su da opravdaju zastoj u napredovanju time sto smo mi na njih ispalili 900. granata sa Mojmila i odakle sve ne.. Znali smo da su nekako zaustavljeni.

[PM72]

Crvene strijele su djelovale na četnike kad su napadali Sokolje a Azići i Stup su odbranjeni sa ono malo zolja i osa što su specijalci uzeli u Pretisu.
Nakon unosenja crvenih strela preko piste a potom i kroz tunel-bio je kraj četničke prednosti u napadima.
Srbi jesu imali MIG 29 ali u Srbiji,na aerodromima Batajnica i njih nisu koristili u borbenim dejstvima iznad BiH.Prvi i jedini put su proletjeli iznad Sarajeva prvih dana rata,kad je bio mirovni miting na Marijin dvoru...brišućim letom dva MIG 29 pokusali su da prepadnu stanovnike i branitelje.
I jos nesto.JNA nije imala napalm bombe u svom arsenalu,to je koristeno u Vijetnamu.
Također,Strela 2 j(jugoslovenski proizvod po ruskoj licenci )e bilo protivavionsko oružje a Crvena strela je kinesko protivtenkovsko oruzje.

[Nekako s proljeća]

Ovi napadi su u drugoj polovini februara i početkom marta 1993. doveli do ozbiljnih problema u organizaciji odbrane Stupa, koji su u posljednji čas otklonjeni unošenjem u grad efikasnih protivoklopnih sredstava preko aerodromske piste.

GŠA 43/1-6; 1-11; 1-12 (ŠVK OS RBiH, Stanje i borbene aktivnosti na teritoriji RBiH – Presjek situacije za period od 07.02. do 13.02.1993. godine, str. pov. broj: 02/1594-190); (ŠVK OS RBiH, Stanje i borbene aktivnosti na teritoriji RBiH – Presjek situacije za period od 07.03. do 14.03.1993. godine, str. pov. broj: 02/1594-278); (ŠVK OS RBiH, Stanje i borbene aktivnosti na teritoriji RBiH – Presjek situacije za period od 14.03. do 20.03.1993. godine, str. pov. broj: 02/1594-294).

[jefff]

Prenijeli ih na tabutima preko piste

[Nekako s proljeća]

Tako nekako, nosila za ranjenike sa bijelim čaršafima preko MTS-a , koliko se sjećam. Na pokušaj UN snaga da ih zaustave u kretanju ka Dobrinji se odgovorilo širenjem protioklopnih sredstava.

[Tromblon]

Crvene strijele su zaustavile ofanzivu na Aziće u februaru 93. Pogođen tenk i 2 transportera. Mada je prva strijela završila u Igmanu iznad Vrela Bosne.

Igrom slučaja sam informaciju o Strijelama dobio lično id rahmetli Alije Izetbegovića dva dana prije njihovog orvog djelovanja.

Sjećam se da je dan bio nedjelja. Sunčan. I T-55 je spržen kod škole u Barama. Transporter jedan kod UPI farme, drugi se ne sjećam.

Mada je njihova ofanziva već dan ranije bila dobro splasnula poslije Strijela nisu tenkom po danu prošli više do kraja rata.

[-Superhik-]

Crvene strijele su djelovale na četnike kad su napadali Sokolje a Azići i Stup su odbranjeni sa ono malo zolja i osa što su specijalci uzeli u Pretisu.
Nakon unosenja crvenih strela preko piste a potom i kroz tunel-bio je kraj četničke prednosti u napadima.
Srbi jesu imali MIG 29 ali u Srbiji,na aerodromima Batajnica i njih nisu koristili u borbenim dejstvima iznad BiH.Prvi i jedini put su proletjeli iznad Sarajeva prvih dana rata,kad je bio mirovni miting na Marijin dvoru...brišućim letom dva MIG 29 pokusali su da prepadnu stanovnike i branitelje.
I jos nesto.JNA nije imala napalm bombe u svom arsenalu,to je koristeno u Vijetnamu.
Također,Strela 2 j(jugoslovenski proizvod po ruskoj licenci )e bilo protivavionsko oružje a Crvena strela je kinesko protivtenkovsko oruzje.

