Bogić Bogićević - Gradonačelnik Sarajeva

[Challenger_]

Mislim da je zamka neprestana naracija o devedessetim i da ona vodi u status quo. Bilo je što je bilo, bilo je kako je bilo i već 30 godina živimo status quo, živimo permanetne devedesete iza čijih narativa se odvija pljačka i devastacija društva u cjelini. A fol je u tome da - ne zabroavljajući šta je bilo - idemo dalje, odnosno poenta je u tome da je većina glasala da nas ove stranke, ovi izabrani ljudi, iz 90-ih godina prošlog stoljeća uvedu u treću deceniju trećeg milenijuma i to: kvalitetnijom lokalnom upravom, kvalitetnijim gradskim prevozom, boljim zdravstvenim uslugama, olakšicama za poslovanje, sječom korupcije itd.

Pa upravo zbog toga, zbog besplodnih rasprava o prošlosti koju on zna bolje nego bilo ko drugi, gdin Bogić se držao po strani, nadajući se (?) ovakvom momentu kada prave, životne teme trebaju da postanu prioritet, od opština, preko Grada, do Kantona.

Volio bih da gospodin Bogić Bogićević to stalno ima na umu, narativ 90-ih je kamen oko noge i vrata, svima koji žele nešto više od do sada viđenog.

[sinuhe]

@Challenger_ Kako se omiljeni politicar drzao po strani tolike godine cekajuci priliku? Sta znamo o Bogicevicu zadnjih 20-30 godina i koja je njegova uloga uopste u SDP sve te godine?

[Challenger_]

@Challenger_ Kako se omiljeni politicar drzao po strani tolike godine cekajuci priliku? Sta znamo o Bogicevicu zadnjih 20-30 godina i koja je njegova uloga uopste u SDP sve te godine?

Nisam stranački čovjek, ne intereuju me te stvari, ali koliko sam čuo i pomalo zapazio, čovjek je suštinski bio distanciran od svih ovih devastirajućih procesa koji su trajali punih 30 godina iako se, tu i tamo pojavljivao.

Suštinski ilegalac, voljni prognanik u međuvrijeme.

[Challenger_]

Mislim, šta on ima zajedničko sa nakazama i polusvjetom koji je uzurpirao društvo posljednjih 30 godina? Ništa, naravno.

[adelkam]

@Challenger_ Kako se omiljeni politicar drzao po strani tolike godine cekajuci priliku? Sta znamo o Bogicevicu zadnjih 20-30 godina i koja je njegova uloga uopste u SDP sve te godine?

Bogic Bogicevic se prakticno povukao iz politike nakon sto je doslo do cijepanja partije 2002. godine kada su neki najugledniji clanovi dosli u otvoreni sukob sa Lagumdzijom i javno istupili na vanrednom kongresu. Bogicevic, cini mi se da tada nije prihvatio niti jednu kandidaturu u rukovodstvo SDP-a i od tada se takoreci povukao sa politicke scene (distancirao se od svega), a naravno ostao je clan jer se tu i ideoloski prepoznaje. Ima on i zdravstvenih problema.

Nije to cekanje prilike bilo.... Da je htio prilike dobio bi ih davno

[dječak sa šibicama]

Koliko sam ja cuo, covjek se povukao kad je SDP prestao biti socijademokratska stranka ili partija.

Nije jedini, ima njih jos recimo Tatjana LJ M, sa tim da su njeno ime redovno koristili na listama ali ona se drzala po strani.

[konektovan]

Covjek imao upalu pluća, ne znam da boluje od neceg drugog...

[adelkam]

Covjek imao upalu pluća, ne znam da boluje od neceg drugog...

Srcanih problema je imao.

[redhat]

@Challenger_ Kako se omiljeni politicar drzao po strani tolike godine cekajuci priliku? Sta znamo o Bogicevicu zadnjih 20-30 godina i koja je njegova uloga uopste u SDP sve te godine?

Koju priliku je čekao? Da ga neko imenuje za gradonačelnika? Taj čovjek je sa 36 godina bio član predsjetništva SFRJ, zemlje od 22 miliona stanovnika koja je bila ozbiljna državna tvorevina. Mislim da on nema potrebe da se u sedmoj deceniji života ostvaruje kao predsjednik kućnog savjeta jer to što mu se nudi je upravo u tom rangu u odnosu na ono što je u karijeri političara postigao a postigao je sve.
I pogrešna ti je premisa od starta, da se tebi napiše "šta mi znamo o njemu", znamo sve a možeš i ti da saznaš uz malo truda i upotrebe računara.
Šta znamo o Skaki sem da zna tuđu ćunu u ruci držat - dal znamo i to u stvari?

