Prije 15 godina je izašao film V for Vendetta. Smješten u alternativnu, distopijsku budućnost u kojoj je neofašistički totalitarni režim pokorio Ujedinjeno Kraljevstvo, film se fokusira na lika imena V, anarhističkog i maskiranog borca za slobodu koji pokušava razbuktati revoluciju razrađenim terorističkim aktima i Evey, mladu ženu iz radničke klase koja se skupa sa V-om nađe u borbi.
Piše Minel Abaz, AbrašMEDIA
Film završava tako što V eksplozivom raznese zgradu Parlamenta, pritom umirući, gomila podržavalaca (istomišljenika?) se probija kroz policijsku barijeru, ljudi preuzimaju… i kraj filma. Šta dalje? Šta će se dogoditi dan poslije?
Isto bi se moglo ispričati za ovogodišnje lokalne izbore, barem što se tiče Sarajeva.
SDA je pokorila skoro cijelo Sarajevo, držeći vlast u Kantonu, Gradu i skoro svim gradskim opštinama. Opozicija pod imenom Četvorka je povela borbu protiv SDA, ubjedljivo odnijela pobjedu na izborima… Ja, i? Šta ćemo dan poslije?
Ljudi su euforični, slave pad SDA, ali da li će ovaj pad donijeti promjene na bolje u narednom periodu za Grad Sarajevo? Moje subjektivno mišljenje je da neće.
Sarajevska Četvorka je prazni označitelj koji drži na okupu različite interesne skupine, dvije stranke lijevog centra i dvije stranke desnice, kojima je jedino zajedničko to da su protiv SDA. Najjača, najdominantnija i društveno-politički najopasnija stranka ove koalicije koja je ubjedljivo pobjedila na izborima i čija se ideologija potcjenjuje je stranka Narod i Pravda (NiP). Ova stranka, osnovana u martu 2018. godine samo je drugo pakovanje SDA.
Antikomunisti su (Elmedin Konaković je 2008. godine želio postati načelnik koji će zauvijek protjerati “komunjare” iz centra Sarajeva), ideološki su najbliži selefijama, ne podržavaju LGBTIQ populaciju (ni 2008. ni 2019.) i ne smeta im što je osnovna škola u sarajevskom naselju Dobroševići imenovana po Mustafi Busuladžiću, ustaškom antisemiti iz Drugog svjetskog rata. Tako su u junu ove godine – skupa sa SDA – spriječili inicijativu za promjenu naziva ulica i ustanova koje nose ime po ličnostima povezanim sa fašističkim režimom. Pored toga, njihov član i kandidat na ovogodišnjim izborima za načelnika Opštine Novi Grad, Adnan Delić, početkom septembra u obraćanju članovima i simpatizerima ove stranke između ostalog je citirao “jednog” čovjeka koji je rekao da je “voda pomiješana sa zemljom blato, ali krv pomiješana sa zemljom je domovina”, što neodoljivo podsjeća na naci(onali)stički slogan Krv i tlo (njemački Blut und Boden).
Pored NiP-a na desnici u Četvorci je Nezavisna bosanskohercegovačka lista (NBL) rasiste i ksenofoba Ibrahima Hadžibajrića, prebjega iz SDA i SBB-a, u čijem timu je (bio) i Tarik Kapur, učesnik jadnog videa o Šešelju i prijatelj Harisa Zahiragića.
Naravno, NiP i NBL je mogućim učinila SDA, čija je vladavina do te mjere oslabila društvo i institucije da se pod alternativom nude pojedinci i stranke nastale iz SDA. SDA je potpuno izvitoperila i korumpirala slabašni emancipatorski potencijal bosanskohercegovačkog društva za alternativom da ono danas osim patetičnog zaklinjanja u “državu BiH, antifašističke i građanske vrijednosti” nije u stanju poroditi niti jednu ideju efikasne borbe protiv očite najezde fundamentalizma i srednjevjekovlja.
No odgovornost za to pored SDA ima i „građanska opozicija“. SDA, zato što mandat koji su od građana više puta dobili koriste za održanje monopolske vladavine i bezbrojnih koruptivnih praksi, a drugi zato što su u ime rušenja SDA-ove vladavine pristali na pakt sa ne-SDA desničarima, NiP-om i NBL-om te džentlmenski odustali od prevaspitavanja njihove ideologije. Građanska opozicija ima ideju da na vlast dođe kroz pakt sa ne-SDA desničarima od kojih će nas kasnije braniti, zatreba li.
Kako pravilno primjećuje Andrej Nikolaidis, ideja da se taj nacionalizam koristi kao sredstvo preuzimanja vlasti i vladanja na koncu će skupo koštati bosanskohercegovačko društvo. Dodao bih, i samu ljevicu. Jer „u svakom savezu ljevice sa oligarhijom i nacionalistima oni dobijaju, a ljevica gubi. Čak – ili: naročito – i ako ljevica osvoji vlast.” SDP, Naša Stranka, i sva “građanska” ljevica ako namjeravaju u doglednoj budućnosti da preuzmu vlast u Bosni i Hercegovini, prvo što moraju uraditi jeste distancirati se od svih nacionalističkih i fašističkih pokreta, stranaka i individua, izolovati ih i prepustiti truljenju! Put u bolje promjene nije saradnja sa njima nego, recimo to uslovno, treći put: ni SDA, ali ni drugi nacionalisti. No u BiH još uvijek ne postoji treća, radikalno demokratska opcija koja bi podrazumijevala da se kaže ‘ne’ i vladajućoj strukturi i ne-vladajućim nacionalistima. Tango sa nacionalizmom koji trenutno igra građanska ljevica u Sarajevu, ideja da se taj nacionalizam koristi kao sredstvo preuzimanja vlasti i vladanja na koncu će skupo koštati ljevicu, Sarajevo i bosanskohercegovačko društvo. Stoga je ispravno reći da je – kao u slučaju Malale Jusufzaji – ova pobjeda Četvorke najveći poraz ljevice.
I upravo zato nemamo razloga za slavlje i očekivanja pozitivnih promjena. Nije dovoljno svrgnuti jedne, zamijeniti ih drugima i očekivati boljitak, naročito kad su ti drugi možda i gori od prvih. Jer ova desna kontrarevolucija sa NiP-om na čelu na koncu može biti veoma mračna. Možda će zvučati pretjerano, ali možemo doći u situaciju da se ljudi Bakirove i Miletove vladavine sjećaju sa nostalgijom. BiH se mora demokratizirati, ali se ta demokratizacija prvo mora osmisliti. Ja možda ne znam kako to postići, ali vjerujem da demokratizacija ne može i neće doći od retrogradnih desničarskih stranaka i pokreta. NiP, NBL i bilo koja druga narodnjačka stranka u vlasti može značiti ili zadržavanje statusa quo ili, pod određenim historijskim uslovima, reakcionarno i kontrarevolucionarno djelovanje. Nikako pomak naprijed i širenje građanskih prava i sloboda. Šta onda dan poslije?
Edukacija, agitacija, organizacija – napisao sam 2015. godine na godišnjicu protesta. (S)misliti novo, bolje, pravednije društvo, organizovati se i nastaviti borbu.