Raspitao sam se na hrvatskom forumu i kazu da jesu imali napalm bombe.

http://www.fucz.gov.ba/u-naselju-bratel ... vio-bomba/

Jesu li Srbi imali napalm bombe 1992?
naravno

U naselju Brateljevići kod Kladnja neutralizirana i uklonjena avio-bomba | Federalna uprava civilne zaštite


PLAB - plamena avio bomba
bila je još 150 i navodno 350

1-... prema svedočanstvima korišćeno 91 na Vukovaru , okolica Gospića,Dubrovnika,Karlovca itd ... naravno ja bih to sve uzeo sa rezervom,ljudima se svašta priviđalp tih godina , ništa bez nekakvih čvrstih materijalnih dokaza kao što je ova Bosanska

2- Osobno sam u BP gledao kad avion ispusta jednu. Pala je u kanal pored ceste i zapalila kucu udaljenu 20-ak metara.

Prosao sam tim putem nakon pola sata, ljudi su gasili pozar, ali na mjestima gdje je napalm pao i zemlja je gorila, nije se dalo ugasiti.

[PM72]

JNA nije proizvodila zabranjenu municiju tj.bombe u svojim fabrikama u Pretisu i Krušiku.Možda je,kažem možda,dobila uz ruske MIG-ove i kakve "zabranjene" bombe i rakete.
Također,nešto se ne sjećam da su avioni gađali BP (Buća potok) a i da jesu,i to napalm bombama,izgorio bi kompletan Buća Potok jer je to smjesa koja se nije mogla gasiti ni vodom ni ćebadima.

Nikad nisam čuo za slučaj da je četnička avijacija koristila napalm bombe a što ti reče,svašta se ljudima priviđalo jer kad kuća od običnog bombardovanja plane - ljudi kažu napalm.A obično plane od elektroinstalacija ili plinska flaša itd...
ja sam maksuz tražio one "zapaljive" metke 7.62 mm ,sa crno crvenom glavom da palim četnicima kuće po Nedžarićima.Potrošio ih stotine ali nikad ništa.Treba potrefit zavjesu jal kakvu deku...

[Nekako s proljeća]

Krovna greda ili štok stolarije su dobar osnov za formiranje vatre, nekoliko grupisanih pogodaka u takvu metu se pokazalo kao mjera. Ti crveno-crni metci probiju drvenu gredu ili štok na cca 200 metara rastojanja, ne zadrže se u podlozi i tu je mrka kapa, a preko te daljine se šanse zadržavanja i zapaljenja se povećavaju. Onaj sa zelenom glavom tzv obilježavajući se pokazao puno uspješniji za tu namjenu, ali i otkriva neprijatelju lokaciju djelovanja.
Nešto bacača plamena smo imali ali ne i smjese za njega, a bacač je mjera za takve aktivnosti. A metci, zelena i crveno crna glava su uglavnom potrošeni tokom 1992.

[jefff]

Crvene strijele su zaustavile ofanzivu na Aziće u februaru 93. Pogođen tenk i 2 transportera. Mada je prva strijela završila u Igmanu iznad Vrela Bosne.

Igrom slučaja sam informaciju o Strijelama dobio lično id rahmetli Alije Izetbegovića dva dana prije njihovog orvog djelovanja.

Sjećam se da je dan bio nedjelja. Sunčan. I T-55 je spržen kod škole u Barama. Transporter jedan kod UPI farme, drugi se ne sjećam.

Mada je njihova ofanziva već dan ranije bila dobro splasnula poslije Strijela nisu tenkom po danu prošli više do kraja rata.

Na vakat je informisao i drugu stranu pa su dan prije stali.

[Tromblon]

Crvene strijele su zaustavile ofanzivu na Aziće u februaru 93. Pogođen tenk i 2 transportera. Mada je prva strijela završila u Igmanu iznad Vrela Bosne.

Igrom slučaja sam informaciju o Strijelama dobio lično id rahmetli Alije Izetbegovića dva dana prije njihovog orvog djelovanja.

Sjećam se da je dan bio nedjelja. Sunčan. I T-55 je spržen kod škole u Barama. Transporter jedan kod UPI farme, drugi se ne sjećam.

Mada je njihova ofanziva već dan ranije bila dobro splasnula poslije Strijela nisu tenkom po danu prošli više do kraja rata.

Na vakat je informisao i drugu stranu pa su dan prije stali.

Kakav si ti trol.

Nemaš pojma o materiji, a svakom loncu poklopac.

Oni su stali jer su propustili momenat našeg rasula, a nisu imali svježih ljudi da nastave napad.