[muha_sa]

https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... eta/397508
Ja mislim / Dragan Bursać: Bogić Bogićević, najveći neprijatelj srpskog sveta

23. 11. 2020. u 16:04:00Radiosarajevo.ba

Kada čujete mejnstrim srbijansku opoziciju koja frenetično podržava [Draška] Stanivukovića u Banjaluci, dok se pravi da Bogićević ne postoji u Sarajevu, shvatite da se ta ista opozicija gnijezdi u četništvu srpskog sveta.

Piše: Dragan Bursać

Ovih dana stižu poruke podrške i čestitke iz Beograda baš Bogiću Bogićeviću na kandidaturi za gradonačelnika Sarajeva. Utrkuje se i staro i mlado, vlast i opozicija, umjetnici i akademici da požele srećan rad ljudini Bogićeviću.

Naravski, zajebavam se, blago rečeno.

Beograd onaj zvanični i onaj nezvanični, opozicioni sramno šuti.

Šute prve glave vlasti i mejnstrim opozicija na pusti fakat da je došao jedan od najboljih na mjesto prvog čovjeka Grada heroja.

Gdje je Bogić u srpskom svetu?
Dobro, reći će mnogi - od Vučićeve vlasti se i nije moglo očekivati da podrži ili stane prvo iza Srđana Mandića u opštini Centar, a onda i iza Bogićevića na nivou Grada Sarajeva. Ipak je riječ o oprečnim politikama, svjetonazorima i civilizacijskim razlikama.

Ali, šta je sa srbijanskom opozicijom?

Kada čujete mejnstrim srbijansku opoziciju koja frenetično podržava [Draška] Stanivukovića u Banjaluci, dok se pravi da Mandić i Bogićević ne postoje u Sarajevu, zapravo tek onda shvatite da ta ista opozicija leži i gnijezdi se u četništvu i srpskom svetu i da je za nju istinska ljevica veća nepoznanica i neprijatelj no za aktuelnu srbijansku vlast.

Da, na svim opozicionim medijma u svim talk show emisijama čujemo salve bjanko pohvala na račun budućeg gradonačenika Banjaluke, Draška Stanivukovića. Čujemo pohvale na račun nove crnogorske vlasti predvođene notornim DF-om, Krivokapićem, njegovom klerikalnom vladom i ostalim srpskim nacionalističkim opskurnjacima pod skutima SCP-a. I da, Stanivuković se baš sjajno uklapa u taj Srpski svet, on jeste prirodna ekstenzija tog svijeta, kojoj teži ponajviše srbijanska opozicija.

A, ta opozicija pod smjenom vlasti u Beogradu podrazumijeva i doživljava isključivo jedan šnit - jednu mjeru u kojoj pročetnici, fejsliftingovani desničari smjenjuju Vučića i dolaze na vlast. Ne smijemo nikada zaboraviti da tu opoziciju predvodi Vuk Jeremić, onaj koji dolazi Dodiku na obilježavanje neustavnog 9. januara, da tu opoziciju predvodi profašista Boško Obradović, da tu opozociju čini ideološki kor sastavljen od nasljednika onih što su u toku rata na Palama rotirali vola s ratnim zločincem Karadžićem. I da, iz te opozicije su pod etiketom izdajnika odavno ispale ljudske veličine poput profesora Koraća ili pisca Arsenijevića, uz povike, “eto vam ih tamo u Sarajevu”.

Biti izdajnik srpskog sveta je čast i zasluga
Pa gdje su Bogićević i Mandić u srpskom svetu? Nigdje, Bogu i Marksu hvala! Oni su “anomalije“ srpskog sveta, jer su prije svega ljudine, pa onda stručnjaci, pa roditelji, pa komšije. Oni nisu Srbi po zanimanju i ideološkom statusu, oni su antipod tom nakaradnom srpskom svetu, oni su sve ono što taj svijet prezire. Oni su liberalni, građanski, sekularni ljevičari, koji svoju ideologiju mogu graditi na svijetlim tradicijama Drugog svjetskog rata, a srpski svet je ideološki potpuni opozit, sve sa poraženim četničkim kvislinzima kao uzorom.

Ne biti dio srpskog sveta je čast i privilegija, kakva se rijetko kome ukazuje i divna politička magistrala koja će odrediti put i Mandića i Bogićevića sa jedne strane, ali bogme mnogo više, to je usud i prokletstvo srbijanske opozicije sa druge strane.

Četnik se četnikom izbija
A ta opozicija se (odavno) pretvorila u mračni vilajet samodovoljnih pojedinaca i ineteresnih oraganizacija, koje bi nekako, ne zna se kako, smijenile Vučića, pa da u četništvu na negovom četništvu vladaju.

I da se razumijemo, nije to (samo) pozivanje političke kaste u Srbiji.

