Danasnji "feminizam"

[Challenger_]

Opsjednutost političkom korektnošću gdje izgubiš posao za riječ, cancel culture i ostalo su sredstva kojima se vrši cenzura, a cenzura drugačijeg mišljenja je upravo u srži komunizma.

U srži totalitarizma.

[The 51st State]

naucnjak koji je podosta inspiriso moderni feminizam

https://en.wikipedia.org/wiki/John_Money

Ja o gender teoriji ne bih učila na Twitteru.

Dovoljno je i na wikipediji sto je dostupno, perverznjak fitovo svoje sklonosti u pseudonauku

[AleksoMKD]

Ja o gender teoriji ne bih učila na Twitteru.

Pa otvori link sto je postavio kolega https://en.wikipedia.org/wiki/John_Money

John William Money (8 July 1921 – 7 July 2006) was a New Zealand American psychologist, sexologist and author specializing in research into sexual identity and biology of gender. He was one of the first researchers to publish theories on the influence of societal constructs of "gender" on individual formation of gender identity. Money introduced the terms gender identity, gender role and sexual orientation

Sex reassignment of David Reimer
Main article: https://en.wikipedia.org/wiki/David_Reimer

During his professional life, Money was respected as an expert on sexual behavior, especially known for his views that gender was learned rather than innate. However, it was later revealed that his most famous case of David Reimer was fundamentally flawed.[20] In 1966, a botched circumcision left eight-month-old Reimer without a penis. Money persuaded the baby's parents that sex reassignment surgery would be in Reimer's best interest. At the age of 22 months, Reimer underwent an orchiectomy, in which his testicles were surgically removed. He was reassigned to be raised as female and given the name Brenda. Money further recommended hormone treatment, to which the parents agreed. Money then recommended a surgical procedure to create an artificial vagina, which the parents refused. Money published a number of papers reporting the reassignment as successful.

During subsequent appointments with Reimer and Reimer's twin brother Brian, Money forced the two to rehearse sexual acts, with David playing the bottom role as his brother "[pressed] his crotch against" David's buttocks. Money also forced the two children to strip for "genital inspections", occasionally taking photos. Money justified these acts by claiming that "childhood 'sexual rehearsal play'" was important for a "healthy adult gender identity".[4]

For several years, Money reported on Reimer's progress as the "John/Joan case", describing apparently successful female gender development and using this case to support the feasibility of sex reassignment and surgical reconstruction even in non-intersex cases. Notes by a former student at Money's laboratory state that, during the yearly follow-up visits, Reimer's parents routinely lied to staff about the success of the procedure. Reimer's twin brother, Brian, later developed schizophrenia.[21]


David Reimer's case came to international attention in 1997 when he told his story to Milton Diamond, an academic sexologist, who persuaded Reimer to allow him to report the outcome in order to dissuade physicians from treating other infants similarly.[22] Soon after, Reimer went public with his story, and John Colapinto published a widely disseminated and influential account in Rolling Stone magazine in December 1997.[23] This was later expanded into The New York Times best-selling biography As Nature Made Him: The Boy Who Was Raised as a Girl (2000),[24] in which Colapinto described how—contrary to Money's reports—when living as Brenda, Reimer did not identify as a girl. He was ostracized and bullied by peers (who dubbed him "cavewoman"),[25][26] and neither frilly dresses,[27] nor female hormones made him feel female.

On July 1, 2002, Brian was found dead from an overdose of antidepressants. On May 4, 2004, after suffering years of severe depression, financial instability, and marital troubles,[28] David committed suicide by shooting himself in the head with a sawed-off shotgun at the age of 38. Reimer's parents have stated that Money's methodology was responsible for the deaths of both of their sons.[29]

[piupiu]

naucnjak koji je podosta inspiriso moderni feminizam

https://en.wikipedia.org/wiki/John_Money

Ja o gender teoriji ne bih učila na Twitteru.

Dovoljno je i na wikipediji sto je dostupno, perverznjak fitovo svoje sklonosti u pseudonauku

Internet nije = znanje. A ni Wikipedia. Nenaučni internetski populizam ne vodi nikuda, a najmanje smislenom razgovoru.

[The 51st State]

Ja o gender teoriji ne bih učila na Twitteru.

Dovoljno je i na wikipediji sto je dostupno, perverznjak fitovo svoje sklonosti u pseudonauku

Internet nije = znanje. A ni Wikipedia. Nenaučni internetski populizam ne vodi nikuda, a najmanje smislenom razgovoru.

Postedi me tih floskula, to sto ti bastinis ili simpatises feminizam, ne mijenja cinjenicu da je u svojoj modernoj varijanti direktno inspirisan radom ovog kvazi naucnika i pacijenta. Da ima prave nauke njegove teze i istrazivanja bi odavno bila odbacena na smetljiste istorije.

[piupiu]

Dovoljno je i na wikipediji sto je dostupno, perverznjak fitovo svoje sklonosti u pseudonauku

Internet nije = znanje. A ni Wikipedia. Nenaučni internetski populizam ne vodi nikuda, a najmanje smislenom razgovoru.

Postedi me tih floskula, to sto ti bastinisi ili simpatises feminizam, ne mijenja cinjenicu da je u svojoj modernoj varijanti direktno inspirisan radom ovog kvazi naucnika i pacijenta. Da ima prave nauke njegove teze i istrazivanja bi odavno bila odbacena na smetljiste istorije.

Zaobidji floskule, ako ti se ne dopadaju. Njegova istraživanja veze nemaju sa feminističkom teorijom.

[The 51st State]

Internet nije = znanje. A ni Wikipedia. Nenaučni internetski populizam ne vodi nikuda, a najmanje smislenom razgovoru.

Postedi me tih floskula, to sto ti bastinisi ili simpatises feminizam, ne mijenja cinjenicu da je u svojoj modernoj varijanti direktno inspirisan radom ovog kvazi naucnika i pacijenta. Da ima prave nauke njegove teze i istrazivanja bi odavno bila odbacena na smetljiste istorije.

Zaobidji floskule, ako ti se ne dopadaju. Njegova istraživanja veze nemaju sa feminističkom teorijom.

