Gledali ste film, preporuĆite ga drugima

[dale cooper]

I naravno da film ohrabruje i podržava vlastite impresije i viđenje. Po meni to najbolji filmovi i rade. Zato recimo volim Lyncha
i njegove filmove. Upravo to njegovo odbijanje da idejama u svojim filmovima da jasno tumačenje i sugeriše gledatelju smisao je ono
što njegove filmove čini fascinantnim i gledljivim iznova i iznova.

[ExNihilo]

Kaufmanovi filmovi su uvijek bili usmjereni prema unutrašnjem radu ljudskog uma, srca i duše. I'm thinking of ending things je na istom
tragu, čak vjerovatno i fokusiranije nego ranije. Dijalozi u ovom filmu se ne trebaju gledati kao takvi, riječ je o unutarnjem monologu
uma koji juri u mračnoj noći duše predstavljajući različite aspekte njegove ličnosti i psihe. Tako da je pomalo promašeno vaditi iz konteksta
pojedine dijelove i analizirati ih. Dovraga, čak je jedan dio razgovora bukvalno recitacija od slova do slova famozne recenzije Pauline
Kael u kojoj je rasturila Cassavetesov film A Woman Under the Influence. Naravno prije toga u roditeljskoj kući glavnog lika vidimo upravo
tu knjigu u njegovoj sobi. Kaufmanov rad nije o velikim i grandioznim idejama, nego o malim i intimnim stvarima...ljudskim.

Pa dobro, već smo ustanovili da film nema stabilnu naraciju, te da istu ne možemo posmatrati kao klasičnu priču. Sada dolazimo do zaključka da ni dijaloge ne može posmatrao kao dijaloge. Likovi su također nestabilni: čak se zovu ovako, čas onako, postoje ili ne, stvar je fluidna, ali ni likove ne može posmatrati kao takve.

Drugim riječima, nijedan aspekt filma nije stabilan, on to postaje tek sa našom impresijom. Kako sam ranije rekao, to je klasični Kaufman, koji pravi filmove koji su nepodložni kritici. Ako kažeš da su naracija, likovi ili dijalozi đumbus, eh, to je by design, jarane.

Nigdje nisam rekao da ideje moraju biti grandiozne. Rekao sam ideje. Nažalost, ovdje ih nema, osim u mjeri u kojoj nas podsjete na ideje koje smo drugdje čuli.

Recimo, ova interpretacija koju ti forsiraš, a koju si negdje pročitao, o human conditionu i žalu za izgubljenim prilikama, to su sve klasični termini iz Sartrove egzistencijalne filozofije. Sarte smatra da ne postoji ljudska priroda koja nas uvjetuje da budemo ovo ili ono, odnosno da ne postoji naša esencija koja prethodi egzistenciji (hence, egzistencijalizam) nego samo human condition - čovjek je bačen u svijet i osuđen da bude slobodan. Sa tom slobodom može uraditi šta god hoće, ali najčešće ne radi ništa, jer sam sebe uvjeri da nije slobodan, pa se na koncu javlja žal za promašenim životom.

Mada je sve ove motive ne vidim u filmu, neko je iste učitao, po gore pomenutom impresionističkom principu, ali žao mi je, to je Sarte, a ne Kaufman.

Niko ne tvrdi da je Kaufman izmislio toplu vodu, niti da su ideje koje se provlače kroz film nove (koje jesu?) Jedino bitno pitanje je šta je
uradio sa njima i da li je uspio doprijeti do srca i umova gledatelja. Do mene jeste, do tebe nije i to je...to.

Ne osporavam originalnost. Nema ništa loše da napraviš film koji će biti sukus egzistencijalizma ili ma koje druge ideje. Osporavam da je ideja uopće tu. Drugim riječima, ko god je izašao sa tim tumačenjem projektovao je Sarta na film, a ne obrnuto. Sutra će neko naći Kanta ili ma šta već. Što i objašnjava niz divergentnih tumačenja jedinim ispravnim: tumačenja nema, samo impresije.

[Kataklinger]

Ima li gdje online Quo Vadis Aida?

[dale cooper]

Pa dobro, već smo ustanovili da film nema stabilnu naraciju, te da istu ne možemo posmatrati kao klasičnu priču. Sada dolazimo do zaključka da ni dijaloge ne može posmatrao kao dijaloge. Likovi su također nestabilni: čak se zovu ovako, čas onako, postoje ili ne, stvar je fluidna, ali ni likove ne može posmatrati kao takve.

Drugim riječima, nijedan aspekt filma nije stabilan, on to postaje tek sa našom impresijom. Kako sam ranije rekao, to je klasični Kaufman, koji pravi filmove koji su nepodložni kritici. Ako kažeš da su naracija, likovi ili dijalozi đumbus, eh, to je by design, jarane.