Pazite šta u svom najnovijem tvitu piše srbijanski reditelj Srđan Dragojević:

“Čudna je ta perspektiva s Bogićem Bogićevićem. Da nije glasao protiv vanrednog stanja '90-e, možda bi JNA stavila tenkove na granice i počeli bi pregovori o mirnom razdvajanju, bez 200k mrtvih i milion i po raseljenih.“

Osim što je ovo perverzno i nakaradno simuliranje paraistorije i osim što je sramno u etičkom smislu, ovo zapažanje je duboko netačno.

Jer, možda bi Dragojević mogao pogledati na šta je ličio Vukovar, nakon “mirovnjačke“ vožnje JNA teknkova po njemu. Ni Hirošima ni Nagasaki ga nisu mogli prepoznati od silne “ljubavi“ JNA stožernika prema narodu zajedničke države. Pa onda zamislite kako bi bilo da je sve i jedan BiH grad sravnjen sa zemljom kao Vukovar. I da, tu je u pravu Dragojević, kad već hipotetiše i licitira brojem ubijenih - ne bi bilo 200 hiljada mrtvih, bilo bi ih bliže dva miliona, a to je spriječio, gle čuda baš Bogić Bogićević.

Izmišljena priča o Alijinim Srbima
Bogićević je samo štitio ljude i poštivao ustav svoje zemlje, za razliku od velikosrpskih kabadahija. E taj i takav, ne nikako, on ne odgovara ovom današnjem Beogradu, koji je ideološki toliko devastiran u zadnje tri decenije, pa od sljepila i infantilnosti ne vidi realnost i simplifikuje sve što nije u “krugu dvojke“. Tako je po tom opozicionom Beogradu Stanivuković “dobra priča“, a Sarajevo je kažem, u najboljem slučaju, nepostojeća priča.

Po slobodnoj volji te izopačenosti, Srđan Mandić i Bogić Bogićević nisu ljudi s porodicama, emocijama, političkim i društvenim stavovima, nisu građani jednog grada, a ne oni su u ćoškove sklonjena humanoidna bića na čijim čelima je ugravirano “Alijin Srbin“, a koji se po potrebi pale i gase i koji su sad, eto upaljeni, ne bi li šta??? Pa naravno, ne bi li napakostili ”oriđinl Srbima“. I taj narativ, ne da nije stran opoziciji srbijanskoj, na stranu sada problematična vlast, taj stav je nužan u kreiranju srpskog sveta. On je spiritus movens koji govori, hajde da ostavimo istoriju iza sebe, sve s četničkim kokardama na glavama i sprdnjom sa srebreničkim genocidom.

Opet ću Dragojevića, koji kaže:

“Stanivuković mi izaziva 'Deja vu'. I ja kad odem s filmom u Sarajevo, molim da pričamo o filmu, saradnji, kinematografijama regiona - novinare, vidim, više politika zanima. Tako da dečko zaista ima poentu u ovom prilogu u Utisku.“

Vidite Srđane, ne bih da vam se serem u korito, ali na Sarajevo je izvršena agresija. Za 1425 dana opsade na Sarajevo je ispaljeno prosječno 329 granata dnevno, ubijeno oko 12.500 osoba od toga 1.500 djece. Rekord od 3.777 ispaljenih granata uknjižen je 22. jula 1993. godine. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti. Pa je zato posve normalno da ljude interesuje kakav je vaš doživljaj kao javne ličnosti političkog svijeta u kome živite i koga promišljate. Pogotovo ako dolazite iz zemlje koja je izvršila i pomogla tu agresiju.

To jedno, a drugo, Stanivuković je odista proizvod Srpskog sveta, isti onaj Brut koji će dokusuriti lokalnog Baju Gaja, ali kako da vam kažem, i Draško i Dodik igraju u istom ideološkom timu.

A, tom timu je posebno stran i mrzak ljudski tim Bogića Bogićevića i uradiće sve prvo ignorisanjem, a ona pljuvačinom i nakaradnim konstrukcijama da unište taj ljudski tim.

Kako god, valja se gradonačelnicima Beograda i Sarajeva sastati. Valja im pružiti ruke i početi saradnju ova dva velika balkanska grada. Hoće li i srbijanska opozicija stati iza te posjete i pozdraviti Bogića Bogićevića, ili će se dobrovoljno samoubiti utapajući se u mejnstrim četništvo - do njih je.

Samo, kako je počelo, ne bih se ja nadao nekoj velikoj ljubavi.

[muha_sa]

Sutra na N1 kod Zukica u Presingu.

[adelkam]

http://ba.n1info.com/Vijesti/a489469/Bo ... na-N1.html

[adelkam]

Ljudina kratko receno....
uvijek bio i ostao

[kokakolas]

Gospodski odrađen intervju. Majstor svog zanata

[°u°]

@Challenger_ Kako se omiljeni politicar drzao po strani tolike godine cekajuci priliku? Sta znamo o Bogicevicu zadnjih 20-30 godina i koja je njegova uloga uopste u SDP sve te godine?