Ma ja, samo sto je cijeli zivot izmedju ostalog i o feminizmu drobio. Bas zgodno.

[Bloo]

naucnjak koji je podosta inspiriso moderni feminizam

https://en.wikipedia.org/wiki/John_Money

Ja o gender teoriji ne bih učila na Twitteru.

Ja evo i dalje dumam kako veze on ima sa modernim feminizmom sto se tice inspiracije....
Takoder me podsjeti i na ginekologe /muskarce/ koje su prije stoljece vrsili prisilne histeroktomije zena, odnosno vrsili eksperimente u cilju "lijecenja" svega....

[piupiu]

Postedi me tih floskula, to sto ti bastinisi ili simpatises feminizam, ne mijenja cinjenicu da je u svojoj modernoj varijanti direktno inspirisan radom ovog kvazi naucnika i pacijenta. Da ima prave nauke njegove teze i istrazivanja bi odavno bila odbacena na smetljiste istorije.

Zaobidji floskule, ako ti se ne dopadaju. Njegova istraživanja veze nemaju sa feminističkom teorijom.

Ma ja, samo sto je cijeli zivot izmedju ostalog i o feminizmu drobio. Bas zgodno.

Pa to je njegova stvar, on nije nikakav feministički teoretičar, nego psiholog, seksolog. Njegov termin 'gender' i feministički termin 'gender' imaju odvojenu genezu.

[piupiu]

Može li jedna polufeministička šala, koju je, kao što vidite, objavio muškarac?

[ExNihilo]

Postoji velika razlika izmedju zapadne opsjednutosti političkom korektnošću, gdje izgubiš za sekudnu posao za riječ, cancel culture i taj rad... i kulturološkog šovinizma (naša kultura), koji svoje pravo na otvoreni šovnizam brani izmišljenim ideološkim naljepnicama tipa 'far-left'. 'Far left' u Americi je skup onoga što Evropu čini najsolidarnijom i vjerovatno (ne znam, ne mogu tvrditi sto procentno, ali haj da każem) najhumanijom civilizacijom na planeti u koju svi hrle...

Ja ovdje ne spominjem, recimo, zdravstvo koje je katastrofalno u Americi. Evropa njima tu bježi par svjetlosnih godina i to je, recimo, samo jedna stvar koja je dobra, a za šta se demokrati tamo zalažu u zadnje vrijeme.

Opsjednutost političkom korektnošću gdje izgubiš posao za riječ, cancel culture i ostalo su sredstva kojima se vrši cenzura, a cenzura drugačijeg mišljenja je upravo u srži komunizma. Da - to nije samo opsjednutost, već opravdano etiketiranje far left ideologijom iako su još uvijek daleko od pravog far left uređenja (da recimo zaživi pravi komunizam u Americi)... to je više neka vrsta anomalije.

Ovo gore u drugom dijelu posta ne postoji u Evropi - barem ne u takvom obliku (mada ima nekih naznaka u UK, ali su oni posebna priča). Evropske vrijednosti su generalno zdravije za čovjeka nego američke.

Izivni, ali niđe veze. Optužiti Ameriku za cenzuru inspirisanu 'srži komunizma', pa mislim, sorry, ne ljuti se, ali ovo ni u birtiji na Siranu ne bi ovako smislili.

Hipoteza da postoji neka trula spona između komunizma i liberalizma nije tako suluda. I to najmanje iz dva razloga. Bear with me.

Prvo, obje ideologije dijele linearno i determinističko razumijevanje historije. To je ono što je Marks zvao historijskim materijalizmom. Ideja da ljudska društva kroz historiju evoluiraju na sličan (darvinistički) način kao što evoluiraju živi organizmi, što je analogija koju je upotrijebio sam Engels.

Naime, prema Marksu, socio-ekonomski faktori su uslovili nužnost spontane transformacije robovlasničkih društava u feudalna, a potom feudalnih društava u kapitalistička, te će na isti način usloviti prelazak kapitalizma u komunizam. Pa tako, kada su društva institucionalizirala ropstvo, odnosno kmetstvo, to je povlaštenoj klasi osiguralo dovoljno vremena i resursa da postepeno razvija tehnologije koje će u konačnici dovesti do industrijske revolucije. S obzirom da su u robovlasničkim i feudalnim sistemima robovi/kmetovi vezani za vlasnika, odnosno zemlju, radna snaga nije bila dovoljno mobilna da urbanizira gradove i zaposli se u fabrikama, pa je proizvodni potencijal novostvorenog industrijaliziranog društva ovisio od razlaza sa feudalizmom i transformacijom dojučerašnjih kmetova u radnike, a što je okinulo eru kapitalizma.

Marks je vjerovao da će po istom principu neminovno doći do smjene kapitalizma u komunizam, zbog čega i jeste insistirao da se komunizam mora najprije pojaviti u zemljama koje su industrijski najrazvijenije, vjerujući da će neminovna pojava superiornijeg modusa proizvodnje, prije ili kasnije, označiti kraj kapitalizma. Naravno, takvo šta se nije desilo, zato što historija nije determiniran proces, mada se u posljednje vrijeme javljaju i takve ideje da bi četvrta industrijska revolucija, odnosno uspon vještačke inteligencije i post-work društva, mogao još pokazati da je Marks bio u pravu. No, to je druga tema.

Ovo sve spominjem kako bih napravio paralelu sa liberalnim demokracijama koje također baštine ideju historijskog determinizma. Naravno, na nešto drugačijim osnovama. Dok se Marksov historijski determinizam zasnivao na sredstvima proizvodnje, te vodio komunizmu, kao konačnom cilju historije, liberali vjeruju da je pokretačka snaga historije - sloboda. Drugim riječima, ako smo u marksizmu vidjeli linearnu progresiju od robovlasništva do kapitalizma, zahvaljujući evoluciji sredstava za proizvodnju, liberalizam vidi identičnu progresiju, ali zahvaljujući evoluciji slobode.