Nigdje nisam rekao da ideje moraju biti grandiozne. Rekao sam ideje. Nažalost, ovdje ih nema, osim u mjeri u kojoj nas podsjete na ideje koje smo drugdje čuli.

Recimo, ova interpretacija koju ti forsiraš, a koju si negdje pročitao, o human conditionu i žalu za izgubljenim prilikama, to su sve klasični termini iz Sartrove egzistencijalne filozofije. Sarte smatra da ne postoji ljudska priroda koja nas uvjetuje da budemo ovo ili ono, odnosno da ne postoji naša esencija koja prethodi egzistenciji (hence, egzistencijalizam) nego samo human condition - čovjek je bačen u svijet i osuđen da bude slobodan. Sa tom slobodom može uraditi šta god hoće, ali najčešće ne radi ništa, jer sam sebe uvjeri da nije slobodan, pa se na koncu javlja žal za promašenim životom.

Mada je sve ove motive ne vidim u filmu, neko je iste učitao, po gore pomenutom impresionističkom principu, ali žao mi je, to je Sarte, a ne Kaufman.

Niko ne tvrdi da je Kaufman izmislio toplu vodu, niti da su ideje koje se provlače kroz film nove (koje jesu?) Jedino bitno pitanje je šta je
uradio sa njima i da li je uspio doprijeti do srca i umova gledatelja. Do mene jeste, do tebe nije i to je...to.

Ne osporavam originalnost. Nema ništa loše da napraviš film koji će biti sukus egzistencijalizma ili ma koje druge ideje. Osporavam da je ideja uopće tu. Drugim riječima, ko god je izašao sa tim tumačenjem projektovao je Sarta na film, a ne obrnuto. Sutra će neko naći Kanta ili ma šta već. Što i objašnjava niz divergentnih tumačenja jedinim ispravnim: tumačenja nema, samo impresije.

A šta je problem sa divergentnim tumačenjima i impresijama?

[ExNihilo]

Niko ne tvrdi da je Kaufman izmislio toplu vodu, niti da su ideje koje se provlače kroz film nove (koje jesu?) Jedino bitno pitanje je šta je
uradio sa njima i da li je uspio doprijeti do srca i umova gledatelja. Do mene jeste, do tebe nije i to je...to.

Ne osporavam originalnost. Nema ništa loše da napraviš film koji će biti sukus egzistencijalizma ili ma koje druge ideje. Osporavam da je ideja uopće tu. Drugim riječima, ko god je izašao sa tim tumačenjem projektovao je Sarta na film, a ne obrnuto. Sutra će neko naći Kanta ili ma šta već. Što i objašnjava niz divergentnih tumačenja jedinim ispravnim: tumačenja nema, samo impresije.

A šta je problem sa divergentnim tumačenjima i impresijama?

Bukvalno sam počeo od toga:

Ne mora čak ni biti zabavan. Umjetnost je forma komunikacije. Ako umjetnik čini sve da tu komunikaciju svjesno zaguši, ako mu je to očigledna intencija, onda komunikacija postaje besmislena, a samim tim umjetnost postaje besmislena. Štaviše, pokazuje izvjesno nepoštovanje prema "sagovorniku": za monolog ipak nije potrebno dvoje, a masturbacija je prikladnija u privatnosti.

I'm thinking of ending things je jedan od onih filmova koji je dovoljno amorfan da ne kazuje ništa konkretno, zbog čega nije ni podložan kritici, a opet je dovoljno fluidan da se u njega može učitati šta je kome volja. I baš to je kamen spoticanja: Kaufman ima poznat animozitet prema kritici, zbog čega je napravio film nije ni moguće kritikovati, jer se ne zauzima ni za šta, ali time previđa da čini grijeh iz prvog pasusa.

U dobu postmodernizma, kojeg odlikuje skepticizam prema narativima i idejama, koje je okrenulo leđa vjerovanju da se svijet može protumačiti, koje sa cinizmom gleda na nekada velike projekte čovječanstva, od religije do utopije, treba imati hrabrosti zauzeti se za nešto, iznijeti ideju na sto, mada znaš da će prevladavajući duh vremena narugati se istoj.

Kaufman te hrabrosti nema. Zbog čega je napravio tipičan film za ovo cinično vrijeme: ne zauzima se ni za šta, zbog čega se zauzima jedino za ništa. Ne tvrdi eksplicitno ništa, pa mu se ništa ne može ni osporiti.

[ExNihilo]

I naravno da film ohrabruje i podržava vlastite impresije i viđenje. Po meni to najbolji filmovi i rade. Zato recimo volim Lyncha
i njegove filmove. Upravo to njegovo odbijanje da idejama u svojim filmovima da jasno tumačenje i sugeriše gledatelju smisao je ono
što njegove filmove čini fascinantnim i gledljivim iznova i iznova.