[jefff]

A odakle ti znas njihovog razlog zastoja? Povjerili ti se iz Sarajevsko-romanijskog korpusa?

[trocadero]

Upravo tako i tačno je. Pila se piva posle rata sa jednim brnetovcom.

[Tromblon]

A odakle ti znas njihovog razlog zastoja? Povjerili ti se iz Sarajevsko-romanijskog korpusa?

Odgovorio ti je Troka.

[Nekako s proljeća]

U noći 21/22. maja 1992. godine 1. četa, na čelu sa Džemom Zorlakom, dobija zadatak da posjedne Dom penzionera u Nedžarićima, jer su ga snage UN napustile i prijetila je opasnost da neprijatelj iz Nedžarića na prepad upadne u njega i time dovede branioce u vrlo težak položaj. Zadatak je uspješno izvršen. Odatle počinje priča o ovoj jedinici, njenim uspjesima i uspjesima njenih boraca.
Nije bilo lahko za tako kratko vrijeme ustrojiti jedinicu, popuniti je naoružanjem i municijom, izvesti na vatrenu liniju, krenuti u prve oružane akcije. Vrlo brzo je popunjena i 2.četa koja je do tada bila raspoređena u kasarnu “Jusuf Džonlić“, kasnije nazvanu “Safet Zajko“. Njen zadatak je bio da posjedne liniju od objekata „Cenexa“, u Kasindolskoj ulici, preko rasadnika do kasarne u Nedžarićima i tako zatvori pristup od Aerodroma ka Stupskoj petlji. Za to vrijeme 3. četa je popunjavana u kasarni „Viktor Bubanj“, koja je kasnije preimenovana u kasarnu “Ramiz Salčin“.
Četa za podršku i pozadinski vod su također raspoređeni u kasarnu „Jusuf Džonlić“ gdje su štitili objekte i imali vatrene položaje MB 82 mm. Krajem maja 1992. godine komanda Bataljona sa Odjeljenjem veze i Zaštitnim vodom je smještena u Dom penzionera, a 1. četa posjeda položaj za odbranu na Stupskom Brdu. Ubrzo je i 3. četa izvedena na liniju odbrane, tako da je cijeli bataljon posjeo položaje od „Energoinvesta“ na Stupu, obalom rijeke Dobrinjke do „Cenex“ hala, Stupska pijaca, Stupsko Brdo, do studentskih domova u Nedžarićima. Linija koju je tada posjedao 1.SbRgŠTO bila je jedna od najneuralgičnijih tačaka u opkoljenom Sarajevu i gotovo neprekidno je napadana od 6. juna do 1. okrobra 1992. godine. Bataljon je nešto više od 4 mjeseca (130 dana) branio prilaze Stupskom Brdu i Stupskoj petlji sa pravca Nedžarića, Aerodroma i Kasindolske ulice sa četiri puškomitraljeza M-53, 12 automatskih pušaka, 80 poluautomatskih pušaka, 90 pušaka 7,9 mm - M48– tandžara, 10 PM 7,62 mm, 6 RB M57, 9 pištolja, 3 signalna pištolja, manji broj bombi i uvijek nedovoljno sitne municije – 7,62 i 7,9 mm. Nešto kasnije iz ratnog plijena sa drugih linija raspoređena su 2 MB 82 mm, 2 RRB 90 mm i 4 RB M57 u sastav čete za podršku (ČZP). Sredinom juna 1992. godine u 2. četu je raspoređen i PAM 12,7 mm, kojeg je svojim vezama nabavio i jedinici donirao njen komandir Džemo Karačić.
Sa pomenutim naoružanjem i na dostignutoj liniji Bataljon je junački odolijevao svakodnevnim napadima neprijatelja koji je obično pojačavao intenzitet svojih djejstava četvrtkom, kada su pristizali dobrovoljci iz Srbije, koje su borci zvali “vikend-četnici“ i koji bi kidisali na linije odbrane s ciljem izbijanja na Stupsku petlju.
Ostaju nezaboravne bitke 17. i 25. septembra 1992. godine, kada su hiljade granata pale na položaje branilaca na Stupskom Brdu – borce 1. samostalnog bataljona, kada je pet tenkova pravilo lom od „Mona-lize“ (nekad popularni kafić na Stupskom Brdu) preko Stupske pijace, pa do kasarne Nedžarići kada je cijelo Stupsko Brdo gorjelo i kada su mnogobrojni svjedoci sa okolnih brda nijemo posmatrali tu neviđenu borbu ‘Davida i Golijata’, ne vjerujući da je u toj borbi iko mogao ostati živ. A ostalo se živo. Stupsko Brdo agresor nije uspio zauzeti. Tu je zauvijek pala četnička iluzija da presijeku Sarajevo linijom Lukavica – Nedžarići – Stupsko Brdo – Rajlovac.