Najprije smo izvršili aboliciju ropstva, jer smo naučili koliko je nemoralno da jedan čovjek posjeduje drugog, da bismo zatim razumjeli koncept ljudskih i građanskih prava, slobodnih tržišta, ali i pravične naknade za rad, što zajedno vodi krahu feudalizma i okida eru kapitalizma. Međutim, kao što kapitalizam za Marksa nije kraj, jer su proleteri obespravljeni i otuđeni od svog rada, tako ni liberalna demokratija nije kraj za liberale, jer još uvijek je tako mnogo potlačenih skupina u društvu koje valja osloboditi. Ono što su za Marksa bili proleteri, za liberale su žene, crnci, transrodne osobe, i ostale manjine.

Ta nije slučajan brak između kapitalizma i liberalnih demokratija! Kako to da nikada, nigdje, ama baš nigdje, nije se pojavila neka socijalistička demokratija? Zar nije prirodno da narodna vlast nad sredstvima za proizvodnju, odnosno socijalizam, ide pod ruku sa vladavinom naroda, odnosno demokratijom? Nije, zato što su socijalistički revolucionari raskrstili sa Marksovim historijskim determinizmom i odlučili stvar uzeti u svoje ruke. Njihova revolucija neće biti postepena progresija sredstava za proizvodnju. Njihova revolucija će biti u krvi.

U tom smislu, moderni liberali imaju više zajedničkog sa Marksom od Staljina. U tom smislu, a to sam nebrojeno puta ponovio na ovoj temi, žene jesu proleteri liberala, a liberali jesu ljevica koja je tek zamijenila narativ o sredstvima za proizvodnju sa narativom o slobodama. U tom smislu, potpuno je logično vidjeti, širom planete, pa evo i kod nas, brak liberala i ljevice, potpuno je logično da kada zagrebeš ispod zelenog vazda viri crveno.

Druga manifestacija DNA digivolucije liberala i komunista tiče se ovoga čega ste se već dotakli vas dvoje, iako bi dosad već trebalo biti jasno da nije riječ ni o anomaliji, niti sprdanciji smišljenoj u birtiji.

Naime, inspirirana idejom o prelasku na sljedeću ljestvicu društvenog razvoja, socijalistička društva su osjećala potrebu da demarkiraju svoje napredne socijalističke institucije od tuđih koje to nisu. Pa smo tako imali socijalističku umjetnost, socijalističku arhitekturu, socijalistički realizam, socijalističku porodicu, i slično. Umjetnici poput Bulgakova, koje je patka boljela za socijalističku umjetnost i soc-realizam, koji su imali vlastiti izražaj, smatrani su inferiornim jer ne prate razvoj društva, jer su zaostali, zaglavljeni u vremenu koje je prohujalo, zbog čega su im djela anahrona, passe, bez relevancije za modernog socijalističkog čovjeka. Slično je bilo i u drugim domenima društva. Ne daj bože da reći kako vrijedi razmisliti o deregulaciji tržišta kada je socijalistička proizvodnja, što će reći planska proizvodnja, očigledna evolucija nad slobodnim tržištem.

Zar ne vidite da se ovdje radi baš o toj matrici? Reći danas u liberalnim demokracijama kako, recimo, nisi za legalizaciju LGBT braka, jer smatraš kako je brak zajednica muškarca i žene, automatski znači da si, poput Bulgakova, zaglavljen u vremenu koje je prohujalo, passe, zaostao. To nije tek pitanje razlike u vrijednosnom sudu. Ne, ti si barbarin koji treba da izađe iz pećine. Ti ne shvataš da smo stigli na sljedeću ljestvicu društvenog razvoja. Samo ne više materijalnog razvoja, nego razvoja slobode. A pošto to ne shvataš, naši dragi liberali će da te izopće, da te stigmatiziraju, dadnu ti otkaz i sve drugo što je potrebno da uradimo onima koji usporavaju našu progresiju ka konačnom cilju historije.

[Škobo Habu]

Naime, inspirirana idejom o prelasku na sljedeću ljestvicu društvenog razvoja, socijalistička društva su osjećala potrebu da demarkiraju svoje napredne socijalističke institucije od tuđih koje to nisu. Pa smo tako imali socijalističku umjetnost, socijalističku arhitekturu, socijalistički realizam, socijalističku porodicu, i slično. Umjetnici poput Bulgakova, koje je patka boljela za socijalističku umjetnost i soc-realizam, koji su imali vlastiti izražaj, smatrani su inferiornim jer ne prate razvoj društva, jer su zaostali, zaglavljeni u vremenu koje je prohujalo, zbog čega su im djela anahrona, passe, bez relevancije za modernog socijalističkog čovjeka. Slično je bilo i u drugim domenima društva. Ne daj bože da reći kako vrijedi razmisliti o deregulaciji tržišta kada je socijalistička proizvodnja, što će reći planska proizvodnja, očigledna evolucija nad slobodnim tržištem.

Znaš li i jedan način vladanja, u novije vrijeme - ideologiju, koji se nisu na ovaj način razvijali?

Egipatska civilizacija, Rimsko Carstvo, pa sve do modernih pojimova kao nacizam, komunizam, kapitalizam?

Kip Slobode? Zar on nije umjetnički dekor libertarijanizma?

Mislim čak da i Laibach u svom manifestu tvrdi da je umjetnost čist oblik manipulacije. Tako nešto, ne mogu se sjetiti punog značenja definicije.

U tom smislu Bulgakov nije bio passe. Passe je nešto prošlo, zastarjelo, već književnik čije se dijelo nije uklapalo u zacrtane ideološke okvire sovjetske Rusije i njenu revolucionarnu Utopiju. On je anti, nikako passe.

Zar ne vidite da se ovdje radi baš o toj matrici? Reći danas u liberalnim demokracijama kako, recimo, nisi za legalizaciju LGBT braka, jer smatraš kako je brak zajednica muškarca i žene, automatski znači da si, poput Bulgakova, zaglavljen u vremenu koje je prohujalo, passe, zaostao. To nije tek pitanje razlike u vrijednosnom sudu. Ne, ti si barbarin koji treba da izađe iz pećine. Ti ne shvataš da smo stigli na sljedeću ljestvicu društvenog razvoja. Samo ne više materijalnog razvoja, nego razvoja slobode. A pošto to ne shvataš, naši dragi liberali će da te izopće, da te stigmatiziraju, dadnu ti otkaz i sve drugo što je potrebno da uradimo onima koji usporavaju našu progresiju ka konačnom cilju historije.