Što ne mijenja činjenicu da publika, kritika, pa i ti sam, ovdje na forumu, svi zajedno se sjebaše da protumače njegove filmove. I nema ništa loše u tome - čovjek ima urođenu potrebu da razumije. Ranije sam pisao na drugoj temi da nema veće impresije od one koju pruža zvjezdano nebo. Pa čovjek ipak poželi razumjeti šta je iza istog.

Na kraju krajeva, da nema publika koja to radi, kome bi Lynch stvarao filmove? Kako rekoh, umjetnost je komunikacija, a ne monolog.

[johnnykola]

Ne znam je li propalo. ali nije kako je moglo biti. cime se mjeri svrsishodnost necijeg zivota? po cemu je neko "luzer" ili - kada je sve propalo?
Takodjer se slazem samo djelimicno da je misao pocetak akcije. Ako pomislis kako bi bilo skociti s mosta koji prelazis, ne znaci da ces zaista to i napraviti. Postoje takodjer mahinalne (re)akcije, kao i refleksne, te one naucene - koje nemaju puno veze s mislju.

Iako bi misao trebala vladati nad postupcima - nije to bas tako uvijek.

i da - ja NIKAD ne citam recenzije niti osvrte na filmove. ni poslije odgledanog filma, a pogotovo ne prije. ako izuzmemo ovu temu ovdje

Ne kažem ja da je propao, ali čovjek se žali, sjeban je, realno je loš, pa namaštao si je devojče, problemi u familiji. Svake akcije je početak s misli, izuzevši psihijatrijske slučajeve. A ostalo neka ostane u domenu misli i neka bude tamo.

Misao bi trebala vladati postupcima jer sve ostalo je bacanje graha, i slažem se, ne vlada uvijek, ali tad nastaje haos. Ovdje mislim na ,,nepromišljene" misli.

[johnnykola]

I naravno da film ohrabruje i podržava vlastite impresije i viđenje. Po meni to najbolji filmovi i rade. Zato recimo volim Lyncha
i njegove filmove. Upravo to njegovo odbijanje da idejama u svojim filmovima da jasno tumačenje i sugeriše gledatelju smisao je ono
što njegove filmove čini fascinantnim i gledljivim iznova i iznova.

Što ne mijenja činjenicu da publika, kritika, pa i ti sam, ovdje na forumu, svi zajedno se sjebaše da protumače njegove filmove. I nema ništa loše u tome - čovjek ima urođenu potrebu da razumije. Ranije sam pisao na drugoj temi da nema veće impresije od one koju pruža zvjezdano nebo. Pa čovjek ipak poželi razumjeti šta je iza istog.

Na kraju krajeva, da nema publika koja to radi, kome bi Lynch stvarao filmove? Kako rekoh, umjetnost je komunikacija, a ne monolog.

Pa lijepa je komunikacija i sa samim sobom kad propituješ svoje impresije, strahove, snove pruzročene djelima Kaufmana i Lyncha.

[90minut]

I naravno da film ohrabruje i podržava vlastite impresije i viđenje. Po meni to najbolji filmovi i rade. Zato recimo volim Lyncha
i njegove filmove. Upravo to njegovo odbijanje da idejama u svojim filmovima da jasno tumačenje i sugeriše gledatelju smisao je ono
što njegove filmove čini fascinantnim i gledljivim iznova i iznova.

Naravno, al' kad radiš za svaku mogucu stvar njegovu moraš priznati da je iscrpljujuce slušati recimo Aronofsky ima fanova zagriženih bruku i mnogi od njih pljuju što bi nihilio rekao mother je abortus, Noah je abortus još par.

E ono gdje se ja i ti mimoilazimo je recimo Dune koji si ti isto pohvalio što se tice određenih dijelova filma da rekao si da mu je najslabija tačka, al' zašto ne kazes da je abortus jer ocigledno jeste.

Zašto recimo za inland empire ne kazes da je abortus jer ocigledno isto jeste ona kolicina samozadovoljavanja je rijetko gdje viđena do te mjere da se ljudi plaše napisati da je abortus samo zbog toga što je takav mindfuck još ravno 3 sata onoga.

Ja sam apsolutno siguran da su oni najveci njegovi fanovi bili isfrustirani u mnooogim njegovim filmovima i na kraju kad se film završi svi do jednog dođu na raznorazne forume i šire njegovu umjetnost jer sve pored toga momentalno si smatran za neznalicu i covjeka koji ne zna šta je film.

A svako s pola mozga zna da on ne pravi filmove da bi imali rep svaka njegova scena je film u malom Lynch se najbolje tako može opisati doduše mislim da mi je Blue Velvet najbliže tome da ima rep mada moram ponoviti gradivo gledao ga jednom i to prije mnogo godina.

