Zašto umjetnost ne bi mogla biti inspirirana tematikom nordijskih bogova, Tolkienovih priča, ili Poovim Gavranom? U nedavnom intervjuu John Petrucci veli da je Images and Words, vjerovatno najznačaniji i najuticajniji album progressive metala, dobrim dijelom inspiriran 8-bitnim NES igrama, a za koje je ovaj u to vrijeme honorarno pisao muziku. Za one koji eventualno ne znaju, NES konzola je naš Terminator.Škobo Habu wrote: ↑08/10/2020 13:21Umjetnike?ExNihilo wrote: ↑08/10/2020 12:06
Pitanja duha i umjetnosti nemaju svoju mjernu jedinicu u sistemu mjernih jedinica SI. Drugim riječima, ne daju se izmjeriti na način koji impliciraš svojim postom, a potom umjetnike poredati prema izmjerenom i utvrditi šta konzumira čovjek koji je na višem stadiju evolucije.
Shvatanje umjetnosti?Takvo shvatanje umjetnosti je površno i banalno, jer diskurs o umjetnosti efektivno svodi na pitanja iz spomenara, poput "koji je najbolji muzičar/režiser/pisac", kao da je umjetnost utrka na stotinu metara, pa možemo takvo šta porediti i pobjednike zakititi. Smatrati da postoji određena linearna progresija, gdje se sa 13 godina slušaju tačno određeni muzičari, da bi se kasnije isti napustili i slušali neki drugi, opet tačno određeni muzičari, znači povlađivati stereotipima i dopustiti da ukus određuje masa koja takve stereotipe i producira.
Po tebi su solaže na temu nordijski bogova ili Tolkinovih fanatzija i Poovih priča - umjetnost?
Veliš - površno i banalno? Ono što je površno i banalno jeste tvoje poimanje pop-kulture. Većina pop-kulture nije umjetnost uopšte, već junk - food od umjetnosti. Svaki od nabrojanih žanrova kojih sam se dotakao su samo jedna od polica namjenjenih za konzumerističku svijest.
Hell yeah, jeste da Norvežani po svijetu promoviraju black metal kao dio svog nasljeđa, ali to uopšte ne znači da je to neka aman-zaman umjetnost.
Xandriu, Witin Temptation ili Nightwish u 90 % slučajeva slušaju teenageri. Tačka. To nije nikakav sterotip, već njihova ciljana publika.
Niđe veze. To je tvoj zaključak. Ja sam već u predhodnom postu odgovorio na to pitanje. Uzmeš prosjek godina publike i zaključiš sam.A među brojim stereotipima koji se vežu za metal muziku, onaj da su melodični i simfonijski zvukovi tipični za bendove sa ženskim vokalom, poput ovih koje spominješ, dakle Nightwisha i Xandrie, valjda po prirodi stvari manje vrijedni od death zvukova, koji trenutno dominiraju industrijom, ipak spada među gluplje. To iz razloga što takav stav pogoni uvjerenje da je metal nužno agresivan, nužno muški, i da probijanje zvučnog zida znači kvalitet. Ako je pak melodičan, ako je lepršav, ako je pride žena vokal, onda i ne govorimo o istinskom metalu, i ostavljamo ga neprosvijećenima i tinejdžerima.
Imaš bandove tipa Arch Enemy ili Kittie koji uopšte ne baštine takav zvuk, a imaju ženski vokal.
Ja sam sa 13 godina slušao Sepulturu, al' to ne znači da sam razumio poruku Roots, bloody roots albuma. Tako da je apsurdno da si ti sa svojih 13 imao i predstavu o bilo kakvom kvalitetu. I zvuka, i tehničkim karakteristikama, i produkciji, i lirci...uglavnom zvučiš prenapuhano sa svojim tvrdnjama.Naravno, zapravo je takav stav nezreo. Sa 13 godina, kao i danas, slušao sam bendove u kojima sam prepoznavao kvalitet, ma koji da je žanr/podžanr u pitanju, a ne zato što slijedim nečiju evolucijsku ljestvicu. A o tome zašto u Nightwisu prepoznajem kvalitet, zašto je Nightwish značajan i uticajan bend za moderni metal, možemo nastaviti na temi Heavy Metal, pa možda te uvjerim, a možda i ti meni argumentovano pokažeš kako ti nije slučaj
Ja sam kao teenager slušao Sepulturu radi bijesa i trans-agresije, a ne o tome što mi je srce pucalo za amazonskim plemenima i ugrožavanjem njihovih životnih staništa od Eona. Ovako kad te se čita - ti ispadaš genije. Sve si razumio još od malih nogu...
Još sve to podveo po umjetnost. Umjetnost je dosta širok pojam i teško može apsorbovati neke bandove koje si naveo kao čist umjetnički izraz. To su tvoji lični dojmovi, a oni uopšte ne korespondiraju sa kriterijima koji određuju šta je danas umjetnost.
Po čemnu je Nightwish umjetnost? Jesu li više od Teater of Tragedy?
Zapravo, bio sam ironičan. Ali je to, očito, bilo dovoljno da ti napišeš disertaciju...Usput, "evoluirati backward" je oksimoron. Evoluirati se može samo naprijed. Riječ koju si tražio je regresija.
Dakle, zvuk jednog od najznačanijih metal albuma uopće, pionira metal progressive, i to po konsenzusu kritike, inspiriran je doslovce Terminator video igrama. Čini li ga to manje uticajnim i značajnim? Da li to što je zasnovan na eponimu popularne kulture, pa i konzumerizma, dakle video igrama za Nintendo, znači da pomenuti album više nije umjetnost? Naravno da ne znači. U tom smislu, shvatanje umjetnosti koje ovdje predstavljaš čini mi se izrazito reducirano.
Reći da Nightwish slučaju isključivo tinejdžeri nije drugačije do reći kako black metal slušaju isključivo satanisti koji pale crkve. Naravno da je oboje zasnovano na stereotipu, a sa ljudima koji stavove grade na stereotipima nažalost nije lako uspostaviti dijalog.
Kažeš, uzmi prosjek godina. Gdje tačno? Gdje da uzmem prosjek godina? Koji je izvor tog podatka? Na čemu se zasniva tvrdnja, ako ne na stereotipu: da li na prodaji albuma (niko me ne pita za godine kada kupujem isti), prodaji karata za koncerte (opet me niko ne pita za godine) ili Spotify/Deezer metrikama koje nisu javno dostupne? Kako si tačno došao do tog podatka?
U konačnici, kažeš kako je umjetnost širok pojam, a zatim zaključiš kako takav, dakle širok pojam umjetnosti, ne može obuhvatiti bendove o kojima pričamo. Pa onda i nije tako širok?
Što se tiče tvog pitanja da li je Nightwish ili Theater of Tragedy više umjetnost, vrati se na moj raniji post. Nema mjerne jedinice kojom ćemo izmjeriti.