Dosta pojednostavljeno tumačenje. Ako si za legalizaciju LGBT braka - to je politički stav, ako si protivan - to je isto nečiji politički stav.

Neće tebe niko u takvim društvima izvesti pred prijeki sud, niti će ideološki proganjati zbog stavova koji su suprotni Narodu i Partiji.
Tvoja poređenja su sasvim promašena.

Ako uzmemo skandinavske države, iako pripadaju zapadnjačkom civilizacijskom krugu i neoliberalnoj Alijansi, one su po svom uređenju više socijalističke, više društveno jednake i socijalno osjetljive od zemlja poput Kine, koja je nominalno marksistička zemlja.
Američki libertarijanizam je, u svojoj srži, duboko militaristički, jer sav njegov export u ostatak svijeta jeste posljedica ratova. Zaključak na nivou Kusturice, ali je tako. Ne mogu se liberalne vrijednosti jednako primjenjivati na Ameriku i, recimo, na Dansku ili Holandiju, koje, trenutno, na globalnom planu ne raspolažu istom vojnom i političkom moći.
Na kraju, u potonjim zemljama je nezamisliva policijska brutalnost Države nad njenim građanima kakvoj svjedočimo u Americi.
Zapravo, tu je ta ideološka razlika najvidljivija.

[ExNihilo]

Znaš li i jedan način vladanja, u novije vrijeme - ideologiju, koji se nisu na ovaj način razvijali?

Egipatska civilizacija, Rimsko Carstvo, pa sve do modernih pojimova kao nacizam, komunizam, kapitalizam?

Kip Slobode? Zar on nije umjetnički dekor libertarijanizma?

Mislim da sam podcrtao kako je historijski determinizam specifičan za ove dvije ideologije, kao i razloge zašto je tako. Ako misliš da postoji još neka ideologija koja s njima dijeli pomenuto, što nije nemoguće, slobodan si navesti je i elaborirati, ali malo je besmisleno da mene pitaš. Pogotovo ne vidim kakve veze ima spominjanje civilizacija, ako već pričamo o ideologijama. Rimska civilizacija, uostalom kao i većina civilizacija, ne da se uklopiti u jednu ideologiju.

U tom smislu Bulgakov nije bio passe. Passe je nešto prošlo, zastarjelo, već književnik čije se dijelo nije uklapalo u zacrtane ideološke okvire sovjetske Rusije i njenu revolucionarnu Utopiju. On je anti, nikako passe.

Naravno da nisam rekao da je Bulgakov passe. Rekao sam da, iz perspektive socijalističkog društva, koje je raskinulo spone sa starim esteticizmom, a to uključuje, između ostalog, Bulgakovljev surealizam, Bulgakov je predstavljen kao autor koji nije napravio traniciziju ka novom, koji je, samim tim, passe.

Dosta pojednostavljeno tumačenje. Ako si za legalizaciju LGBT braka - to je politički stav, ako si protivan - to je isto nečiji politički stav.

Neće tebe niko u takvim društvima izvesti pred prijeki sud, niti će ideološki proganjati zbog stavova koji su suprotni Narodu i Partiji.
Tvoja poređenja su sasvim promašena.

Ako uzmemo skandinavske države, iako pripadaju zapadnjačkom civilizacijskom krugu i neoliberalnoj Alijansi, one su po svom uređenju više socijalističke, više društveno jednake i socijalno osjetljive od zemlja poput Kine, koja je nominalno marksistička zemlja.
Američki libertarijanizam je, u svojoj srži, duboko militaristički, jer sav njegov export u ostatak svijeta jeste posljedica ratova. Zaključak na nivou Kusturice, ali je tako. Ne mogu se liberalne vrijednosti jednako primjenjivati na Ameriku i, recimo, na Dansku ili Holandiju, koje, trenutno, na globalnom planu ne raspolažu istom vojnom i političkom moći.
Na kraju, u potonjim zemljama je nezamisliva policijska brutalnost Države nad njenim građanima kakvoj svjedočimo u Americi.
Zapravo, tu je ta ideološka razlika najvidljivija.

Nisam ni rekao da ćeš biti izveden pred prijeki sud. Nije to poenta uopće.

[Škobo Habu]

Mislim da sam podcrtao kako je historijski determinizam specifičan za ove dvije ideologije, kao i razloge zašto je tako. Ako misliš da postoji još neka ideologija koja s njima dijeli pomenuto, što nije nemoguće, slobodan si navesti je i elaborirati, ali malo je besmisleno da mene pitaš. Pogotovo ne vidim kakve veze ima spominjanje civilizacija, ako već pričamo o ideologijama. Rimska civilizacija, uostalom kao i većina civilizacija, ne da se uklopiti u jednu ideologiju.

Ako je ideologija skup ideja i vrijednosti na kojim počiva nečiji materijalni ili duhovni pogled na svijet onda ima malo razlike između modernih ideologija i načina vladanja u Rimskom carstvu.
Komunizam se zasnivao na socijalističkoj Internacionali, Marxu i Engelsu, imao je svoje kumire, svoje zakone, svoje moralne norme.
Sa druge strane, Rimljaninom je postojao svako onaj ko je poštovao rimske bogove i zakone.

Naravno, historijski kontekst je uvijek bitan, jer u određenim vremenskim periodima su vladale drugačije moralne norme i običaji, ali i mimo toga, tvoje viđenje ljudske historije jeste prevladavanje jednog koncepta vladanja nad drugim. Mislim, tvoje tumačenje takvih koncepata. U tom smislu, mi i dalje živimo nasljeđe Rimske civilizacije od prava do medicine. U ideološkom smislu upravo se fašizam izrodio iz mitoloških predstava o Rimskom Carstvu. Baš kao što se i nacizam izrodio iz mitoloških predstava o prvom germanskom Reichu.