Kada je krajem maja 1992. godine formirana Taktička grupa “Dobrinja“, kao privremeni sastav za izvođenje napadnih oslobodilačkih djejstava, u čiji je sastav ušao i 1.Sb, komandu nad bataljonom preuzima Selmo Cikotić, AVL iz JNA, u činu kapetana, koji je nekoliko dana ranije imenovan za zamjenika komandanta zbog smjene Željka Novaka koji je dobio odobrenje da ode u Hrvatsku kako bi smjestio porodicu koja je bila izložena maltretiranju, jer je širena propaganda bila da je Željko u „četnicima“. Komandant Pelko je imenovan za komandanta Taktičke grupe, koja je 14. juna rasformirana i Pelko je ponovo preuzeo komandu nad bataljonom. Uskoro je došlo naređenje da Selmo Cikotić ide na drugu dužnost - oficir za vezu pri Sektoru UNPROFOR-a Sarajevo, pa je ponovo ostalo upražnjeno mjesto zamjenika komandanta. Komandant Pelko je saznao da je trenutno neraspoređen bio Sejo Pločo, kapetan u rezervi, i zatražio je da on bude postavljen za zamjenika, što je i učinjeno naređenjem iz ŠVK.
Tek što je kompletiran komandni kadar, naređeno je polaganje Zakletve u čitavoj Armiji R BiH. Pribavivši ratnu zastavu 1. samostalnog bataljona, koji je sredinom juna 1992. godine preimenovan iz 1. SbOpŠTO Novi Grad u 1. samostalni bataljon Regionalnog štaba TO Sarajevo i stavljen pod direktnu komandu tadašnjeg komandanta RgŠTO Sarajevo Mustafe Hajrulahovića-Talijana, borci Bataljona polažu zakletvu u hali na Stupskoj pijaci, udaljenoj nekoliko desetina metara od ograde kasarne JNA u Nedžarićima. To je bio veliki izazov, ali i veliki podstrek za borce Bataljona koji su za kratko vrijeme postigli izuzetne rezultate na Stupskom Brdu. To potvrđuje i podatak da su 5. oktobra 1992. godine šestorici boraca iz ove jedinice dodijeljena najviša ratna priznanja „Zlatni ljiljan“ i devet pohvala. Za one koji su poznavali borce ove jedinice i njene uspjehe ova odluka nije ni čudna ni darežljiva. Upravo iz tih bitaka i prolivene krvi ranjenih i poginulih boraca poniklo je šest „Zlatnih ljiljana“ ovog bataljona: Adem Isović, Amir Krupalija, Esad Pelko, Hamed Buljubašić, Salko Pločo i Šefik Bukva.
Uz rame ovih prekaljenih boraca su i devetorica njihovih saboraca koji su Odlukom Načelnika Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine Sefera Halilovića pohvaljeni, a to su: Džemal Zorlak, Fahrudin Softić (poginuo), Hamed Mujezin, Indir Kajević, Šemsudin Šehović, Nasko Hadžić, Fadil Lakota, Esad Hasković i Šućro Šehović.
Tokom čitavog ljeta 1992. godine 1. samostalni bataljon bije teške bitke sa četnicima i ostaje čvrsto na uspostavljenim linijama odbrane, sprečavajući neprijatelju prodor ka Stupskoj petlji. Iako inferiorni u naoružanju, borci 1. samostalnog bataljo na su nastojali zadati odlučujuće udarce agresoru uništavajući njegovu tehniku i oslobađajući kuću po kuću ka Nedžarićima. Naselje Božići, kasarna Nedžarići, Stupska pijaca, položaji kod Stanića... na tim mjestima i prostorima puna četiri mjeseca nicao je, rastao i odrastao 1. samostalni bataljon i njegovi heroji. Njih nije stvorila
jedna bitka, jedan datum, jedan uspjeh. Stvorile su ih sve bitke, sve borbe, sva napredovanja i sva povlačenja u stupskom paklu.