[ExNihilo]

I naravno da film ohrabruje i podržava vlastite impresije i viđenje. Po meni to najbolji filmovi i rade. Zato recimo volim Lyncha
i njegove filmove. Upravo to njegovo odbijanje da idejama u svojim filmovima da jasno tumačenje i sugeriše gledatelju smisao je ono
što njegove filmove čini fascinantnim i gledljivim iznova i iznova.

Što ne mijenja činjenicu da publika, kritika, pa i ti sam, ovdje na forumu, svi zajedno se sjebaše da protumače njegove filmove. I nema ništa loše u tome - čovjek ima urođenu potrebu da razumije. Ranije sam pisao na drugoj temi da nema veće impresije od one koju pruža zvjezdano nebo. Pa čovjek ipak poželi razumjeti šta je iza istog.

Na kraju krajeva, da nema publika koja to radi, kome bi Lynch stvarao filmove? Kako rekoh, umjetnost je komunikacija, a ne monolog.

Pa lijepa je komunikacija i sa samim sobom kad propituješ svoje impresije, strahove, snove pruzročene djelima Kaufmana i Lyncha.

Nisam rekao da nije lijepa. Stvar je u tome što ja, sve dok komuniciram sa sobom, to mogu, ako hoću, raditi na Sindarin jeziku vilenjaka. Ili se zadržati na vlastitom toku svijesti, zar ne? Ali kada odlučim to podijeliti s tobom, potrudit ću se da budem makar elementarno razumljiv. U suprotnom, koji kurac dijelim s tobom?

[hadzinicasa]

Ne znam je li propalo. ali nije kako je moglo biti. cime se mjeri svrsishodnost necijeg zivota? po cemu je neko "luzer" ili - kada je sve propalo?
Takodjer se slazem samo djelimicno da je misao pocetak akcije. Ako pomislis kako bi bilo skociti s mosta koji prelazis, ne znaci da ces zaista to i napraviti. Postoje takodjer mahinalne (re)akcije, kao i refleksne, te one naucene - koje nemaju puno veze s mislju.

Iako bi misao trebala vladati nad postupcima - nije to bas tako uvijek.

i da - ja NIKAD ne citam recenzije niti osvrte na filmove. ni poslije odgledanog filma, a pogotovo ne prije. ako izuzmemo ovu temu ovdje

Ne kažem ja da je propao, ali čovjek se žali, sjeban je, realno je loš, pa namaštao si je devojče, problemi u familiji. Svake akcije je početak s misli, izuzevši psihijatrijske slučajeve. A ostalo neka ostane u domenu misli i neka bude tamo.

Misao bi trebala vladati postupcima jer sve ostalo je bacanje graha, i slažem se, ne vlada uvijek, ali tad nastaje haos. Ovdje mislim na ,,nepromišljene" misli.

pa ne znam. mozda nije "realno los". mozda je ok s tim gdje je, ko je i sta je... a opet razmislja kako je moglo biti drugacije. ne razmislja covjek o alternativnim putevima kojima je mogao (a nije mogao) krociti, samo kad i ako je nesretan i sjeban.

na ovu drugu temu - a sta se desilo sa spontanoscu.... ili je li bas sve fejk i dobro promisljeno i uradjeno s predumisljajem? je li to znak i garancija "uspjesnosti"? propitujem. ne tebe nuzno, zapravo smo se uvukli u razglabanje o stvarima koje nisu tema. ili jesu jer nas je film naveo na to?

sto pobija odredjene ovdje iznesene stavove.

[dale cooper]

I naravno da film ohrabruje i podržava vlastite impresije i viđenje. Po meni to najbolji filmovi i rade. Zato recimo volim Lyncha
i njegove filmove. Upravo to njegovo odbijanje da idejama u svojim filmovima da jasno tumačenje i sugeriše gledatelju smisao je ono
što njegove filmove čini fascinantnim i gledljivim iznova i iznova.

Što ne mijenja činjenicu da publika, kritika, pa i ti sam, ovdje na forumu, svi zajedno se sjebaše da protumače njegove filmove. I nema ništa loše u tome - čovjek ima urođenu potrebu da razumije. Ranije sam pisao na drugoj temi da nema veće impresije od one koju pruža zvjezdano nebo. Pa čovjek ipak poželi razumjeti šta je iza istog.

Na kraju krajeva, da nema publika koja to radi, kome bi Lynch stvarao filmove? Kako rekoh, umjetnost je komunikacija, a ne monolog.

Ja sam sasvim u miru da nikada ne znam tačno, niti bih lično volio da Lynch izađe i kaže to je to, ovo znači ovo. Misterija jednom
kada se otkrije nepovratno gubi svoju auru. Ali zabavno je razmišljati, špekulisati, teoretisati. To je dio mašte i kreativnog procesa.