Naravno da nisam rekao da je Bulgakov passe. Rekao sam da, iz perspektive socijalističkog društva, koje je raskinulo spone sa starim esteticizmom, a to uključuje, između ostalog, Bulgakovljev surealizam, Bulgakov je predstavljen kao autor koji nije napravio traniciziju ka novom, koji je, samim tim, passe.

Passe je nešto zastarjelo, antičko. Može li jedan Dostojevski, jedan Tolistoj biti passe?

Nema teorije. Tako ni Bulgakov, sa svojim književnim opusom ne može biti passe, već samo uvijek aktuelan. Kako su ona dvojica gore bezvremenski klasici, tako je Bulgakov klasik 20. stoljeća.

Bulgakov je onomad zastupao zapadnjačke ideje, tako da je njegovo dijelo bila, u suštini, kontrarevolucionarno.

Nisam ni rekao da ćeš biti izveden pred prijeki sud. Nije to poenta uopće.

Ali se, eto, takvi smatraju modernim talibanima. To je poenta.

[ExNihilo]

Mislim da sam podcrtao kako je historijski determinizam specifičan za ove dvije ideologije, kao i razloge zašto je tako. Ako misliš da postoji još neka ideologija koja s njima dijeli pomenuto, što nije nemoguće, slobodan si navesti je i elaborirati, ali malo je besmisleno da mene pitaš. Pogotovo ne vidim kakve veze ima spominjanje civilizacija, ako već pričamo o ideologijama. Rimska civilizacija, uostalom kao i većina civilizacija, ne da se uklopiti u jednu ideologiju.

Ako je ideologija skup ideja i vrijednosti na kojim počiva nečiji materijalni ili duhovni pogled na svijet onda ima malo razlike između modernih ideologija i načina vladanja u Rimskom carstvu.
Komunizam se zasnivao na socijalističkoj Internacionali, Marxu i Engelsu, imao je svoje kumire, svoje zakone, svoje moralne norme.
Sa druge strane, Rimljaninom je postojao svako onaj ko je poštovao rimske bogove i zakone.

Naravno, historijski kontekst je uvijek bitan, jer u određenim vremenskim periodima su vladale drugačije moralne norme i običaji, ali i mimo toga, tvoje viđenje ljudske historije jeste prevladavanje jednog koncepta vladanja nad drugim. Mislim, tvoje tumačenje takvih koncepata. U tom smislu, mi i dalje živimo nasljeđe Rimske civilizacije od prava do medicine. U ideološkom smislu upravo se fašizam izrodio iz mitoloških predstava o Rimskom Carstvu. Baš kao što se i nacizam izrodio iz mitoloških predstava o prvom germanskom Reichu.

Možda me nisi razumio ili se ja nisam najbolje izrazio.

Nije sporno da uvijek postoji tranzicija jednog oblika društva u drugo, te da svako društvo nastaje na temeljima prethodnog. No, historijski determinizam sugerira da postoji samo jedna moguća tranzicija, da se historija može odigrati na samo jedan mogući način, i nikako drugačije.

Marks je smatrao da komunizam nije plod borbe za ideale nego neminovnost kao što je neminovnost da sunce izađe. Faktički, više sile determiniraju ishod historije, a čovjeku se samo čini da je on taj koji upravlja, zato što post-hoc gradi institucije i norme oko tog ishoda. Za Marksa viša sila jesu sredstva proizvodnje.

S druge strane, kad već spominješ fašiste, oni su bili perfektno svjesni da historija može otići u pravcu pobjede komunizma, a ne pobjede fašizma koju su priželjkivali, zbog čega i jesu insistirali da se komunizam satre u korijenu dok je još vrijeme. Dakle, njihovo viđenje historije očigledno nije determinističko, jer je dopuštalo varijacije u ishodu.

Naravno da nisam rekao da je Bulgakov passe. Rekao sam da, iz perspektive socijalističkog društva, koje je raskinulo spone sa starim esteticizmom, a to uključuje, između ostalog, Bulgakovljev surealizam, Bulgakov je predstavljen kao autor koji nije napravio traniciziju ka novom, koji je, samim tim, passe.

Passe je nešto zastarjelo, antičko. Može li jedan Dostojevski, jedan Tolistoj biti passe?

Nema teorije. Tako ni Bulgakov, sa svojim književnim opusom ne može biti passe, već samo uvijek aktuelan. Kako su ona dvojica gore bezvremenski klasici, tako je Bulgakov klasik 20. stoljeća.

Bulgakov je onomad zastupao zapadnjačke ideje, tako da je njegovo dijelo bila, u suštini, kontrarevolucionarno.

Nisam ni rekao da ćeš biti izveden pred prijeki sud. Nije to poenta uopće.

Ali se, eto, takvi smatraju modernim talibanima. To je poenta.

Ja se slažem s tobom da Bulgakov ne može biti passe. Ali nije ovdje riječ o tome da li se slažemo ti i ja. Riječ je o tome da su socijalistička društva smatrala kako ono što nije angažirano na stvaranju novog svijeta i konačnog cilja historije - pripada prošlosti. Uključujući Bulgakova.

[The 51st State]

In her 1969 book Sexual Politics, Kate Millet, referencing Money's previous work, wrote: "...there is no differentiation between the sexes at birth. Psychosexual personality is therefore postnatal and learned".9


toliko o tome da nema veze.

[Škobo Habu]

Možda me nisi razumio ili se ja nisam najbolje izrazio.

Nije sporno da uvijek postoji tranzicija jednog oblika društva u drugo, te da svako društvo nastaje na temeljima prethodnog. No, historijski determinizam sugerira da postoji samo jedna moguća tranzicija, da se historija može odigrati na samo jedan mogući način, i nikako drugačije.

Marks je smatrao da komunizam nije plod borbe za ideale nego neminovnost kao što je neminovnost da sunce izađe. Faktički, više sile determiniraju ishod historije, a čovjeku se samo čini da je on taj koji upravlja, zato što post-hoc gradi institucije i norme oko tog ishoda. Za Marksa viša sila jesu sredstva proizvodnje.