Ako me sjećanje ne vara Bogić je svojevremeno bio "ispisan" iz članstva SDPa jer kao nije plaćao članarinu. Barem se tako Zlatko Lagumdžija opravdavao.
Zlaja je majstorski razvalio SDP. A sad kad mu čujem izjave da mu je posebno drago zbog Bogića jednostavno mi se bljuje. Mrzi me jutros guglat za te podatke ali se dobro sjećam tog slučaja

http://www.infobiro.ba/article/718793

Bogić Bogićević skinut zbog članarine?!
Autori: E.HA.
Jedan od najznacajnijih clanova Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, Bogic Bogicevic, nece se kandidirati na predstojecim izborima. Poznavaoci prilika u SDP-u reci ce da nije cudno to što stranka Zlatka Lagumdžije & drugara šikanira Bogicevica, politicara koji je u bh. javnosti ostao upamcen što je kao nekadašnji clan Predsjedništva bivše Jugoslavije Miloševicu izrekao historijsko "Ne". Rijec je o dugogodišnjem kontinuitetu svodenja SDP-a na monolitnog i apsolutnog vodu, okruženog kva .....

Nema više

[adelkam]

pa dobro sad, nije samo Bogic Bogicevic brisan iz evidencije clanstva (ako je on uopste i brisan jer meni to nije poznato)... Ono....nema covjeka 10 godina ni na mapi, ne odaziva se ni na pozive i onda su oni u jedan mah puno ljudi pobrisali iz evidencije. Neki su otisli u neke druge stranke (u SDU ponajvise), neki su cak i umrli a neki su se jednostavno iskljucili iz svega, a cijelo vrijeme su se vodili u SDP-u kao clanovi, pa su htjeli s tim da rasciste.
Dobro, stoji to da nije isto recimo izbrisati mene iz clanstva i Bogica Bogicevica.
Sa Bogicem se moralo razgovarati....
Posle Lagumdzije se islo na povecanje broja clanova pa su prvo na vrata pokucali istim ovim sto su ih pobrisali iz evidencije
To u vezi clanarine, to je......

[adelkam]

[°u°]

pa dobro sad, nije samo Bogic Bogicevic brisan iz evidencije clanstva (ako je on uopste i brisan jer meni to nije poznato)... Ono....nema covjeka 10 godina ni na mapi, ne odaziva se ni na pozive i onda su oni u jedan mah puno ljudi pobrisali iz evidencije. Neki su otisli u neke druge stranke (u SDU ponajvise), neki su cak i umrli a neki su se jednostavno iskljucili iz svega, a cijelo vrijeme su se vodili u SDP-u kao clanovi, pa su htjeli s tim da rasciste.
Dobro, stoji to da nije isto recimo izbrisati mene iz clanstva i Bogica Bogicevica.
Sa Bogicem se moralo razgovarati....
Posle Lagumdzije se islo na povecanje broja clanova pa su prvo na vrata pokucali istim ovim sto su ih pobrisali iz evidencije
To u vezi clanarine, to je......

Tako je Zlaja pravdao izbaciva je, "brisanje iz članstva". U stvari je bilo istjerivanje raznim metodama svih onih koji su mu mogli ugrozit poziciju.
Poznavajući Bogića, mislim na javnu sliku, njegovo političko djelo itd nema teorije da on ne bi plaćao članarinu tek onako. Osim ako ga ovaj mufljuz nije maltretirao. Bogić je bosančina na kub, SDPovac do zadnje kapi krvi. I svakako jedno od najvećih imena koje je ova zemlja dala, za razliku od slučajnog prolaznika.

Pogledati sva dešavanja u SDPu koja su direktna posljedica Zlajinog djelovanja. DF, SD... i gomilu drugih stranaka koje su osnivali nezadovoljni, kao i sva ostala imena koja su burno napuštala tu stranku u teškim svađama. Lik je iza sebe ostavio takav nered da je pitanje da li se mogu ikada više oporaviti.

Mene je jedino strah da ne pokušaju zloupotrijebiti Bogića. Nadam se u njegovu životnu mudrost, da se neće dati izlevatit.

Mislim koaliranje s Đapićevom HSP, SDA...

[adelkam]

Ma jasno je meni da je Lagumdzija nanio ogromnu stetu, sve to znam i nebih da pisem sada o svim tim greskama, samo kazem nisam siguran da je Bogic Bogicevic brisan iz clanstva zbog tamo te neke clanarine...malo smijesno.
Ja se sjecam kako je to islo jer i sam sam bio brisan iz te evidencije clanstva..

[adelkam]

Bogić Bogićević – čovek koji je rekao NE Miloševiću i generalima

Novi gradonačelnik Sarajeva biće, ako to potvrdi Gradsko veće, Bogić Bogićević, koji je posle nedavnih lokalnih izbora prihvatio kandidaturu Socijaldemokratske partije BiH za tu funkciju.