[dale cooper]

Ne znam je li propalo. ali nije kako je moglo biti. cime se mjeri svrsishodnost necijeg zivota? po cemu je neko "luzer" ili - kada je sve propalo?
Takodjer se slazem samo djelimicno da je misao pocetak akcije. Ako pomislis kako bi bilo skociti s mosta koji prelazis, ne znaci da ces zaista to i napraviti. Postoje takodjer mahinalne (re)akcije, kao i refleksne, te one naucene - koje nemaju puno veze s mislju.

Iako bi misao trebala vladati nad postupcima - nije to bas tako uvijek.

i da - ja NIKAD ne citam recenzije niti osvrte na filmove. ni poslije odgledanog filma, a pogotovo ne prije. ako izuzmemo ovu temu ovdje

Ne kažem ja da je propao, ali čovjek se žali, sjeban je, realno je loš, pa namaštao si je devojče, problemi u familiji. Svake akcije je početak s misli, izuzevši psihijatrijske slučajeve. A ostalo neka ostane u domenu misli i neka bude tamo.

Misao bi trebala vladati postupcima jer sve ostalo je bacanje graha, i slažem se, ne vlada uvijek, ali tad nastaje haos. Ovdje mislim na ,,nepromišljene" misli.

pa ne znam. mozda nije "realno los". mozda je ok s tim gdje je, ko je i sta je... a opet razmislja kako je moglo biti drugacije. ne razmislja covjek o alternativnim putevima kojima je mogao (a nije mogao) krociti, samo kad i ako je nesretan i sjeban.

na ovu drugu temu - a sta se desilo sa spontanoscu.... ili je li bas sve fejk i dobro promisljeno i uradjeno s predumisljajem? je li to znak i garancija "uspjesnosti"? propitujem. ne tebe nuzno, zapravo smo se uvukli u razglabanje o stvarima koje nisu tema. ili jesu jer nas je film naveo na to?

sto pobija odredjene ovdje iznesene stavove.

Da, apsolutno, sama činjenica da ovdje razmjenjujemo mišljenja, impresije, tumačenja jasno govori o tome da film nije lišen ideja.
Ideje su te koje potiču ovo sve gore nabrojano.

[dale cooper]

I naravno da film ohrabruje i podržava vlastite impresije i viđenje. Po meni to najbolji filmovi i rade. Zato recimo volim Lyncha
i njegove filmove. Upravo to njegovo odbijanje da idejama u svojim filmovima da jasno tumačenje i sugeriše gledatelju smisao je ono
što njegove filmove čini fascinantnim i gledljivim iznova i iznova.

Naravno, al' kad radiš za svaku mogucu stvar njegovu moraš priznati da je iscrpljujuce slušati recimo Aronofsky ima fanova zagriženih bruku i mnogi od njih pljuju što bi nihilio rekao mother je abortus, Noah je abortus još par.

E ono gdje se ja i ti mimoilazimo je recimo Dune koji si ti isto pohvalio što se tice određenih dijelova filma da rekao si da mu je najslabija tačka, al' zašto ne kazes da je abortus jer ocigledno jeste.

Zašto recimo za inland empire ne kazes da je abortus jer ocigledno isto jeste ona kolicina samozadovoljavanja je rijetko gdje viđena do te mjere da se ljudi plaše napisati da je abortus samo zbog toga što je takav mindfuck još ravno 3 sata onoga.

Ja sam apsolutno siguran da su oni najveci njegovi fanovi bili isfrustirani u mnooogim njegovim filmovima i na kraju kad se film završi svi do jednog dođu na raznorazne forume i šire njegovu umjetnost jer sve pored toga momentalno si smatran za neznalicu i covjeka koji ne zna šta je film.

A svako s pola mozga zna da on ne pravi filmove da bi imali rep svaka njegova scena je film u malom Lynch se najbolje tako može opisati doduše mislim da mi je Blue Velvet najbliže tome da ima rep mada moram ponoviti gradivo gledao ga jednom i to prije mnogo godina.

Mislim da sam za Dune rekao da je brljotina i komedija od filma i to je sasvim dovoljno jasno.

Inland Empire je nešto drugo. Težak film oko kojeg se treba potruditi, ali i sjajan. Lynch u svom najneobuzdanijem izdanju.

Sasvim mi je ok ako se tebi njegovi filmovi ne sviđaju ili ne sjedaju.

[90minut]

Ma i on je brljotina mozda i veca od Dune samo što ti za Dune nije problem reci u fazonu nikad nije imao posla raditi film po toj knjizi to nije njegov fah, e ovaj film jeste njegov fah u pravom smislu njegove rijeci i podbacio je deblo zato i ne mozes priznati..Doduše mislim da ga je i radio za sebe da ordinira baš do maksimale zato i jeste najluđi od svih njegovih.