S druge strane, kad već spominješ fašiste, oni su bili perfektno svjesni da historija može otići u pravcu pobjede komunizma, a ne pobjede fašizma koju su priželjkivali, zbog čega i jesu insistirali da se komunizam satre u korijenu dok je još vrijeme. Dakle, njihovo viđenje historije očigledno nije determinističko, jer je dopuštalo varijacije u ishodu.

Marx ovo, Marx ono.

Marksizam, kao ideologija, uveliko je prevaziđem. Trenutno na sceni imamo nekakv dvijantan neo-marksizam, kojeg propagiraju oni koji ne poznaju dovoljno samog Marxa. Sam Marx je smatrao da se određenim kulturama vrijednosti koje je on zastupao moraju nametati, jer one nisu bile na civilizacijskom stepenu razvoja na kojem je bila, recimo, Evropa. Njegov odnos spram Slovena je čisto rasistički.

Na kraju, Marx je bio teoretičar i filozof, nije bilo vođa, niti ideolog. Njegov "Kapital" će tek kasnije za komuniste postati što je za prosjećna kršćanina "Biblija". Ono što je on najavljivao kao propast kapitalizma, kasnije će i Rosa Luxeburg tvrditi za neo-kolonijalizam, da će postati propast kapitalizma, no to se nije još dogodilo.

Mislim da je propast marksističke ideje, odnosno utopijskog komunističkog društva, najbolje formalizovao Semprun. On je negdje napisao da je za njega odgovoran sovjetski kulturni i ekonomski model, konkretno onaj staljinistički, koji jednostavno nije mogao da se nosi sa konceptom razvoja kapitalističkog društva.

Dok je recimo Amerika, pa i Evropa, svoje zlatne godine proživljavala pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a o tome najbolje govori standard američkog građanina u ta doba i šta je sve mogla jedna prosječna porodica sa jednim primanjem priuštiti, za to vrijeme u sovjetskoj Rusiji na sceni su bili kolhozi, gulazi i arhtektura soc-realizma. Dok je u Americi bujala sub-urbia, privatna stanogradnja, u Rusiji je na sceni bio masovan egzodus seoskog stanovništva u gradove koji su bili sumorne radničke spavaonice.
Sa jedne strane standard stanovništva je bio očit i na dohvat ruke, dok je na drugoj strani on bio jedna velika iluzija.

U suštini, najbolju dijagnozu propasti komunizma su oduvijek davali oni koji su se smatrali najvećim komunistima.

Ja se slažem s tobom da Bulgakov ne može biti passe. Ali nije ovdje riječ o tome da li se slažemo ti i ja. Riječ je o tome da su socijalistička društva smatrala kako ono što nije angažirano na stvaranju novog svijeta i konačnog cilja historije - pripada prošlosti.

Socijalistička društva koja su to tvrdila su već odavno passe. Sa tog aspekta meni je nebitno ko to tvrdi, jer je - samo po sebi - apsurdno.

[ExNihilo]

Dobro, ali kakve veze ima sve to što si napisao sa tezom koju iznosim?

[Škobo Habu]

Dobro, ali kakve veze ima sve to što si napisao sa tezom koju iznosim?

Naime, inspirirana idejom o prelasku na sljedeću ljestvicu društvenog razvoja, socijalistička društva su osjećala potrebu da demarkiraju svoje napredne socijalističke institucije od tuđih koje to nisu. Pa smo tako imali socijalističku umjetnost, socijalističku arhitekturu, socijalistički realizam, socijalističku porodicu, i slično. Umjetnici poput Bulgakova, koje je patka boljela za socijalističku umjetnost i soc-realizam, koji su imali vlastiti izražaj, smatrani su inferiornim jer ne prate razvoj društva, jer su zaostali, zaglavljeni u vremenu koje je prohujalo, zbog čega su im djela anahrona, passe, bez relevancije za modernog socijalističkog čovjeka. Slično je bilo i u drugim domenima društva. Ne daj bože da reći kako vrijedi razmisliti o deregulaciji tržišta kada je socijalistička proizvodnja, što će reći planska proizvodnja, očigledna evolucija nad slobodnim tržištem.

Zar sam ne konstatuješ na koji se način marksističko društvo utrkivalo sa kapitalističkim?

[ExNihilo]

Dobro, ali kakve veze ima sve to što si napisao sa tezom koju iznosim?

Naime, inspirirana idejom o prelasku na sljedeću ljestvicu društvenog razvoja, socijalistička društva su osjećala potrebu da demarkiraju svoje napredne socijalističke institucije od tuđih koje to nisu. Pa smo tako imali socijalističku umjetnost, socijalističku arhitekturu, socijalistički realizam, socijalističku porodicu, i slično. Umjetnici poput Bulgakova, koje je patka boljela za socijalističku umjetnost i soc-realizam, koji su imali vlastiti izražaj, smatrani su inferiornim jer ne prate razvoj društva, jer su zaostali, zaglavljeni u vremenu koje je prohujalo, zbog čega su im djela anahrona, passe, bez relevancije za modernog socijalističkog čovjeka. Slično je bilo i u drugim domenima društva. Ne daj bože da reći kako vrijedi razmisliti o deregulaciji tržišta kada je socijalistička proizvodnja, što će reći planska proizvodnja, očigledna evolucija nad slobodnim tržištem.

Zar sam ne konstatuješ na koji se način marksističko društvo utrkivalo sa kapitalističkim?

Nije sporno da se utkrivalo, samo ne vidim kakve veze ima sa ovim što sam pisao.

[Škobo Habu]

Nije sporno da se utkrivalo, samo ne vidim kakve veze ima sa ovim što sam pisao.

Sa današnjeg aspekta je potpuno irelevantno šta su komunistička društva mislila o bilo čemu, jer su stvar prošlosti.

Čak i "najkomunističkija" Kina je križanac high-tec kapitalizma i soft komunizma.

U tom smislu, današnji liberali, na koje se pozivaš, najmanje imaju veze sa bivšim komunistima. Komunistima nisu bila bitna prava seksualnih manjina, dok je žena "oslobađana" onoliko koliko su dopuštale revolucionarne dogme.