U Bosni i Hercegovini ga smatraju patriotom, “čovekom koji je Miloševiću rekao ne”, a u Srbiji je 1991, naročito u režimskim medijima, označavan izdajnikom, “Srbinom koji je glasao protiv” i “čovekom koji je mogao da spase Jugoslaviju”.

Na pitanje zašto je prihvatio poziv da postane gradonačelnik Sarajeva, odgovara:

Face TV, 21. 11. 2020. godine
“Prijedlog SDP-a primio sam kao priznanje. Kad sam iscrpio sve argumente da ne prihvatim kandidaturu, došli smo do zaključka da u doba pandemije korona virusa živimo u vanrednom stanju, u stanju prirodne nesreće. U takvoj situaciji ne može se birati, zato funkciju gradonačelnika shvatam kao radnu obavezu.”

A ko je Bogić Bogićević i šta je to uradio 1991. godine? Čime se bavio sve ove godine i kakvu to promenu Sarajevu nosi?
Rođen je 1953. u Ugljeviku. U rodnom gradu je završio osnovnu školu.

RTV Tuzla, 6. 10. 2019. godine
“U Tuzli je pohađao Srednju mašinsku školu i intenzivno se bavio društvenim radom, radeći aktivno u omladinskoj organizaciji. Bio je član opštinskog rukovodstva mladih Tuzle i njegove veze s Tuzlom su još od tog perioda ostale neraskidive. Diplomirani je sociolog i magistar društvenih nauka. Bio je student-prodekan na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i dobitnik tri Srebrne značke za uspjeh u studiranju. Na početku svog političkog angažmana obavljao je dužnosti sekretara Saveza socijalističke omladine Bosne i Hercegovine i izvršnog sekretara Centralnog komiteta Saveza komunista BiH.”

Od 16. maja 1989. do septembra 1991. godine bio je član Predsedništva SFRJ.

Oslobođenje, 21. 11. 2020. godine
“Kao prvi čovjek koji je još 89. godine dobio na referendumu, sa punih 200.000 glasova više od drugoplasiranog, Bogićević je izabran za člana Predsedništva SFRJ iz Bosne i Hercegovine da predstavlja sve građane i narode.
- Kako su se u to vrijeme bosanski nacionalni Iideri sporazumjeli da osvoje i podijele vlast, možete zamisliti kako sam se osjećao - ističe Bogičević - kao neko ko odgovara bosanskom parlamentu, a taj parlament za godinu i po dana nije usvojio ni jedan zakon, pretvorio se u običnu političku arenu nepomirljivih nacionalnih stavova. - To znači da sam morao sasvim samostalno da donosim odluke na sjednici Predsjedništva SFRJ, što nije nimalo lako i što je rezultiralo stotinama prijetećih pisama u kojima su me nazivali zlikovcem, izdajicom. Pisma su stizala sa svih prostora bivše Jugoslavije što je bio dobro izrežiran model pritiska službe državne bezbjednosti...”

Kaže da je to bilo prvi put od Drugog svetskog rata da se neki funkcioner u BiH bira na referendumu, dodajući da je bio najmlađi kandidat, ali da njegovo iskustvo “nije bilo tako zanemarljivo i mlado”.

Slobodna Evropa, 27. 2. 2008. godine
“Ja sam skoro deset godina ranije obavljao jednu saveznu funkciju. Bio sam predsjednik omladinske organizacije Jugoslavije i nisam bio nepoznat javnosti, i jugoslovenskoj i bosanskohercegovačkoj. Tada je, normalno, došlo do promjena ljudi, kao i nakon izbora bilo kog čovjeka na neku od državnih funkcija.'

A u martu 1991, posle velikih devetomartovskih demonstracija u Beogradu, održana je, sada istorijska, sednica Predsedništva SFRJ. Bogićević je bio njen učesnik i pokazalo se – ključni akter. Tada je, po svedočenju učesnika, od njegovog glasa zavisilo da li će u Jugoslaviji biti uvedeno vanredno stanje. Sa jedne strane bila su “četiri Miloševićeva glasa” (predstavnici Srbije, Crne Gore i pokrajina Vojvodine i Kosova), a sa druge – Slovenija, Hrvatska, Makedonija i Bosna i Hercegovina sa Bogićevićem. Svi predstavnici su iza sebe imali odluke svojih skupština i nadležnih organa – osim Bogićevića. Tada ga je, po svedočenju učesnika, Borisav Jović, predsednik Predsedništva, upitao zašto kao Srbin ne glasa kao i ostali.