[ExNihilo]

I naravno da film ohrabruje i podržava vlastite impresije i viđenje. Po meni to najbolji filmovi i rade. Zato recimo volim Lyncha
i njegove filmove. Upravo to njegovo odbijanje da idejama u svojim filmovima da jasno tumačenje i sugeriše gledatelju smisao je ono
što njegove filmove čini fascinantnim i gledljivim iznova i iznova.

Što ne mijenja činjenicu da publika, kritika, pa i ti sam, ovdje na forumu, svi zajedno se sjebaše da protumače njegove filmove. I nema ništa loše u tome - čovjek ima urođenu potrebu da razumije. Ranije sam pisao na drugoj temi da nema veće impresije od one koju pruža zvjezdano nebo. Pa čovjek ipak poželi razumjeti šta je iza istog.

Na kraju krajeva, da nema publika koja to radi, kome bi Lynch stvarao filmove? Kako rekoh, umjetnost je komunikacija, a ne monolog.

Ja sam sasvim u miru da nikada ne znam tačno, niti bih lično volio da Lynch izađe i kaže to je to, ovo znači ovo. Misterija jednom
kada se otkrije nepovratno gubi svoju auru. Ali zabavno je razmišljati, špekulisati, teoretisati. To je dio mašte i kreativnog procesa.

Ne kažem da film (ili umjetničko djelo, u širem smislu) treba biti egzaktan i imati precizno značenje. Štaviše, film jednog značenja je najčešće propaganda, a kada to i nije, onda je banalan. Problem, dakle, nije višeznačnost, nego ništaznačnost. Molim da se ne mijenjaju teze.

Evo, uzmimo za primjer još jedan film o čijim značenjima se mnogo raspravljalo, a koji je publici predstavljen kao fluidna alegorija - The Lobster. Ni u Lobsteru ništa nije precizno, ali ideje pršte na sve strane. Autor ne insistira ni na jednoj od njih, nema tu nikakvog manifesta, ali sadi motive i pitanja posvuda.

Drugim riječima, kod The Lobstera apstrakcija je podloga za supstancu, dok kod Kaufmana apstrakcija prikriva manjak supstance. Kod The Lobstera se možemo, primjerice, razići u tumačenju kako autor gleda na pitanje ljubavi, ali autor nas okuplja oko teme, postavlja pitanja, čuva fokus. U I'm thinking of ending this ne možemo se dogovoriti da li likove postoje. Pa će Karanana otići na neki Fight Club scenario podvojene ličnosti, a ti ćeš otići na Sartra. Divergencija tog tipa je moguća samo ako autor nije obavio svoj posao na elementarnom nivou postavljanja pitanja.

Ne kažem ja da je propao, ali čovjek se žali, sjeban je, realno je loš, pa namaštao si je devojče, problemi u familiji. Svake akcije je početak s misli, izuzevši psihijatrijske slučajeve. A ostalo neka ostane u domenu misli i neka bude tamo.

Misao bi trebala vladati postupcima jer sve ostalo je bacanje graha, i slažem se, ne vlada uvijek, ali tad nastaje haos. Ovdje mislim na ,,nepromišljene" misli.

pa ne znam. mozda nije "realno los". mozda je ok s tim gdje je, ko je i sta je... a opet razmislja kako je moglo biti drugacije. ne razmislja covjek o alternativnim putevima kojima je mogao (a nije mogao) krociti, samo kad i ako je nesretan i sjeban.

na ovu drugu temu - a sta se desilo sa spontanoscu.... ili je li bas sve fejk i dobro promisljeno i uradjeno s predumisljajem? je li to znak i garancija "uspjesnosti"? propitujem. ne tebe nuzno, zapravo smo se uvukli u razglabanje o stvarima koje nisu tema. ili jesu jer nas je film naveo na to?

sto pobija odredjene ovdje iznesene stavove.

Da, apsolutno, sama činjenica da ovdje razmjenjujemo mišljenja, impresije, tumačenja jasno govori o tome da film nije lišen ideja.
Ideje su te koje potiču ovo sve gore nabrojano.

Pa ne raspravljamo ovdje ama baš ni o jednoj ideji samog filma. Slična rasprava se povela kada smo gledali Holy Motors, i povest će se svaki put kada gledamo film koji ne uspijeva komunicirati s publikom. Dakle, rasprava je o prirodi umjetnosti, a ne samom filmu. I'm thinking of ending this je tek povod za istu. Ni prvi ni zadnji.

[dale cooper]

Što ne mijenja činjenicu da publika, kritika, pa i ti sam, ovdje na forumu, svi zajedno se sjebaše da protumače njegove filmove. I nema ništa loše u tome - čovjek ima urođenu potrebu da razumije. Ranije sam pisao na drugoj temi da nema veće impresije od one koju pruža zvjezdano nebo. Pa čovjek ipak poželi razumjeti šta je iza istog.