Današnji liberali su čedo 1969. i "seksualne revolucije", bar na LGBT polju. Nije da ni među njima nije bilo radikalne ljevice, no brzo su shvatili da su Rusija, Kina i slične zemlje - najobičniji totalitarni sistemi.

[piupiu]

In her 1969 book Sexual Politics, Kate Millet, referencing Money's previous work, wrote: "...there is no differentiation between the sexes at birth. Psychosexual personality is therefore postnatal and learned".9

o tome da nema veze.

Da ponovim. Čovjek se nije bavio feminističkom teorijom, nego seksualnim identitetom, koji on definiše kao:

All those things that a person says or does to disclose himself or herself as having the status of boy or man, girl or woman, respectively. It includes, but is not restricted to sexuality in the sense of eroticism.

Gender role is appraised in relation to the following: general mannerisms, deportment and demeanor; spontaneous topics of talk in unprompted conversation and casual comment; content of dreams, daydreams and fantasies; replies to oblique inquiries and projective tests; evidence of erotic practices and, finally, the person’s own replies to direct inquiry...

So as not to confuse the sex of the genitalia and their activities with nonerotic and nongenital sex roles and activities that are prescribed culturally and historically, I settled on the term, gender role, as the all inclusive one, as defined above. In this definition, it was my ivory-tower ideal that “all those things that a person says and does to disclose himself or herself as having the status of boy or man, girl or woman, respectively,” would unite what the observer perceives and records with what the person knows and feels about himself or herself. In this way one’s gender role as self-experienced would be the same as one’s gender identity, and there would be no need for two terms.

https://guilfordjournals.com/doi/pdf/10 ... 73.1.4.397

[The 51st State]

In her 1969 book Sexual Politics, Kate Millet, referencing Money's previous work, wrote: "...there is no differentiation between the sexes at birth. Psychosexual personality is therefore postnatal and learned".9

o tome da nema veze.

Da ponovim. Čovjek se nije bavio feminističkom teorijom, nego seksualnim identitetom, koji on definiše kao:

All those things that a person says or does to disclose himself or herself as having the status of boy or man, girl or woman, respectively. It includes, but is not restricted to sexuality in the sense of eroticism.

Gender role is appraised in relation to the following: general mannerisms, deportment and demeanor; spontaneous topics of talk in unprompted conversation and casual comment; content of dreams, daydreams and fantasies; replies to oblique inquiries and projective tests; evidence of erotic practices and, finally, the person’s own replies to direct inquiry...

So as not to confuse the sex of the genitalia and their activities with nonerotic and nongenital sex roles and activities that are prescribed culturally and historically, I settled on the term, gender role, as the all inclusive one, as defined above. In this definition, it was my ivory-tower ideal that “all those things that a person says and does to disclose himself or herself as having the status of boy or man, girl or woman, respectively,” would unite what the observer perceives and records with what the person knows and feels about himself or herself. In this way one’s gender role as self-experienced would be the same as one’s gender identity, and there would be no need for two terms.

https://guilfordjournals.com/doi/pdf/10 ... 73.1.4.397

na pocetku sam rekao da je inspirisao feministicke teoreticarke i aktivistice i ta tvrdnja stoji, sto implicite kompromitira cijelu femi ideologiju.

[piupiu]

Ja ovdje ne spominjem, recimo, zdravstvo koje je katastrofalno u Americi. Evropa njima tu bježi par svjetlosnih godina i to je, recimo, samo jedna stvar koja je dobra, a za šta se demokrati tamo zalažu u zadnje vrijeme.

Opsjednutost političkom korektnošću gdje izgubiš posao za riječ, cancel culture i ostalo su sredstva kojima se vrši cenzura, a cenzura drugačijeg mišljenja je upravo u srži komunizma. Da - to nije samo opsjednutost, već opravdano etiketiranje far left ideologijom iako su još uvijek daleko od pravog far left uređenja (da recimo zaživi pravi komunizam u Americi)... to je više neka vrsta anomalije.

Ovo gore u drugom dijelu posta ne postoji u Evropi - barem ne u takvom obliku (mada ima nekih naznaka u UK, ali su oni posebna priča). Evropske vrijednosti su generalno zdravije za čovjeka nego američke.

Izivni, ali niđe veze. Optužiti Ameriku za cenzuru inspirisanu 'srži komunizma', pa mislim, sorry, ne ljuti se, ali ovo ni u birtiji na Siranu ne bi ovako smislili.

Hipoteza da postoji neka trula spona između komunizma i liberalizma nije tako suluda. I to najmanje iz dva razloga. Bear with me.

Prvo, obje ideologije dijele linearno i determinističko razumijevanje historije. To je ono što je Marks zvao historijskim materijalizmom. Ideja da ljudska društva kroz historiju evoluiraju na sličan (darvinistički) način kao što evoluiraju živi organizmi, što je analogija koju je upotrijebio sam Engels.

Naime, prema Marksu, socio-ekonomski faktori su uslovili nužnost spontane transformacije robovlasničkih društava u feudalna, a potom feudalnih društava u kapitalistička, te će na isti način usloviti prelazak kapitalizma u komunizam. Pa tako, kada su društva institucionalizirala ropstvo, odnosno kmetstvo, to je povlaštenoj klasi osiguralo dovoljno vremena i resursa da postepeno razvija tehnologije koje će u konačnici dovesti do industrijske revolucije. S obzirom da su u robovlasničkim i feudalnim sistemima robovi/kmetovi vezani za vlasnika, odnosno zemlju, radna snaga nije bila dovoljno mobilna da urbanizira gradove i zaposli se u fabrikama, pa je proizvodni potencijal novostvorenog industrijaliziranog društva ovisio od razlaza sa feudalizmom i transformacijom dojučerašnjih kmetova u radnike, a što je okinulo eru kapitalizma.

Marks je vjerovao da će po istom principu neminovno doći do smjene kapitalizma u komunizam, zbog čega i jeste insistirao da se komunizam mora najprije pojaviti u zemljama koje su industrijski najrazvijenije, vjerujući da će neminovna pojava superiornijeg modusa proizvodnje, prije ili kasnije, označiti kraj kapitalizma. Naravno, takvo šta se nije desilo, zato što historija nije determiniran proces, mada se u posljednje vrijeme javljaju i takve ideje da bi četvrta industrijska revolucija, odnosno uspon vještačke inteligencije i post-work društva, mogao još pokazati da je Marks bio u pravu. No, to je druga tema.