BH dani, avgust 2013. godine
“General Veljko Kadijević je bio uvjeren da će nas slomiti na toj sjednici Predsjedništva. Pri dolasku u salu sreo sam Bogića Bogićevića - na njega je, moram reći, bio najveći pritisak. Imao sam informaciju da je cijelu noć prije toga proveo u razgovorima s generalima koji su ga pritiskali svim mogućim argumentima da poklekne i da glasa za srpski prijedlog, računajući na to da je on Srbin. Međutim, on je glasao protiv uvođenja izvanrednog stanja i onda ga je Bora Jović, nakon glasovanja, pred svima vrlo glasno i arogantno pitao: Bogiću, ti si Srbin, zašto ne glasaš kao i ostali? i Bogić mu je odgovorio: Slušaj, Boro, zapamti: ja jesam Srbin, ali prije svega sam Bosanac, i glasam za interese cijele Jugoslavije, a time i za interese Bosne i Hercegovine”, prisećao se ovog događaja tadašnji član predsedništva SFRJ Stjepan Mesić.

Bogićević kaže da se tada samo formalno glasalo za odluku o povišenoj borbenoj gotovosti JNA, ali da je plan bio da se uvede vojna uprava u “neposlušnim republikama”.

Slobodna Evropa, 27. 2. 2008. godine
“To je bio dan kada je trebalo donijeti, formalno, odluku o povišenoj borbenoj gotovosti JNA. Kao što se kasnije moglo vidjeti iz brojnih memoara, a posebno iz Jovićeve knjige, planirano je da se uvede vojna uprava u Hrvatskoj, Sloveniji, a vojno-političkim mjerama trebalo je srušiti rukovodstvo u Bosni i Hercegovini i kako kažu ‘probugarsko’ rukovodstvo Makedonije na čelu sa Gligorovim. (…) Ne, nije me bilo strah iz jednostavnog razloga što je sve što sam radio, uključujući i ovu sjednicu, radio sam sam, bez bilo kakvih tajnih i javnih dogovora i špekulacija. Dakle, sam sam odlučivao u skladu sa svojom savješću, imajući stalno u vidu da predstavljam cijelu Bosnu i Hercegovinu i njene građane, bez obzira na naciju i vjeru. Znao sam da nemam podršku Parlamenta BiH što god da napravim.”

Kaže da se tada donosila odluka o početku rata.

Slobodna Evropa, 27. 2. 2008. godine
“Razmišljao sam samo u kategorijama - protiv koga? Niko Jugoslaviju nije napao ni izvana niti iznutra. Protiv nas samih da povedemo rat, zašto? Da li imam moralno pravo, ne više samo kao član Predsjedništva, da u rat gurnem populaciju, sinove, majke, očeve vojnika koji su bili na odsluženju vojnog roka? Da ne govorim o hiljadama i hiljadama mladih ljudi koji bi bili mobilisani kao rezervisti, da idu od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine da ratuju protiv nas samih. Naravno da ja takvu odluku ne bih nikada donio - ni po cijenu života.”

Onda se organizuje nova sednica sa skoro istim predlogom, ali je Bogićević ostao pri ranijem stavu.

Slobodna Evropa, 27. 2. 2008. godine
“Ja nikada nisam imao potrebu da dokazujem šta sam, ako sam to po rođenju. Niko od nas nije birao oca ili majku, brata ili sestru, mjesto gdje će se roditi. I kome to dokazivati? Za mene je to besmisleno pitanje. Drugo, ja sam jasno znao svoj mandat, da predstavljam sve građane Bosne i Hercegovine. Ako bih ja predstavljao samo Srbe, ko bi predstavljao Muslimane, Hrvate, Jevreje, Rome, Italijane, Čehe, Slovake...? Znate da je samo u Prnjavoru bilo preko trideset nacija. Dakle, taj stav i do danas je važeći. Sjednica je nastavljena 14. i 15. marta. Između ostalih, pozvao me je Jović. Ja nisam mogao vjerovati da čovjek u tim godinama počinje da plače. Ja tom njegovom pritisku, kao i desetinama, stotinama drugih telefonskih, pismenih, usmenih … nisam podlegao. Nisam se nikada dvoumio, nisam se kolebao, nisam nikada imao drugo rješenje.”

Kaže da su pokušali da ga pridobiju nudeći mu razne beneficije, a da je akcija vođena pod šifrom “Lomljenje Bosanca”.

Slobodna Evropa, 27. 2. 2008. godine
“Kuće, vile, olakšice, beneficije su se podrazumijevale. Ti prijedlozi su dolazili od izaslanika, ono kao prijateljski, dođe vam se na kafu i kažu: ‘Zašto da se mučiš u nekom stančiću na Novom Beogradu’, jer sam ja tada tamo stanovao, ‘kada bi mogao imati neku vilu, pa dobar život, neki račun…’. Naravno da su to bili izaslanici, meni je bilo jasno kao dan, a ljudi koje ja od ranije poznajem. (…) Zapravo, sve se događalo na relaciji Jović - Kadijević - Milošević i sateliti, odnosno ekspoziture u Sarajevu i Kninu - Karadžić i Rašković. Oni su svakog minuta bili na vezi i vrlo dobro obaviješteni. Jedan takav poziv od Karadžića me je tada iznenadio, jer je sjednica bila držana u dubokoj vojnoj i državnoj tajnosti. Odjedanput vam zazvoni žovjek i govori o detaljima sjednice. To govori o mentalitetu i mentalnom sklopu ljudi, i kao državnika i kao ličnosti.”