[dimnjacar]

Crvene strijele su zaustavile ofanzivu na Aziće u februaru 93. Pogođen tenk i 2 transportera. Mada je prva strijela završila u Igmanu iznad Vrela Bosne.

Igrom slučaja sam informaciju o Strijelama dobio lično id rahmetli Alije Izetbegovića dva dana prije njihovog orvog djelovanja.

Sjećam se da je dan bio nedjelja. Sunčan. I T-55 je spržen kod škole u Barama. Transporter jedan kod UPI farme, drugi se ne sjećam.

Mada je njihova ofanziva već dan ranije bila dobro splasnula poslije Strijela nisu tenkom po danu prošli više do kraja rata.

U februaru ili ranom martu 1993. sam na Stupu naišao na ekipu od par starijih i zrelijih boraca (mislim, starijih od mene - a samim tim i zreliji, mogli bi biti u dobi od 30 do 40 godina) obučenih u bijele kamuflažne navlake za snijeg (a ja sam bio u kamuflažnoj roza Alhos uniformi ) u čijem sastavu je bio i jedan Bugarin i za koga su mi rekli da je majstor za te "crvene strijele i da je on uništavao tenkove sa Sokolja, valjda...

[Nekako s proljeća]

Posebno teška bitka vodila se od 17. do 25. septembra 1992. godine. Tada su se četnici iz Nedžarića preko Stupa pokušali spojiti sa svojim jedinicama u Rajlovcu. Poslije ove bitke cijelo naselje Stupsko Brdo je postalo gotovo sablasno pusto jer je odmah nakon njenog završetka sa ovog područja evakuisano oko 300 porodica.
Tada je srpska televizija (SRNA) objavila du su četnici ušli u naselje Stupsko Brdo i pokazala je snimak navodno svojih vojnika na položajima u ovom naselju. Međutim, pojedini borci 1. samostalnog bataljona su sebe prepoznali na tim snimcima.
Tokom svih bitaka i borbi borci 1. samostalnog bataljona likvidirali su veliki broj agresorskih vojnika i uništili im četiri tenka i jedan transporter. Takođe, zaplijenjene su i znatne količine naoružanja i municije. Nažalost, u tim borbama za Stupsko Brdo tokom čitavog perioda poginula su 32 borca a oko 140 ih je teže i lakše ranjeno. Iz njihove krvi nikla je i slava 1. samostalnog bataljona.
Uslijedila je naredba o formiranju 2. mtbr u čiji sastav zajedno sa 15.pbr i odredima TO ulazi i 1. samostalni bataljon, tako da položaje na Stupskom brdu preuzima 2. bataljon 2. mtbr, a borci 1. samostalnog napokon dobijaju desetodnevni odmor.