Ovo sve spominjem kako bih napravio paralelu sa liberalnim demokracijama koje također baštine ideju historijskog determinizma. Naravno, na nešto drugačijim osnovama. Dok se Marksov historijski determinizam zasnivao na sredstvima proizvodnje, te vodio komunizmu, kao konačnom cilju historije, liberali vjeruju da je pokretačka snaga historije - sloboda. Drugim riječima, ako smo u marksizmu vidjeli linearnu progresiju od robovlasništva do kapitalizma, zahvaljujući evoluciji sredstava za proizvodnju, liberalizam vidi identičnu progresiju, ali zahvaljujući evoluciji slobode.

Najprije smo izvršili aboliciju ropstva, jer smo naučili koliko je nemoralno da jedan čovjek posjeduje drugog, da bismo zatim razumjeli koncept ljudskih i građanskih prava, slobodnih tržišta, ali i pravične naknade za rad, što zajedno vodi krahu feudalizma i okida eru kapitalizma. Međutim, kao što kapitalizam za Marksa nije kraj, jer su proleteri obespravljeni i otuđeni od svog rada, tako ni liberalna demokratija nije kraj za liberale, jer još uvijek je tako mnogo potlačenih skupina u društvu koje valja osloboditi. Ono što su za Marksa bili proleteri, za liberale su žene, crnci, transrodne osobe, i ostale manjine.

Ta nije slučajan brak između kapitalizma i liberalnih demokratija! Kako to da nikada, nigdje, ama baš nigdje, nije se pojavila neka socijalistička demokratija? Zar nije prirodno da narodna vlast nad sredstvima za proizvodnju, odnosno socijalizam, ide pod ruku sa vladavinom naroda, odnosno demokratijom? Nije, zato što su socijalistički revolucionari raskrstili sa Marksovim historijskim determinizmom i odlučili stvar uzeti u svoje ruke. Njihova revolucija neće biti postepena progresija sredstava za proizvodnju. Njihova revolucija će biti u krvi.

U tom smislu, moderni liberali imaju više zajedničkog sa Marksom od Staljina. U tom smislu, a to sam nebrojeno puta ponovio na ovoj temi, žene jesu proleteri liberala, a liberali jesu ljevica koja je tek zamijenila narativ o sredstvima za proizvodnju sa narativom o slobodama. U tom smislu, potpuno je logično vidjeti, širom planete, pa evo i kod nas, brak liberala i ljevice, potpuno je logično da kada zagrebeš ispod zelenog vazda viri crveno.

Druga manifestacija DNA digivolucije liberala i komunista tiče se ovoga čega ste se već dotakli vas dvoje, iako bi dosad već trebalo biti jasno da nije riječ ni o anomaliji, niti sprdanciji smišljenoj u birtiji.

Naime, inspirirana idejom o prelasku na sljedeću ljestvicu društvenog razvoja, socijalistička društva su osjećala potrebu da demarkiraju svoje napredne socijalističke institucije od tuđih koje to nisu. Pa smo tako imali socijalističku umjetnost, socijalističku arhitekturu, socijalistički realizam, socijalističku porodicu, i slično. Umjetnici poput Bulgakova, koje je patka boljela za socijalističku umjetnost i soc-realizam, koji su imali vlastiti izražaj, smatrani su inferiornim jer ne prate razvoj društva, jer su zaostali, zaglavljeni u vremenu koje je prohujalo, zbog čega su im djela anahrona, passe, bez relevancije za modernog socijalističkog čovjeka. Slično je bilo i u drugim domenima društva. Ne daj bože da reći kako vrijedi razmisliti o deregulaciji tržišta kada je socijalistička proizvodnja, što će reći planska proizvodnja, očigledna evolucija nad slobodnim tržištem.

Zar ne vidite da se ovdje radi baš o toj matrici? Reći danas u liberalnim demokracijama kako, recimo, nisi za legalizaciju LGBT braka, jer smatraš kako je brak zajednica muškarca i žene, automatski znači da si, poput Bulgakova, zaglavljen u vremenu koje je prohujalo, passe, zaostao. To nije tek pitanje razlike u vrijednosnom sudu. Ne, ti si barbarin koji treba da izađe iz pećine. Ti ne shvataš da smo stigli na sljedeću ljestvicu društvenog razvoja. Samo ne više materijalnog razvoja, nego razvoja slobode. A pošto to ne shvataš, naši dragi liberali će da te izopće, da te stigmatiziraju, dadnu ti otkaz i sve drugo što je potrebno da uradimo onima koji usporavaju našu progresiju ka konačnom cilju historije.

Ma sve je to lijepo, ali far-left nema nikakve veze s komunističkom ideologijom, to je najobičnija naljepnica ideološkom neprijatelju. U Americi su sindikati far-left (ima li ih uopšte više?).

Hvala na postu, merak za pročitati, ali nemam vremena sad za odgovor, vratiću se.

[MarlboroGold]

https://www.inquirer.com/soccer/uswnt-l ... 00501.html

Ali gdje ćeš potegnuti argument da ženski fudbal jednostavno publici nije ni blizu jednako zanimljiv kao muški... pare od navijača, TV prava, sponzora. Ljudi jednostavno puno više žele gledati takmičenje na najvišem nivou, a to jednostavno ženski fudbal ne može pružiti bez obzira što se američka muška reprezentacija baš i nije proslavila. Ova ženska američka reprezentacija, a koja je najbolja ekipa ikad u ženskom fudbalu (i svaka im čast), je bila poražena od muške U15 ekipe Dallasa u prijateljskoj utakmici ubjedljivim rezultatom. Djeca ih dobila lagano. Šta bi im tek jedan Messi uradio. Mogao bi sam cijelu ekipu dobiti.

Zadnje svjetsko prvenstvo za muškarce donijelo 6 milijardi dolara zarade, a za žene oko 150 miliona. Matematika je jednostavna. Kakav crni equal pay.