Na početku rata u Jugoslaviji bio je posrednik između sukobljenih strana u Sloveniji.

Slobodna Evropa, 27. 2. 2008. godine
“Moj kolega Tupurkovski i ja smo svih deset dana rata u Sloveniji svakodnevno odlazili tamo da bismo pomogli da se rat zaustavi bez pristrasnosti, da se kasarne odblokiraju i ta djeca koja su bila na odsluženju vojnog roka. Sjećam se da smo za jedan dan Tupurkovski i ja na relaciji Beograd - Slovenija i nazad imali četrnaest polijetanja i slijetanja. Nisu bili u funkciji aerodromi u Sloveniji, išli smo avionom do Zagreba, a odatle do Sent Vida, kasarne u Sloveniji, helikopterom. Tada je Jelko Kacin obavijestio da su pucali u vojni helikopter u kom su bila dva člana Predsjedništva. Na sreću, ostali smo živi.”

Nakon Slovenije bio je posrednik i u ratu u Hrvatskoj.

Slobodna Evropa, 27. 2. 2008. godine
“Ono što me sa ove distance raduje jeste da moja uloga posrednika svih deset dana u Sloveniji i svih trideset i pet dana, koje sam proveo u Hrvatskoj, Osijeku, Sarvašu, Dalju, Borovu Selu, Borovu Naselju, Okučanima, uz sve te režime koji tamo postoje, uz sve što se dogodilo nije nikad dovedena u pitanje, ili pak ja nisam mogao pročitati ništa loše.”

Od septembra 1991. nije više učestvovao u radu Predsedništva, vratio se u Sarajevo i sve do maja 1992. kada je počeo da radi u Socijaldemokratskoj partiji (SDP), bio je, kaže, bez posla.

Slobodna Evropa, 27. 2. 2008. godine
“Ja dolazim u svoj stan u kom živim trideset godina, dolazim u grad u kojem isto toliko dugo živim. U Sarajevu sam tek u maju 1992. godine počeo raditi u Socijaldemokratskoj partiji (SDP). Prije toga, skoro godinu dana nisam nigdje radio. Svaki čovjek ima prijatelje. Prijatelji, prije svega iz Sarajeva, su mi pomagali u to doba, ali sam živio priližno oskudno, i lično i porodično. Naravno, to je cijena mog izbora.”

Ceo rat (1992-1995) proveo je u Sarajevu. Bio je zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, potpredsednik Socijaldemokratske partije BiH i predsednik Olimpijskog odbora BiH.
Smatra da BiH, iako “međunarodno priznata država i članica UN, još nije priznata od svih svojih građana i od vlasti na svim nivoima”.

Monitor, 26. 5. 2017. godine
“Dejtonski Ustav ne poznaje kategoriju građana ni političke zajednice. On jedino poznaje urođenika u određenoj etničkoj grupi. Zbog toga se pripadnici svih etničkih grupa u BiH, Bošnjaci, Srbi i Hrvati i pripadnici etničkih manjina osjećaju kao stranci u BiH, zavisno na kojem teritoriju BiH žive, a kao svoju državu osjećaju onaj mali etnički prostor koji je nastao kao rezultat rata i nasilja etničkog čišćenja straha i mržnje.”

Mišljenja je da je pitanje zaustavljanja odlaska mladih, “uz ono da moramo osigurati da ljudi žive, da piju vodu, da jedu hranu, da imaju krov nad glavom”, među prioritetima.

Anadolija, 7. 3. 2019. godine
“Ovo je jedno od pitanja koje bi moralo biti na dnevnom redu svaki dan. Ljudi masovno odlaze. Procjene su da ćemo za ne znam koliko godina imati samo jedan posto mladih ljudi. Pouzdane informacije kažu da u BiH sada imamo samo 2,5 miliona ljudi. Sa tim masovnim odlaskom taj broj se smanjuje jer odlaze ljudi koji imaju zaposlenje, ljudi koji imaju radna mjesta, ljudi koje više ne zanimaju izborni rezultati, zanima ih dostojanstven život makar i daleko izvan BiH, a ne nacionalističko ludilo. Ljudi koji vole jedni Moskvu, drugi Tursku, ali svi odoše u Njemačku. Tako da su to činjenice koje bismo morali stalno imati u vidu i moliti investitore, prijatelje, i Tursku, i Moskvu, i Njemačku, i Veliku Britaniju, Francusku, nije bitno koga, arapske zemlje, izgubili smo mi čitav Pokret nesvrstanih, prijatelja koji su mnogo mogli pomoći BiH, da oni investiraju da zapošljavamo ljude, da nemamo diskriminaciju prema ljudima, da mijenjamo klimu u BiH uopšte za naše postojanje. Vjerujem da bi možda to bili neki od puteva da se zadrži jedan broj ljudi. U protivnom, masovno će otići.”