Na kraju krajeva, da nema publika koja to radi, kome bi Lynch stvarao filmove? Kako rekoh, umjetnost je komunikacija, a ne monolog.

Ja sam sasvim u miru da nikada ne znam tačno, niti bih lično volio da Lynch izađe i kaže to je to, ovo znači ovo. Misterija jednom
kada se otkrije nepovratno gubi svoju auru. Ali zabavno je razmišljati, špekulisati, teoretisati. To je dio mašte i kreativnog procesa.

Ne kažem da film (ili umjetničko djelo, u širem smislu) treba biti egzaktan i imati precizno značenje. Štaviše, film jednog značenja je najčešće propaganda, a kada to i nije, onda je banalan. Problem, dakle, nije višeznačnost, nego ništaznačnost. Molim da se ne mijenjaju teze.

Evo, uzmimo za primjer još jedan film o čijim značenjima se mnogo raspravljalo, a koji je publici predstavljen kao fluidna alegorija - The Lobster. Ni u Lobsteru ništa nije precizno, ali ideje pršte na sve strane. Autor ne insistira ni na jednoj od njih, nema tu nikakvog manifesta, ali sadi motive i pitanja posvuda.

Drugim riječima, kod The Lobstera apstrakcija je podloga za supstancu, dok kod Kaufmana apstrakcija prikriva manjak supstance. Kod The Lobstera se možemo, primjerice, razići u tumačenju kako autor gleda na pitanje ljubavi, ali autor nas okuplja oko teme, postavlja pitanja, čuva fokus. U I'm thinking of ending this ne možemo se dogovoriti da li likove postoje. Pa će Karanana otići na neki Fight Club scenario podvojene ličnosti, a ti ćeš otići na Sartra. Divergencija tog tipa je moguća samo ako autor nije obavio svoj posao na elementarnom nivou postavljanja pitanja.

pa ne znam. mozda nije "realno los". mozda je ok s tim gdje je, ko je i sta je... a opet razmislja kako je moglo biti drugacije. ne razmislja covjek o alternativnim putevima kojima je mogao (a nije mogao) krociti, samo kad i ako je nesretan i sjeban.

na ovu drugu temu - a sta se desilo sa spontanoscu.... ili je li bas sve fejk i dobro promisljeno i uradjeno s predumisljajem? je li to znak i garancija "uspjesnosti"? propitujem. ne tebe nuzno, zapravo smo se uvukli u razglabanje o stvarima koje nisu tema. ili jesu jer nas je film naveo na to?

sto pobija odredjene ovdje iznesene stavove.

Da, apsolutno, sama činjenica da ovdje razmjenjujemo mišljenja, impresije, tumačenja jasno govori o tome da film nije lišen ideja.
Ideje su te koje potiču ovo sve gore nabrojano.

Pa ne raspravljamo ovdje ama baš ni o jednoj ideji samog filma. Slična rasprava se povela kada smo gledali Holy Motors, i povest će se svaki put kada gledamo film koji ne uspijeva komunicirati s publikom. Dakle, rasprava je o prirodi umjetnosti, a ne samom filmu. I'm thinking of ending this je tek povod za istu. Ni prvi ni zadnji.

Pobogu...pa od čega se sastoje impresije i tumačenja koja smo spominjali ovdje? To što ti nemaš isto viđenje i što misliš da film nije
uspio komunicirati sa publikom, ne znači da je isti slučaj sa mnom ili sa johnnyem ili sa hadzinicom, jer očigledno je da je film uspio
komucirati sa nečim u nama. Ista stvar je i sa Holy Motors.

[ExNihilo]

Hajmo početi od toga da termini impresija i tumačenje nisu istoznačni.

[dale cooper]

Hajmo se složiti da se nikada nećemo složiti i da imamo dijametralno suprotne stavove o načinu na koji gledamo i razmišljamo
o filmovima, ali i o mnogim drugim stvarima.

[90minut]

Definitivno Holy Motors nije uspio da komunicira s publikom u tradicionalnom smislu kad film ima rep i znaš šta gledaš što se Holy Motorsa tice 'ebo 5 Lyncheva kakvo je ono izdrkavanje vlastitih potreba da napraviš što luđi film.

[ExNihilo]

Hajmo se složiti da se nikada nećemo složiti i da imamo dijametralno suprotne stavove o načinu na koji gledamo i razmišljamo
o filmovima, ali i o mnogim drugim stvarima.

Nema potrebe da se ljutiš i budeš ličan. Vještina toleriranja suprotnog mišljenja je važna vještina. Naročito za nekoga ko se izjašnjava liberalom.

[dale cooper]

Hajmo se složiti da se nikada nećemo složiti i da imamo dijametralno suprotne stavove o načinu na koji gledamo i razmišljamo
o filmovima, ali i o mnogim drugim stvarima.