Poslije odmora, a u skladu sa dobijenim rasporedom, u sastave 2.mtbr prelazi većina ljudstva 1. samostalnog. Dio ljudstva je raspoređen u druge jedinice 1. korpusa ARBiH. Do 15.10.1992. godine sve aktivnosti oko prerasporeda i prekomandi ljudstva su okončane.Sead Pločo, koji je do tada bio zamjenik komandantu Esadu Pelki Brzom, ponovo se našao na Stupskom Brdu, ali sada u novoj jedinici - 2. bataljonu, u ulozi zamjenika komandantu Seadu Čardakliji i sa dijelom ljudstva iz 1. samostalnog bataljona.
Komandni kadar iz 1. samostalnog bataljona je raspoređen na nove dužnosti u novoformiranoj 2.mtbr, i to: Salko Muraspahić za PkMPV u 2. mtb, Hadže Karapuš za PK za ObP, Džemo Zorlak u K-du 2.mtb za PK za sigurnost, Sado Šatrović za KČ, Miralem Kunić u Logistiku, Pupo Mujko u K-du 2.mtbr kao i Halil Bešić. Uglavnom, svi bivši pripadnici 1.samostalnog bataljona su dobili odgovarajući raspored i dužnosti u 2. motorizovanoj brigadi. Komandant Brzi je raspoređen u novoformiranu Komandu 1. korpusa.
Tačno godinu dana od formiranja 1. samostalnog bataljona (19. maja 1993.), u prostorijama Željezničkog školskog centra (ŽIŠ-a), u Buća Potoku, obilježena je godišnjica ove elitne i među prvima po vojnim standardima organizirane jedinice na prostoru općine Novi Grad, kojoj su, između ostalih, bili prisutni njen komandant Esad Pelko Brzi, te starješine Salko Muraspahić, Hadže Karapuš, Miralem Kunić, Mujko Pupo, Nesid Husić, Ekrem Džomba, Sado Šatrović i borci. Za ovu prigodu, sa zastavom na čelu, postrojeni su borci koji su bili pripadnici ove jedinice, a raport komandantu Pelki je predao komandir 3. motorizovane čete 2. bataljona Sado Šatrović, čija jedinica je nastavila svijetle tradicije 1. samostalnog bataljona.
Tom prilikom evocirane su uspomene na ratne dane i bitke vođene na Stupskom Brdu a i na ono šta se dešavalo u pozadini. Ostalo je upamćeno vrijeme provedeno na obuci koja je izvođena sa „protivoklopnjacima“ u Četi za podršku od strane Fahrudina Mehanovića i njenim rezultatima na linijama odbrane. Pamti se djejstvo POG-ova (protivoklopnih grupa) u kojima su bili Samir Petrović-Petra, Adem Isović i drugi. Iskustva iz tih dana, obogaćena novim saznanjima i dostignućima, nešto kasnije su primjenjivana na doobuci POG-ova u ostalim bataljonima 2. motorizovane brigade. Instruktor je opet bio Fahrudin Mehanović.
Pamti se i uređenost materijalnog poslovanja koje je u 1. samostalnom kroz evidenciju i naredbom regulisano već krajem juna 1992. godine. Kao jedna od prvih po strogim vojnim pravilima organiziranih jedinica u Sarajevu, 1. samostalni bataljon je davao primjer u mnogim segmentima vojne organizacije.
I tako, poslije svih bitaka i događaja, 1. samostalni bataljon ode u legendu a sa njime i svi lijepi i teški trenuci koji ostadoše da se o njima priča i prenosi novim generacijama

[Tromblon]

Crvene strijele su zaustavile ofanzivu na Aziće u februaru 93. Pogođen tenk i 2 transportera. Mada je prva strijela završila u Igmanu iznad Vrela Bosne.

Igrom slučaja sam informaciju o Strijelama dobio lično id rahmetli Alije Izetbegovića dva dana prije njihovog orvog djelovanja.

Sjećam se da je dan bio nedjelja. Sunčan. I T-55 je spržen kod škole u Barama. Transporter jedan kod UPI farme, drugi se ne sjećam.

Mada je njihova ofanziva već dan ranije bila dobro splasnula poslije Strijela nisu tenkom po danu prošli više do kraja rata.

U februaru ili ranom martu 1993. sam na Stupu naišao na ekipu od par starijih i zrelijih boraca (mislim, starijih od mene - a samim tim i zreliji, mogli bi biti u dobi od 30 do 40 godina) obučenih u bijele kamuflažne navlake za snijeg (a ja sam bio u kamuflažnoj roza Alhos uniformi ) u čijem sastavu je bio i jedan Bugarin i za koga su mi rekli da je majstor za te "crvene strijele i da je on uništavao tenkove sa Sokolja, valjda...

Moja jedinica je imala direktnu vezu sa položajem na kojem su strijele bile rasporedjene. Iskreno, nisam čuo za nekog Bugarina osim jednog zlatnog ljiljana iz moje jedinice koji se preziva Bugarin i bio je tada u tim godinama koje si spomenuo.

[-Superhik-]

JNA nije proizvodila zabranjenu municiju tj.bombe u svojim fabrikama u Pretisu i Krušiku.Možda je,kažem možda,dobila uz ruske MIG-ove i kakve "zabranjene" bombe i rakete.
Također,nešto se ne sjećam da su avioni gađali BP (Buća potok) a i da jesu,i to napalm bombama,izgorio bi kompletan Buća Potok jer je to smjesa koja se nije mogla gasiti ni vodom ni ćebadima.

Nikad nisam čuo za slučaj da je četnička avijacija koristila napalm bombe a što ti reče,svašta se ljudima priviđalo jer kad kuća od običnog bombardovanja plane - ljudi kažu napalm.A obično plane od elektroinstalacija ili plinska flaša itd...
ja sam maksuz tražio one "zapaljive" metke 7.62 mm ,sa crno crvenom glavom da palim četnicima kuće po Nedžarićima.Potrošio ih stotine ali nikad ništa.Treba potrefit zavjesu jal kakvu deku...