Prošle godine dobio je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Ranije je isticao da nikada nije radio da bi dobio odlikovanje, ali i da se nije osvrtao na etiketiranja i diskvalifikacije.

Slobodna Evropa, 27. 2. 2008. godine
“Radio sam bez obzira na sve kvalifikacije koje sam dobijao i na sva etiketiranja i diskvalifikacije. Kratkotrajno se uspijevalo da se promijeni odnos ljudi prema meni i još se ponekad uspijeva. Po mom mišljenju, može vas bilo ko proglasiti izdajnikom, ali je u životu najteže izdati sebe. Život je kratak da bi čovjek na svoja pleća preuzeo i tuđe grijehe. Život je prolazan i kratak, ali je dovoljno dug da bi se mogao živjeti časno i pošteno.”

Siniša Dedeić istinomer.rs

[Bonaventura]

Moram da priznam da sam iznenadjen postojanjem neke vrste kulta Bogica Bogicevica medju Bosnjacima.On je u Republici Srpskoj i medju Srbima uopšte davno zaboravljen lik kao i drugi etnicki Srbi koji su se pocetkom devedesetih priklonili u to vrijeme muslimansko-hrvatskoj koaliciji a kad je ta koalicija prestala da postoji bosnjackoj politici naravno u formi "bh patriotizma".Iskreno ne vidim ni da on ima neke zasluge za Bošnjake.Eto glasao je protiv tog veoma loše zamišljenog prijedloga vrha nekadašnje JNA o vojnom preuzimanju vlasti u nekadašnjoj SFRJ koji nije imao nikakve izglede na uspjeh ali rat i stradanja nisu zaobisla Bosnu i Hercegovinu a nije zaobiđena ni transformacija BiH iz unitarne republike u složenu državnu zajednicu na etničkom osnovu pa se postavlja pitanje da li vi to glorifkujete Bogića Bogićevića za ostvarenje ciljeva koje niste ostvarili ili je to neko inaćenje Srbima u smislu eto postavićemo u inat Srbima za gradonačelnika Sarajeva "srpskog izdajnika" ?

[adelkam]

Mi Bosnjaci i Hrvati smo stvarno bezobrazan narod...
Ne treba ove "etnicke" Srbe ni pominjati jer povrjedjujemo osjecanja ovih sto glorificiraju prave Srbe, velike Srbe, koji su, gle cuda osudjeni za najteze ratne zlocine i koji su (izmedju ostalog) odgovorni za nesrecu i vlastitog naroda, medjunarodnu izolaciju i bombardovanje.

Sav ti je post k´o qraz. Kada bih htio da odgovorim, ni sam ne znam odakle bih krenuo
Ili trolas ili si ozbiljno u banani

[Better Man]

Moram da priznam da sam iznenadjen postojanjem neke vrste kulta Bogica Bogicevica medju Bosnjacima.On je u Republici Srpskoj i medju Srbima uopšte davno zaboravljen lik kao i drugi etnicki Srbi koji su se pocetkom devedesetih priklonili u to vrijeme muslimansko-hrvatskoj koaliciji a kad je ta koalicija prestala da postoji bosnjackoj politici naravno u formi "bh patriotizma".Iskreno ne vidim ni da on ima neke zasluge za Bošnjake.Eto glasao je protiv tog veoma loše zamišljenog prijedloga vrha nekadašnje JNA o vojnom preuzimanju vlasti u nekadašnjoj SFRJ koji nije imao nikakve izglede na uspjeh ali rat i stradanja nisu zaobisla Bosnu i Hercegovinu a nije zaobiđena ni transformacija BiH iz unitarne republike u složenu državnu zajednicu na etničkom osnovu pa se postavlja pitanje da li vi to glorifkujete Bogića Bogićevića za ostvarenje ciljeva koje niste ostvarili ili je to neko inaćenje Srbima u smislu eto postavićemo u inat Srbima za gradonačelnika Sarajeva "srpskog izdajnika" ?

Bogić Bogičević nije nikakav srpski izdajnik, on je prije svega čovjek i veliki gospodin. Kad to shvatiš, možda ova država bude imala smisla. Dosta više nacionalnih torova i ostalih gluposti.

[Osim_13]

Koga briga šta misle u šumskoj o njemu.

[Styling]

Koga briga šta misle u šumskoj o njemu.

Jes’ vala. Nama je dobar i sikter