Nema potrebe da se ljutiš i budeš ličan. Vještina toleriranja suprotnog mišljenja je važna vještina. Naročito za nekoga ko se izjašnjava liberalom.

Ljutim? Ličan? Ovo tvoje kačenje na moje postove u zadnje vrijeme na različitim temama mi samo govori da još nisi prebolio
moje prozivanje nakon onih pizdarija koje si napravio onomad na temi o feminizmu. Tako da za tebe vjerovatno jeste lično.

[ExNihilo]

Hajmo se složiti da se nikada nećemo složiti i da imamo dijametralno suprotne stavove o načinu na koji gledamo i razmišljamo
o filmovima, ali i o mnogim drugim stvarima.

Nema potrebe da se ljutiš i budeš ličan. Vještina toleriranja suprotnog mišljenja je važna vještina. Naročito za nekoga ko se izjašnjava liberalom.

Ljutim? Ličan? Ovo tvoje kačenje na moje postove u zadnje vrijeme na različitim temama mi samo govori da još nisi prebolio
moje prozivanje nakon onih pizdarija koje si napravio onomad na temi o feminizma. Tako da za tebe vjerovatno jeste lično.

Pa tvoje prozivanje i snebivanje je uslijedilo tek nakon što sam ti skrenuo pažnju da si prema forumskim drugaricama sve ono što se one same upiru da ne budu prema drugom spolu: servilan. Bit će da ti je zasmetalo, al' šta ću ti ja što nemaš vlastiti stav, nego jedino i isključivo njihov stav.

A što se tiče mog kvotanja tebe, ako se ne varam, komunicirali smo na dvije teme. Na Trumpu, gdje si širio dezinformacije, pa sam te korigovao podacima, i ovdje, gdje misliš da je dovoljno napisati "ohladi" forumašima s čijim mišljenjem se ne slažeš, pa sam ti pokazao da nije tako.

Bit će da je ona Dominika u pravu. Nisu problem ovi forumski prvačići 90min i geroo, nego forumski đuturumi koji bi najradije da odrede ko smije iznijeti mišljenje, a ko ne.

Al' jebo to. Imaš li šta o filmu reći ili i po tom pitanju imaš samo tuđi stav?

[Gerro]

Al smarate o Kaufmanu, imate temu klub filma.

Hvala.

[dale cooper]

Nema potrebe da se ljutiš i budeš ličan. Vještina toleriranja suprotnog mišljenja je važna vještina. Naročito za nekoga ko se izjašnjava liberalom.

Ljutim? Ličan? Ovo tvoje kačenje na moje postove u zadnje vrijeme na različitim temama mi samo govori da još nisi prebolio
moje prozivanje nakon onih pizdarija koje si napravio onomad na temi o feminizma. Tako da za tebe vjerovatno jeste lično.

Pa tvoje prozivanje i snebivanje je uslijedilo tek nakon što sam ti skrenuo pažnju da si prema forumskim drugaricama sve ono što se one same upiru na ne budu prema drugom spolu: servilan. Bit će da ti je zasmetalo, al' šta ću ti ja što nemaš vlastiti stav, nego jedino i isključivo njihov stav.

A što se tiče mog kvotanja tebe, ako se ne varam, komunicirali smo na dvije teme. Na Trumpu, gdje si širio dezinformacije, pa sam te korigovao podacima, i ovdje, gdje misliš da je dovoljno napisati "ohladi" forumašima s čijim mišljenjem se ne slažeš, pa sam ti pokazao da nije tako.

Bit će da je ona Dominika u pravu. Nisu problem ovi forumski prvačići 90min i geroo, nego forumski đuturumi koji bi najradije da odrede ko smije iznijeti mišljenje, a ko ne.

Al' jebo to. Imaš li šta o filmu reći ili i po tom pitanju imaš samo tuđi stav?

Moje prozivanje je uslijedilo nakon što si pokazao kakav si zaista čovjek u onom sukobu sa Sarafinom. Spreman na najniže gadosti, od
iznošenja intime, privatnih prepiski pa do spremnosti na ucjene da bi pobijedio u raspravi. Ovo o servilnosti me nije vala ni dotaklo.
Vodim se onime ko ti šta kaže, a ne šta.

Ovo o temi na Trumpu su čiste laži, reagovao si na članak koji sam ja postavio i nisi bio ni blizu rasprave do tog momenta.
Kao i ovdje, nigdje te nije bilo dok ja nisam postavio preporuku za ovaj film. Ovo ohladi je bilo upućeno liku koji je dva puta na
isti način reagovao na moju i hadzinicinu preporuku za film. Opet ne vidim razlog da se ti kačiš na to.

O filmu sam rekao sasvim dovoljno. A to što moje pisanje smatraš tuđim stavom, a šta da se radi...opet - to si samo ti, takav si čovjek.