Ovi komentari iznad su sa hrvatskog foruma ne moji i BP nije (Buća potok)
http://www.fucz.gov.ba/u-naselju-bratel ... vio-bomba/

[PM72]

JNA nije proizvodila zabranjenu municiju tj.bombe u svojim fabrikama u Pretisu i Krušiku.Možda je,kažem možda,dobila uz ruske MIG-ove i kakve "zabranjene" bombe i rakete.
Također,nešto se ne sjećam da su avioni gađali BP (Buća potok) a i da jesu,i to napalm bombama,izgorio bi kompletan Buća Potok jer je to smjesa koja se nije mogla gasiti ni vodom ni ćebadima.

Nikad nisam čuo za slučaj da je četnička avijacija koristila napalm bombe a što ti reče,svašta se ljudima priviđalo jer kad kuća od običnog bombardovanja plane - ljudi kažu napalm.A obično plane od elektroinstalacija ili plinska flaša itd...
ja sam maksuz tražio one "zapaljive" metke 7.62 mm ,sa crno crvenom glavom da palim četnicima kuće po Nedžarićima.Potrošio ih stotine ali nikad ništa.Treba potrefit zavjesu jal kakvu deku...

Ovi komentari iznad su sa hrvatskog foruma ne moji i BP nije (Buća potok)
http://www.fucz.gov.ba/u-naselju-bratel ... vio-bomba/

onda napisi nesto svoje,mani se copy-paste

[-Superhik-]

JNA nije proizvodila zabranjenu municiju tj.bombe u svojim fabrikama u Pretisu i Krušiku.Možda je,kažem možda,dobila uz ruske MIG-ove i kakve "zabranjene" bombe i rakete.
Također,nešto se ne sjećam da su avioni gađali BP (Buća potok) a i da jesu,i to napalm bombama,izgorio bi kompletan Buća Potok jer je to smjesa koja se nije mogla gasiti ni vodom ni ćebadima.

Nikad nisam čuo za slučaj da je četnička avijacija koristila napalm bombe a što ti reče,svašta se ljudima priviđalo jer kad kuća od običnog bombardovanja plane - ljudi kažu napalm.A obično plane od elektroinstalacija ili plinska flaša itd...
ja sam maksuz tražio one "zapaljive" metke 7.62 mm ,sa crno crvenom glavom da palim četnicima kuće po Nedžarićima.Potrošio ih stotine ali nikad ništa.Treba potrefit zavjesu jal kakvu deku...

Ovi komentari iznad su sa hrvatskog foruma ne moji i BP nije (Buća potok)
http://www.fucz.gov.ba/u-naselju-bratel ... vio-bomba/

onda napisi nesto svoje,mani se copy-paste

Pa napisao sam da ti dokazem da su posojale napalm bombe.Nisam bio general avijacije da znam sta su imali od avio bombi.

[PM72]

To što si napisao -nikakav je dokaz a nisam ni ja general avijacije ali znam ponešto

[-Superhik-]

To što si napisao -nikakav je dokaz a nisam ni ja general avijacije ali znam ponešto

Pa ljudi koji su bili ocevidci pisu,i evo isjecak iz novina.

http://www.fucz.gov.ba/u-naselju-bratel ... vio-bomba/
Jesu li Srbi imali napalm bombe 1992?
naravno

U naselju Brateljevići kod Kladnja neutralizirana i uklonjena avio-bomba | Federalna uprava civilne zaštite


PLAB - plamena avio bomba
bila je još 150 i navodno 350

1-... prema svedočanstvima korišćeno 91 na Vukovaru , okolica Gospića,Dubrovnika,Karlovca itd ... naravno ja bih to sve uzeo sa rezervom,ljudima se svašta priviđalp tih godina , ništa bez nekakvih čvrstih materijalnih dokaza kao što je ova Bosanska

2- Osobno sam u BP gledao kad avion ispusta jednu. Pala je u kanal pored ceste i zapalila kucu udaljenu 20-ak metara.

Prosao sam tim putem nakon pola sata, ljudi su gasili pozar, ali na mjestima gdje je napalm pao i zemlja je gorila, nije se dalo ugasiti.